MATEJ 13, 34-35: Sve je to Isus govorio mnoštvu u usporedbama; i ništa im nije govorio bez usporedbe – da se ispuni ono što je rečeno po proroku: „Otvorit ću u usporedbama usta svoja, iznijeti ću ono što je skriveno od postanka svijeta.“
Izabrao sam ovaj citat iz Pisma kao uvodni tekst zato
što se mi opet nalazimo u jednom takvom dobu.
MARKO 4,26-29: I reče: „Tako je kraljevstvo Božje, kao kad čovjek baci sjeme na zemlju. spava li on ili ustaje, noću i danju sjeme klija i raste, ni sam ne zna kako; zemlja sama po sebi donosi plod: najprije stabljiku, potom klas i, na posljetku, puno zrna u klasu. A čim plod dopusti, odmah primiče srp, jer je došla žetva.“
Dakle, ono što vidimo, je Alfa i Omega, Božji princip.
On je započeo sijanjem sjemena u zemlju. U vrijeme žetve sjeme je ponovno sebe
proizvelo u klasu, u glavi, a to je isto to sjeme koje je bilo posijano u
zemlju i ponovno proizvelo sebe, a svako sjeme donosi po svojoj vrsti. Veoma je
bitno zapamtiti ovaj Alfa-Omega princip: način na koji počinje i način na koji
se završava. Pošto mnogi ljudi spekuliraju o kloniranju ljudi; mi znamo da je
bio oblik života sličan čovjeku koji je nazvan zmijac (on je bio upravo kao
čovjek dok nije bačen u oblik zmije), ali pošto je on bio zvijer-životinja, nije
imao dušu; dakle, da li će ovo klonirano biće uopće imati dušu ili se mi
vračamo opet ka zvijeri? Alfa-Omega princip: kako započinje tako se i završava.
Ako gledamo Knjigu postanka, genetsku glavu ili glavu sjemena: sve što
započinje u Postanku, sve to završava na kraju; prava religija je započela na
tom mjestu, nastavila je dalje i predstavljena je i na kraju, a i lažna
religija je otpočela u Postanku i objavljuje se na kraju; tako da smo mi skroz
na kraju i možemo promatrati Omega princip. Alfa i Omega, ako vam nije poznato, to je prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta, tako
da je to početak i kraj. Većina propovjednika to uzima na jedan slobodan način
kada govore kako Isus govori: Ja sam Alfa
i Omega a ljudi odgovore: 'Slava Bogu!', ali to nije ono što nam Pismo
kaže: način na koji je On bio manifestiran na početku je način na koji će On
biti manifestiran na kraju, a taj period između, onako kako Zaharije kaže što
se crkvenih doba tiče je period tame, bez dovoljno svjetla, dovoljno da se može
pomalo kretati. U večernje vrijeme, naše
vrijeme, će biti svjetlo. To je naš Alfa-Omega princip: kako je bilo na
početku, tako je bilo i na kraju.
To je kao u vremenu zrna. Kraljevstvo Božje je
uspoređeno sa čovjekom koji sije, a onda nas brat Branham vodi do tog primjera.
Ako možemo shvatiti te principe, onda ih možemo primijeniti na druge oblasti
Pisma zato što se Božji principi ne mijenjaju. Dakle, jednom kada shvatimo kako
funkcionira Božji program, onda možemo vidjeti kako ćemo djelovati unutar njega
i u drugim oblastima. Knjiga Djela
apostolska su rađanje kršćanske Crkve. Ta Crkva koja je bila proizišla
odavde je sahranjena za vrijeme rimskog pritiska kroz mračno doba, ali Bog mora
vratiti opet to sjeme nazad da bi došla žetva na Crkvu, a ovo je način kako je
to brat Branham opisao. Malo sjeme je izniklo iz zemlje i onda je nastupila
Lutherova poruka o opravdanju: samo malo svjetla, samo jedna mala biljka, mala
manifestacija tog sjemena i nema više 'Zdravo Marija', nema plaćanja za grijeh,
nema paljenja svijeća, molitvenih brojanica - Isus je to već isplatio; opravdan
vjerom, to je veličanstveno svjetlo koje izlazi iz mračnog doba. To je bila
samo stabljika koja je nastavila rasti i dolazimo do Wesleya, metodističke poruke
posvećenja, a to brat Branham uspoređuje sa kićankom na biljki što je stadij
oprašivanja: doba najvećeg misionarstva koje je ikad postojalo što se savršeno
uklapa sa vremenom oprašivanja. Ljuska predstavlja Pentekost, a Pentekost sada
formira jedan držalac ili zaštitu sjemena. To je veoma važno za naše doba da se
zapamti, tako da upravo prije kraja vremena žetve, u vrijeme žetve ljuska se
otvara tako da sjeme postaje vidljivo, ali prije nego što se to dogodi, sama
ljuska ima oblik upravo kao i sjeme i ako pogledamo pšenicu koja još nije skroz sazrela, ona izgleda kao da smo već dobili pšenicu, zrno. Moja baka je živjela
na jednoj velikoj pšeničnoj plantaži u Kaliforniji kod koje sam dolazio kao
dijete u vrijeme žetve, odnosno u vrijeme kada se bližila žetva i sjećam se kad
bih uhvatio klas i povukao ga u šaku i protrljao a zatim puhnuo, sva ljuska bi
se razletjela, a ostalo bi sjeme. Jednom smo došli malo ranije na ranč i mojim
mladim očima je izgledalo kao da je pšenica zrela: povukao sam klas, protrljao
i puhnuo i ništa mi nije ostalo u rukama. To je bilo zato što se sjeme još nije
formiralo u te ljuske i to je razlog što je Pentekost mislio da je to zadnji
Božji pokret, zato što je izgledalo kao da smo se mi ponovno vratili u sjeme,
ali nije bilo tako jer je to bio samo držalac ili nosilac sjemena. Onda se
pojavio prorok i Poruka: Tako kaže Gospod.
I kuda je on otišao? Pentekostalcima, da bi unio u ljusku Riječ, zadnju Božju Poruku.
Dok je on unosio Riječ u ljusku, pošto se približavalo vrijeme žetve, ljuska je
počela da se udaljava od sjemena, upravo kao što se Pentekost odvojio od Poruke
zato što je to bila Poruka ukoravanja: nauka o Božanstvu je pogrešna, znak
jezika je pogrešan, dopustile ste ženama da napuste svoje pozicije; prorok je
udarao po svim tim stvarima što su pogrešne tako da oni nisu to željeli slušati
zbog čega su se udaljavali. Tu dolazi završno sjeme, a žetva sjemena je Uznesenje.
Mi smo sada u stadiju sjemena i čekamo na sazrijevanje kao što brat Branham
kaže: prženjem izlazi sve zelenilo napolje tako da bi mi mogli imati sve
spremno za žetvu. Vraćamo se ponovno na sjeme i tu se može puno lekcija naučiti
zato što je Kraljevstvo Božje uspoređeno sa sjemenom. Kada gledamo na pšenicu i
promatramo njen proces razvoja, dokle god ona ima zelenilo u sebi još nije
nastupilo vrijeme žetve. Dakle, iz sjemena slijedi jedna mala manifestacija:
par listova iznikne iz zemlje skroz gore do samog pred žetvenog vremena – to je
zelenilo. To zelenilo znači da ova pšenična biljka nosi život. To još nije završni
proizvod već ona nosi život koji će biti taj konačni proizvod. Kada nastupi
vrijeme žetve, svo zelenilo napušta biljku i ona dobiva žetvenu zlatnu boju,
ali u realnosti to znači da je cijela biljka mrtva. Tako, ono što je bio
nosilac života, sada je mrtvo. Tako, svi sistemi koji su nekad bili nosioci
života ukazuju na svoje temelje skroz tamo nazad, svi pokazuju na to i kažu: „Pogledaj
kako smo mi živjeli, i pogledaj kakvi smo mi bili“ i oni se raduju onome što su
njihovi praočevi radili, oni pokazuju na mjesto gdje je život nekad bio, a ne
gdje život jest. U svim tim sistemima koji su bili nosioci života ima mnogo
dobrih ljudi, tako, kad govorim o sistemu, ja ne napadam ljude već sistem koji
sprječava ljude da nastave da slijede Božju Riječ; zato što je sistem taj koji
napiše malu knjižicu i kaže – to je ono što mi vjerujemo, a onda kada se Bog
nastavi pokretati naprijed sa daljnjim otkrivenjem, oni ne mogu to slijediti
jer njihova crkva ne uči tako. Ali što ako Biblija tako uči? To je ono važno i
mi moramo ostati s Tim; kao što su vjernici u Starom Zavjetu morali slijediti
Vatreni Stup svaki put kad se On pokrenuo i mi moramo da slijedimo Vatreni Stup
svaki put kad se On pokrene.
Upamtimo, da je Crkva uspoređena sa pšeničnom biljkom,
a pojedinac je uspoređen sa drvetom. Životni ciklus kod drveta: život se penje
na gore i proizvodi lišće, plodove, zatim dolazi jesen, lišće mijenja boju,
lišće opada a životni sok odlazi u korijen preko zime, slijedeće proljeće život
se ponovno vraća, ponovno rađa lišće i plodove tako da se taj ciklus obnavlja:
život, smrt, sahrana, uskrsnuće – to je pojedinac. Ali sa Crkvom nije tako.
Crkva, ta pšenična sadnica; kada život jednom dospije u zrno, ono ne može da se
vrati natrag u ljusku ili u stabljiku, jednostavno ne može. Većina nas je
potekla iz nekog sistema i kada smo izlazili iz sistema svi smo gledali nazad
na te ljude koji su ljubili Gospoda, koji su slavili Boga, koje smo toliko
voljeli i mislili smo da će oni to primiti, ali ako oni gledaju na svoju crkvu
oni neće primiti ono što smo mi dobili, ali ako budu gledali u Bibliju, oni će
primiti ono što smo mi dobili jer život se ne može vratiti u ono što je nekad
bilo nosilac života, ne u primjeru pšenične stabljike: prirodne i duhovne stvari
slijede jedna drugu. Bog nas uči preko tih stvari.
Postoji mnogo razloga zbog kojih je Bog poslao Poruku
na kraju vremena a jedan od glavnih razloga zbog kojih je Bog poslao Poruku
zadnjeg vremena je da ukloni sav strah sa ljudi. Sve te stvari: hoću li ja
uspjeti, da li sam spašen, jesam li ja jedan od tih – Ona je došla da oduzme te
strahove.
OTKRIVENJE 21,7-8: Pobjednik će baštiniti sve: ja ću njemu biti Bog, a on meni sin. Strašljivcima pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima i vračarima, idolopoklonicima – i svim lažljivcima – udio je u jezeru koje gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.Ono što mi je zapalo za oko u osmom stihu nije bila činjenica da će nevjernima, ubojicama, bludnicama itd. biti mjesto u ognjenom jezeru, već strašljivima koji su bačeni u tu istu kategoriju. Savršena ljubav izbacuje svaki strah i tada razumijemo zašto Bog ne želi strašljive ljude. Svaka Riječ Božja je uspoređena sa jednom karikom u lancu: čovjek se čvrsto drži za lanac nad vatrom pakla i uplašen je do smrti da će biti spaljen, ipak drži se za Riječ ali oči su mu uprte u vatru: 'Ne želim umrijeti, ne želim ići u pakao!' Dakle, problem je u onome na što on gleda. Drugi čovjek se drži za isti taj lanac, iznad iste vatre, ali počiva na tome da Riječ Božja ne može iznevjeriti. Dakle, jednom kada se usidrimo u Riječi, sve je svršeno: Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi neće. Samo stavimo svoje sidro na ispravno mjesto. Nije to na nama i na našoj pravdi već to je na Riječi Božjoj i što Bog kaže o nama, to je naše sidrište. Amen!
Skroz nazad imamo vječnog Boga. Vječno je nešto što je izvan mogućnosti moga shvaćanja, nešto što nema početka a ni kraja, nešto što je oduvijek postojalo.
PONOVLJENI ZAKON 33,27: Bog vječni je tvoje utočište, a na zemlji drevna njegova mišica pred tobom goni neprijatelja; on dovikuje: „Uništi!“Dakle, On je naša zaštita, vječni Bog. Želim izložiti jednu stvar: kada mi kao kršćani vjerujemo da imamo vječni život i provedemo noć kraj oltara i od tada nadalje kažemo da nikad nećemo umrijeti, to nije vječni život. Vječno nema početka, a ni kraja. Osoba koja je sigurna da ima vječni život ima Božji vlastiti život u sebi, jer to je jedini oblik vječnog života. Osoba koja ima vječni život mora biti dio Vječnog na neki način, a Vječno nema početak ni kraj. Osoba koja ima vječni život ne može umrijeti kao što ni Bog ne može umrijeti. Postoje ljudi koji su usidreni i dio su i sjedinjeni su u vječni život. Vidjet ćemo kako su dio ovog vječnog Bića. Nevidljivi Bog:
1.TIMOTEJU 1,17: A Kralju vječnom, besmrtnom, nevidljivom – jedinome mudrome Bogu – čast i slava u vijeke vjekova!Ovdje su mnogi Božji atributi o kojima govorimo. Tu se kaže, prije svega, da je On Kralj i da je On vječan. On je besmrtan – ne može umrijeti, nevidljiv je i jedini je premudri Bog kojem pripada sva slava i čast u vijeke vjekova. To je naš Bog i shvatimo da je On naš Otac.
HEBREJIMA 11,27: Vjerom je Mojsije napustio Egipat ne bojeći se kraljeva gnjeva, postojan kao da Nevidljivoga gleda.Dakle, ovdje je vječni, nevidljivi Bog; vječni i nevidljivi. Kao i mnoge stvari u Bibliji, ovo prelazi iz jednog u drugo vrijeme, odnosno, raznorazna vremena u kojima Isus djeluje, a ako ste novi u ovoj Poruci onda još ne znate tko je Isus, ali pošto to prelazi iz jednog vremena u drugo vidjet ćete što mislim s time reći.
KOLOŠANIMA 1,12-15: Zahvaljujući Ocu koji nas je osposobio da budemo dionici u baštini svetih u svjetlosti; koji nas je izbavio iz vlasti tame i prenio u kraljevstvo Sina ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje krvlju njegovom – oproštenje grijeha; koji je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakoga stvorenja.
Zahvaljujući
Ocu koji nas je osposobio da budemo dionici u baštini svetih u svjetlosti; koji
nas je izbavio iz vlasti tame i prenio u kraljevstvo Sina ljubavi svoje, u kome
imamo otkupljenje krvlju njegovom – oproštenje grijeha; - ovdje govorimo o Njegovom ljubljenom Sinu u kome
imamo otkupljenje kroz Njegovu Krv i oproštenje grijeha. Koji je slika Boga nevidljivoga – Bog uzima jedno obličje i ako
samo do ovog mjesta čitamo, mogli bismo reći da smo vidjeli Boga u Isusu, zato
što je Bog bio u Kristu izmirujući svijet sa Sobom, ali nastavak čitanja to
mijenja: Prvorođenac svakoga stvorenja
– sada je to potpuno drugačije. Bilo je puno raznoraznih stvorenja i bića koji
su bili rođeni do vremena kada je rođen Isus iz Nazareta, ali ovo nije Isus iz
Nazareta. Ali, ipak, nazvan je – Njegov Sin, a to je Božji Logos koji se
također zove Krist. Kada je Isus nazvan Krist, to je značilo da je to bila
pomazana Riječ; pomazana Riječ za to vrijeme jer je On uvijek Ja Jesam. Mi imamo otkupljenje kroz
Njegovu krv tako što je Riječ postala tijelo u Isusu Kristu i zato je prorok
mogao reći da je Riječ krvarila za nas, jer je Riječ postala tijelo. Gdje ćemo
naći Njegovu Krv? Da li u Isusu iz Nazareta? Ona je u Riječi. 1.Ivanova
poslanica kaže da ako hodamo u
Svjetlu kao što je On u Svjetlu, imamo zajednicu jedni sa drugima i Krv Isusa
Krista, Njegovog Sina čisti nas od svakog grijeha. Mi moramo uči u Svjetlo kao što je On u Svjetlu. Što to znači? Mi
moramo prepoznati što Bog čini dok On ispoljava život Riječi za naše vrijeme.
Mi ne možemo prepoznati povijesnog Boga, iako mi vjerujemo i učimo iz toga, ali
to nije pristup Krvi. Svi kršćani mogu reći da vjeruju da je Isus umro na križu,
da je On isplatio grijehe; sve je to istina, ali to nas ne povezuje sa
Golgotom: mi moramo biti u Svjetlu kao što je On u Svjetlu i to će nas povezati
sa tim povijesnim aktom u koji vjerujemo. Vjerovati samo u povijesni akt ne
donosi spasenje. To je samo početak i mi moramo od nekud započeti. Kada
razgovaramo sa ljudima, kada pričamo o spasenju, o Krvi Isusa Krista, kako je
Bog sišao i postao čovjek, umro za nas – to je dio Riječi, ali oživljavanje
dolazi kada prepoznamo Isusa u svom danu. Svaki duh koji ispovijeda da je Isus
došao u tijelu je od Boga.
KOLOŠANIMA 1,15-16: Koji je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakoga stvorenja; jer je u njemu stvoreno sve
Jer je u
njemu stvoreno sve – Njime je sve
stvoreno! Evanđelje po Ivanu kaže: U
početku bijaše Riječ i Riječ bijaše s Bogom – i Riječ bijaše Bog. On u početku
bijaše s Bogom. Sve je po njemu postalo i bez njega nije postalo ništa što je
postalo. Ovaj lik Božji ovdje je Riječ što je Logos jer Njime, Riječju on
naziva Sinom. Što ovdje vidimo? On je
Bog koji je sasvim sam, nevidljivi Bog i jedino vječno Biće koje postoji. U
Njegovom umu u Njemu su bile želje, atributi, misli i onog trenutka kada je
misao izražena, ona postaje Riječ. Dakle, Bog sada kaže – kada Ja budem izrazio
Moje misli Ja ću to nazvati Svojim Sinom. Zašto? Zato što je ovaj Logos na
početku koji je izašao iz Boga sadržavao puninu Božjih misli. Zato što sadrži
puninu Božjih misli; to je nevidljivi Bog,
nevidljivi Duh koji ulazi u jednu objavljenu formu koja se naziva Logos. Dakle,
mi nemamo dva Boga, već Sam, jedini Bog sada ima želju da izrazi Sebe kroz
Riječ. Teolozi to nazivaju teofanskim tijelom. Znači, On je sad ušao u oblik
teofanije i to je oblik kroz koji je sve bilo stvoreno. On više nije to držao u
Svojim mislima da stvara: On je izgovorio i Riječ je stvarala. Zato Riječ nosi
silu. Mi smo nanovo rođeni od nepropadljivog sjemena – Riječju živog Boga. Ako
uzmemo sjeme i posadimo ga u ispravnim uslovima (malo vlage i zemlje), ono već
ima u sebi mogućnost da sebe transformira i da proizvede ono što je Bog stavio
u sjeme. Njemu nije potrebno ništa izvana, sve je u sjemenu, Sila za
transformaciju, jer Bog je u Svojoj Riječi, Božja Sila transformacije je u
sjemenu. Dakle, u tom sjemenu nalazi se Sila da sjeme transformira samo sebe,
da izrazi samu misao koju je Bog stavio u to sjeme. Kada Sotona ulazi unutra i
pokuša pobrkati cijeli Božji program, on će naći način da napadne klicu života,
on će pronaći neki način da izopači tu klicu tako da ona ne proizvede ono što
je Bog rekao. Znajući da je Božja Riječ sjeme i da je sila za transformaciju u
Riječi Božjoj, đavao je pronašao najbolji način da zbrka Božju Riječ – za
propovjedaonicom. Organiziraju se razni seminari i propovjednici propovijedaju
izobličenu Riječ i organiziraju se
cijele organizacije crkava gdje se nadalje propovijeda izobličena Riječ. I to
je točno ono što je on učinio. Zašto ne vidimo Knjigu Djela apostolskih u
akciji od vremena Djela apostolskih? Zato što je sjeme bilo hibridizirano sa
raznim dodacima.
KOLOŠANIMA 1,16: Jer je u njemu stvoreno sve što je na nebesima i što je na zemlji.
Meni je godinama ranije nebo bilo toliko strano i
nerealno. To je bila jedna druga dimenzija, kao neka nedodirljiva stvar koja
nije bila realna pa su mi tako i duhovi bili nerealni. Vjerovao sam da su
postojali, ali nisam ih mogao nikako sagledati. Bog je stvorio ovu zemlju na
kojoj mi stojimo, i drva od kojih je ova propovjedaonica i drva od kojih je
ovaj papir na kojem je napisana Biblija, stvorio je sve što je proizvelo i naša
tijela i On je također iskoristio tu istu Silu i stvorio nešto u jednoj drugoj
dimenziji koja se zove nebo, upravo isto toliko stvarna kao što je ova
dimenzija, ali mi smo blokadom odvojeni od toga; ne možemo vidjeti svojim
osjetilima vid, sluh, dodir, miris, ukus, ali to je tamo upravo toliko stvarno.
Taj isti Bog koji je stvorio ovo, stvorio je i ono.
KOLOŠANIMA 1,16: Jer je u njemu stvoreno sve što je na nebesima i što je na zemlji – vidljivo i nevidljivo – bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti: sve je po njemu i za njega stvoreno.
Bog, koji je prešao u oblik Logosa iz čega je
proizišlo sve što je stvoreno, stvoreno je i za Njega. Ovo je ključ za
razumijevanje svega što se tiče o Bogu. On je postavio sva pravila i mi ne
možemo reći Bogu za neko pravilo – to nije pošteno. Ponekad se muškarac može
ponovno oženiti, a žena se ne može nikad ponovno udati dokle god ima živog muža
i mi kažemo – pa to nije pošteno. Tko smo mi da izazivamo Boga? Biblija kaže da
ima ljudi koji su zvijeri, određeni za propast, a ima i drugih koje Bog drži u
Svojoj ruci i nikad ni jednog neće izgubiti i mi kažemo – pa to nije pošteno. A
kome mi to govorimo? Sve je stvoreno kroz Njega i za Njega, dakle, ako je sve
za Njega, svrha je u tome da On želi nešto izraziti i to su te stvari koje mi
nazivamo atributima. On je želio biti Sin tako da je On i postao Sin. On želi
biti Spasitelj, dakle, netko je morao biti izgubljen. On želi biti Iscjelitelj,
netko mora biti bolestan. On je želio da mi uživamo u dnevnoj svjetlosti, a da
bi mi stvarno mogli uživati u dnevnoj svjetlosti mi moramo znati što je biti u
tami. Bog nas uči kroz zakone kontrasta.
KOLOŠANIMA 1,17-18: On je prije svega, i sve se drži u njemu; on je i Glava Tijela, crkve.
Nema niti jednog dijela Pisma koji može uopće
nagovijestiti da je ijedno biće ili duh ili neki drugi bog vječan osim Isusa
Krista. Kada govorim o Isus Kristu ja ne govorim o Isusu iz Nazareta. Isus iz
Nazareta je imao početak i kraj. Ali Isus o kojem ja govorim nije takav.
EFEŽANIMA 3,8: Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: među poganima navješćivati neistraživo bogatstvo Kristovo.
Kada ovo čitamo bez uma koji je predan Božjoj Riječi,
naš um odmah kaže: neistraživo bogatstvo Isusa iz Nazareta. ali nastavimo dalje
čitati.
EFEŽANIMA 3,8-9: te rasvijetliti svima što je zajedništvo tajne vjekovima skrivene u Bogu, koji je stvorio sve po Isusu Kristu.
Znači, ne Isusa iz Nazareta, već Isus – Logos. Ime tog
Sina koji je bio lik Božji, Prvorođeni sveg stvorenja, je bilo Isus Krist,
skroz tamo nazad, nemjerljivi broj godina ranije. Prije nekoliko tisuća godina,
taj isti Isus-Logos ušao je u tijelo i zato je anđeo rekao – dat' ćeš mu ime Isus jer On će biti utjelovljena Riječ.
EFEŽANIMA 3,13-15: Zato vas molim: nemojte klonuti zbog mojih nevolja za vas. Ta one su slava vaša! Stoga prigibam koljena pred Ocem Gospodina našega, Isusa Krista, od koga ime cjelokupnoj obitelji na nebesima i na zemlji.
Dakle, Otac i cijela obitelj imaju jedno ime – Isus
Krist. Dakle, kada razmišljamo o Isusu Kristu – to je mnogo veće nego Isus iz
Nazareta. Kada netko kaže da vjeruje u Isusa, on odmah ima u svojim mislima
onoga koji je rođen od djevice Marije, koji je umro i uskrsnuo, ali kada toj
osobi citiramo nešto iz Riječi i on odgovori da nije siguran u to, on je upravo
odbacio Isusa. Isus je Riječ, a Biblija je Isus u otiskanoj formi, cijela Božja
Riječ nama objavljena.
Prva stvorena bića su bili anđeli zato što je u tom
nevidljivom Duhu postojala želja da bude Bog, a Bog je objekt proslavljanja.
Dakle, anđele je stvorio da bi ga slavili, ali želio je da ima i ljude koji će
ga proslavljati u duhu i istini, iz srca koje je zaista izliveno pred Njim.
Kako mi znamo da je On želio izraziti Svoje atribute?
Samo ime Jehova znači: Onaj koji postoji Sam po Sebi ili Onaj koji jeste, Ja Jesam;
ali dio havah od imena Jehovah označava da će postati ili još
potpunije – da će postati znan. On je Bog koji postoji Sam po Sebi, koji
otkriva Sebe, ali zato što još nije cijela Riječ ispunjena, On je još uvijek Onaj
koji će postati. Dakle, Jehova je još uvijek Onaj koji će postati: On materijalizira
Svoje misli, atribute i donosi ih u tijelo, manifestira ih (za dublje
proučavanje ove teme je propovijed Krist
je Božja otkrivena tajna).
U Starom Zavjetu vidimo Krista kao Anđela, vidimo da
je manifestiran u Vatrenom Stupu i Oblaku, bio je Melkisedek kada se sreo sa
Abrahamom:
HEBREJIMA 7,3: Bez oca, bez majke, bez podrijetla, kojemu dani nemaju početka ni život krajaU Hebrejima je opis Melkisedeka gdje je očito o kome se radi. Ako čitamo moderne verzije Biblije, tamo kažu da nemaju zapis o Melkisedekovoj majci ili ocu, nemaju zapis o njegovom početku, zato što ne mogu da shvate činjenicu da je to bio Bog koji je posjetio Abrahama. Nadalje, On je bio Stijena u pustinji koja je pratila djecu Izraela:
1.KORINĆANIMA 10,4: I svi isto duhovno piće pili. Pili su, naime, iz duhovne Stijene koja ih je pratila – a ta Stijena bijaše Krist.Bog nije mogao učiniti Sebe znanim u tom nevidljivom obliku. Misao se prenijela u Riječ što je jedan izražaj, što je Krist, postaje tijelo u koga prelazi Jehova i odavde će jednog dana preći u tijelo od mesa da bi postao naš Rođak, da bi bio naš Otkupitelj.
Brat Branham je rekao kada se Bog pojavio da je bio žućkasto-zelenkaste boje kao neka vrsta ćilibarnog svjetla. U vječnosti je sve savršeno: savršena ljubav, savršena radost, savršeno zadovoljenje, savršeno zadovoljstvo i ako sam dijete Božje, imam jedan depozit od tog vječnog – to se zove moja duša. Mi smo jedno trodimenzionalno biće (tijelo, duh i duša). Duša je ono što dolazi od Boga. Mi možemo biti vođeni našim vanjskim osjetilima, možemo biti vođeni duhovnim čulima, ali sva ona nas lažu. Riječ Božja u duši ima savršeni mir, savršenu radost, savršeno zadovoljstvo, savršenu ugodnost. Kada se nađemo u skroz rastresenom stanju, moramo shvatiti da smo dopustili da naša osjetila pređu u neku drugu oblast izvan te treće oblasti. Mi slušamo svoj razum, sjećanje, maštu ili prosuđujemo na osnovu onoga što vidimo, namirišemo i sl., ali to nije naš vođa – Riječ u duši je vođa.
Budući da je On Bog koji može učiniti što god želi, On će načiniti put da može objaviti neke stvari: On želi da mu se vjeruje, želi biti Vođa, želi biti Muž što zahtjeva ženu, želi biti Bog predmet proslavljanja, Stvoritelj, Otac, Spasitelj, Opskrbitelj, Pastir, Iscjelitelj, Otkupitelj, Vodič, Osloboditelj, Sudac, Kralj, Porodica, Utješitelj, Savjetnik. On želi da postoje te situacije u kojima On može manifestirati da On jeste to. Dakle, nevidljivi Duh želi biti Bog – predmet proslavljanja, ali kao nevidljivi Duh nije mogao stvarati, tako da prelazi u jedan drugi izražaj – Logos i u obliku Logosa On je postao Stvoritelj. Kada je Logos izašao iz Njega, postao je Otac. Tako je čovjek morao pasti da bi On postao Spasitelj. Čovjek mora biti u potrebi da bi znao kako je imati Opskrbitelja. Čovjek mora spoznati da ne može upravljati svojim životom osim ako neće zbrku tako da mu je potreban Pastir. Ne bi znali cijeniti iscjeljenje ako nismo bili bolesni, tako da Bog zna načiniti sve ove stvari da bi nama bile dragocjene. Bog neće imati obitelj, Bog će biti obitelj. Dakle, Bog kao u Starom zavjetu, jedan Vatreni stup, razdijelio je Sebe u plamene jezike na dan Pentekosta, isti Duh, dijeleći to Svjetlo i spuštajući ga u pojedince, tako da na isti način Bog dijeli Svoj vlastiti život da bi ga stavio u Svoju djecu i oni postaju djeca Božja. To je Bog koji razdjeljuje Svoj vječni život dijeleći ga sa Svojom obitelji – Bog postaje obitelj.
Janje je bilo zaklano prije postanka svijeta u Božjem umu, tako da bi On mogao biti njihov Spasitelj. Naša imena su stavljena u Janjetovu Knjigu života prije postanka svijeta u Božjim velikim mislima. On je znao da će Adam i Eva pasti pa je unaprijed pripremio rješenje tako što je Janje bilo zaklano za svakoga tko je bio u toj Knjizi. On je znao da će se pojaviti veliki varalica – Antikrist, ali On je obećao da svi oni čija su imena u Knjizi neće biti prevareni.
Veliki, nevidljivi Bog želi izraziti Sebe tako da jedna velika svjetlost – duga, izlazi vani iz Nevidljivoga u jedan izražaj nazvan Logos. Logos je jedna teofanija, tijelo za Jehovu, pomazanje, Sin unaprijed zamišljen. Sve što je bio Bog, prešlo je u obličje Logosa i mi smo također prešli u taj oblik. Cijela Božja obitelj koju je Bog kreirao nije ostavljena u Nevidljivom već je u Logosu. Mi smo dio Logosa, dio te Riječi, samo čekajući na naše doba da budemo manifestirani na zemlji.
Božji blagoslov.
TAJNE OD POSTANKA SVIJETA 2.
TAJNE OD POSTANKA SVIJETA 3.
TAJNE OD POSTANKA SVIJETA 4.
TAJNE OD POSTANKA SVIJETA 5.
TAJNE OD POSTANKA SVIJETA 6.
TAJNE OD POSTANKA SVIJETA 7.
TAJNE OD POSTANKA SVIJETA 8.
Nema komentara:
Objavi komentar