KNJIGA O RUTI KAO PRESLIKA NAŠEG VREMENA 3. / 12.02.2012 / Brat J. Lerga

O Gospode naš, divno je biti u zajedništvu sa svetima na ovom mjestu Gospode, da Ti možemo dati slavu Gospode. Amen. Hvala Ti Gospode, za tu privilegiju Gospode, da smo Ti još jednim danom bliži Gospode, da ćemo uskoro u domovinu Gospode, jer mnogo je bolje u nebu Gospode. Amen. O, hvalimo Te Gospode  sa ovog mjesta Gospode, podižemo ruke k Tebi Gospode, Tebe slavimo, ali mnogo je bolje biti s Tobom u Tvom Domu, Gospode. Hvalimo Te Gospode. Molimo Te Gospode za brata i službu koju si njemu povjerio Gospode. O, Gospode Ti si mu mnogo dao Gospode i veliku odgovornost Gospode, daj mu Gospode Tvoju Riječ Gospode, da bi mogli biti nahranjeni Gospode Tvojom Riječi, da kad god izađemo s ovog mjesta, izađemo da ono što smo primili možemo i dati Gospode. Amen. O, Gospode koliko još ima gladnih i žednih u ovom gradu. O, Gospode, mi ništa ne možemo ali Ti sve možeš zato Tebi prepuštamo to Gospode. O, Gospode, svi oni koji su gladni i žedni neka prime Tebe Gospode, svejedno tko je, Gospode i nahrani ih. Hvala Ti Bože. Hvala Ti Bože. O, Gospode sačuvaj nas na ovim putevima Gospode i u danima koji nam dolaze, da bi više služili i slavili Tebe Gospode. Hvala Ti. Amen. U Ime Isusa Krista Gospoda Spasitelja. Amen!

Otvorimo Bibliju, Luka. 3,16; Ivan Krstitelj govori nešto što je povezano s ovom temom danas. Nastavljamo sa Knjigom o Ruti i gledamo kakva je to preslika našeg vremena i kakva je to preslika našega života.

„Odgovori im Ivan svima, rekavši: 'Ja vas istina, krstim u vodi; ali dolazi jači od mene, komu ja nisam dostojan odriješiti remen na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu je vijača; i pročistit će gumno svoje i sabrati žito u žitnicu svoju, a pljevu će ugasiti ognjem neugasivim.' I mnogim je drugim opomenama propovijedao evanđelje narodu.“

Dragi Gospode, hvala Ti za Tvoju Riječ, hvala Ti za ove stvari koje čitamo, koje su opomena Gospode, preko kojih Ti nama navješćuješ Evanđelje za ovo vrijeme Gospode. Hvala Ti što je Tvoja Riječ tako savršena i što je otkrivena u naše vrijeme Gospode, da stvari koje čitamo iznova i iznova potvrđuju to otkrivenje Gospode, i ove slike i usporedbe i događaji Staroga Zavjeta samo ponovno Gospode dokazuju da otkrivenje koje si Ti dao preko Svog proroka za ovo zadnje vrijeme je bilo točno, istinito i Gospode možemo naći naše vrijeme i možemo naći sebe u Pismu, u Starom Zavjetu, u usporedbama, u sjenama, u simbolima, u tipovima Gospode i možemo prepoznati što si sve učinio s nama do sad u našem životu i što je to što nas očekuje u našem životu. Molimo Te Gospode da nam u tome pomogneš, da bi ono što ćemo danas govoriti i slušati bilo nadahnuto od Tebe, Gospode, da makneš nas ljude na stranu i da Ti preuzmeš kontrolu Gospode, i u slučaju mene koji govorim i slučaju ljudi koji slušaju, da bi svi bili ohrabreni i da bi sve bilo Tebi na slavu. Molim Te u Isusovo ime. Amen!

Prije tri tjedna počeli smo sa temom slijeda događaja ili redoslijeda događaja na kraju vremena, a onda smo nakon toga uzeli Knjigu o Ruti i pogledali smo prvo i drugo poglavlje. Danas ulazimo u treće poglavlje. Vidimo da kronološki slijed događaja savršeno odgovara onome što se događa ovdje u simbolici, u tipu u Starom Zavjetu, a za početak smo danas pročitali jedan stih ili nekoliko stihova koje je rekao Ivan Krstitelj. Ivan Krstitelj je bio prorok i bio je prorok preteča Kristovog dolaska i on ovdje kaže nešto vrlo interesantno, nešto što se potpuno dobro uklapa u ono o čemu ćemo poslije pričati u Knjizi o Ruti. Govori o tome da će doći Krist koji je veći od njega. Znamo da u našem vremenu postoji također prorok koji je došao i najavio potpuno istu stvar: da dolazi Krist koji je veći od njega; vidjeli smo u Knjizi o Ruti da je postojao onaj glavni žeteoc ili sluga koji je bio nad drugima u vrijeme žetve, ali znamo da je Boaz bio veći od njega. Ovdje Ivan kaže da će Krist doći, Onaj koji je veći od proroka, pretečeg glasnika za to vrijeme i da će krstiti ljude u Duhu Svetom i u ognju. Znači, postoje dva krštenja koje Ivan kao prorok najavljuje. Jedno krštenje je u Duhu Svetom i ono se desilo pedeset dana nakon Isusove smrti i to je ono što se desilo u gornjoj sobi. Ali, ovo krštenje u ognju još se uvijek nije desilo. Ivan jasno objašnjava zašto se nije desilo. Postoji jedan period kada će Onaj koji je veći od njega, Krist, stajati na gumnu i tu će odvajati žito od pljeve ili od ljuske. Žito će skupiti i odnijeti u žitnicu, a ljusku će sabrati i spaliti i to spaljivanje ljuske je krštenje ognjem o kojem Ivan govori. Između ova dva događaja, između Pedesetnice i ognja o kojem Ivan Krstitelj govori, postoji jedan period kada je Krist na gumnu i razdvaja žito od ljuske. I jedno i drugo se mora skupiti: jedno odlazi u žitnicu, što je uznesenje kojeg mi očekujemo, a drugo odlazi na spaljivanje. To će se potpuno uklopiti u Knjizi o Ruti. U onome što smo pričali, vidjet ćemo da se to isto događa u našem životu; u našem životu postoji jedan period kojim mi prolazimo, gdje Bog s nama razdvaja žito od ljuske u našem životu. To je nešto što svatko od nas mora proći: prošla je Ruta, prošla je crkva kao kršćanstvo općenito, kao Tijelo Kristovo, kao grupa ljudi i prolazimo mi osobno kao pojedinci taj isti put. Da bi imali nekakav slijed misli i kronologiju, ja ću proći od prvog poglavlja i naglasiti samo neke stvari koje sam rekao, koje su ključne da bi ono o čemu pričamo imalo više smisla, da bi nam to pomoglo kao slika i potvrda redoslijeda kako se stvari događaju.

 Ako se sjećate, prošli put sam spomenuo da se Knjiga o Ruti nalazi na jednom savršenom mjestu u Bibliji. Biblija je sastavljena ne slučajno i ne stihijski ili srećom, već  Bog ima savršen redoslijed knjiga u Svojoj Bibliji kako su poslagane. Vidjeli smo da židovska povijest kao naroda počinje njihovim izlaskom iz Egipta; pjevali smo danas o tome. Kad su izašli iz Egipta, Bog im je poslao proroka – Mojsija.  Mojsije je samo preslika Krista i Mojsije kaže da će Bog poslati proroka kao što je on. Ono što je bio Mojsije u Starom Zavjetu, to je slika Kristovog dolaska, koji je prorok kao što je Mojsije, odnosno veći od Mojsija. To je onaj početni događaj koji obilježava Židove kao narod i obilježava kršćanstvo kao grupu ljudi koji su se pojavili, a sve je započelo dolaskom proroka, u ovom slučaju – Mojsija, a u našem slučaju to je bio Krist, prorok poput Mojsija kojeg je Bog podigao. Mojsije je imao zadatak da izvede ljude iz Egipta i nije ih uveo u svoju zemlju. I Krist je izveo ljude ili kršćanstvo iz židovstva, izveo je milost iz zakona; međutim, onaj ulazak u Duha Svetog ili u obećanu zemlju bio je zadatak nekog drugog. To je bio Jošua. Jošua je također bio prorok koji je imao objavu Boga u tijelu. Sreo je vođu vojske Jahvinog - Boga u obliku tjelesnog čovjeka; imao je duh koji je bio na Mojsiju koji je prešao na Jošuu. Znači, nakon Mojsija dolazi Jošua koji je također prorok, a isto tako nakon Krista dolaze rani oci crkve, među kojima možemo istaknuti Pavla koji je također bio prorok. Mojsijeva služba je na neki način veća nego što je služba Jošue u smislu proročke službe. Tako je Kristova služba veća nego Pavlova služba, ali i jedan i drugi imaju različitu ulogu. Mojsije je bio da izvede, a Jošua je bio da uvede; Krist izvodi iz židovstva, a Duh Sveti u apostolima nas uvodi u našu obećanu zemlju i to je naš život u Duhu Svetom. Nakon toga, slijedi jedan period bez kralja, bez nekog značajnijeg proroka i to je period sudaca. Ima jedna cijela knjiga u Bibliji koja se zove 'Knjiga o sucima': to je knjiga koja prati povijest crkve, odnosno Izraela, sve do trenutka dok se nije pojavio Samuel koji je bio posljednji sudac, a ujedno i prorok. Nakon što je Krist izveo nas iz židovstva, došli su rani oci kao što je Pavao, koji su nas uveli u našu obećanu zemlju, u naš život sa Duhom Svetim i nakon toga slijedi jedan period od 2000 godina ili sedam crkvenih doba u kojem nema značajnijeg proroka, nego je to period sudaca odnosno period reformatora. Ono što su suci u Starom Zavjetu radili, isto to su raznorazni reformatori i veliki ljudi, kroz povijest zadnje 2000 godina, kroz sedam crkvenih doba, radili sa kršćanstvom. Nakon toga, posljednji sudac koji se pojavljuje je Samuel, koji je ujedno i prorok. Nakon Samuela dolazi vrijeme kraljeva. Nakon što se pojavi posljednji sudac ili posljednji glasnik u sedmom crkvenom dobu, koji je ujedno i prorok, a to je brat Branham, slijedi period Kristovog Kraljevstva na zemlji tisuću godina. Znači, potpuno se poklapa.

Prva knjiga nakon sudaca je 'Knjiga o Ruti'; kad završi period reformatora dolazi ono što čitamo u Knjizi o Ruti, a to je otkupljenje poganske Nevjeste. Znači, na savršenom mjestu se nalazi u Bibliji i savršeno odgovara svemu ovome što smo promatrali. Biblija u toj knjizi kaže da se ona odvija u vrijeme sudaca. Što se odvija u vrijeme sudaca? Odvija se upravo to, da je jedna židovska obitelj otišla iz svoje zemlje u vrijeme sudaca, odnosno vidimo da su Židovi u vrijeme reformatora ili za vrijeme sedam crkvenih doba napustili svoju zemlju, ali su se na kraju vratili. Vrijeme sudaca je vrijeme bez kralja ili proroka, značajnijeg proroka, i ljudi su u to vrijeme radili kako su mislili da je ispravno. Svatko je činio ono što je mislio da je dobro i to je ono što se dešava u zadnjih dvije tisuće godina kršćanstva: imamo raznorazne grupice ljudi i reformatore i velike ljude i svatko je donio jednu novu istinu ili dio istine i smatrao da je to ispravno i za sobom je pokrenuo veću grupu ljudi od kojih je nastala  određena denominacija. Svi su on činili ono što su mislili da je ispravno, a nitko od njih nije bio prorok, nitko nije imao Riječ Božju u potpunosti otkrivenu i zato imamo tolike podjele u kršćanstvu. Ako čitamo Knjigu o sucima, vidimo savršeni obrazac onoga što se događa kroz povijest kršćanske crkve. Židovska obitelj je u vrijeme sudaca napustila svoju zemlju i nalazimo da je to ispunjenje Biblijskog proročanstva jer odlazak Židova iz njihove zemlje nije slučajan – Biblija ga je najavila: čitali smo u Ponovljenom zakoniku i Ezekielu gdje je to događaj koji je najavljen po Pismu kao i njihov povratak u zemlju. To je sve nešto što Biblija jasno najavljuje, tako da ova slika i ova priča iz Rute, savršeno ocrtava to što se događa u stvarnosti. Rezultat napuštanje zemlje je bila smrt i muža i dva sina i od četveročlane obitelji, troje je umrlo. Primjećujemo da se broj Židova u iseljeništvu drastično smanjio i to povezujemo sa ovim što se dogodilo – antisemitizam, Holokaust, progonstvo Židova, gdje ih je 6 milijuna u nekoliko godina ubijeno ili jedna trećina Židova koji su živjeli na zemaljskoj kugli. Ti događaji su  ponukali ili natjerali Židove da se vrate u obećanu zemlju, kao što je smrt obitelji i tragedija kroz koju je prošla Noemina obitelj, natjerala Noemi da se vrati u svoju zemlju. Noemi se nije vratila dobrovoljno već se vratila zato što su je okolnosti na to prisilile. Tako je bilo i sa Židovima. Kada je ona otišla, pojavljuju se dvije poganske grupe: jedna se zvala Orpa, druga se zvala Ruta; ili dvije poganke koje su bile žene njezinih sinova i one su obje ustale da krenu s njom. U vrijeme povratka Židova u svoju zemlju, događa se ustanak dviju grupa unutar poganske crkve, unutar kršćanstva, koje kreću da se vrate u obećanu zemlju. Noemi se vraća u svoju obećanu zemlju što je Izrael prirodno; mi se vraćamo u svoju obećanu zemlju, u naš život sa Duhom Svetim. Vidimo, da je vrijeme povratka Židova u njihovu zemlju 50-te godine, nakon drugog svjetskog rata, jedan veliki period velikih probuđenja koji je trajao desetak, petnaest godina, najvećih probuđenja unutar kršćanstva u zadnjih 2000 godina, ako izuzmemo ranu crkvu i ono što se događalo u Djelima apostolskim; zapravo primjećujemo da su se probudile i denominacije i pravi vjernici. Ono što je zanimljivo, da Orpa, koja simbolizira denominacijsku crkvu je krenula, ali nije došla do cilja, vrlo brzo se vratila. Ako pogledamo crkve nakon probuđenja, vidimo da su se vrlo brzo vratile u početno stanje ili još u gore stanje. Tako ova slika potpuno ocrtava ovo što se desilo sa kršćanstvom. Ruta radi prvi korak u svom životu i to je bila njezina odluka da krene sa Noemi; prva stvar koju svatko od nas čini u svom kršćanskom životu je naša odluka koju prorok naziva opravdanjem. Ta odluka zahtjeva neku žrtvu. Da bi krenuli služiti Bogu, to zahtjeva žrtvu. Ruta je morala žrtvovati svoj stari način života, svoju obitelj, ostaviti sve što je tamo stekla i krenuti u nešto potpuno nepoznato i neizvjesno, ali bilo je nešto u njoj što je nju vuklo. Da smo pitali Rutu – je li ovo logično što ti radiš, je li to razumno ili možeš li nekako intelektualno objasniti zašto ti smatraš da je to pametna odluka – vjerojatno ne bi bilo nekog rezonskog odgovora na to pitanje, ali bilo je nešto u njoj, što je njoj govorilo da je Noemin Bog - pravi Bog, da je Noemina zemlja njezina zemlja, gdje Noemi umre da će i ona umrijeti. Svatko od nas je jednom sreo tu situaciju i doživio da nas je nešto vuklo u tom pravcu da idemo služiti Kristu i da ostavimo svijet, ostavimo stari način života; možda to nismo mogli objasniti, možda se ne čini logičnim i ljudi pitaju – gdje je Bog, da li si Ga ikad vidio, da li si Ga opipao – mi to nismo, ali postoji nešto u nama što nas vuče da idemo u našu obećanu zemlju, kao što je Rutu nešto vuklo. Prva stvar koju je Ruta napravila je bila njezina odluka. Ako želimo doći i postići ono što je Ruta postigla, moramo donijeti tu odluku. Ta odluka, naravno, podrazumijeva naše pokajanje za stari način života, krštenje u Ime Gospoda Isusa Krista i onda slijedi sljedeći korak. Ruta, za razliku od Noemi, nikada nije imala baštinu, nije nikada imala nekakvo imanje u Izraelu, dok je Noemi imala, ali je to izgubila. Kada pogledamo pogane i Židove, vidimo da su sva obećanja u Bibliji, svi proroci i sve to, bili namijenjeni Židovima. Međutim, oni su to ostavili, da bi na kraju mi dobili sve to, isto kao što je u ovom slučaju Ruta dobila Noemino imanje, iako u početku to imanje nije bilo njezino. Sve ono što čitamo u Bibliji, ako čitamo Stari Zavjet, ako čitamo proroke – sve je to u startu bilo namijenjeno Židovima, a da bi mi to dobili, moramo dobiti Boaza. Kada dobijemo Boaza kao svog muža ili kao svog zaručnika i postanemo jedno s njim, onda ona obećanja u Bibliji koja su bila namijenjena Židovima, postaju naša. Na kraju priče, Ruta je u boljoj poziciji nego Noemi i ima više nego što ima Noemi. Tako i mi na kraju priče otkupljenja koju je Bog zamislio za nas, u višoj smo poziciji nego Židovi. Ono što je Bog naumio nama, na kraju je puno više i neusporedivo s onime što imaju Židovi. Vidimo da se jedna i druga vraćaju u vrijeme žetve i Isus kaže u Mt.13 da je njiva svijet, a da je žetva svršetak svijeta. Na kraju vremena ili svršetka svijeta, događaju se  oba ova događaja: vraća se i Noemi, vraća se i Ruta. Na kraju vremena je vrijeme kada će se Židovi vratiti. Najjasniji dokaz da živimo na kraju vremena je, da danas Židovi žive u svojoj obećanoj zemlji. Povratak Židova u svoju zemlju je početak kraja. Isus čak kaže, da generacija koja vidi da Izrael postaje država neće umrijeti dok se sve ne zbude. Ruta je došla na početku žetve i sljedeći korak, nakon njezine odluke,  su bila njezina djela ili pabirčenje, ono što je ona radila. S druge strane promatramo Orpu koja je ostala u svojoj zemlji i jedina informacija koju je ona imala za Noemi je, da se ona vratila. Sve ostalo što se događalo između Rute i Boaza, Orpa to nije znala. Denominacije danas, odnosno kršćanski svijet imaju samo jednu informaciju – da su Židovi natrag u svojoj zemlji i da je to znak kraja. Međutim, sve ono što se događa između nas i Krista, nas kao Kristove Zaručnice i Krista kao Ženika, oni to ne znaju. To je nešto što je tajanstveno i događa se samo na osobnoj razini između svakog od nas i Krista ili između Tijela Kristova kao Nevjeste i Ženika; o tome denominacijski svijet ne zna.

 U drugom poglavlju, nakon što je Ruta donijela svoju odluku koja simbolizira opravdanje, otišla je u polje da pabirči, što podrazumijeva neka njezina djela. Tu vidimo da je Ruta sama nešto poduzela, nešto se sama potrudila i to je bilo ono što je nju dovelo da upozna Boaza. To je faza koju prorok naziva fazom legalizma kada smo mi skloni da budemo legalistički – smiješ, ne smiješ i prema sebi i prema drugima i to je normalno, ali postoji nešto više od toga. Pismo kaže da je završila u polju rođaka otkupitelja. Ona nije namjerno otišla tamo tražiti svoga rođaka otkupitelja, što ukazuje da postoji neko božansko natprirodno vodstvo koje je nju dovelo tamo. Isto tako znamo da mi nismo izabrali Krista nego je On izabrao nas i da mi nismo tražili Boga već je On tražio nas. Zanimljivo je da u vrijeme žetve, Boaz šalje na njivu svog glavnog žeteoca. Biblija ovdje spominje momka koji je nadzirao žeteoce i prije nego što je Boaz došao na njivu, poslao je svog žeteoca. Prije nego što je Krist došao, poslao je Svoga proroka, preteču Svoga dolaska na zemlju. Taj momak koji je nadzirao žeteoce je poslan na njivu u vrijeme žetve i u vrijeme kada je Noemi u svojoj domovini. Znači, dva događaja koja su karakteristična: Noemi se vratila u svoju domovinu, glavni žeteoc je poslan na njivu, dok Boaz još nije došao na njivu. Nakon toga Ruta odlazi u polje da pabirči. Prvog koga je ona srela tamo, nije bio Boaz, bio je glavni žeteoc. Tako i mi u našem hodu s Bogom, kada dođemo, prvoga koga sretnemo je prorok, proročku službu, da bi nakon toga sreli Onoga koga taj prorok predstavlja, a to je Krist i Krist je u Svojoj Riječi, otkrivenoj Riječi u propovijedima koje čitamo. Ruta nije direktno došla u kontakt s Boazom nego je došla preko posrednika i taj posrednik je bio jedan čovjek, jedan momak koji je nadzirao žeteoce, na kraju vremena, u vrijeme kada je Noemi u svojoj domovini. Na kraju vremena, kada su Židovi u svojoj zemlji, postoji jedan čovjek koji je posrednik između nas i Krista i ima samo jednu zadaću, da nas upozna sa Kristom i nakon toga on nestaje sa scene. U cijeloj Knjizi o Ruti, ovaj momak koji nadzire žeteoce, nema neku značajnu ulogu osim što je Rutu upoznao sa Boazom, a ostalo se sve odvija između njih dvoje na osobnoj razini. Kada ljudi kažu da mi veličamo brata Branhama, mi mu dajemo samo ono što mu Biblija daje, onu zaslugu i njegova uloga i svrha je bila da nas upozna sa Kristom, koji je došao na njivu. Nakon što je na njivi bio glavni žeteoc, tamo dolazi Ruta i zatim dolazi Boaz. Znamo da je tako najprije došao prorok, mi smo došli, na neki način, na tu njivu na kojoj se nalazio prorok i došao je Krist, prorok nas je upoznao sa Kristom i njegova uloga i služba je završena. I prorok, brat Branham, u svojoj propovijedi kaže da ne gledamo na glasnika nego da gledamo na poruku. Npr. da vam netko dođe sa porukom da vam je na račun uplaćeno milijun dolara, vas bi najmanje bilo briga kakav je to čovjek koji vas je obavijestio o tome, bio on žut, crn, bijel; ono što bi vas interesiralo je poruka koju je on donio. Ono što nas interesira u ovoj priči je poruka koju je ovaj glavni žeteoc donio, a to je – upoznao nas je sa našim rođakom otkupiteljem, a to je Krist. Vidimo jedan redoslijed koji se događa u ovoj Knjizi o Ruti: Ruta je prvo ugledala glavnog žeteoca, zatim je vidjela da Boaz dolazi glavnom žeteocu i tek onda je glavni žeteoc Rutu upoznao sa Boazom. Isto to se događa u našem životu i u povijesti crkve: prvo je poslan prorok na zemlju u vrijeme žetve, u vrijeme kada su Židovi u svojoj državi, nakon toga je Bog došao tom proroku, ali nije sve stalo na tome nego je taj prorok upoznao nas kao vjernike sa tim Bogom. Kada čitamo propovijedi brata Branhama, imamo privilegiju da upoznamo Boaza i da imamo svoj osobni hod s Njim i nije svrha da stanemo na tome što je prorok rekao nego na tome, što kaže Boaz. Mnogi ljudi, nažalost, kada čitaju propovijedi brata Branhama, zapnu na glasniku, a ne upoznaju Onoga koga je on najavio. Boaz je naredio svojim žeteocima da ne smiju dirati Rutu nego da joj samo ispuštaju što više, da ona skupi. Pričali smo o tome i naglasili da je razlika između onoga što mi vjerujemo i onoga kako mi radimo, živimo i funkcioniramo i onoga što se događa u denominacijama, gdje denominacijski propovjednici i pastori najčešće ili vrlo često imaju dojam da je Ruta njihova. Oni se ponašaju prema ljudima kao da su oni vlasnici tih ljudi ili s druge strane, pokušavaju ljude navesti da slijede njih ili da misle nešto o njima itd., znači, naglasak stavljaju na sebe. To bi bilo kao da je glavni žeteoc pokušao zavoditi Rutu ili da su drugi žeteoci pokušali usmjeravati Rutu na sebe, a to ne smijemo raditi. Jedina svrha koju su ti ljudi imali je da budu sluge koji su Ruti trebali ostavljati hranu da ona uzima i živi od toga. Tretman koji je Boaz imao prema Ruti i svojim žeteocima je bio gotovo identičan; nije Ruta bila mala, a žeteoci neki veliki i obrnuto nego su jeli istu hranu, pili su iz istih posuda i potpuno su bili na istoj razini. To je ono kako bi trebalo biti među vjernicima, da smo svi ravnopravni, svi jedemo istu hranu i svi radimo ono što nam je Bog dao da radimo; ako nam je dao da žanjemo, da smo žeteoci, onda da ispuštamo što više, a ako nam je dao da pabirčimo, a svi mi pabirčimo kada čitamo propovijedi brata Branhama, onda da pabirčimo što više. Ono što je nadalje interesantno,  da Boaz naređuje Ruti da se drži njegovih poslanika i da ne ide za drugima. Bog je odredio jednu njivu nama, s koje mi trebamo pabirčiti i to je Boazova njiva. Po čemu možemo prepoznati Boazovu njivu? Isključivo po tome što je na njoj glavni žeteoc, Boazov glavni sluga u vrijeme žetve. Postoje danas mnoge njive na kojima možemo pabirčiti: baptistička njiva, metodistička njiva, postoje raznorazne njive, ali Boaz je naredio da pabirčimo samo s njegove njive. Ruta je vjerojatno dok bi došla do Boazove njive, prešla mnoge druge njive. Vrlo vjerojatno, pogotovo vi koji ste iz drugih denominacija, dok ste došli na Boazovu njivu na kojoj je glavni žeteoc za ovo vrijeme, sigurno ste prošli preko drugih njiva, ali jednom kad ste našli Boazovu njivu koju smo prepoznali po tome što je na njoj glavni žeteoc,  onda nas Boaz upozorava da se ne držimo drugih i ne pabirčimo na drugima nego da se držimo isključivo te njive. To je ono zašto mi stavljamo toliki naglasak na propovijedi brata Branhama i zašto pabirčimo samo iz tih propovijedi, ne iz drugih knjiga, od drugih propovjednika i sa drugih njiva jer Boaz kaže da ne pabirčimo, da ne bi imali neugodnosti. Vrlo često i vrlo lako se može desiti, ako počnemo pabirčiti iz nekih drugih knjiga, iz nekih drugih propovijedi, s nekih drugih njiva, bilo to denominacijskih ili bilo kojih, da mi završimo u nevolji, jer ono što je tamo, ne možemo biti sigurni da je u pravom duhu i ne možemo biti sigurni da je u potpunosti po Riječi, koliko god nam se to činilo, jer mi svojim intelektom ne možemo dokučiti Boga i ne vidimo koji je duh iza svega toga bio, a da bi to vidjeli, potreban je prorok i zato je Bog dao proroka u naše vrijeme. Približavamo se trećem poglavlju. Vidimo da je Boaz bio onaj koji je mogao otkupiti Rutu. Ruta je nastavila i dalje pabirčiti bez obzira što je Boaz došao na njivu i naš je posao da pabirčimo sve dok se ne požeže i ječam i pšenica. Do kraja žetve, Ruta je pabirčila i naš je posao da pabirčimo dok god smo ovdje na zemlji; dok god smo na zemlji da idemo na propovijedi, slušamo i tražimo nešto što će neki žeteoc ispustiti, da pokupimo i živimo od toga, da se hranimo, čitamo propovijedi dok god smo tu. Nije dobro ako dođemo do zaključka da nam to nešto nije više potrebno. Znači, ja sam dovoljno zreo ili dovoljno sam uzrastao i ne trebam više čitati propovijedi ili ne trebam ići na službe ili bilo što drugo. Nekad se pojave i takve ideje među ljudima, ali vidimo da to nije u skladu sa onim što je Ruta činila – ona je pabirčila do kraja, dok žetva nije završila. To je ono što mi činimo.

RUTA 3,1:„Onda će joj Noemi, svekrva njezina: 'Kćeri moja, da ti potražim mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna?'“ 

 Ovo je vrlo interesantna rečenica zato što prva asocijacija kada čujemo za mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna zamislimo da se radi o nekom mjestu. Ali koliko je to neko mjesto ili neka prostorija ili neka kuća ili neka geografska lokacija moglo biti ono što bi usrećilo Rutu. Govorimo o ženi koja je udovica, koja je izvan svog naroda, ostavila je sve svoje i došla u drugi narod i sad da će biti sretnija ako ima dva kvadrata više prostora ili se nalazi negdje drugdje. Ono o čemu se ovdje zapravo govori i ono na što Noemi aludira je zapravo brak. Jedino što bi Rutu moglo u tom slučaju usrećiti je da nađe nekoga u koga će se zaljubiti i s kim će se oženiti. Vidjet ćemo poslije da je Noemi aludirala na to.

 RUTA 3,2:„Vidiš, Boaz, s čijim si se poslenicima našla, naš je rođak.“ 

 Kad govori o mjestu na kojem će biti sretna, ona uopće ne govori o nekoj geografskoj lokaciji, nekoj prostoriji ili nekoj kući, nego aludira na Boaza. Kaže – Boaz je to mjesto na kojem ćeš biti sretna. Hajde da nešto napravimo u tom pravcu, da nešto bude između tebe i Boaza jer je to ono što će te usrećiti, to je mjesto koje će te usrećiti.

RUTA 3,2:„Evo, on će noćas vijati ječam na gumnu.“ 

Prvo što vidimo da postoje određena prava i obaveze rođaka otkupitelja i da je o tome Noemi naučila Rutu. U Bibliji postoje određena prava i obaveze rođaka otkupitelja. Ako pogledamo prvog rođaka na zemlji i koja su bila njegova prava i obaveze i što je on napravio - nalazimo to još u Postanku, nalazimo Adama koji je pao, Adama koji je pogriješio i treba rođaka. Znamo da Biblija kaže da je Adam bio sin Božji. Ako je Adam bio sin Božji, tko mu je bio rođak? Nije bilo drugih ljudi; jedini rođak kojeg je on u tom trenutku imao, bio je Bog, jer je Njegov sin. Bog, kao Adamov rođak ima određena prava i obaveze; Bog, kao Adamov rođak ima obavezu po Starom Zavjetu i po ovome što vidimo, da otkupi tog čovjeka ili da se zauzme za njega. Bog čini to na način da je odmah u početku, u Postanku, ubio janje i zauzeo se za Adama. Tu nalazimo prvu intervenciju rođaka u Bibliji, i prvu obavezu i pravo rođaka u Bibliji koju je Netko ispunio – bio je to Bog. Ako gledamo malo dalje u Bibliji, nalazimo još jednog rođaka – to je bio Abraham. Abraham je bio rođak Lotu i vidimo da je Lot otišao u Sodomu, što simbolizira njegov povratak natrag u grijeh i njegov pad u njegovom standardu života i ne samo da je završio u Sodomi nego je tamo bio zarobljen i bio odveden u ropstvo. Abraham u tom trenutku nije rekao – 'Slušaj Lot, tko ti je kriv, sam si izabrao da ideš u Sodomu, sada te košta tvoja odluka' – nego Abraham, kao onaj koji oslikava rođaka, zna da je njegova obaveza da se zauzme za svoga rođaka. Abraham, iako je Lot pogriješio, pao, završio u Sodomi, tamo bio otet: on intervenira i zauzima se za njega. Kao što se Bog zauzeo za Adama u Postanku, Abraham se zauzima za Lota. Ako idemo dalje malo, onda vidimo Josipa koji je bio rođak od svoje braće. U Egiptu je završio Josip i naravno, dogodila se glad i on intervenira u cijeloj toj priči i spašava svoje rođake, svoju familiju. Josip nije rekao – 'Tko vam je kriv, prodali ste me u ropstvo i nije moja dužnost ni obaveza da se ja sada zauzimam za vas, vi ste krivi i sad mi je prilika da vam se osvetim.' Josip, kao onaj koji oslikava Biblijski princip rođaka Otkupitelja, Krista, koji nije rekao nama – 'Tko vam je kriv što ste pali i pogriješili' - nego budući da je naš Rođak, zna da ima obavezu po Svojoj Riječi da intervenira i zauzme se za nas: tako i Josip intervenira i zauzima se za svoju braću i izbavlja ih od gladi. Onda nalazimo Mojsija koji je bio rođak Izraelcima. Mojsije kao njihov rođak je imao obavezu da intervenira u slučaju kada su oni u potrebi i to je učinio. Na kraju, vidimo, da to isto je učinio i Krist. On je naš Rođak i kao naš Rođak ima određena prava i određene obaveze i te obaveze rođaka su: da se zauzmu za one koji su u potrebi. I to je Krist učinio na križu; zauzeo se za nas. To je isto ono što mi moramo činiti ako imamo brata ili sestru u potrebi, da se zauzmemo za njih, jer smo rođaci jedni drugima u duhovnom smislu. Ako netko ima nekakav problem, naša duhovna obaveza u Božjoj Riječi je da dođemo i da interveniramo u tom slučaju, da se pomolimo, da iznosimo to pred Boga, a ne da kažemo – 'Tko mu je kriv, dobio je što je tražio.' To se ponavlja u ovoj priči ponovno, gdje Boaz nije rekao – Tko mu je kriv što je odlazio iz obećane zemlje kada zna da je Bog osudio takvo što, nego Boaz opet oslikava tu obavezu rođaka da intervenira i zauzme se za svog rođaka koji je u nevolji. Noemi, u ovoj priči, objašnjava Ruti koje su obaveze i prava rođaka. Prvo što kaže – Boaz je naš rođak, ali ne staje na tome nego objašnjava, jer ona zna, za razliku od Rute, koja su to prava rođaka. Kada mi pogledamo Bibliju koja je židovska knjiga, kad pogledamo Stari Zavjet, onda vidimo koje su to obaveze rođaka u našem slučaju. Kao što je Noemi to ispričala  Ruti, tako Biblija govori to isto nama. Sljedeća stvar koju ona njoj kaže – 'Evo, on će noćas vijati ječam na gumnu.' U ovoj rečenici Noemi daje Ruti jako puno informacija. Prvo joj daje informaciju gdje se Boaz nalazi. Boaz više nije na njivi, žetva je gotova, a još uvijek nije sve gotovo. Postoji jedan period koji se odvija i neke stvari koje se moraju dogoditi, prije nego ono što je požeto, završi u žitnici. To je period gumna ili čišćenja na zemlji. Žetva je gotova ali još uvijek nije žito otišlo u žitnicu. To je vrijeme u kojem mi živimo. Na neki način možemo reći da je žetva gotova, ali još uvijek žito nije u žitnici, još uvijek mi nismo otišli u uznesenje. Odlazak žita u žitnicu je ono što govori o našem uznesenju. Zašto se to nije desilo odmah? Ljudi imaju problema da shvate, da je Krist došao, a da se još uvijek ništa nije desilo. To je ono što se desilo i u prvom Kristovom dolasku: Krist je bio na zemlji 30 godina i da ste vi rekli ljudima i Židovima – Mesija je na zemlji – oni bi rekli, kako je Mesija na zemlji kada smo mi još uvijek u rimskom ropstvu. Međutim, Mesija je bio na zemlji i to je znalo jako malo ljudi, to su znali pastiri, prorok Šimun, nekolicina ljudi, Elizabeta, Zaharija, Marija, Josip, jako mali broj ljudi. Prošao je određen period od kada je Krist došao dok nije ispunio ono zbog čega je došao – prošlo je 30 godina. Znamo da je Krist u našem vremenu došao i prolaze godine prije nego što će On ispuniti ono, zbog čega je došao ovdje, a to je da nas uzme u uznesenje. Boaz je došao na njivu, još tamo u drugom poglavlju, ali još uvijek žito nije u žitnici, još uvijek Ruta nije njegova žena. Zašto? Jer između ta dva događaja dešava se ovo iskustvo na gumnu, odnosno vrijeme kada Boaz čisti žito od pljeve, kada čisti pšenicu od ljuske. To je ono što nama Biblija pokazuje kao što je to Noemi pokazala Ruti. Ruta je prvo vidjela svog budućeg ženika kako dolazi na njivu, zatim ga je vidjela kako dolazi glavnom žeteocu, ali gdje je nakon toga? Mi kao vjernici možemo reći – Krist je došao; možemo reći – vidimo da je došao prorok, ali prorok je otišao, glavnog žeteoca više nema u priči, Krist više nije na njivi, a gdje je sad? Zašto smo tu? Zašto još uvijek nije sve gotovo? Zato što je Krist prije toga morao otići na gumno i obaviti posao čišćenja pšenice od ljuske. To je vrijeme između završetka žetve i odlaska žita u žitnicu, vrijeme između žetve i uznesenja, vrijeme kada je Noemi u svojoj zemlji, vrijeme kada je Boaz bio na njivi, vrijeme kada je glavni žeteoc nestao iz cijele priče – u tom periodu se događa čišćenje žita od pšenice. Ono žito koje je završilo na gumnu je nekad prije bilo u žitnici, a nakon toga je bilo posijano na polju, neko je vrijeme nicalo i raslo, sazrijevalo i bilo požnjeveno, zatim je očišćeno i vraća se ponovno u žitnicu. Znači, žito radi jedan krug, iz žitnice natrag u žitnicu, i to je ono što se događa s nama. Mi smo bili kod Boga, ali nakon toga smo prošli kroz određeni period i ovaj period kada je to žito bilo posijano i istrunulo u zemlji, pa je niknulo, ono što je niknulo nije bilo ono žito: ono što je raslo i sazrijevalo je bio neki proces i period koji je vodio do toga da se na kraju pojavi zrno i vrati  natrag u žitnicu. Zato kada mi pogledamo svoj život, vidimo da smo nekad bili kod Boga, a onda pogledamo stvari kroz koje smo prolazili i vidimo da to, nimalo ne liči na nas kakvi smo nekad bili na početku. Zašto? Zato što je to jedan proces, kao što ono žito mora proći proces, ono što je posijano i ono što će biti na kraju, međutim ono između ne nalikuje tome. Zato kada mi pogledamo kroz što smo mi prošli u svom životu, to je bio nužni proces, nešto kroz što smo morali proći da bi se pojavilo ono na kraju, ali ono što se pojavi na kraju i ono što je bilo na početku, mora biti identično. Bili smo u žitnici i onda smo prošli određeni period koji ne liči na ono što je bilo u žitnici, da bi se ponovno vratili u žitnicu. Posljednja faza, prije nego što se žito vrati natrag u žitnicu, je odvajanje žita od ljuske. To je ono što svatko od nas mora proći. Ako smo mi u životu napravili ove stvari: donijeli smo odluku, nakon toga smo svojim djelima, legalističkim načinom, prolazili kroz nekakvo prosvjetljenje i treća faza koju moramo proći je da Bog nas očisti. Ako nas Bog čisti od raznoraznih stvari u našem životu, znamo da je to posljednja faza koja je potrebna, prije nego što žito ponovno završi u žitnici. Ono što je jako interesantno – 'Evo, on će noćas vijati ječam na gumnu.' – zašto baš noćas? Da li je očekivati da će čovjek raditi po noći? Zato što – noćas – govori o tome da se to događa na kraju dana, na kraju jednog vremenskog perioda. Znamo da se ovo odvajanje žita od ljuske događa u vrijeme večeri, po noći, na kraju vremena. To je još jedna potvrda da posljednja faza prije uznesenja, posljednja faza prije odlaska u žitnicu je to čišćenje i ono se događa noćas na gumnu. Na kraju svijeta, na samom kraju dana, Bog zadnju stvar koju radi - čisti crkvu od ljuske, da bi otišli u uznesenje. Biblija govori o našem vremenu kao vremenu večeri. U Zahariji 14,7: „Bit će to dan čudesan – znade ga Jahve – ni dan ni noć; i u vrijeme večeri bit će svjetlo.“ Biblija govori da mora doći jedan dan kada će se spustiti tmina i da će u vrijeme večeri biti svjetlo. I ako je išta svjetlo u ovo vrijeme večeri u kojem mi živimo, onda je to ova Poruka koju mi vjerujemo. Isto tako kaže u Izaiji 60,1: „Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.“ Još jedno vrijeme u kojem živimo, gdje Biblija govori o tmini i mrklini i vidimo da je to potpuno povezano s ovime što Pismo kaže da će Boaz u vrijeme večeri očistiti pšenicu od ljuske. U to vrijeme večeri mora biti svjetlo, u to vrijeme večeri mora biti mrklina među narodima, a nas, odnosno tebe obasjava Jahve i slava se Njegova javlja nad tobom. To je vrijeme kontrasta u kojem mi živimo, vrijeme u kojem je tmina i mrklina nad narodima, nad crkvama i denominacijama, gdje se svi slažu da je ono što je nekad bilo u njihovim crkvama daleko bolje, neusporedivo bolje od onog stanja u kojem su sada, ali svi odbacuju Istinu. S druge strane, postoje neki gdje će negdje, gdje će biti vrijeme svjetla u vrijeme večeri, postoji svjetlo koje će se obasjati nad nama, dok je na drugima tama. Ruta saznaje kako treba pristupiti Boazu. Prvo što saznaje je, gdje se on nalazi i što radi, a sljedeća stvar koju joj Noemi opisuje je kako mora pristupiti svom rođaku otkupitelju.

RUTA 3,3:„Umij se ti i namaži, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te prepozna   prije nego što se najede i napije.“ 

Prvi put kada je Ruta komunicirala i pristupila  Boazu, ona je njemu pristupila kao njegova sluškinja, kao ona koja pabirči. Znala je da po židovskom zakonu, stranac ima pravo doći pabirčiti. Međutim, njezina svekrva, Noemi, joj objašnjava da postoji i više od toga. Mi možemo Bogu pristupiti, tražeći od Njega samo blagoslove, to je onako kako je pristupila Ruta, kao strankinja koja dolazi Boazu i traži blagoslove, da joj nešto ispusti da od toga preživi. Međutim, Noemi joj je objasnila da može pristupiti Boazu, jer je njezin rođak otkupitelj, i kao svom otkupitelju. Prije nego što može pristupiti njemu kao svom otkupitelju, postoje neke stvari koje mora napraviti. Ne možeš doći samo takav, nego moraš doći pripremljen. Kao što je Boaz čistio žito od ljuske, istovremeno se događa to, da se Ruta priprema i sprema da pristupi svom rođaku kao otkupitelju.

RUTA 3,4„Kad bude lijegao, dobro pazi gdje će leći; pa kad legne, otiđi onamo, podigni mu pokrivač s nogu i lezi ondje! Tada će ti on reći što ti je činiti.“ 

Ruti je rečeno kako da pristupi njemu. Mi, ako želimo pristupiti Kristu, mi možemo pristupiti Njemu kao stranac koji traži blagoslove, ali budući da je On naš Rođak Otkupitelj, jer je Isus bio čovjek kao i mi i u potpunosti je naš Rođak - prošao je sve stvari koje smo mi prošli, prošao je sve kušnje i nikad nije pao, ali budući da je sve to prošao, zbog toga je naš Rođak. Mi Njemu možemo pristupiti  kao stranac koji traži blagoslove, ali možemo Mu pristupiti i kao Onome koji je naš Rođak Otkupitelj, da bi On nas uzeo kao svoju Zaručnicu. To je ono što Ruta saznaje ovdje – da bi njemu pristupila, to mora napraviti na gumnu u vrijeme kada se čisti pšenica od ljuske i u vrijeme kada ona priprema sebe, da bi spremna i pripremljena došla k njemu.

RUTA3,5: „Ona joj odgovori: 'Učinit ću sve kako mi kažeš.'

Prvo što vidimo da je Ruta imala veliko povjerenje u Noemi, imala je veliko povjerenje u ono što je ona njoj rekla i objasnila, njezina prava i obaveze. Mi isto tako moramo imati povjerenje u ono što vidimo u Božjoj Riječi, koja nam govori o našim pravima i obavezama kako možemo pristupiti Kristu. Da nema Božje Riječi, da nema ovih Biblijskih slika i usporedbi, mi bi i dalje pristupali Bogu samo tražeći blagoslove – Bože smiluj se, Bože budi milostiv, Bože daj mi ovo, daj mi ono. Tako su kršćani pristupali Bogu kroz sedam crkvenih doba, moleći Ga za ovo, za ono. Ali na kraju vremena, u kojem mi živimo, otkriveno nam je da možemo pristupiti Kristu ne samo kao stranci da tražimo neke blagoslove da jedva preživimo i pabirčimo nešto, već Mu možemo pristupiti kao prema našem Rođaku Otkupitelju. Brat Branham je jedini propovjednik, koliko ja znam, koji je propovijedao tu propovijed 'Rođak Otkupitelj' i koji recimo, u Pečatima i u Procjepu između crkvenih doba i pečata  jasno objašnjava naša prava kao Kristove Zaručnice i Njega kao našeg Rođaka, da Mu možemo pristupiti da On obavi otkupiteljski posao za nas. Znači, sve se to događa u vrijeme kada je Noemi u svojoj zemlji, ali prije nego što je Noemi dobila svoje puno otkupljenje. Događa se u vrijeme kada je Boaz već došao na njivu i tamo sreo glavnog žeteoca, u vrijeme nakon što je glavni žeteoc otišao sa scene, u vrijeme kada se pšenica odvaja od ljuske i prije nego je žito završilo u žitnici, prije uznesenja, što potpuno odgovara našem vremenu. Ruta je zapravo ona koja treba otkupljenje i ona kojoj je otkupljenje potrebno saznaje prava otkupljenja, zakonitosti otkupljenja i ona kao takva, pristupa onome tko je može otkupiti. U to vrijeme, mi saznajemo koja su naša prava otkupljenja i kako pristupiti našem Otkupitelju. Ruta nije mogla pristupiti otkupitelju dok on nije došao. Zašto doba prije ovog našeg doba, nisu pristupila Kristu kao prema svom Otkupitelju? Da bi Ruta pristupila Njemu kao prema otkupitelju, on je morao doći na njivu, zatim je morao otići na gumno. Dok on nije došao na njivu, ona nije mogla njemu pristupiti jer ga nije kao takvog ni poznavala. Sva ova doba koja su živjela prije ovog vremena, žive u razdoblju i vremenu kada Krist nije došao na zemlju i zbog toga Mu ne mogu pristupiti na način na koji Mu mi možemo pristupiti.

RUTA 3,6-7: „I siđe na gumno i učini sve kako joj je svekrva naredila. A Boaz, pošto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i leže kraj stoga. Onda ona priđe polako, otkri mu noge i leže.“

Vidimo Boaza kao onog koji sije sjeme ili sijača sjemena, a znamo da Biblija kaže da je sijač sjemena Sin Čovječji; to sjeme koje sije su djeca Kraljevstva; vidimo da je to sjeme posijao u zemlju i da je sunce i kiša dovela da taj urod nikne, sazre. Ako pogledamo - sunce, ono što daje svjetlo ili Otkrivenje, i kiša je naravno Duh Sveti. Kada je to došlo do zrelosti, on je to požnjeo, odnio na gumno i stavio na hrpu, odvojio žito od pljeve i legao pokraj toga da to sačuva. Ako gledamo gdje je Ženik sada - On čuva one koje čisti od pljeve. Boaz je uložio veliku pažnju na to što je napravio i da sačuva to, da nitko ne oduzme. Ruta je došla k njemu, ponizila se i traži od njega da bude njezin otkupitelj. Ruta leži pokraj Boaza i zapravo u to vrijeme je vrijeme kada je Ruta prvi puta jako blizu Boazu. Vrijeme kada Bog čisti nas od pljeve je vrijeme kada je Ruta vrlo blizu Boazu. Vidimo da je legla pokraj njega i da ju je on pokrio ogrtačem, a ogrtač simbolizira Duha Svetoga. Duh Sveti je Onaj Duh koji je bio na Iliji i kada je Elizej uzeo ogrtač od Ilije, dobio je Ilijinog duha. Boaz pokriva Rutu svojim ogrtačem što je simbolika davanja Duha Svetog i tu je ona vrlo blizu njemu, u vrijeme kada se čisti žito od pljeve. Mi, u svom životu, prolazimo kroz taj period kada nas Bog pročišćava od nekih stvari i taj period sigurno nije nekakav ugodan period i mislimo da smo u tom trenutku  daleko od Boga, ili da je Bog ljut na nas. ili da ne čuje naše molitve, ali to je vrijeme kada smo po prvi puta u svom životu najbliže Boazu ili našem Ženiku. Ruta je po prvi put uz Ženika, a sve do sada je bilo nešto, što ga je ona vidjela izdaleka. Vidjela ga je da dolazi na njivu, vidjela ga je da dolazi glavnome žeteocu, pa je čula da je on otišao na gumno, da tamo čisti i razdvaja pšenicu od ljuske; u tom vremenu kada je ona došla do njega, u tom vremenu kada se događa njezino čišćenje i pročišćavanje, ona je po prvi puta vrlo blizu njemu.

RUTA 3,8: „Kad bijaše oko ponoći, trže se čovjek i obrnu se, i gle: žena leži do njegovih nogu.“

Vrlo interesantno da se to događa u ponoć. Prije toga se događalo ono čišćenje pšenice od žita, nakon toga je on legao pored toga da to sačuva i prvi put je ona blizu njega i kad bijaše ponoć, on se trgnuo, obrnuo i žena leži do njegovih nogu. Ponoć je vrijeme kraja svijeta i to je vrijeme kada je Boaz prihvatio njezin zahtjev da bude njezin otkupitelj. Boaz nije napravio otkupljenje na svoju ruku i na svoju silu, nego da bi on bio njezin otkupitelj, ona je to morala zatražiti od njega. Da bi Krist bio naš Otkupitelj i naš Ženik, mi to moramo zatražiti od Njega, mi to moramo zahtjevati od Njega, mi moramo se pozvati na pravo koje imamo u Božjoj Riječi. Ruta je imala pravo u Božjoj Riječi da pristupi njemu kao ženiku, po tom pravu u Izraelu, i kada je ona aktivirala to svoje pravo ili iskoristila to pravo, onda je on prihvatio njezin poziv da bude ženik. Ako mi želimo Krista da bude naš Ženik, onda mi moramo pristupiti Njemu na taj način i znati da na to imamo pravo u Božjoj Riječi: to zahtjevati od Njega i On će to prihvatiti. To se događa u vrijeme ponoći, u vrijeme kraja svijeta. Biblija kaže puno stvari o vremenu u ponoći; jedna od njih kaže: „U ponoć nasta vika, evo zaručnika, iziđite mu u susret. Tada ustanu sve one djevice i urediše svoje svjetiljke, lude tada rekoše mudrima“...itd. Znamo da ova priča govori o tome da postoje dvije skupine među vjernicima i da se u vrijeme ponoći oglašava glas koji najavljuje dolazak Ženika. To je isto ono što se događa u ponoć, u Knjizi o Ruti. U ponoć je Boaz prihvatio Rutin zahtjev da bude njezin otkupitelj i u ponoć dolazi Ženik i uzima mudru djevicu. Potpuno iste slike o kojima pričamo. Boaz, iako je bio stariji čovjek, nije bio oženjen. Biblija Krista naziva Pradavnim. U Danijelu kaže: „Gledao sam prijestolja, bijahu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega, vlasi na glavi kao čista vuna, njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj.“ Opet vidimo da Biblija govori, da na kraju vremena, u vrijeme suda, naziva Krista Pradavnim; kao što ovdje vidimo da, Boaz, iako je bio imućan, bio je stariji čovjek i nije bio oženjen, a oženio se ili prihvatio je Rutu onog trenutka kada je ona od njega zahtijevala da bude njezin otkupitelj.

RUTA 3,9: „ 'Tko si?' – upita on, a ona odgovori: 'Ja sam Ruta, sluškinja tvoja. Raširi skut svoje haljine na sluškinju svoju jer si mi skrbnik.'“ 

Ovdje vidimo da Ruta zahtjeva od Boaza da bude njezin otkupitelj. On je pristao na to, a kao potvrdu ili znak da je pristao na to, bila je:

RUTA 3,10: „'Blagoslovio te Jahve, kćeri moja!' – dočeka on. 'Ovaj drugi tvoj čin milosti još je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijediš mlade poslenike, bili oni bogati ili siromašni.'“

Potvrda, koju smo maloprije pročitali, bila je to da ju je on pokrio svojim ogrtačem. Kao znak da će nas prihvatiti Krist i biti naš Otkupitelj je Duh Sveti kojeg nam je dao. Nakon perioda čišćenja pšenice od ljuske, dolazi trenutak kada nas Ženik pokriva Svojim ogrtačem ili nam daje Duha Svetog. Nakon toga, Ruta nije više imala nikakvog posla. Sav njen posao je bio da čeka ili da odmara. Prva faza Rutinog života je bila njezina odluka, druga faza je bila njezino pabirčenje ili njezin rad - faza posvećenja, a treća faza je faza kada je pokrivena ogrtačem, odnosno dobiva Duha Svetog i čeka, počiva – vrijeme počinka. Ona je sve svoje napravila, dalje je na njemu. To je ono što Krist čini u našem životu: kada mi sve to napravimo, On nam daje Duha Svetoga kao potvrdu da će On dovršiti posao otkupljenja za nas, kao što smo mi od Njega to i tražili. 'Nisi išla za mladim poslenicima...' – Ruta nije išla za nečim modernim, atraktivnim već je pristupila njemu koji je bio stariji; i mi pristupamo Kristu i toj staroj vjeri i staroj religiji, nas ne interesira moderna religioznost, moderne stvari nego nas zanima stara Istina Božje Riječi. Kako Ruta nije slijedila mlade poslenike, tako i mi ne slijedimo raznorazne mlade, moderne propovjednike, evangelizatore itd.

RUTA 3,11: „'I zato se, kćeri moja, sada ne plaši: učinit ću ti sve što zatražiš, jer sva vrata moga naroda znaju da si čestita žena.'“

Prvo što vidimo da je bila čestita. Zašto? Zato što je narod znao kako je ona postupila prema svojoj svekrvi Noemi. Ostavila je svoj narod, svoju kulturu, sve svoje i došla je s njom, radi nje. I to su znali svi. Rutin život nije bilo nešto skriveno nego je bilo nešto vidljivo, javno i naš život ne bi trebao biti nešto što je skriveno; ne bi trebali biti vjernici u kući, a izvan kuće obični ljudi. Njezin život i njezino svjedočanstvo je bilo javno. To je ono što i mi želimo, da naše svjedočanstvo bude javno; ono što smo i što vjerujemo da bude svima znano. 'Učinit ću ti sve što zatražiš' – to je ono obećanje koje Isus kaže u Ivanu 14,13: „Što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištite u moje ime, učinit ću.“ Kao što je Ruti Boaz rekao da će učiniti sve što je zatražila, tako Krist kaže nama, da će učiniti sve što smo zatražili. Ako je Boaz to učinio u slici, u simbolici, u tipu, koliko će više Krist učiniti u stvarnosti.

RUTA 3,12-13: „'Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji još bliži od mene. Ostani noćas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet ću te ja, tako mi Jahve! Spavaj do jutra!'“ 

Ovdje vidimo da Boaz daje zakletvu Ruti – uzet ću te ja, ako on neće, tako mi Jahve. Ako pročitamo Otkrivenje 10, u vrijeme kada dolazi moćni anđeo ili u vrijeme drugog Kristovog dolaska nalazimo da se Krist i nama zakleo. „ I onaj anđeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: 'Neće više biti vremena!'“ Opet vidimo tu istu paralelu: Boaz daje zakletvu Ruti i Krist, u Svom drugom dolasku, daje zakletvu nama kao vjernicima.

RUTA 3,14: „I spavaše ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego što mogaše čovjek čovjeka razaznati jer mišljaše: 'Ne treba da znaju, da je žena bila na gumnu.'“ 

U vrijeme kad se čisti pšenica od ljuske, u vrijeme kada je Izrael u svojoj zemlji, u vrijeme kada je glavni žeteoc nestao sa scene: ovo što se događa između Rute i Boaza na gumnu je nešto tajno. Boaz se pobrinuo da o tome drugi ne znaju. Ono što se događa između Krista i Nevjeste u ovom vremenu u kojem mi živimo, kada su Židovi u svojoj domovini, kada je žetva na kraju, kada Bog odvaja pšenicu od ljuske, je nešto što se događa između svakog od nas, osobno, i Krista, i o tome drugi ne znaju. Boaz se pobrinuo da o tome drugi ne znaju.

RUTA 3,15-17: „I kaza joj: 'Daj ogrtač što je na tebi i drži ga dobro.' Ona ga pridrža, a on joj nasu šest mjerica ječma i naprti joj. I ode ona u grad. Kad je stigla, upita je svekrva: 'Što je s tobom, kćeri moja?' A ona joj pripovjedi sve što je učinio za nju. I nadoveza: 'Ovih šest mjerica ječma dade mi kazujući: 'Ne smiješ se vratiti svekrvi praznih ruku.'“

Ono što je Noemi dobila su bili darovi i blagoslovi. Ono što je Ruta dobila, bio je Boaz. Velika razlika! Ono što Židovi dobivaju i ono što Nevjesta, mi kao poganska crkva, na kraju dobivamo: mi dobivamo Krista kao našeg Zaručnika, a oni dobivaju velike blagoslove, ali nisu Njegova Zaručnica.

RUTA 3,18: „Nato će joj Noemi: 'Budi mirna, kćeri moja, dok ne vidiš što će biti: jer neće on imati spokoja dok sve još danas ne dokrajči.'“

Kaže – budi mirna. Treća faza u Rutinom životu je bilo njezino počivanje ili ovo što joj kaže svekrva – budi mirna. Sve dalje će on napraviti. To je upravo ono kroz što mi prolazimo, u našem kršćanskom životu. Nakon naše odluke i krštenja, slijedi jedno vrijeme pročišćavanja, jedno vrijeme naših djela, jedno vrijeme kada smo legalistički, jedno vrijeme koje mora proći, jedno vrijeme čišćenja na gumnu pšenice od ljuske, da bi na kraju dobili Duha Svetog ili bili pokriveni istim ogrtačem kojim je pokriven Boaz, odnosno  Krist i nakon toga slijedi vrijeme našeg počivanja. Sve što smo mi napravili je bilo gotovo i od tada na dalje, sve je na Ženiku, odnosno na Boazu, koji mora završiti otkupljenje i koji nas mora uzeti sebi u kuću. Na kraju vidimo Rutu kod Boaza u njegovoj kući kao njegovu ženu ili zaručnicu. Od sada na dalje, sve što čitamo je ono što radi Boaz, više nema ništa od toga što bi trebala napraviti Ruta. To je ono do čega mi želimo doći u životu i do čega smo došli, da nas je Bog nakon što smo krenuli, pročistio, proveo kroz neke stvari, dao nam Duha Svetog i od sada na dalje mi počivamo. Krist će sve ovo završiti vrlo brzo i na tome počiva naša vjera, naše povjerenje u Njega; ako je ispunio sve ovo do sada, onda će ispuniti i još ovo malo, što je preostalo.

Dragi Gospode, hvala Ti za ovu priliku da možemo razgovarati o Tvojoj Riječi i molim Te da ovo što je bilo rečeno Ti blagosloviš Gospode, da bi ljudi uhvatili tu nešto Gospode, da bi bilo nešto što će popabirčiti, pokupiti, s čime će Gospode se hraniti i da bi im bilo na ohrabrenje Gospode, da bi vidjeli Gospode gdje se oni nalaze u svom hodu sa Tobom, da bi vidjeli Gospode, gdje se mi kao crkva, Tijelo Kristovo, nalazimo u ovom vremenu i Gospode kada pogledamo, vidimo da je sve to što treba proći i što se trebalo desiti u glavnom gotovo Gospode, i da je proroštvo koje čitamo ovdje u Knjigi o Ruti, velikim djelom prošlost. Gospode, Hvala Ti, iako možda nismo svjesni toga da živimo u samim trenucima vremena kada je ostalo ovo još malo da se ispuni, Gospode kada je ostalo vrijeme  da žito ode u žitnicu i Gospode, ako postoji nešto u našem životu, neka ljuska, neka pljeva koja treba biti očišćena, molim Te neka Ti to u potpunosti dovršiš da bi bili spremni za odlazak u žitnicu. Ako postoji još neka osoba Gospode, koja treba čuti ovo Evanđelje, koja treba čuti ovu Istinu i prihvatiti je, da nas dovedeš do nje, da bi bili alatka u Tvojim rukama, da nas Ti iskoristiš, da Ti Gospode preko nas učiniš ono što trebaš i možeš učiniti, da mi svjedočimo tim ljudima i da oni to prihvate. To je naša svrha ovdje na zemlji, Gospode: u jednu ruku da mi budemo u potpunosti pročišćeni i da se u našem životu ukloni sva pljeva, a s druge strane, da nađemo onog posljednjeg kojeg treba prihvatiti: jer Tvoja Riječ kaže da će svi doći k Tebi, Gospode, koje Ti je Otac dao. Molimo Te to u Isusovo Ime! Amen! 

Božji blagoslov svima!

www.biblijski-krscani.com