Dragi Gospode Isuse, zaista je privilegija Gospode, biti živ i biti zdrav Gospode, imati priliku da u miru se skupimo s ljudima Gospode koji dijele ovu vjeru koju si jednom zauvijek dao svetima, isto kao i što mi dijelimo tu svetu vjeru. Zaista je privilegija skupiti se s ljudima kojima si Ti na prvom mjestu Gospode; koji se u ovom svijetu ne osjećaju dobro i ne osjećaju se kod kuće; nego, Gospode, postoji jedan drugi dom kojim težimo i koji je Gospode svakim danom sve bliže. Vidimo da Tvoja Riječ to obećava i da si to potvrdio u našem vremenu, da je to uistinu tako i molimo Te, da ovo vrijeme koje smo mi odvojili Gospode, da razgovaramo o Tvojoj Riječi i da uzmemo neke teme, da Ti Gospode uzmeš kontrolu nad tim i da to blagosloviš, da nam pomogneš Gospode da obuhvatimo nešto što će nas promijeniti; da budemo bolji kršćani Gospode, da budemo veće svjetlo u ovoj tami u kojoj živimo. U Isusovo Ime molimo Te! Amen!
Iz poštovanja prema
Božjoj Riječi možemo ustati i pročitati u Pismu; Heb. 9, 6-7 i 11-12.
"Kad je to tako uređeno u prvi dio šatora stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje a u drugi, jednom na godinu, samo veliki svećenik i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i u neznanju počinjene grijehe naroda".
"A Krist se pojavio kao veliki svećenik budućih dobara po većem i savršenijem šatoru, nerukotvorenom, koji nije od ovog stvorenja i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj krvi i ušao je jednom i zauvijek u svetinju i ostvario vječno otkupljenje."
Još ćemo se prisjetiti na ono što smo pričali do sada jer je
još uvijek to naša tema: Otk. 5,4:
"I ja plakah mnogo jer se nije našao nitko dostojan otvoriti i čitati knjigu, ni pogledati u nju. A jedan od starješina reče mi : 'Ne plači, evo pobijedio je Lav iz plemena Judina. Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i odriješiti njezinih sedam pečata.' I pogledah, kad gle, posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina Jaganjac stajaše kao zaklan, sa sedam rogova i sedam očiju tj. sedam duhova Božjih, poslanih po svoj zemlji. On pristupi te uze knjigu iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju a kad On uze knjigu, četiri bića i dvadeset četiri starješine padnu ničice pred Jaganjca."Gospode, Tvoja Riječ nas jasno uči da ako Gospod ne gradi da se uzalud grade graditelji. Danas meni nije namjera da išta izgradim ili postignem Gospode, nego da Graditelj naš, Veliki Graditelj dođe ovdje među nas i da On pred našim očima izgradi nešto i u našim životima izgradi ono, što mi želimo da On izgradi; a to je da izgradi karakter koji će biti na sliku Tvog, Kristovog karaktera, da se ne bi samo zvali kršćani ili kristoliki nego da bi to uistinu bili i da bi nakon današnje službe Gospode, još više bili takvi, da nam pomogneš i da nam otkriješ u kojem vremenu živimo Gospode, da nam Tvoja Riječ postane aktualna, da ne postane samo neka priča nego Gospode nešto što je živo, aktualno u našem životu i u našem vremenu. Molimo Te to u Isusovo ime. Amen!
Kad razgovaramo na temu
Milosti u vrijeme suda to izgleda kao
nešto nespojivo. Kako to ako je sud, da postoji milost? Vidjet ćemo iz ovog
Pisma što smo čitali i onog do čega ćemo doći da uistinu tako je, da u vrijeme
suda je Bog poslao milost određenim ljudima;
vjerujemo da smo to mi; i vidjet ćemo da je ovo vrijeme uistinu vrijeme
suda Božjeg. Pričali smo i primijetili kad smo čitali u Pismu, Otk. 5 , da
prije nego što je Janje uzelo knjigu da je Janje ili Krist bio platio cijenu;
da je bio zaklan; Kristova žrtva je bilo nešto što je prethodilo ovom događaju
u Otk 5. Prvi događaj u slijedu koji promatramo je bila Kristova žrtva i ona se
desila prije dvije tisuće godina, odnosno prije sedam crkvenih doba. Nakon što
je Krist bio prinešen, kaže Pismo, i nakon što je umro i uskrsnuo; otišao je
zdesna Bogu i tamo je vršio funkciju Velikog Svećenika ili Onog koji posreduje.
Taj period je trajao sve do ovog vremena; kad Krist napušta Očevo Prijestolje i
više nije posrednik nego dolazi da uzme knjižicu, otvori ju i razlomi Pečate.
Mi koji smo vjernici Poruke znamo o čemu pričamo pa ću ubaciti za vas koji
niste toliko upoznati s onim što mi vjerujemo – vjerujemo da se ovaj događaj
otvaranja Knjige i razlamanja Pečata i otkrivanja Božjih tajna desio. Pismo
kaže da postoji sedmi glasnik koji će se pojaviti i kad se on oglasi da će se
završiti Božja tajna. Znamo da u Otk. 5 je knjižica zatvorena a u Otk. 10, kad
se pojavljuje taj sedmi glasnik da je otvorena; sedmi glasnik se oglašava i
objašnjava Božju tajnu i mi vjerujemo da
je taj sedmi glasnik brat Branham; da je on došao, da je Bog preko njega -
Krist otvorio Pečate, razlomio i otkrio tajnu te Knjige, odnosno Biblije i da
je preko njega to objavio nama.
Postavili smo pitanje
koje je bilo odmah na početku; ja ću ga ponovo postaviti i odmah ću odgovoriti,
a onda ću do kraja službe pokušati argumentirati te odgovore; postoji četiri
ili pet argumenata koji su mene blagoslovili pa da to podijelim sa vama , da je
uistinu to tako. Pitanje je bilo ovo: Ako je Krist umro pa je otišao i sjeo
zdesna Božjeg Prijestolja i tamo bio Posrednik i onda prestao biti Posrednik i
došao, napustio to Prijestolje i uzeo Knjigu, razlomio Pečate; kako to da još
uvijek ima milosti ako nema Krista zdesna Bogu?
Živimo u vremenu nakon
što je Krist napustio Prijestolje, uzeo i otvorio Knjigu i to je događaj koji
se već desio, pripada prošlosti. Međutim, činjenica je da postoji milost i
nakon toga, iako Krist nije više naš Posrednik, da kažem na takav način.
Postavlja se pitanje: Tko je ili u kojoj smo mi poziciji onda i gdje je Krist i
što On radi u našem vremenu? Bit će nam jasno nakon ove današnje teme. Možda je
tema takva da zahtjeva malo koncentracije. Pitanje je vrlo jasno i bitno je da
li ima milosti u našem vremenu ili nema milosti, da li je milost završila.
Odgovor je jasan - milost nije završila. Iako Krist više nije posrednik, iako
je napustio Očevo Prijestolje, iako je došao, uzeo i otvorio knjižicu još
uvijek ima milosti. To je i činjenica i argumentirano biblijski i do tih
argumenata ćemo doći danas. Jedan od argumenata sam spomenuo prošli put; rekli
smo da je u vrijeme kad je završavao zakon i počinjala milost da je postojao
jedan period kad su se zakon i milost preklapali. Nalazimo apostole da prinose
žrtve ili da se obrezuju itd. ali s vremenom je to prestalo i nastupila je samo
milost, zakon je potpuno završio. Tako vidimo da i sad, na kraju vremena,
ponovo imamo preklapanje milosti i suda. Tamo se preklapalo, prije dvije tisuće
godina, zakon i milost; sada se preklapa milost i sud. I opet, postoji period
preklapanja u kojem mi živimo. To je jedan od argumenata, ima ih još, ali idemo
polako, idemo slijed onoga što je prorok govorio.
Vidjeli smo da je svijet
došao u stanje u kojem je i Pismo to stanje objašnjava da sve stvorenje uzdiše
i da je razlog tome bio Adamov pad. Međutim, ne možemo kriviti Adama i reći -
Adame, ti si kriv za sve, jer je svatko od nas imao izbor između ispravnog i
pogrešnog i nekad u životu smo izabrali pogrešno. Koliko je Adam kriv za stanje
ovog svijeta, krivi smo i mi. Gdje je rezultiralo da svijet završi u ovom
stanju u kojem je danas? Prorok to naziva Sotoninim Edenom (Sotona 6000 godina
gradi nekakav svoj, nazovimo Eden). Razlog je grijeh da sve uzdiše. Što se
desilo kod tog grijeha? Prorok kaže: "Adam, nije mogao ispuniti zahtjeve
otkupljenja. Nakon što je otkrio da je izgubio to, pogriješio je i odvojio se
od Boga i bio je s ove strane ponora tako da on to nije mogao otkupiti. On
jednostavno nije mogao jer je on sam trebao otkupljenje, tako da on to nije
mogao učiniti." Znamo iz Božje Riječi, da je Adam nakon grijeha onaj koji
je trebao otkupljenje i budući da je trebao otkupljenje. nije bio onaj koji
može izvršiti otkupljenje; koji je mogao ispuniti otkupljenje. Zašto? Ako smo
mi u dugu, mi nismo oni koji možemo platiti taj dug ako nemamo novaca; treba
netko tko može pokriti naš dug. Adam je bio u dugu i završio je, što prorok
kaže, s jedne strane ponora, ponora koji je dijelio čovjeka i Boga i on, budući
da se našao u dugu ili grijehu, nije mogao ispuniti i platiti cijenu otkupljenja
i onda kaže :"Ali Božji zakon je zahtijevao Rođaka Otkupitelja.“ Vama je
ovo jasno zato što smo pričali o Knjizi o Ruti koja se također našla s jedne
strane ponora i taj ponor je premostio rođak otkupitelj Boaz. Vidjeli smo u
Starom Zavjetu kako je Bog uvijek u svom
zakonu zahtijevao otkupitelja koji je morao biti rođak. Ne samo da je Božji
zakon zahtijevao rođaka otkupitelja nego je također zahtijevao zamjenu. "A
što da Bog nije ponudio uzeti zamjenu? Znači, sve bi bilo izgubljeno. Ali
ljubav ga je nagnala da to učini." Bog je imao s jedne strane Svoje
zahtjeve i Njegova ljubav prema nama, prema čovječanstvu Ga je ponukala da On
prihvati zamjenu umjesto Adama. Dan danas, u nekim zakonima i pravnim sustavima
ako neko zgriješi i zasluži zatvorsku kaznu, može se javiti netko drugi koji je
nevin i odslužiti njegovu zatvorsku kaznu a okrivljenik ide na slobodu. Znači,
bio je potreban rođak otkupitelj; druga stvar, bila je potrebna ili omogućena
da taj rođak otkupitelj bude zamjena. "Božja milost je srela ovog rođaka
otkupitelja u osobi Isusa Krista. Zakon je to zahtijevao, milost je ispunila
zahtjeve zakona. Božji zakon je zahtijevao nevinu zamjenu." Ne samo da je
morala biti zamjena nego je morala biti nevina zamjena i to je potpuno logično.
Ako sam ja skrivio da idem u zatvor i netko drugi je skrivio da ide u zatvor,
on ne može otkupiti moju kaznu. Moju kaznu bi mogao odraditi samo netko tko je
nevin. Zašto mora biti rođak otkupitelj? Zato što ako sam ja skrivio kaznu da
idem u zatvor bilo bi logično ako zakon prihvaća zamjenu da to odradi neki
drugi čovjek, ne može odraditi neka druga životinja ili neka druga biljka
umjesto mene. I u ovom ljudskom zakonu postoji to pravilo da onaj koji
zamjenjuje ili otkupljuje mora biti rođak. Rođak čovjeku je samo čovjek.
"A tko je bio nevin? Svaki je čovjek bio rođen seksualno, nakon seksa,
svaki. Jedini koji nije bio, a to je bio Adam, je izgubio svoja prava na vječni
život i da bude kralj zemlje." Jedini koji je bio nevin ili nije došao
ovim palim putem je bio Adam, a on je bio taj koji je bio u dugu. Na zemlji
nije bilo nikog dostojnog tko bi to odradio, i vidimo da Ivan plače jer nema
nijednog čovjeka i jedini koji ga je utješio bio je Janje ili Krist. „Taj rođak mora biti rođen od ljudske rase. On
nije mogao uzeti anđela, morao je imati čovjeka jer mi nismo rod s anđelima, mi
smo rod jedni drugima. Anđeo nije nikad pao. On je neka drugačija vrsta bića,
ima drugačije tijelo a svaki čovjek rođen na zemlji je rođen seksom, vidite,
eto odakle je to došlo, to je ono gdje je grijeh počeo. Vidite li to, gdje je
to sada. Eto vam vaše zmijčevo sjeme." Vidimo da je način na koji su svi
ljudi došli na zemlju; u startu su diskvalificirani da budu rođaci otkupitelji
jer nisu bili nevini; svi su došli palim putem. Jedini koji je to izbjegao, bio
je Adam, ali on je pogriješio; i nakon njega Krist koji je rođen djevičanskim
rođenjem, koji je na taj način bio i rođak i nevin i zadovoljio sve kvalifikacije
Božjeg zakona da bi bio Rođak Otkupitelj.
"Dopustite mi da
zatrubim u trubu, djevičansko rođenje je proizvelo produkt, djevičansko rođenje
je proizvelo našeg Rođaka Otkupitelja. Nitko drugi nego svemogući Bog je postao
Emanuel, jedan od nas. Ali je onda milost zakoračila i zasjenila taj zakon i
proizvela Krista." Ovdje je ova zanimljiva sintagma - milost je zakoračila
i zasjenila zakon; milost je zakon stavila u sjenu i izašla je naprijed, u prvi
plan je izašla Božja milost. Kad pogledamo pad u Edenu, vidimo čovjeka koji je
pogriješio i našao se pod osudom i u tom stanju gdje je čovjek u potpunoj
osudi, osuđen na smrt zbog svog grijeha, zakoračila je Božja milost. Bog je
ponudio žrtvu za njihov grijeh, ubio je Janje, obukao ih u tu kožu i oni su na
taj način bili zaštićeni; to je bilo privremeno rješenje dok nije Krist došao.
Vidimo da odmah u startu,kad se čovjek našao pod osudom, pojavila se milost. U
Kristovo vrijeme; kad je čovjek bio i dalje pod osudom i pitanje grijeha nije
bilo potpuno riješeno; bilo je samo privremeno prikriveno sa žrtvama životinja,
jer žrtve životinja nisu ljudski rođaci tako da ni jedna životinja nije mogla
odraditi ovaj zahtjev Božjeg zakona za Rođaka Otkupitelja, za nevinu zamjenu;
Kristova žrtva je bilo nešto što je zasjenilo osudu i iako je čovjek bio pod
osudom, pojavila se milost. Opet imamo slučaj milosti u vrijeme osude. I sad na
kraju vremena, vidimo u Otk. 5, da bez obzira što je Krist platio cijenu i bez
obzira što je Janje već bilo zaklano; sve bi bilo izgubljeno da nije postojao
netko tko je bio dostojan da uzme Knjigu i otvori Pečate, odnosno, da otkrije
tajne te Knjige. Vidimo da se to dešava u vrijeme kad onaj starješina
najavljuje Lava. Starješina je vidio Lava, i kad je rekao da je pobijedio Lav i
kad je Ivan očekivao Lava, Ivan je plakao. Zašto? Zato što bi; da Ivan nije vidio Janje nego da
je uistinu vidio Lava; to značilo da je milost gotova jer Lav označava Kristovu
funkciju ili službu Kralja i Kristovu službu kad će uspostaviti Svoje
kraljevstvo i osuditi Sotonu.
Kad govorimo u Otk. 5 o
Lavu, govorimo o sudu. Ivan je plakao jer bi sve bilo izgubljeno da netko nije
mogao uzeti tu knjigu. Bio je najavljen Lav ili bio je najavljen sud ali je
Ivan vidio Janje. Činjenica da je Ivan vidio Janje iako je najavljen Lav je
činjenica da u vrijeme kad je najavljen sud postoji milost. Sve se to dešava u
vrijeme kad Janje otvara Pečate. Taj podatak ili taj detalj što Ivan nije vidio
Lava (iako su Pečati otvoreni, iako su tajne otkrivene), već je vidio Janje je
dokaz da još uvijek postoji milost u vrijeme suda. Još jedan argument uz ono
što smo rekli da se milost i sud preklapaju. "I Bog Stvoritelj Duh postaje
rođak nama kad je postao čovjek da bi mogao uzeti naš grijeh na sebe; da bi
mogao platiti cijenu i otkupiti nas natrag Bogu. Tu je Otkupitelj, Krist nas je otkupio, mi smo otkupljeni. Ali
On još nije preuzeo svoje vlasništvo." Živimo u vrijeme Otkrivenja 5 kad
je najavljen Lav ili kad je najavljen sud; ali Ivan još uvijek vidi Janje i
vidimo da je to Janje, odnosno Krist otvorio Knjigu i rastumačio Bibliju i
vidimo da nije još uvijek uzeo ono što je bilo plaćeno. Uzeli smo onaj primjer
gdje roditelj ima stan i daje ga na korištenje svom sinu i sin ga prokocka;
neprijatelj ga otkupi na prevaru, za neke male novce. Sin se mora iseliti a
neprijatelj se useli u taj stan. Što bi bilo pravedno napraviti? Ne bi bilo
pravedno izbaciti neprijatelja jer je neprijatelj na prevaru platio taj stan;
nešto je dao da bi zauzvrat dobio taj stan. To isto se desilo u Edenu. Bog je
stvorio Eden ili stan ili mjesto u kojem je živio Njegov sin i dao ga je svom
sinu na korištenje i došao je
neprijatelj koji se na prevaru uselio i izbacio onoga kome je to pripadalo -
Adama. Postavlja se pitanje: Što je sa vlasništvom ili vlasničkim listom?
Vlasnički list tog stana pripada ocu i vlasnički list svega onoga što je Adam
izgubio u Edenu nalazimo ovdje u Otk. 5; u rukama je Onog koji sjedi na
Prijestolju ili Božjim rukama. Iako se neprijatelj na prevaru domogao tog stana
ili zemlje, on se nije uspio domoći vlasničkog lista. Što bi bilo najpravednije
da se napravi? Bilo bi najpravednije da se kompenzira neprijatelju ono što je
on uložio i da ga se deložira jer je na taj način pravda zadovoljena. I to je
ono što je Krist napravio. Krist je kompenzirao grijeh na križu; On je platio
cijenu i onda je dao Sotoni rok od dvije tisuće godina da se iseli. Isto tako
kao da roditelj dođe i plati cijenu koju sin ne može platiti i da otkazni rok
da se taj neprijatelj iseli iz tog stana. Mi živimo u vremenu kad očekujemo da
se Sotona iseli s ove zemlje i da nam Bog da ponovno na korištenje, kao
Njegovoj djeci; da se ponovno vratimo u ono stanje u koje smo bili prije pada.
Najveći događaj koji se događa nije možda plaćanje cijene nego preuzimanje
onoga kupljenoga. Vi možete otići i platiti nešto ali ako to nikad ne
preuzmete, nećete nikad to koristiti. To je ono što se dešava u Otk. 5 i prorok
to naziva najuzvišenijim činom u Bibliji, čin kad je Krist ono što je platio
došao da preuzme. Prorok kaže da On još uvijek nije uzeo Svoje vlasništvo;
znamo da nije jer još uvijek smo mi tu na zemlji.
"Ako je On uzeo
Knjigu Otkupljenja, sve što je Adam imao i sve što je izgubio, Krist otkupljuje
natrag. On nas je već otkupio ali još nije uzeo vlasništvo. Ne može do
određenog vremena a tada će doći uskrsnuće, tada će zemlja biti ponovno
obnovljena i tada će On uzeti vlasništvo, Svoje vlasništvo koje je On dobio kad
nas je otkupio ali to će učiniti tek u određeno vrijeme. Ovo je opisano u ovoj
Knjizi Sedam Pečata koju sada pričamo. U redu. Knjiga Otkupljena, to je sve
opisano ovdje unutra, sve što će Krist učiniti na kraju vremena bit će
otkriveno ovaj tjedan u Sedam Pečata. Dok se Pečati lome i dok su nam
razjašnjeni onda možemo vidjeti što je ovaj veliki plan otkupljenja i kad i
kako će on biti izvršen." Što je Krist zapečatio ili što je sakrio u onoj
Knjizi ili što je sakrio u Svojoj Riječi? Sakrio je svoj plan kako će on natrag
otkupiti i vratiti sve u originalno stanje. Sakrio je to da Sotona to ne
sabotira. Na kraju vremena, kad je sve završeno i kad je zadnji čin još
preostao da uzme ono što je već bilo plaćeno, On otkriva svoje karte. Tad je
već sve gotovo, prošlo je sedam crkvenih doba, Krist je već sve učinio. Ono što
prorok ovdje kaže je da će Krist uzeti Svoje vlasništvo, ali kad? Kad dođe
uskrsnuće. Kad uskrsnu umrli u Kristu i živi se preobraze i mi odemo u uznesenje
- to je trenutak kad će On uzeti Svoje vlasništvo. Znamo da se to još uvijek
nije desilo, ali prije toga on je uzeo vlasnički list, otvorio ga i objasnio
što je unutra. Znači, već se desilo da je Janje otvorilo Knjigu i uzelo Knjigu
ili vlasnički list, ali još uvijek nije uzeo ono što se nalazi u tom vlasničkom
listu. Da bi uzeo ono što se nalazi u tom vlasničkom listu, potrebno ga je
otvoriti, potrebno je pročitati spisak svega onog što je Adam izgubio, što će
On vratiti natrag. "Cijela stvar zajedno, cijela tajna nalazi se upravo
ovdje u ovim Pečatima. Svaka tajna Biblije nalazi se u tim Pečatima...A mi to
imamo u obliku knjige i obliku kazete." Sve ove propovijedi koje mi
dijelimo i prevodimo, koje čitamo i
proučavamo su zapravo otkrivenje onih tajni koje su bile skrivene sa tih
Sedam Pečata sve ovo razdoblje dok je Krist bio Posrednik ili Veliki Svećenik.
Pismo kaže da je Knjiga
ispisana iznutra i izvana (ova Knjiga koja je držana i zapečaćena sa Sedam Pečata).
Postavlja se pitanje: Kako je nešto tajanstveno
ako je ispisana izvana i iznutra? Ako je izvana ispisana, zar nije to očito i
vidljivo? To je ono što prorok objašnjava "s vanjske strane se nalazi ono
što je zapisano u Božjoj riječi, oni simboli i tajne." Npr. bijeli jahač
koji je imao luk itd - to je ono što piše izvana a tumačenje toga je ono što se
nalazi iznutra. Sve ono što mi čitamo u Božjoj Riječi su određene tajne i
simboli koji moraju biti otkriveni na kraju vremena. Kada? Na kraju vremena kad
Bog pošalje Svoga glasnika jer Pismo kaže kad se u dane glasa sedmog anđela,
kad se on oglasi, da će se završiti i otkriti Božja tajna. Do tog trenutka dok
ne dođe zadnji glasnik Crkvi ili vjernicima, a to se već desilo. Postoji još
jedan detalj na koji bi obratio pažnju a to je Otk. 5,2 " I ugledah snažnog anđela gdje jakim glasom
proglašuje - tko je dostojan otvoriti knjigu i odriješiti njezine pečate?"
Postoji jedan glasnik ili snažni anđeo koji se ovdje oglašava i poziva Janje da
uzme i otvori Knjigu i ako ste čitali detaljno propovijedi, Procijep između sedam crkvenih doba i sedam
pečata, evo jednog inserta gdje prorok kaže ovako:"A onda je izašao
anđeo, snažni anđeo, proglašavajući jakim glasom - Tko je bio dostojan otvoriti
Knjigu, uzeti Knjigu, tko je mogao otvoriti Pečate, tko je mogao otvoriti ovu Knjigu?
Vidite to je pitao anđeo? Ivan je to vidio a on je rekao - tko je dostojan,
neka on...Možda se samo ovako osjeća, ovako, ali ne kao on, rekao je anđeo, ne
kao on ...ovdje je Knjiga Otkupljenja, ovdje je plan otkupljenja, ovdje je
jedini način na koji ćete ikad biti otkupljeni jer ovdje je vlasnički list
otkupljenja cijelih nebesa i zemlje. Ne kao on,ako hoće...O, govori sada ili
zauvijek neka šuti. Neka on istupi i preuzme ovu Knjigu." Vidimo da u Otk.
5, Pismo govori, da se oglašuje jedan glasnik koji je pozvao Janje da dođe i
uzme Knjigu i ovdje prorok kaže - možda se osjećam samo tako ali ne kao on i
onda poziva to Janje ili Krista da dođe i otvori Pečate. To je ono što se
desilo u sljedećim propovijedima koje je propovijedao u Knjizi Sedam Pečata. Vidimo
da je anđelov poziv bio da se pojavi Rođak Otkupitelj; Bog je rekao - Ja imam
zakon, Rođak Otkupitelj može biti zamjena i gdje je taj rođak otkupitelj. Iako
je već bilo sve plaćeno na Golgoti iako je Janje već bilo zaklano i iako je već
obavio period posredovanja ali ono što se postavlja pitanje je da bi sve bilo
uzaludno ili izgubljeno da taj koji je sve to napravio nije došao i otvorio
vlasnički list ili Knjigu Otkupljenja, vidio što je to tamo i to preuzeo; i ono
o čemu mi živimo je taj treći korak ili treća završna faza otkupljenja.
Otkupljenje se sastoji
od 3 faze: od plaćanja, od posredovanja i od preuzimanja i ono što je
zanimljivo i što je indikativno, što bi nas trebalo potaknuti na ozbiljnost i razmišljanje
je da živimo u zadnjim trenucima vremena kad je Bog uz Krista obavio sve ovo -
i platio cijenu i obavio posredovanje i sada je Janje ustalo, otvorilo je Knjigu
i otkrio tajne Biblije; jedino što treba je još da mi odemo u uznesenje, da
uzme ono za što je platio cijenu. "Evo, što ja mislim zašto je on plakao
(Ivan), jer da nitko nije bio dostojan i
nije mogao otvoriti ovu Knjigu Otkupljenja, cijelo stvorenje bi bilo
izgubljeno. A Knjiga, ovdje vlasnički list i bit će ponuđen rođaku otkupitelju
koji može zadovoljiti kvalifikacije. To je bio Božji vlastiti zakon, On ne može
oskvrnuti Svoj zakon, odnosno ne može se protiviti Svom zakonu. Bog je
zahtijevao rođaka otkupitelja koji je dostojan koji to može učiniti, koji to
uistinu može učiniti." I onda kaže Pismo:"Ne plači, pobijedio je Lav iz plemena Judina. Korijen, izdanak
Davidov." Pobijedio znači, kaže prorok, da se borio i da je pobijedio.
"Kad se to desilo? To se desilo u Getsemanskom vrtu. Janje je pobijedilo u
Getsemanskom vrtu. Pobijedilo znači da je prethodilo toj pobjedi borba i Krist
se borio u Getsemanskom vrtu i to je trenutak kad je kapala krv s Njegovog
lica. On je tada pobjeđivao." Janje je pobijedilo, bilo je zaklano; znamo
kad je bilo zaklano, znamo kad je pobijedio. "Kad se Ivan okrenuo
pogledati, vidio je Janje. Kako drugačije od Lava? Rekao je pobijedio je Lav,
vidite, ponovno to mogu iskoristiti ovdje - Bog se skriva u
jednostavnosti." Znači, Ivan je očekivao Lava, očekivao je sud a nije
došao sud, došlo je Janje i prorok kaže koliko je Janje jednostavnije od Lava. Opet
se desilo ono što Bog radi cijelo vrijeme - Bog se sakrio u jednostavnosti. Kad
pogledamo naše vrijeme, to je vrijeme suda kad mi očekivamo Lava; a Bog šalje
milost nama i tu milost skriva u Poruci koja je toliko jednostavna i toliko je
puta odbace zbog jednostavnosti, a Božji princip je uvijek da se skriva u
jednostavnosti. Poruke i propovijedi o kojima govorimo nisu profinjene, nisu
ušminkane, nisu teološki potkovane, nisu dotjerivane itd itd upravo iz tog
razloga što se Bog skriva u jednostavnosti. Bog se ne skriva u nekim dobrim
teološkim tekstovima i knjigama nego se skriva u jednostavnosti, u jednostavno
izgovorenoj Riječi, kroz svog proroka za ovo zadnje vrijeme kroz kojeg je
otkrio tajne.
Nadalje, prorok
uspoređuje četiri bića koja su se
nalazila u Otk.5; lav, vol, čovjek i
orao; sa četiri Evanđelja i ta četiri Evanđelja - Matej, Marko Ivan i Luka su
zapravo ono što stražare ili čuva Djela apostolska. Ako pogledamo i usporedimo
način na koji su pisana Evanđelja onda vidimo da Matej započinje sa
rodoslovljem Isusa Krista kao kraljem iz Davidovog rodoslovlja, Judinog plemena
i odmah vidimo tu karakteristiku lava u Matejevom Evanđelju. Kad pogledamo
Markovo Evanđelje; on kreće odmah sa Isusovim djelima, odmah sa Njegovom
službom i preskače sav onaj drugi dio i to je karakteristika vola ili onoga
koji radi. Luka opisuje kao doktor, kao školovani čovjek rodoslovlje Isusa
Krista onako kako se pričalo i onda krene sa drugim rodoslovljem od onog koji
je uzeo Matej; tu vidimo karakteristiku čovjeka. Ivan piše Evanđelje kao orao
koji kaže "U početku" -
jedini koji je segnuo i digao se više od svih njih; ima tu neku proročku
karakteristiku u svom Evanđelju, vratio se sve do početka čega nema u drugim Evanđeljima.
Znači, vidimo različita pomazanja na Božjim ljudima ili različite službe ili
funkcije koje je Bog dao različitim ljudima. Te četiri funkcije vidimo u Otk.5
kao četiri bića a poslije ih vidimo i na različitim ljudima kojima Bog daje
različite službe pa tako i na piscima Evanđelja. "Neobično, tražio je Lava
i vidio Janje. Starješina ga je nazvao Lavom a kad je Ivan pogledao, on je
vidio Janje. Janje kao da je bilo zaklano od utemeljenja svijeta, Janje koje je
bilo zaklano. Što je to, što je bilo to Janje? Bilo je krvavo, ranjeno."
Što hoću reći? Ne samo da Ivan nije vidio Lava ili Sudca sad kad je bio
najavljen Sudac nakon što je Janje ili Krist napustio posredništvo, nego je
vidio krvavo Janje. Još uvijek vidimo
jedan novi argument i potvrdu za milost u vrijeme suda jer još uvijek vidimo da
to Janje, ne samo da je Janje nego je i
krvavo Janje.
Ako pogledamo ono što
smo pročitali sada i što je po meni jako interesantan dio je ono što smo
pročitali u Heb.9,7 gdje Pismo govori o funkciji velikog svećenika, gdje govori
da je njegova uloga bila da jednom godišnje ulazi u Svetinju nad svetinjama i
da prinosi žrtvu za svoje grijehe i za grijehe naroda učinjene iz neznanja i
taj detalj - grijeh učinjen iz neznanja je vrlo bitan jer on ima veze sa
posredovanjem. "Odakle je ono
došlo? Došlo je s Očevog Prijestolja. Krist nakon Svoje smrti i uskrsnuća je
otišao na Očevo Prijestolje gdje je bio Posrednik i imao službu Velikog
Svećenika, gdje je sjedio od kad je bio zaklan i ponovno ustao, On je ustao i
sjeo zdesna Bogu zauvijek da posreduje. Amen. Ustao je tamo danas kao Posrednik
sa svojom vlastitom krvlju da posreduje za neznanje ljudi." Ako malo
razmislimo, u trenutku kad je otvorena Knjiga i kad su razlomljeni Pečati, u
tom trenutku prestaje neznanje ljudi. U tom trenutku više nema ni potrebe za
posredovanjem za neznanje ljudi. Kristova žrtva kroz dvije tisuće godina je
period kad tajna Božja nije bila otkrivena, kad su ljudi nagađali, proučavali i
nisu imali kompletnu sliku Božjeg plana otkupljenja; npr. krštenje gdje su se
ljudi krstili u titule ne u Ime, a Biblija kaže da se krstimo u Ime, sve jedno
krštenje u Bibliji je uvijek u Ime Isusa Krista. Jednostavno, budući da nije
bilo vrijeme kad je Bog odredio otkriti svoju tajnu, bilo je vrijeme neznanja i
budući da je bilo vrijeme neznanja, Pismo kaže, da im je Bog osigurao Posrednika
za grijehe koje čine iz svog neznanja. Na kraju vremena, kad Bog šalje Svoga
proroka da dovrši tajnu Božju i da
otkrije Božju tajnu za naše vrijeme, prestaje neznanje jer je tajna otkrivena.
Više nema potrebe za Posrednika ili za Velikog Svećenika koji će posredovati za
neznanje. Ako gledamo globalno ili generalno kad govorimo o crkvi; crkva više
ne živi u vrijeme neznanja jer je Bog otkrio tajne za ovo vrijeme preko svoga
sluge proroka, preko kojeg je i obećao da će otkriti. Možemo to primijeniti i
na nas osobno; postoji jedan period našeg života gdje mi činimo stvari iz
neznanja (ako smo bili u katoličkoj crkvi ili bilo kojoj drugoj gdje su nas
naučili neke stvari krivo, činili smo krivo jer nismo znali bolje). Cijelo to
vrijeme dok smo to činili jer nismo
znali bolje, imali smo Posrednika Krista, Velikog Svećenika, kao onoga koji je
posredovao za naše grijehe koje smo činili iz neznanja. Ako sam ja bio u
pentekostalnoj crkvi i vjerovao da su jezici dokaz Duha Svetog i nisam vidio
drugo i više i bolje u Bibliji, ja sam zapravo činio grijeh jer sam činio nešto
i vjerovao nešto što je suprotno Božjoj Riječi. Međutim, nisam znao više, nisam
znao bolje jer nisam došao u kontakt sa Porukom gdje Bog otkrije da to nije
dokaz Duha Svetoga, da je to samo dar a ne i Darivatelj. Cijeli taj period moga
neznanja ja sam imao svog Velikog Svećenika ili Krista koji je posredovao za
grijehe koje sam činio iz neznanja. Međutim, u trenutku kad mi Bog otkrije, kad
naiđem na Poruku i Božjeg proroka koji to jasno potvrdi Biblijom i dokaže da to
nije dokaz Duha Svetoga, u tom trenutku ja gubim Posrednika za grijehe iz
neznanja jer više ne živim u neznanju. Sad dolazi jedna ključna točka u mom
životu; da li ću ja to prihvatiti ili neću. Ako ja to prihvatim, ja ispravljam
svoj život i izmirujem se sa Bogom, više ne živim u grijehu. Ako ja to odbijem,
ja više nemam Posrednika kod Boga za svoj grijeh iz neznanja; Krist napušta
Božje Prijestolje u mom slučaju i ja počinjem odgovarati za ono što sam napravio
pred Bogom. Zato mnogi ljudi i Biblija nas uči da je puno bolje ne znati nego
znati i odbaciti Istinu. Kad nam Bog otkrije Istinu, u tom trenutku mi više
nemamo posrednika za naše neznanje. To je vrlo značajno i bitno. "Kaže
ovako Biblija, primijetite, došao je s Očevog Prijestolja, došao je iz slave
gdje je sjedio zdesna Bogu. Ako je to uistinu tako, i je, vidimo u Rim. 8,34
"Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, On je zdesna Bogu, On se zauzima
ili posreduje za nas." Vidimo da ovo što sam ja pričao i što prorok priča
da je utemeljeno na Bibliji; da je Krist nakon svoje žrtve postao Posrednik za
grijehe iz neznanja. Onog trenutka kad prestane neznanje gubimo svog Posrednika
za grijehe iz neznanja i odgovaramo; ako to prihvatimo onda smo u miru s Bogom,
možemo doći pred Boga bez toga grijeha; ako to odbacimo dolazimo na Božje
prijestolje kao grješnici i tamo nema više našeg Posrednika, nema više Kristove
žrtve, nema više Krvi na križu.
Evo nešto zanimljivo
što sve nas koji proučavamo Bibliju i sve ljude koji čitaju Bibliju zanima - to
je onih pola sata tišine; gdje govori Biblija u Sedmom Pečatu u Otk. 8. Prorok
tu kaže: "Sjetite se, On je bio u
svom posredničkom poslu ovdje nazad, ali sjetite se, ovi Pečati su spremni da
budu otvoreni, Janje je došlo iz Božjeg Svetišta izašlo naprijed...Čekajte dok
dođemo do tamo preko tog jednog sata uzmemo tih pola sata kad uporno šuti. I Pismo kaže da se Svetište
dimi, Svetište se dimi jer nema posredovanja, Žrtva je otišla, to je sjedište
suda, na njemu nema više Krvi jer je krvlju prekriveno Janje odšetalo. Nemojte čekati to vrijeme. Sjećate li se u
Starom zavjetu, dok god je krv bila na sjedištu milosti ili na pomirilištu; dok
nje nije bilo, ono je bilo sud ali kad je na njemu bila krv, bila je milost."
Znači, isto Prijestolje je u pitanju i ono je ili Prijestolje suda ili Prijestolje
milosti. Razliku čini samo prisutnost Krvi ili prisutnost Kristove žrtve. Ako
nema Kristove žrtve, to Prijestolje postaje Prijestolje suda; ako je Kristova
žrtva, to Prijestolje je Prijestolje milosti. U Otk. 8 vidimo kad je Janje u
onih pola sata tišine i prorok kaže da tamo više nema Kristove žrtve, nema
Kristove Krvi, vidimo da se dimi iz Svetišta; to je vrijeme kad je završio
posrednički period ili posrednička služba Janjeta. Krvlju prekriveno Janje je
odšetalo - i mi možemo reći da na neki način, generalno gledajući kao crkva,
kao vjernici, kao Nevjesta u cjelini živimo u tom vremenu jer je Posrednik
napustio; otkrio to prijestolje Božje, otvorio Knjigu, uzeo Knjigu, otvorio Pečate
i ako gore nema više Kristove žrtve onda je to sjedište suda; radi toga je ta
tišina gore u tih pola sata. Evo jedna od stvari da taj događaj, da to vrijeme
Sedmog Pečata pozicioniramo i shvatimo kad se događa i kad se ispunjava.
"Ivan nikad nije vidio tisuću svetaca kako izlazu iz posredništva".
Mislim da je to svima nama jasno i to vjeruju sve protestantske crkve uglavnom.
Ovo je nešto što bi bio argument protiv svetaca i posrednika koje je
instalirala katolička crkva i druge crkve. Vidimo da jedan jedini posrednik
postoji i to je Janje; Pismo kaže da je jedan Bog i jedan Posrednik između Boga
i ljudi, čovjek Isus Krist; nema drugih ljudi, nitko od njih nije bio dostojan
jer su svi rođeni grješnim ili palim putem. Jedina dvojica koja nisu tako
rođena bio je Adam i Krist. Adam je pogriješio i nije se mogao otkupiti; Krist
nije pogriješio, bio je Rođak, bio je Otkupitelj, bio je zamjena, nevina
zamjena koji nas je otkupio i nakon toga je otišao na Božje Prijestolje da od
tamo posreduje dvije tisuće godina. Mi živimo u vremenu kad je napustio to
Prijestolje, otkrio Svoju tajnu i dolazi da uzme ono što je platio. "Ovdje
dolazi Janje. Bilo je zaklano i On izlazi da položi ili preuzme Svoje
otkupljenje. Ne osjećate li se baš kao da bi otišli preko u kut, sjeli i na
kratko zaplakali? Ovdje dolazi, Janje još uvijek krvavo. Nije bilo ničeg tamo.
Svi poznati su stajali tamo uokolo ali nije bilo nikog od njih koji je mogao to
napraviti. Tako, ovdje dolazi Janje, Njegovi posrednički dani su gotovi,
Njegovi posrednički dani." Znači, govorimo o ovom vremenu gdje je Janje
još uvijek krvavo. Ne samo da nije Lav za Ivana nego je za Ivana Janje i to
krvavo Janje još uvijek ima krvi, još uvijek ima milosti. Međutim, više ne
posreduje za grijehe iz neznanja jer je tajna otkrivena i nema neznanja.
Nadalje, kaže ovako: "On izlazi da sada uzme Svoja prava, izlazi da uzme
Svoja prava, On je izvršio posao Rođaka, sišao je dolje, postao je čovjek i
umro, izvršio je rođački posao otkupljenja ali još uvijek nije pozvao ili preuzeo
Svoja prava. On dolazi na scenu da uzme Svoja prava, gledajte, što se događa,
one za koje je On ubijen. Ali starješina je bio u pravu kad je rekao da je On
Lav. Vidite, starješina ga je nazvao Lavom jer je on bio Janje, Posrednik,
krvavo Janje ali sada on izlazi kao Lav." Govorimo o vremenu preklapanja
Kristove službe Janjeta-milosti i Lava-suda. Ovdje je ono što je vrlo
interesantno: Tko je Krista vidio ili doživio kao Janje a tko ga je vidio kao
Lava? Kao Janje ga je vidio Ivan, zemaljski čovjek, a kao Lava ga je vidio
starješina – nebesko biće. Znači, iz čijih očiju gledamo? Ako gledamo iz
nebeskih očiju živimo u vrijeme suda i ako bi bili sada uzneseni na nebo i
napustili ovo tijelo i pogledali Krista i trebali definirati Njega da li je
Sudac ili je u fazi milosti, vidjeli bi ga kao Sudca. Ovdje na zemlji,
zemaljski ljudi kao Ivan,kao zemaljska osoba ga je vidio kao Janje. To je još
jedan argument i potvrda da postoji milost u vrijeme suda, samo je pitanje iz
čijih očiju gledamo. Ako gledamo iz očiju nebeskih bića, Krist je sudac i
milost je, da tako kažem, na kraju; ali ako gledamo iz očiju zemaljskih
ljudi,Ivana, Krist je Janje i milost još uvijek traje. Još jedan argument da
živimo u vrijeme milosti i da postoji milost u vrijeme suda. "Gledajte
sada stvarno pažljivo, ovo je nešto što morate shvatiti. On je vršio Svoj
posrednički posao posredujući za vjernika. Dvije tisuće godina on je bio tamo
natrag Janje. Sada on iskoračuje iz vječnosti da uzme knjigu vlasničkog lista i
razlomi pečate i otkrije tajne. Kad? Na kraju vremena." Kad se dešava
promjena iz Janjeta u Lava? Na kraju vremena. Kad se dešava uzimanje knjige? Na
kraju vremena. Kad se dešava otvaranje tajni Božjih? Na kraju vremena. Preko
koga? U dane glasa sedmog anđela, kad se on oglasi, završit će se Božja tajna.
Sedmi anđeo glasnik, brat Branham se oglasio, Božja tajna je završena i živimo
u vrijeme kad iz nebeskih očiju ili iz perspektive nebeskih bića Krist je
sudac, a iz perspektive nas, zemaljskih ljudi, On je još uvijek Janje, još
uvijek ima milosti, još uvijek ima Krvi za naše grijehe. Da nema toga,
onda ovo naše druženje i sve drugo je
uzalud ako je milost gotova, a nije. Vidimo to iz Božje Riječi i iz ovog što
prorok govori da uistinu nije.
"A sada, razlama Pečate
i razrješuje mu sve tajne, sedmom anđelu, čija Poruka ima otkriti sve tajne
Božje." Ovo je vrlo hrabra i istinita izjava. Poruka sedmog glasnika koji
će se pojaviti u posljednjem sedmom crkvenom dobu ima za zadatak otkriti sve
Božje tajne. Znamo da su vjernici kroz stoljeća i teolozi, raznorazni ljudi
istraživali Pismo i više manje su neke stvari i saznali, međutim svugdje ili
gotovo redovito je ostao jedan neriješeni detalj u svakoj temi. Uzmete temu:
predodređenja, krštenja, vječne sigurnosti itd., nikad nisu ljudi kroz stoljeća
uspjeli u potpunosti riješiti tu temu jer da jesu ne bi bilo podjela i
različitih crkava zbog toga što se ne slažu oko neke teme. Oko svake teme u kršćanstvu se ljudi ne slažu
jer fali jedan neriješeni dio i zato što taj neriješeni dio fali jedni naginju
na jednu stranu, drugi naginju na drugu stranu. Da su imali taj neriješeni,
ključni dio, svi bi bili jedinstveni oko toga. Budući da je tako bilo sa svakom
Biblijskom istinom, Bog je na kraju poslao proroka koji je donio te neriješene
detalje ili odgovorio na ta neriješena pitanja i na taj način u potpunosti
otkrio Božju tajnu. Uzmimo temu npr. darovi Duha, ima mnogo istina i mnogo toga
točno ljudi vjeruju po denominacijama ali svima njima fali jedan detalj i zato
što fali taj detalj, podijelili su se oko te Biblijske činjenice ili tvrdnje
ili istine u različite crkve. Prorok je došao i donio taj jedan detalj da više
nema podjela. Ti neriješeni detalji je ono što je kompletiralo potpuno Božje
otkrivenje i ovdje kad prorok kaže da taj sedmi anđeo čija Poruka ima otkriti
sve tajne Božje - to je ono što smo mi privilegirani ljudi da živimo u vrijeme
kad je tajna Božja otkrivena preko Poruke sedmog glasnika i zato ne mogu
dovoljno naglasiti važnost čitanja tih propovijedi. "Mi to imamo u
knjigama i kazetama." Ako želite naći sve te neriješene detalje koji
rješavaju problematiku bilo koje Biblijske teme: čitajte knjige, slušajte
kazete jer na taj način ćete saznati sve Božje tajne koje je Bog otkrio u naše
vrijeme preko proroka.
"Sedmi anđeo, ako
je ova Knjiga tajna, Riječ Božja,": znači ako je ova Knjiga,ako su ove
tajne, ako je to Riječ Božja, "sedmi anđeo mora biti prorok da bi mu Riječ
Božja došla. Ni svećenici, ni pape, ni bilo što drugo ne mogu je shvatiti jer
Riječ ne dolazi takvima." Božja Riječ ima jedan princip u Bibliji; Riječ
Božja uvijek i isključivo dolazi proroku. Ako je ova Knjiga o kojoj mi pričamo
sakrivena i tajanstvena, ona mora biti otkrivena i ako je to Božja Riječ, onda
onaj preko koga će ona biti otkrivena mora biti prorok. Samo prorocima dolazi
Riječ Božja. "Riječ Božja dolazi samo proroku, uvijek i to nema iznimke.
Malahija 4 je tako obećao, a kad on istupi, on će uzeti tajne Božje gdje se
crkva kolebala u svim ovim denominacijama i obnoviti vjeru djece natrag ocima i tada će sud svijeta udariti zemlju i
zemlja će biti spaljena i tada će pravednici izaći hodajući po pepelu zlikovaca
u mileniju." Prorok ovdje kaže jedan slijed događaja; sedmi glasnik koji
mora otkriti Božju tajnu mora biti prorok jer je to Božja Riječ i Riječ Božja
dolazi samo proroku; ne može biti teolog ili papa ili bilo tko drugi. Kad on
uzme, on će otkriti Božju tajnu, one stvari u kojima se crkva i denominacije
kroz stoljeća kolebale, gdje je bilo da grupa jednih naginje na jednu stranu a
grupa drugih na drugu stranu, jedni vjeruju da duše kad čovjek umre spavaju,
drugi da ne spavaju, jedni imaju pola argumenta za to, drugi imaju pola
argumenta za ono i fali jedan neriješeni detalj da netko otkrije i objasni to
pitanje. Dolazi prorok koji rješava to i nema više pitanja, to prestaje biti
tajna, otkrivena je. Kad se to desi prestat će denominacijska kolebanja među
onima koji prihvate Poruku koju on donosi. Obnovit ću vjeru djece natrag
ocima - kad dođe do obnove vjere vratit će se vjera za uznesenje a tada
će na svijet udariti sud i nakon toga će doći Milenij kad će pravednici hodati
po pepelu zlikovaca.
"Gledajte, tada je
On taj, Janje koji uzima svoj kraljevski položaj"; ovo je jako zanimljiva
izjava gdje prorok kaže - Janje koji uzima svoj kraljevski položaj, ne Lav;
"kad njegovi sveti dođu da ga okrune Gospodara nad gospodarima, i Kraljem
nad kraljevima." Postoji period kad iz naše ili Ivanove perspektive,
zemaljski Ivan promatra Janje kako uzima svoj kraljevski položaj ili kako
postaje Kralj na ovoj zemlji; i mi ga doživljavamo kao Janje. Dakle, Ivan ga
vidi kao Janje i u vrijeme suda; kad je najavljen Lav ili sud postoji milost
onima koji su Ivan. "A Janje, dakle zna što je zapisano u Knjizi. On je od
utemeljenja svijeta znao da su unutra bila njihova imena. Tako je on stajao
ovdje i vršio posrednički posao, posrednički posao dok svatko od njih nije stavljen koji je stavljen
u Knjigu nije bio otkupljen i to je završeno. On je izvršio Svoj rođački posao.
A znate li što je bio rođački posao? Posao rođaka je bio da svjedoči pred
starješinama." Ako smo čitali i ako se sjetimo Boaza, on kao rođak
otkupitelj, njegov posao je bio da pozove na vrata starješine toga grada i pred
njima svjedoči o svom otkupljenju Rute. I tako je ovdje, isti događaj se
dešava, da Krist pred starješinama na nebesima svjedoči o Svom otkupljenju:
svjedoči da je platio cijenu i dolazi ovdje da preuzme vlasnički list koji
definira što je to otkupljeno, a unutra su naša imena; i da preuzme to što je
platio i s time završava period grijeha na zemlji i počinje ovo o čemu prorok
govori - nastupa uskrsnuće, uznesenje kad ćemo mi živi preostali biti
preobraženi bez da vidimo smrti i otići u susret Gospodinu u oblake, skupa sa
uskrslim svetima a na zemlji će se izliti sud nakon kojeg slijedi tisućugodišnje
Kraljevstvo nas, na zemlji sa Kristom.
Krist jest
napustio posredničku službu kad je napustio Očevo Prijestolje, kad je
uzeo Knjigu i otvorio Knjigu i preuzeo ono što je bilo zapisano unutra. Da li
to znači da je milost za Ivana ili za vjernike završena? Ne. Po čemu? Po tome
što uvijek kad dolazi do prijelaza iz jedne u drugu službu postoji period
preklapanja. Postoji period preklapanja zakona i milosti, tako postoji period
preklapanja milosti i suda na kraju vremena. Vidimo, iako je bio najavljen
Lav-sud, Ivan vidi milost. To Janje koje je došlo je bilo krvavo, znači još
uvijek ima Krvi koja čisti i pere nas od naših grijeha. Nebeskom Ivanu ili
nebeskom starješini je izgledao kao Lav a zemaljski čovjek još uvijek ga je
doživljavao kao Janje i on je još uvijek imao pristup Janjetu. Nebeski
starješina kojemu nije trebala milost je Njega doživljavao kao Lava. Na kraju
završavamo s time što kažemo da uistinu drugi Kristov dolazak je dolazak Krista
kao Sudca i vjerujemo, kaže prorok, kad Krist dođe, da će doći u vrijeme kad je
na zemlji glasnik. Za vrijeme kad je sedmi glasnik na zemlji Krist dolazi.
Znamo da je to nešto što se desilo. Ako je Krist došao u vrijeme prisutnosti
glasnika na zemlji, a je, On je uistinu došao kao Sudac. Pismo ga opisuje sa bijelom
kosom. Zašto bijela kosa? Zato jer je bijela perika simbol suda i još je uvijek
mnogi sudci stavljaju pogotovo kod vrhovnog suda. Krist je opisan na isti
način, Njegov drugi dolazak jest dolazak kao Sudca; ali za nas, mi ga
doživljavamo kao Janje, još uvijek ima milosti, još uvijek ima Krvi, Janje je
još uvijek krvavo. Zašto više nije posrednik zdesna prijestolja? Zato što više
ne živimo u vrijeme neznanja jer su tajne otkrivene a On je bio posrednik za
vrijeme neznanja. Tajne su otkrivene, sedmi glasnik se oglasio, Poruka nam to
daje, imamo to na kazetama i propovijedima, nema više neznanja. Ako prihvatimo
ono što je otkriveno i što nam je razjašnjeno ne treba nam više milost, ne
treba nam posrednik; ako odbacimo onda smo u teškoj situaciji zato što onda
pristupamo Prijestolju kao Prijestolju suda jer više nemamo Posrednika; jer
nismo počinili grijeh iz neznanja nego nam je bilo otkriveno.
Dragi Gospode, hvala Ti
dragi Bože za otkrivene tajne, Bože hvala Ti za proroka i službu koju je on
imao, hvala Ti Gospode za ovaj veliki događaj koji si ispunio nakon što si
platio cijenu na Golgoti, Gospode ti si u našem vremenu preuzeo tu Knjigu, taj
vlasnički list, otvorio, objasnio preko svog glasnika u dane glasa sedmog
glasnika, Gospode tajna Tvoja je otkrivena i za razliku od drugih ljudi koji su
kroz stoljeća proučavali Bibliju i trudili se, Gospode često im je nešto
promaklo jer jednostavno su živjeli u
vrijeme kad nisu to mogli spoznati. Gospode, mi živimo u vrijeme kad su
nam tajne otkrivene preko Tvoga proroka i Poruci koju čitamo Gospode. Vrijeme neznanja se završilo Gospode, vrijeme
posredništva za grijehe iz neznanja je završeno Gospode al još uvijek si Janje,
još uvijek mi kao zemaljski Ivan, kao ljudi, Tebe doživljavamo kao Janje,
krvavo Janje i Tvoja Krv nas čisti od svakog grijeha i Gospode hvala Ti za tu
veličanstvenu istinu da u vrijeme suda postoji milost Gospode. Hvala Ti iz sveg
srca i blagoslovi ove riječi da bi razmišljali o njima Gospode i da bi bili
svjesni tih završnih trenutaka vremena u kojima mi živimo Gospode i ako postoji
nešto u našem životu, možda se još uvijek kolebamo da donesemo pravu odluku da
prihvatimo ono što Tvoja Riječ nama nalaže, što nam je otkriveno kroz službu
proroka, Gospode da bi to uistinu učinili da se ne bi našli u toj teškoj
situaciji Gospode, da smo znali da nam je bilo otkriveno, da smo pročitali u
propovijedima, da smo poslušali na kazetama a da nismo prihvatili Gospode jer
onda nema posredništva za naše neznanje jer smo
znali Gospode. Molim Te za to da se uozbiljimo, da nas blagosloviš i
vodiš i pomogneš nam Gospode jer mi kao ljudi uistinu bez Tvoje milosti ne
možemo Gospode. Molim Te za tu milost da izliješ još više kako je sud, kako se
izljeva sud na svijet, još više i više Gospode, da bi nama vjernicima bilo
dodijeljeno i više milosti. Molim Te u dragocjeno Isusovo Ime. Amen.
Božji blagoslov svima!
Živimo u vrijeme gdje
je došlo Svjetlo tamo gdje je nekad bila tama. Amen!
Nema komentara:
Objavi komentar