PROUČAVANJE: PRVI GRIJEH / 2011. / Brat J. Lerga

Pozdrav svima! Današnja tema je vrlo interesantna, možda ponekad kontraverzna, ali mislim, ako Biblija nešto govori, da vrijedi to istražiti kroz Bibliju i objašnjenje onoga što mi vjerujemo da je bio prvi grijeh, na kraju će završiti sa 40 argumenata iz Biblije koji dokazuju da je to upravo to. Znači, naći ćemo 40 Biblijskih dokaza – što je bio prvi grijeh. Prvi grijeh je vrlo važan, jer ako znamo što je bio grijeh, mnoge stvari su nam poslije jasnije: jasnije nam je predodređenje i mnoge Biblijske istine koje je danas teško objasniti, a teško ih je objasniti jer mnogi ljudi ne razumiju što je bio prvi grijeh. Na kraju ove današnje prezentacije i izlaganja bit će nam jasno zašto u Bibliji je npr. Isus morao biti začet djevičanskim začećem, zašto je uopće bilo nužno proliti krv, zašto prolijevanje krvi u Starom Zavjetu i u Novom Zavjetu, zašto je bilo obrezanje kao simbolika uklanjanja grijeha i mnoga druga pitanja u Bibliji postaju jasna, ako razumijemo što je bio prvi grijeh.

     U Postanku 3, prvi put se opisuje što se desilo u Edenu. Taj opis je pomalo simboličan; vidjet ćemo kasnije kroz Bibliju i argumentirati na što to ta simbolika ukazuje. Dakle, ići ćemo jedan po jedan dio ovoga opisa i spomenut ćemo još neke Biblijske stihove i mislim da će na kraju biti potpuno jasno o čemu se ovdje govori. Prvo što primjećujemo da postoji stablo nasred vrta koje je bilo za oči zamamljivo, ne kaže da je plod bio zamamljiv za oči, i rezultiralo je da su oni nakon što su pojeli taj plod, što god taj plod bio, spoznali da su goli. Prvo što spominjemo je da se  pojavljuje zmija.

Na hebrejskom jeziku zmija nije ženskog roda nego muškog roda. U tom slučaju, prijevod bi bio ispravniji – zmijac. Dakle, ono što je interesantno, da to biće, koje Biblija naziva zmijcem, je moglo govoriti. U opisu nalazimo da je bilo najlukavije, odnosno na neki način bilo je superiornije od drugih životinja. Nadalje, znamo da je bio uspravan, odnosno nije puzao, jer je počeo puzati tek nakon što je bio proklet, Postanak 3,14. Zmijac počinje puzati tek u 14-om stihu; sve do tad je bio uspravan. Takvo biće danas na zemlji ne postoji. Ne postoji životinja koja može govoriti, koja je uspravna i da je najlukavija od svih drugih životinja. Nešto najbliže, što nalazimo, čovjeku je majmun, ali majmun niti može govoriti, niti je baš potpuno uspravan itd. Nakon što su pojeli ovaj plod, rezultat toga je bila spoznaja da su goli. Vrlo interesantno je, što u Pismu kaže, da nakon što su pojeli taj plod, da su spleli smokova lišća i pokrili se pregačama. Kada pogledamo tu riječ – pregače, nalazimo je na nekoliko mjesta u Bibliji i točno možemo razumijeti da se radi o onom odjevnom predmetu koji pokriva intimne dijelove tijela. Iako Pismo kaže da su „jeli“, nisu se pokrili po ustima, niti po probavnim organima, nego su se pokrili po spolnim organima spletenim pregaćama od smokova lišća. Ako pogledamo tu riječ – pregače, ona se pojavljuje u Izaiji 32,11: riječ opasati je ista riječ kao i pregača, znači, opasati se oko bedara je isto štu su napravili Adam i Eva nakon svog grijeha - pokrili su mjesto gdje su pogriješili.

Biblija često, kada govori – jesti, ne misli samo na jesti neko voče ili povrće, nešto pojesti i probaviti probavnim organima. Jedan od takvih, vrlo interesantnih Biblijskih stihova nalazimo u Mudrim izrekama 30,20, gdje Biblija više nego jasno govori da se preljubnica najela i da nije problem što je ona nešto pojela, nego da je to „jesti“ simbolika za preljub. Još jedan Biblijski stih nalazimo u Pjesmama nad pjesmama, pjesma između zaručnika i zaručnice, gdje opis ukazuje na nešto što nije jesti neko voče ili povrće, nego voditi ljubav.

Svima je očito da se ovdje ne radi o nikakvom vrtu, nego da je ovo simbolika za voditi ljubav.

Da li je vođenje ljubavi ono što se desilo u Postanku? Da li je „jesti“ onaj plod također simbolika? Vidimo da to je i to nalazimo u 2 Korinćanima 11,2-3. Pavao naglašava da se trudio zaručiti crkvu jednim mužem i privesti je kao čistu djevicu, ali se boji da se ne desi ono što se desilo, kada je zmija zavela Evu. Što zaključujemo? Zmija je zavela Evu na način da više nije bila zaručena sa jednim mužem i da više nije bila čista djevica. To je jedan od argumenata koji ukazuje da „jesti“ plod, u Postanku, zapravo simbolika za preljub.

Prvo što primjećujemo da Isus ukazuje da postoje dva oca: Njegov Otac i njihov otac. Farizeji žele ubiti Isusa i time čine djela njihovog oca.

Farizeji su razumjeli što je bio prvi grijeh: ako im je otac đavao da to znači da su rođeni iz preljuba jer su znali da je grijeh na početku bio preljub. Kad im je Isus rekao: „Vaš je otac đavao“ i „On bijaše ubojica od početka“: vrlo jasno ukazuje na Knjigu postanka, ubojicu na početku. Isto tako kaže da je otac laži; znamo, da prva laž koja je izrečena, rekao je zmijac Evi: „Ne, nećete sigurno umrijeti.“ Primjećujemo da je drugi otac: đavao, ubojica ljudi od početka, otac laži. 

Biblija često govori za farizeje i pismoznance da su zmijin porod. Vrlo interesantno je zašto se koristi izraz – naraštaj zmija otrovnica, a ne koristi se neka druga životinja, na primjer majmun, žaba i slično. „Dopunite i vi mjeru svojih otaca. Zmije!“ – Isus im govori da ubiju i Njega kao što su njihovi očevi ubijali proroke; znamo, na početku se desilo prvo ubojstvo na isti način – iz zmijine linije je ubijen pravedni Abel.

     U Mateju 13, Isus nam govori da postoji dobro sjeme (sinovi Kraljevstva) i ljulj (sinovi Zloga).                            

      Znači, razlikuje dva sina koji imaju različite očeve. 

Biblija jasno kaže da postoje djeca Božja i djeca đavolova. Djeca đavolova su oni koji ne ljube brata. Kajin je bio od Zloga ili sin Zloga koji je zaklao svoga brata, odnosno nije ga na početku ljubio – po tome se poznaju djeca Božja i djeca đavla. Pismo jasno kaže da je Adam bio sin Božji. U Luki 3 nalazimo Isusovo rodoslovlje gdje se to i vidi. Ono što je interesantno da Kajina uistinu nema nigdje u Adamovom rodoslovlju.

U Bibliji nalazimo Adamovo rodoslovlje, u petom poglavlju Postanka, u kojem nema Kajina. Koji je argument da nema Kajina u Adamovom rodoslovlju? Zato što Kajin nije bio sin Adamov. Ne može biti da je ubojstvo razlog što nema Kajina u Adamovoj liniji jer nalazimo mnoge ljude koji su u Bibliji ostali u Kristovom rodoslovlju, a počinili su mnoga ubojstva. Znamo da je David ubio Uriju Hetita da bi se domogao njegove žene i ostao je u Isusovom rodoslovlju. Takav grijeh nije rezultirao izbacivanjem iz rodoslovlja, pa tako nema razloga da je Kajin izostavljen iz istog razloga. Izostavljen je zato, što Pismo kaže, da je Kajin bio od Zloga; iz razloga što Pismo kaže da postoje djeca Božja i djeca đavolova.

Ako bi Kain bio Adamov sin, onda Henok ne bi bio sedmi kao što vidimo u 1. Ljetopisu. Još jedan argument za prvi grijeh.

Nakon grijeha, kada je Eva zatrudnjela i rodila djecu, Adam joj je dao ime majka svih živih. U Bibliji nigdje nema, ni jedan tekst koji bi rekao da je Adam bio otac svih živih, a Biblija je prilično precizna knjiga. Ima razloga zašto se spominje i naglašava da je Eva majka svih živih, a zašto se nigdje takvo što ne kaže za Adama.

Da bi Bog bio pravedan, kazna mora odgovarati prekršaju. Kad vidimo način na koji je Bog kaznio Adama i Evu i zmiju, onda shvaćamo da ta kazna uistinu odgovara prekršaju.

Jedan od najjačih dokaza o prvom grijehu ili preljubu u Edenu je stih u Postanku 3,14-15. Postoji dva sjemena: ženino sjeme i zmijčevo sjeme. Velika većina kršćana se slaže da je ženino sjeme bio Krist. Žena nema sjeme; jedina žena koja je imala sjeme, kojoj je dano, bila je Marija koja je rodila Krista. Ženino sjeme je Krist i postoji neprijateljstvo između Krista i zmijčevog sjemena. Kad pogledamo Isusovu službu, zmijčevo sjeme s kojim se On borio nisu bile zmije već farizeji i ostali nevjerni ljudi, kao što je ženino sjeme bio Krist – čovjek. Još jedan dokaz da postoji zmijčeva linija, zmijčevo sjeme i zmijčevi potomci.

U Jeremiji 31,27, još jedan put nailazimo da postoje dva sjemena, dok u  2. Petrovoj, Biblija životinjsko sjeme naziva djecom prokletstva.

Kajin nije imao razumijevanja što je bio prvi grijeh i po ovome vidimo da je mislio za prvi grijeh da su njegovi roditelji pojeli neke zemaljske plodove te na svoj žrtvenik donosi zemaljske plodove. Bog je odbacio njegovu žrtvu; Kajin je svojom žrtvom pokazao da ne razumije što je bio prvi grijeh. Abel je znao da je problem ili grijeh bio miješanje krvi zbog čega je bilo potrebno proliti krv jer se krv onečistila kad se ljudska rasa izmiješala sa zmijčevom rasom te je zato Abel prolio krv janjeta i prinio janje. Sad je puno jasnije zašto u Bibliji često ili sve se temelji na prolijevanju krvi, zašto je Stari zavjet toliko prepun žrtava (žrtvovano je tisuće, možda milijuni životinja) i zašto Bog traži prolijevanje krvi. Mnogi ljudi, koji čitaju Stari Zavjet, ne shvaćaju da je to bila simbolika i da je to bilo nužno, jer je to zapravo ukazivalo na mjesto gdje se dogodio grijeh: da je grijeh bio miješanje krvi i iz tog razloga se krv morala proliti.

Pismo kaže, u Postanku 3,21, da prva žrtva i prva prolivena krv se desila na način da je Bog ubio životinju i obukao Adama i Evu u kožu te životinje. Prije nego što je Kajin ubio Abela, Bog je ubio životinju i obukao Adama i Evu  u krzno, ukazujući da je to prolijevanje krvi i to krzno ukazivalo na Kristovu žrtvu; to je bila preslika onoga što će se dogoditi nekoliko tisuća godina poslije. Prolijevanje krvi je bio obred na žrtveniku u Starom Zavjetu; obred je ukazivao na pomirenje Boga i čovjeka, a razlog - zato što je krv bila izmiješana i tu se desio grijeh na početku. U Starom Zavjetu sve žrtve su samo simbolika Kristove žrtve i Njegovog prolijevanja krvi.

Vidimo, zašto je bilo nužno proliti krv; jer je grijeh bio miješanje krvi.

Biblija, u Postanku 6, spominje Nefile i to je inače prilično sporna tema u kršćanskim krugovima i nema baš suvislog objašnjenja. Jedna od učestalih tema ili objašnjenja ili pristupa toj temi je onaj pristup koji kaže da su sinovi Božji zapravo anđeli koji su se spuštali u ljudska tijela i uzimali kćeri ljudske, što je potpuno Biblijski neosnovano: u Marku 12,25, Pismo kaže da se anđeli niti žene niti udaju. U svjetlu ovog dosadašnjeg proučavanja vrlo je jasno da su sinovi Božji Adamova linija, a kćeri ljudske ono što je nastalo miješanjem Eve sa zmijcom odnosno zmijčevo potomstvo. Križanci između Adamove linije i Kajinove linije su zapravo bili Nefili ili po snazi glasoviti ljudi, odnosno divovi. Što nastaje kada se miješaju različite linije, odnosno različite vrste?

Miješanjem dviju vrsta dobivamo hibrid i taj hibrid je ili po snazi ili po veličini, veći od obje vrste od kojih je nastao. Sterilnost hibrida nastaje kada broj kromosoma vrsta koje se križaju nije jednak. Ono što je interesantno da su mužjaci gotovo uvijek sterilni, a ženke i ne tako često. Ako roditelji imaju jednak broj kromosoma za očekivati je da njihov križanac neće biti sterilan. Znači, ono što nalazimo u Bibliji sada ima puno više smisla; jasno nam je zašto su Nefili ili križanci između Šetove linije i Kainove linije bili divovi. 

Ovo je opis Sotone i Biblija jasno naglašava da je Sotona bio u Edenu.

Donekle sličan opis Sotone ili Lucifera.

Da je uistinu Sotona bio u Edenu nalazimo i u Otkrivenju 12,9. Sotona je bio u Edenu gdje je ušao ili utjelovio se u zmijca. Da je to uistinu moguće, da demoni uđu u životinju, nalazimo u Mateju 8,31; to je ono što se desilo u Edenu, da je Sotona ušao u zmijca i zaveo Evu. Sotona kada uđe u životinju napravi zlo i to je ono što se desilo u Edenu.

Zašto je začela djevica i zašto je bilo nužno i važno da Isus dođe djevičanskim začećem? Zato što je to bilo ono što je Bog naumio. U Postanku 1,27, Bog stvara čovjeka i zapovijeda mu da se plodi i množi. Ako pogledamo način na koji je Isus začet, sigurni smo da način na koji je Isus začet je ispravan način. Isus nije sigurno došao na krivi način. Samo, sad se postavlja pitanje - da li postoje dva ispravna načina? U Bibliji ne postoji. Ono što je zanimljivo, da je Sotona objasnio Evi da postoji sekundaran način na koji može dobiti djecu. Znači, postoji ispravan način kojim je začet i rođen Isus, i sekundaran način. Sekundaran način na koji je Eva dobila djecu nije način na koji je Isus došao, to je način na koji to rade sisavci. Zanimljivo je da Isus dok je bio na zemlji nikad nije imao ženu, ni djecu. Zašto? Zato što je Isus odbio sekundarni način da dobije svoju djecu jer mu je Bog obećao da ćemo mi doći na drugi način; izgovorena Božja Riječ će se materijalizirati i tako smo mi nastali. Isus je odbio i sekundarni način da dobije kraljevstva koja mu je Sotona ponudio; mogao je dobiti na pravi način – da umre na križu i plati Svojim životom i otkupi natrag ili je mogao kada ga je Sotona kušao – mogao je uzeti sva kraljevstva da se poklonio Sotoni, ali On je odbio sekundaran način da dobije kraljevstva.

Bog je, u Postanku 1,27, stvorio čovjeka na Svoju sliku i znamo iz Ivana 4,24 da je Bog Duh, a kad čitamo malo dalje, Pismo kaže, da je čovjek bio u takvom obliku da nije mogao obrađivati zemlju. U Post.1,27 je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, a u Post. 2,5 da Ga je napravio od praha zemaljskog i ne kaže na Svoju sliku. Znači, u Post 1,27, kada  ga je napravio kao duhovnog čovjeka, rekao mu je da se plodi i množi, a u Post. 2,5, kada ga je napravio kao zemaljskog čovjeka, uopće nije rekao da se plodi i množi. Bog je zamislio da se čovjek plodi i množi na duhovan način; ne na zemaljski način kako to rade životinje. Što je Sotona napravio? On je iskoristio tu činjenicu da su Eva i Adam živjeli u zemaljskom tijelu, za koje Pismo  ne kaže da je na sliku Božju, i oni su na sekundaran način dobili svoju djecu, koji je Isus izostavio i odbio; Isus je odbio imati djecu na sekundaran način i tu je ono gdje se desila prevara u Edenu.

Adam je svjesno uzeo plod koji mu je Eva dala da bi sačuvao njezin život, kao što je Krist svjesno uzeo naš grijeh da bi sačuvao naš život. Eva je uzela plod od zmijca, a Adam nije uzeo plod od zmijca, nego od Eve. Pismo je prilično jasno i precizno, i ponovo potvrđuje istu stvar.

Obrezanje ukazuje na grijeh i simbolika je uklanjanja grijeha na mjestu gdje se grijeh dogodio.

Seksualni grijesi, u Bibliji, su najstrože kažnjavani ili čak su strože kažnjavani nego što su bila ubojstva; ako bi netko iz nehaja ubio čovjeka, postojali su gradovi utočišta gdje bi mogao pobjeći i ostati na životu, međutim, ako je netko pogriješio bludno, nije postojao grad utočište za taj grijeh. U Levitskom zakoniku 20, prilično jasno i konkretno, gotovo sve moguće kombinacije i opcije bludnih grijeha, Pismo najstrože osuđuje. Najteži grijesi u Bibliji su bili bludni grijesi ili grijesi preljuba.

Biblija kaže da postoje dva stabla koja izdvaja između ostalih stabala; postoje stabla koja su nikla iz zemlje, ali za dva stabla ne kaže da su nikla iz zemlje. Stablo života i stablo spoznaje dobra i zla izdvaja između ostalih stabala jer se niti ne radi o zemaljskim stablima, nego se radi o simbolici za nešto drugo. Jesti sa stabla života rezultira vječnim životom. Postavlja se pitanje: Što je to što daje vječni život? Da li postoji Krist koji je naš put, istina i život, koji nam je obećao vječni život i još neko dodatno stablo koje negdje raste i ako ga nađemo i uberemo, imamo vječni život? Da li postoje dva načina za imati vječni život? Naravno da ne. Ono što jedino daje vječni život je Krist; stablo života je simbolika za Krista. Za razliku od stabla života, stablo spoznaje dobra i zla uzrokuje smrt.

Stablo života i dalje postoji, kao što vidimo u Otkrivenju 22,13, i znamo da je simbolika za Krista; samo po Isusu možemo doći k Ocu, samo po Isusu možemo imati vječni život.

Pismo kaže, da ne postoji neko zemaljsko stablo koje može rađati i dobrim i lošim plodovima: ili je stablo dobro pa mu je plod dobar ili je stablo iskvareno pa mu je i plod iskvaren. Ali,  stablo spoznaje dobra i zla je rađalo i dobrim i iskvarenim plodovima pa se tako sigurno ne radi o zemaljskom stablu, odnosno radi se o simbolici - o Sotoni. Znamo, da je najbolja laž ona koja ima najviše istine; što ima veći postotak istine u laži, to je laž bolja. Možemo reći da je laž zapravojedan veliki postotak istine ili dobra, a malo zla. Stablo spoznaje dobra i zla možda je imalo, po ovoj analogiji, puno više dobra, ali malo zla i rezultiralo je smrću.

Interesantno je da su Kain i Abel bili blizanci. „Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: „Muško sam čedo stekla pomoću Jahve! Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik.“ – ljudi se uhvate ovog stiha i misle da taj stih pobija ovo o čemu mi pričamo – preljub kao prvi grijeh, jer smatraju da je Kain Adamov sin. Ali, idemo detaljnije pogledati i vidjeti, je li uistinu tako. Pismo dalje kaže: „Adam ponovno pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjene mu ime Šet. Reče ona: „Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.“ Ako pogledamo u Pismu, u Postanku, Adam je 'poznao' Evu samo dva puta, a rođena su tri sina: i Kain, i Abel, i Šet. Ono što je značajno, između toga kada je Adam 'poznao' Evu i rođenja Abela, nije ponovno 'poznao' Evu: nije se desilo da je Adam 'poznao' Evu pa je rodila Kaina, onda da opet Pismo kaže – Adam je 'poznao' Evu pa je rodila Abela. To nije ono što Pismo kaže, već Pismo kaže da je Adam 'poznao' Evu samo jedan put nakon čega je rodila dvojicu sinova i onda ponovno je 'poznao' Evu i ona je rodila Šeta. Pogledajmo ovu riječ – poslije rodi Abela; 'poslije'- hebrejska riječ koja znači dodatno, ili nastaviti, ili još, pa bi točniji prijevod Pisma bio: „Još rodi Abela, brata Kajinova;“

„Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: „Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!“ Kao što vidimo, Eva kaže da je muško čedo stekla pomoću Jahve, ne kaže da ga je stekla pomoću Adama. Čemu to spominjanje da je muško čedo stekla pomoću Jahve? Zato što je znala da je pogriješila i da ono što se rodi, možda neće biti živo; neki hibridi ne rađaju živim potomcima; ali ipak je Bog dao život ovom djetetu. Svaki život koji dolazi na zemlju je život kojeg daje Bog: Sotona daje smrt, Bog daje život. Ako se desi preljub, dijete iz preljuba također ima život od Boga, tako je i ovdje Kajin dobio život od Boga.

Danas postoji mnogo slučajeva, dokumentiranih, o tome da postoje blizanci od različitih očeva; znači, blizanci koji su rođeni kao blizanci, a zapravo su polubraća. Taj fenomen se medicinski naziva superfekundacija.

Ovo jedan slučaj koji se dogodio u Nizozemskoj. Žena je išla na oplodnju i dobila je dvoje djece, od kojih je jedno bilo bijelo, a drugo crno, kao što se vidi na slici. Medicinska ustanova koja je vršila umjetnu oplodnju je tužena i utvrđeno je da zbog nepravilnog rukovanja s posudama sperme je došlo do miješanja sperme donatora i sperme njezinog muža, što je rezultiralo da jedno dijete koje je rodila je imalo jednog oca – crnca, a drugo dijete je bilo dijete njezina muža.

Ovo je jedan slučaj koji se desio u Zagrebu, u Hrvatskoj. Studentica je rodila blizance koji imaju dva različita oca, što je pokazala DNK analiza.

Ovo je slučaj koji se desio u Kini, gdje je jedan Kinez zatražio razvod braka, a DNK nakon njegove sumnje je potvrdio da je otac samo jednog od blizanaca. Razlike je primijetio već dva dana nakon poroda: jedno je dijete bilo puno veće od drugoga, a drugo je bilo slabo i boležljivo. Postao je sumnjičav kada je otkrio da jedno dijete ima drugu krvnu grupu. Žena je kasnije priznala da je imala vezu sa bivšim dečkom nakon što su se oni vjenčali.

U Americi postoji bizarni TV Show, gdje ljudi koji imaju bračne probleme dolaze na taj Show i optužuju dotičnu osobu da je otac njihove djece nakon čega se provedi testiranje, da bi se utvrdilo čije je dijete. Jedna žena je došla na taj Show da dokaže da je njezin bivši dečko otac njezinih blizanaca. Međutim, na kraju je saznala da je on otac samo jednog od njih. 

Ovo je slučaj na istom tom TV Show. Majka je zatražila test očinstva da dokaže oca svojih blizanaca, međutim test je pokazao da je otac samo jednog. Ispod svakog primjera su podaci gdje se može naći dotičan slučaj i tako provjeriti.

Ovo je slučaj o kojem se puno pisalo i kod nas. Blizanci su rođeni u razmaku od sedam minuta, a majka je priznala da je varala svog partnera s ljubavnikom i na test je išla jer su blizanci počeli ne ličiti jedan na drugog. Na tom testu je dokazano da njen partner je otac samo jednog od blizanaca, ali on joj je oprostio i prihvatio drugo dijete kao da je njegovo.

Ovo je slučaj koji se desio u Turskoj, gdje je jedan čovjek podnio zahtjev za rastavu braka i nakon DNK-a analize na trogodišnjim blizancima, utvrđeno je da je on otac samo jednog od blizanaca. To drugo dijete koje nije njegovo, je predao državnim institucijama na skrb.

Slučaj iz Poljske: žena je nakon što je rodila dječaka i djevojčicu, blizance, zatražila testiranje očinstva (ne zna se iz kojeg razloga). Testiranje je pokazalo da je suprug otac dječak, a ljubavnik djevojčice.

Prvi slučaj blizanaca sa različitim očevima napisao je 1810 godine, u znanstvenom časopisu,  liječnik John Archer. On je pisao o slučaju bjelkinje koja je rodila blizance – jedno bijelo, a drugo mulata, pri čemu se ispostavilo da su očevi djece crnac i bijelac s kojima je bila unutar kratkog vremena. John Archer je bio američki kongresmen koji je završio medicinu te tako dobio prvu medicinsku diplomu na američkom kontinentu.

U časopisu The new england journal of medicine (stručan medicinski znanstveni časopis) nalazi se članak pod nazivom:  Blizanci od dva različita oca identificirani pomoću HLA. HLA je skraćenica za medicinski postupak.

U časopisu Tissue Anitigens postoji jedan znanstveni rad pod naslovom – Još jedan slučaj pojave dva različita oca blizanaca pomoći HLA tipizacije.

U časopisu The lancet, jedan od najpoznatijih svjetskih medicinskih časopisa, pojavljuje se članak pod nazivom: Blizanci od različitih očeva.

U časopisu Journal of forensic sciences objavljen je znanstveni rad: Utvrđivanje očinstva kod blizanaca od različitih očeva, postoje dva slučaja.

U časopisu Ferility and Sterility pojavio se članak Neosporno dvostruku očinstvo kod dvojajčanih blizanaca.

Ovaj rad se pojavio 2003 godine na konferenciji pod nazivom Dva oca sestara blizanaca.

Znanost, dan danas, ima probleme sa otkrivanjem karike između čovjeka i životinje, između čovjeka i majmuna. Jedna od tih karika koja je bila predložena u znanosti je Lucy koja je otkrivena 1974 godine – na slici je kostur tog bića kojeg su oni otkrili.

Međutim, nedavno su došli do slijedećeg pretka za kojeg pretpostavljaju da je živio prije 2000 godina i da je to ta karika koja nedostaje između čovjeka i majmuna, i na osnovu samo ovih nekoliko kostiju su pokušali rekonstruirati to biće i predložiti ga za pretka između čovjeka i majmuna. Ono što mi znamo, da ta karika između čovjeka i životinje je bio zmijac. Znanost ga ne može otkriti iz razloga što ga je Bog prokleo i promijenio njegovu anatomiju od uspravnog bića do bića koji puže.

http://www.biblijski-krscani.com/