Pozdrav
svima! Na početku ćemo se pomoliti. Gospode, okupili smo se ovdje Bože znajući
da Ti jesi vjeran Bog. Svi Bože znamo da na ovaj način poštujemo i
izvršavamo ono što si nam zapovjedio i
na što si nas pozvao u Tvojoj Riječi. Gospode, pozvao si nas da se skupljamo
tim više kako vidimo da se kraj približava, to je danas više nego očito Gospode
čak i ljudima koji nisu vjernici. Gospode, ovi mali sastanci, ova mala druženja
su nešto što nam koristi, na što si nas pozvao i Ti znaš da si rekao da takvo
što činimo. Hvala Ti za lijepi dan koji je vani, Gospode, sunce sja i proljeće
je, vrijeme uskrsnuća Gospode kad život koji je bio unutar korijenja, kad je
sve izgledalo mrtvo, sad je niklo i procvjetalo Gospode. Ali znamo da postoji i
vrijeme uskrsnuća koje je obećano za nas, da postoji vrijeme kad će umrli u Kristu
uskrsnuti, kad će se ova naša tijela preobraziti Gospode, kad ćemo mi doživjeti
svoje proljeće, Gospode! To je ono za što smo se skupili. Molimo Te da
Tvoje Svjetlo obasja nas u našim dušama
ovdje skupljene! Znamo da si Ti Svjetlo i da je Tvoja Riječ Svjetlo i molimo Te
da nas danas u Tvojoj Riječi obasjaš tako da bolje vidimo i razumijemo vrijeme
u kojem živimo, da bolje vidimo Tvoju ljubav i ono što si učinio za nas
Gospode, da odemo spremniji i odlučniji da Te služimo. Molimo te to u Isusovo Ime! Amen!
Sama
Biblija nam govori da zemlja i svijet će proći ali Riječ Božja neće proći pa je
zato najbolje da pročitamo iz Božje Riječi prije nego što nastavimo. Pročitat
ćemo samo jednu rečenicu; kaže ovako Isus:
LUKA 17,32: "Sjetite se žene Lotove!"Gospode, daj za ovu priliku da možemo uzeti Tvoju Riječ i da možemo poslušati ovo što si rekao Gospode, da možemo pogledati Stari Zavjet i sjetiti se žene Lotove. Zahvaljujemo Ti za Poroku i proroka koji je mnogo puta doticao tu temu i dao nam mnogo detalja koje inače ne bi imali Gospode, s čime možemo mnogo toga naučiti. Postoji određena lekcija za nas i molimo Te, Gospode, da nam pomogneš i da nam otkriješ tu Riječ. Gospode, Tvoja Riječ je vječna; nebo i zemlja će proći ali Ona neće proći. Gospode, Tvoja Riječ je ono što nas mijenja. Gospode, molim Te da nas mijenjaš danas i da nas napraviš da budemo više nalik Tebi, Gospode; i sama riječ kršćanin znači kristolik, da bi bili više nalik Kristu nakon ove današnje službe. Znam da ja to ne mogu napraviti, ne mogu napraviti u vlastitom životu da budem više kao Ti ali ono što može – to je Tvoja Riječ! Ti možeš mene promijeniti, promijeniti sve nas i zato Te molim da nakon današnje službe, Gospode, budemo više nalik Tebi. Sve što trebamo ukloniti iz naših života, Gospode, učinimo uz Tvoju pomoć; sve što treba promijeniti da to promijenimo da bi služili Tebi što više u ovom zadnjem vremenu u kojem živimo, u Isusovo ime! Amen!
Kad Isus govori o Lotovoj ženi povezuje se sa nekim stvarima koje su veoma bitne za nas.
LUKA 17, 33-37: "Tko god bude nastojao sačuvati svoj život, izgubit će ga; a tko ga izgubi, sačuvat će ga. Kažem vam, one će noći dvojica biti u jednoj postelji: jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, a druga ostaviti." Upitaše ga: "Gdje, Gospodine?" A on im reče: Gdje je Tijela, ondje će se okupljati orlovi."Kad Isus govori o Lotovoj ženi onda On to povezuje sa Uznesenjem i kaže da ako želimo sačuvati svoj život da ćemo ga izgubiti s jedne strane, a s druge strane kaže da će postojati dvoje koji će biti blizu; ako su to dvoje koji će biti u istoj postelji onda očekujemo da će to biti muž i žena koji su toliko blizu, dijele život zajedno, zajedno rade ali jedan će se uzeti a drugi ostaviti; a prije toga nas je podsjetio na Lotovu ženu. Što je to u slučaju Lotove žene što nas može upozoriti da budemo spremni za Uznesenje, da budemo oni koji će biti uzeti a ne oni koji će biti ostavljeni? Znamo da u Bibliji ne nalazimo puno detalja o Lotovoj ženi, ne znamo čak ni kako se zvala ali znamo da se na kraju pretvorila u stup od soli. Prorok dosta priča o njoj i daje nam dosta zanimljivih detalja do čega bi danas htjeli doći.Ono što znamo je da su živjeli u vrijeme Sodome i Gomore. Mislim da je svima poznato da Sodoma i Gomora više nego dobro ocrtava naše vrijeme i ako je neko vrijeme nalikovalo onome što je bilo u Sodomi i Gomori - to je ovo vrijeme. U to vrijeme, postojale su tri skupine ljudi koji su imali različiti odnos sa Bogom: jedan je bio Abraham, drugi je bio Lot i njegova obitelj i postojali su Sodomisti. Postojali su neki ljudi koji su bili njima bliski i koji su završili kao Abraham, kao što je bila Sara i Lot. Lotova supruga nije završila kao Lot jer Biblija Lota naziva pravednim Lotom; kaže da je mučio svoju pravednu dušu u Sodomi i nabraja ga među herojima vjere. Međutim, Lotove žene tamo nema i postoji razlog zašto ona nije tamo a nalaze se u Božjoj Riječi. Prorok nam ukazuje na neke stvari koje su bile njezin problem i mi želimo do toga doći da iz toga naučimo neku lekciju.
Brat Branham je na temu Abrahama propovijedao negdje oko pedeset propovijedi kojima je to u naslovu a koliko je još imao propovijedi kojima to nije bio naslov. Želim reći: ako je prorok puno puta nešto spomenuo, onda je to bitno. Mislim da je to ključno u Poruci; ono što je prorok puno puta ponavljao je bitno i to možda moramo i mi puno puta ponavljati i shvatiti kao bitno. Sara je ostala sa Abrahamom jer je Abraham imao obećanje i u naše vrijeme postoji jedan drugi prorok koji nije Abraham, nego je brat Branham kojemu je Bog dao obećanje o tome da će postojati Crkva ili vjernici ili grupa koji će biti Tijelo Kristovo, koji će biti bez bore i bez mane, koji će biti savršeni u Božjim očima i koji će otići u Uznesenje. Takvo obećanje nemaju druge crkvene vođe i druge religiozne vođe; sami znate da papa koji vodi jednu od najvećih denominacija u svijetu ne govori o Uznesenju, niti je obećanje o Uznesenju namjenjeno katolicima. Uzmimo bilo koju drugu zajednicu; oni ne naglašavaju toliko Uznesenje niti im je toliko bitno već naglašavaju neke druge stvari; pentekostalci naglašavaju jezike, baptisti naglašavaju da moraš vjerovati u Krista, krstiti se i onda si spašen, a ono što je karakteristično za brata Branhama i njegovu Poruku je da naglašava vrijeme Uznesenja i da je naglasak da se mi vjernici pripremimo da budemo spremni za Uznesenje.
Kad govorimo o Abrahamu i Sari u vremenu u kojem su oni živjeli, primjećujemo da je bio jedan veliki period kad je Bog s njima radio na jedan određeni način, da bi testirao, iskušao prije nego je njihovu vjeru potvrdio. Prorok kaže da je samo nekoliko dana nakon toga što je Abrahamu i Sari bilo promijenjeno ime i nakon što je Abraham bio obrezan, što govori o tome da je Bog potvrdio da je prihvatio njegovu vjeru, samo nekoliko dana događa se onaj događaj kad se Bog spušta u tijelu i čini ono što je činio u našem vremenu i što mi smatramo i vjerujemo da je to posljednji znak prije nego što dođe sud na zemlju. Znam da često puta to spomenemo ali to je ključna stvar koja razlikuje našu Poruku i ono što mi vjerujemo od svega ostalog; u protivnom bi ovo u što mi vjerujemo bila još jedna teorija, doktrina, niz naših vjerovanja po čemu smo slični nekome a različiti od nekog drugog. To je ono što čini ključnu razliku jer da nije bilo toga u službi brata Branhama, proroka za naše vrijeme, brat Branham bi bio samo još jedan od mnogih evanđelista koji postoje i dan danas i koji su postojali u njegovo vrijeme.
Abraham i Sara su bili oni koji su vjerovali, kojima je bilo dano obećanje, a obećanje nikako da se ispuni i kada smo promatrali njihov život, oni su čekali dvadeset godina da Bog ispuni ono što je obećao. Mi, kao kršćani, čekamo ne dvadeset nego više od 2000 godina da ono što je Bog rekao, da Krist ono što je rekao dok je bio na zemlji, da ispuni. Jedno od stvari je Uznesenje Crkve, uskrsnuće umrlih u Kristu, jedna od stvari je svakako, koja prethodi tome, drugi Kristov dolazak. Kao što su Abraham i Sara čekali tako i mi čekamo obećanje za naše vrijeme. Prije nego je Bog ispunio, Bog je napravio jednu specifičnu i karakterističnu stvar samo za njega. Postoje mnoge stvari koje Sotona može imitirati ali neke od stvari ne može. Znači, Biblija kaže da je Riječ Božja ona koja je oštrija od dvosjeklog mača, da je živa i djelotvorna i da je Ona koja proniče misli i nakane srca. Riječ Božja je ta koja proniče misli i nakane srca. Pronicanje misli i nakane srca nije dar već karakteristika Riječi Božje. Isus je bio Riječ Božja postala Tijelom u onom vremenu i zato je Njegovu službu obilježilo to da je On mogao pronicati misli i nakane srca; bila je žena na studencu kojoj je otkrio da je imala pet muževa i da živi s nekim tko joj nije muž i to je bio znak koji je On pokazao u onom vremenu. Vidjet ćemo da taj isti znak se pojavljuje nekoliko puta u povijesti i da će se trebati pojavljivati Prvi put kada nalazimo da je Bog proniknuo misli i nakani srca nalazimo tu u slučaju Abrahame i Sare gdje je Bog u obliku čovjeka, u ljudskom obliku jeo meso koje mu je Abraham pripremio, razgovarao kao čovjek sa čovjekom-sa Abrahamom i onda rekao da se Sara koja je bila iza Njega u šatoru nasmijala u svom srcu. Znači, poznavao je misli i nakane srca, čak je vidio nju u šatoru i iza njega i to je bio znak koji je bio posljednji pokazatelj i posljednja potvrda Boga Abrahamu i Sari prije nego što je ispunio obećanje koje im je bio obećao a to je bilo da će dobiti obećanog sina. Znači, ako primijetimo kad se Bog obraćao Abrahamu kaže Abrame, ne kažemo Abrame nego kaže "Abrahame, gdje ti je žena Sara?" Bog je u tom ljudskom obliku, prvo znao da je Abrahamu samo nekoliko dana prije ime bilo promijenjeno od Abrama u Abrahama i promijenio mu je sam Bog. Drugo, znao je da je ime Sari promijenjeno iz Saraja u Sara, onda je kasnije rekao – „Gdje ti je žena Sara?“, znao je da je Abraham oženjen...Vidjeli smo da taj znak su također dobili Židovi.
U kršćanstvu, biblijski gledano, postoje tri rase ljudi, da kažemo tako. Kad govorimo o boji kože postoje tri rase ljudi - crna, bijela i žuta rasa, ali kad govorimo sa biblijskog stajališta te tri rase su Židovi, onda su Samarijanci druga rasa i treća rasa su nežidovi ili kako nas Biblija naziva - pogani. Znači, po Bibliji postoje tri skupine ljudi ili tri rase i Bog je svim trima rasama pokazao jedan put taj znak. Prvi put je pokazao Abrahamu; kasnije kroz Isusa Krista Židovima; onda ženi na studencu (ona nije bila Židovka nego Samarijanka) taj isti znak. Međutim pogani nisu nikad vidjeli takvo što sve do 20 stoljeća, do brata Branhama o kojem mi pričamo kao Božjem proroku i to sve znači: da bi Bog bio pravedan, morao je svima napraviti isti znak i taj znak pokazati svima prije nego što bilo tko bude osuđen. Znači, prije nego su Židovi bili osuđeni vidjeli su taj znak, prije nego su Samarijanci bili osuđeni i odbačeni vidjeli su taj znak i Biblija govori o sudu nad poganima. Međutim, prije nego što će nas Bog (pogane tj. nežidove) osuditi mora nam pokazati taj znak i pokazao ga je. Taj znak je pokazan Abrahamu, onda je pokazan Abrahamovom prirodnom potomstvu i ostaje da ga vidi i Abrahamovo duhovno potomstvo.Znači, tri put Abraham vidi taj znak, bilo da ga vidi Abraham osobno kad je Bog razgovarao ispod hrasta s njim i sa Sarom; slijedeći put ga vidi Abrahamovo potomstvo – to su Židovi i Samarijanci. Židovi znamo da su Abrahamovo potomstvo a Samarijanci ako se sjetimo, ona žena je rekla na studencu kad je Isus razgovarao sa njom: "Zar si ti veći od našeg oca, Jakova?" Samarijanci su se također pozivali da im je Jakov, pa tako i Abraham njihov otac. Znači oni su bili Abrahamovo potomstvo ali po tijelu, fizički. Biblija govori da će Abraham dobiti i kraljevskog potomka Krista i mi smo Abrahamovo potomstvo po vjeri i također nam je Bog pokazao taj isti znak, otkrivanje tajne srca ili pronicanje tajni srca, kao posljednji znak jednima, drugima i trećima.
U ovom djelu iz propovijedi "Isus je isti jučer, danas i zauvijek će biti isti" govorimo o tom događaju kada je Bog otkrivao tajne srca kao događaj koji je bio prije četiri-pet tisuća godina kao o nečemu vrlo veličanstvenom. Međutim, kad govorimo o otkrivanju tajni srca, trebamo biti svjesni da je to događaj koji je puno bliže nama, da je to događaj koji se desio za života ljudi koji su dan danas živi. Ljudi koji su živjeli 60-tih godina, u njihovo vrijeme se desilo ovo što ćemo sad pročitati. Kaže brat Branham, nakon propovijedi gdje je to propovijedao, dolazili su ljudi,stali u red da se moli za njih i nakon što je ispričao ovo što sam ja ispričao svojim riječima o tom posljednjem znaku koji je dobio Abraham prije nego što je dobio obećanoga sina i prije nego što je Sodoma uništena, kaže ovako : "Ne poznajem čovjeka. Nisam ga nikad vidio. Okrenut ću mu se leđima; o tome sam vam govorio ovo popodne. Gospodine, ne poznajem te. Ako se ne poznajemo, podigni ruku? U cijelom životu te nikad nisam vidio dok se nisi popeo tu. Okrenut sam ti leđima, tako da ljudi, da slušatelji vide, ukoliko On napravi nešto, da On drži Svoje obećanje... Kao što je onda došao u tijelu i pokazao Sebe Abrahamu, tako je došao u tijelu onih koje je otkupio i pokazuje Sebe Abrahamovom potomstvu.“ Prvi put je Bog došao u tijelu, slijedeći put je došao u tijelu onih koje je otkupio, u tijelu vjernika i brat Branham kao jedan od tih vjernika kaže da na taj način Bog pokazuje sebe Abrahamovom potomstvu."Jesi li razumio ovo? Nebeski Bog zna da ne poznam ovog čovjeka. A sad uzimam... Evo Ga. Sad je On ovdje." Ovdje govori za Boga jer svaki put kad bi Bog došao on bi znao; osjećao je Božju prisutnost na bini i u toj prostoriji. "Uzimam svaki duh pod, koji je ovdje, pod svoju kontrolu u Imenu Isusa Krista. Ognjeni Stup, kojeg ste vidjeli na slici, nije ni pola metra od mjesta na kojem sad stojimo." Taj Ognjeni Stup je Ono što je karakteriziralo u Starom Zavjetu Božju prisutnost; kad bi se Bog spustio u šator sastanka pokazao se kao Ognjeni Stup; vidimo taj Ognjeni Stup u gorućem grmu kad je Mojsije razgovarao sa Bogom, tako da to nije ništa čudno. Ovo je zapravo potpuno biblijski da se Božja prisutnost očitovala u tom Ognjenom Stupu. Znamo da je Ognjeni Stup stajao između Izraela i Egipta kad je spriječio Egipćane da ih napadnu i omogućio da oni pređu Crveno more...Ako vidimo Pavla, i u Novom Zavjetu se pojavljivao taj isti Ognjeni Stup; Pavlu se ukazalo Svjetlo ili taj Ognjeni Stup koji ga je obasjao i srušio sa konja i promijenio njegov život. „Neka se sad čovjek koji je iza mene pomoli i kaže:"Gospode..." bez obzira u čemu je problem. Možda je bolestan, možda ima financijske poteškoće. Ja-ja ne znam. Neka Sveti Duh pred vama potvrdi Božju Riječ bez obzira o čemu je riječ. Nebeski Bože to je u Tvojim rukama, na Tebi je. Ja sam samo Tvoj sluga." Brat Branham nikad nije zasluge uzimao sebi nego je uvijek zasluge davao Bogu „Neka se zna da si Ti Bog, a da ja samo jasno govorim Tvoju istinitu poruku.“ Znači, čovjek kaže Ti si Bog, zasluge daje Bogu; ja sam samo Tvoj sluga i ja jasno govorim Tvoju istinitu Poruku. Čovjek kad nešto kaže i kaže ovo je bila Tvoja Poruka i Bog to potvrdi onako kako je potvrdio Abrahama u obećanju koje mu je dao, onda znamo da to ima veću težinu nego bilo koja teologija, bilo koji seminar, bilo koja denominacija, bilo koji fakultet teološki ili bilo što. Ovo je ono što čini veliku i ključnu razliku između službe brata Branhama kao Božjeg proroka i bilo koga drugoga. „Tebi sam dao svu čast a Ti sad podrži riječ koju sam propovijedao. Predajem sebe Tebi u Imenu Isusa Krista da ovi ljudi znaju da si Ti Bog a da sam ja Tvoj prorok.Čovjek koji stoji iza mene se ne moli za sebe. Moli se za nekoga drugoga, za neko dijete. To dijete nije ovdje. Dijete boluje od kile. Ako vjeruješ svim svojim srcem, nestat će kila kod djeteta. Jesam li u pravu? Ako jesam, podigni ruku. Idi i vjeruj i bit će ti što si molio." Tu vidimo koliko je to precizno; brat Branham prvi puta susreće čovjeka i Bog mu otkriva u čemu je problem. Čovjek koji je iza njega, leđima mu je okrenut i kaže da se moli, ne za sebe. nego za dijete i iznosi detaljno od čega dijete boluje. „Ženo, želim razgovarati s tobom. Jednom je Isus sreo ženu na studencu. Pretpostavljam da je ovo prvi put da smo se sreli. Ne poznajemo se. Ovo...puno si mlađa od mene. Vjerojatno smo rođeni na mjestima koja su udaljena miljama s velikom razlikom u godinama, a ovo je prvi put da smo se sreli. Jednom je Isus sreo ženu na studencu. Ja nisam On, niti si ti ona; ali neka se ispuni Njegova Riječ i neka ljudi vide da je On isti jučer i danas i zauvijek će biti isti." Zatim primjećuje nešto u slušateljstvu te joj se opet obraća i kaže: "Netko među slušateljima... Nešto se dogodilo u slušateljstvu. Moram to pratiti. Netko... Vidim Svjetlo. To je vizija, prošla je. Ne poznam te, kao što sam rekao, Isus je sreo malu ženu i razgovarao s njom nekoliko minuta da otkrije tajnu njezinog srca i tad joj je rekao u čemu je njezin problem. Ona je odmah odgovorila:"Gospodine, vidim da si prorok. Mi znamo da kad Mesija dođe da će nam reći nešto tako." Isus joj je rekao :"To sam Ja koji govori s tobom." Otrčala je u grad i rekla:"Dođite da vidite Čovjeka koji mi je rekao u čemu je problem," i stvari koje je činila. Rekla je:"Da On nije Mesija?"...Ne poznajem te, ti ne poznaješ mene ...?...ukoliko je Duh Sveti ostao isti, jer onaj koji je u Isusu prebiva u nama, a u Kristu je bio Bog i pomirio svijet sa Sobom. On je bio Sin Božji a mi smo posvojeni sinovi i kćeri Božje. Hoćeš li vjerovati i imati vjeru ukoliko mi On kaže nešto što si napravila ili nešto što si planirala napraviti ili zašto si ovdje, bilo da je bolest to ili-ili nešto drugo za što - za što želiš molitvu ili nešto drugo? Hoće li i ostali u slušateljstvu vjerovati? Poznaje li itko ovu ženu? U redu. Ne boj se. Ti si kršćanka jer osjetim vibracije tvog duha.Razumiješ li? Ti si vjernica, kršćanka. Nemaš razloga bojati se. Budi smirena, vjeruj. Jedna od stvari od koje patiš je nervoza. Ekstremno si nervozna. To je točno. Imaš i probleme od kojih pate žene, ženski problemi, žlijezde su popustile. To je istina. Nisam nagađao. Pokušavam vidjeti odakle dolazi ...Nisam nagađao. To nije pretpostavka, to je istina. Gospođo, jel to istina? Podigni ruku. Da vidim..." Jel' netko u slušateljstvu pretpostavio ili pomislio da on samo pogađa? Brat Branham je prepoznao što ljudi misle u slušateljstvu; što je tko pomislio i zato se osvrnuo i rekao: "Nisam nagađao. Ne znam što sam rekao..."Ovo je ono što je interesantno: „Ne znam što sam rekao, znao bih jedino da poslušam kazetu. To je pomazanje, u drugom ste svijetu, drugoj dimenziji." Znači, ono što je prorok radio i činio nije bilo proizvod njegovog uma čak i ono što je rekao nije se više sjećao toga nego bi poslušao kazetu da vidi o čemu je pričao. Znači, toliko je Bog izolirao taj ljudski element i toliko je taj kanal; Bog ga je koristio samo kao zvučnik u koji će nešto reći da mi nešto čujemo; toliko taj zvučnik nije imao nikakvog udjela u proizvodnji onoga što će biti rečeno. Zato je ova Poruka tako Božanski nadahnuta i zato je potvrda te Poruke tako savršena i zato ovo nije nikad pogrešivo. Ovakvih slučajeva imamo na tisuće i tisuće i postoji preko tisuću snimljenih propovijedi i gotovo nailazimo na desetine tisuća ovakvih slučajeva. Dalje kaže:"Evo je. Vidim ju. Oček...Nervoza. Pati od nje, posebno kasno navečer kad je umorna. Uznemiri se. Da, vidim nalaz koji pokazuje da ima ženskih problema. To je točno. Također ima - ima problema sa žuči. Ima i probleme sa srcem, ubrzani otkucaji. To je istina, nije li? To je istina. Vidite li? Želiš da još netko bude izliječen, zar ne? Tvoj muž, koji je ovdje. Vjeruješ li da mi Bog može reći u čemu je njegov problem? Ako ti kažem, misliš li da će on prihvatiti iscjeljenje? Hoćeš li? Onda će ga proći astma..." Toliko je ovdje detalja da nema šanse da ovo čovjek pogađa i nema šanse da čovjek ne napravi grešku. Ali zašto tu nema grešaka? Zato što je to došlo direktno od Boga i zato što je prorok bio tu samo onaj kojeg je Bog u potpunosti iskoristio; nije imao svog ljudskog elementa u tome. Kad razmišljamo o ovome onda vidimo da je to bila posljednja stvar koju je Bog učinio, bilo Židovima prije njihovog uništenja, bilo Samarijancima prije njihovog odbacivanja i na kraju i poganima; nama u našem vremenu; prije nego što dođe odbacivanje pogana budući da su odbacili Krista. Vidimo da je to bilo ono što ih je zadesilo, što je pokazano vjernicima, ne nevjernicima. Znači, otkrivanje tajne srca nije vidio Lot, nije vidjela Lotova žena, nisu vidjeli Sodomnici. To je bilo nešto što je bilo ekskluzivno samo za pravog vjernika, Abrahama i njegove; Abrahama i Saru, to su oni vidjeli i doživjeli. Kad pričamo o ovim stvarima, ljudi se često pitaju kako to da cijeli svijet ne zna za to, kako to da nema na televiziji i slično. Zato što onda to ne bi bilo po Božjoj Riječi. Svijet ne voli ovakve stvari; svijet ne voli kad im dođe Istina Božje Riječi; svijet nije volio Krista bez obzira na sva čudesa koja je On činio i potvrdu da je došao od Boga; svijet ne voli brata Branhama niti ovu Poruku bez obzira koliko je ona potvrđena i natprirodna zato što svijet voli nešto što će raditi kompromis sa njihovim načinom života. Svijet ne voli čovjeka koji će doći i ukazati na grijeh, koji će tražit svet i moralan način života, koji će ukazat na lažnost i formalnost crkve, na neistine koje se uče u crkvama, na razne doktrine i dogme; kao farizeji i saduceji koji su se pobrinuli da ubiju Isusa, bez obzira što je sam Nikodem, koji je bio iz njihovih krugova, rekao - Znamo da dolaziš od Boga jer nitko ne može činiti ove stvari ako Bog nije s njim. Zato u naše vrijeme ove stvari vide uglavnom vjernici, znaju mnogi za to; ali ono što je nevjerojatno da ljudi takvo što odbacuju iako je to posljednji i jedini znak koji će Bog pokazati ovom naraštaju, ovoj generaciji; nama kao nežidovima, kao poganima prije nego što uzme Nevjestu, odbaci one koji odbace Istinu i prije nego što se desi sud nad Sodomom i Gomorom u kojoj mi živimo danas.
Dakle, vidimo da je Sara nakon što je vidjela ovaj znak ubrzo povjerovala; nije joj trebalo godine ni mjeseci da bi povjerovala Istinu koju joj je Bog prezentirao. Vidimo da je i žena na studencu također vrlo brzo povjerovala kad je vidjela ovaj znak i vidimo i svjedočimo tome da kad ljudi upoznaju, dođu u doticaj, prouče malo i provjere službu brata Branhama; ako su pravi vjernici vrlo često brzo povjeruju, nisu potrebne godine i mjeseci i desetljeća da se čovjek uvjeri da je to Istina jer vidi da se to slaže sa Biblijom i da je to nešto više od onog što bilo gdje drugdje mogu naći. Vidimo da su takvi ljudi bili uvijek oni kojima je Bog to i poslao; isto tako vidimo, da svi oni drugi koji su to zanemarili i koji su u tome vidjeli samo nešto interesantno ali nedovoljno interesantno da ostave svoj stari način života da su na kraju bili izgubljeni, makar nisu bili među onima koji su bili spašeni kao Isusovi učenici.
Vratit ćemo se Lotovoj ženi jer do toga želimo doći. Isus kaže: "Sjetite se žene Lotove." Abrahamu je došao sam Bog u tijelu i pristao je da s njim sjedne zajedno, kao čovjek sa čovjekom; pristao je da mu Abraham pripremi hranu te zajedno pojedu taj obrok i da zajedno popričaju. Međutim, u Sodomi Lot nije doživio posjetu samoga Boga već je doživio posjetu Božjih anđela poslanika. Anđeli poslanici su došli u Sodomu sa ciljem da zaslijepe ljude a ne da razjasne ili otkriju neke tajne, da im pokažu vrijeme u kojem žive ili pokažu što će se desiti. Kad su Abraham i Bog razgovarali, Bog je Abrahamu otvorio oči, otvorio mu je razumijevanje i znanje i najavio mu buduće događaje, a oni koji su došli u Sodomu Sodomistima su zaslijepili oči i nisu ih obavijestili o budućim događajima. Kad čitamo Poruku i kroz Božju Riječ Bog nam je preko proroka ukazao na te buduće događaje u kojima živimo, nije nam zaslijepio oči već nam je otvorio oči. Druga stvar koju vidimo; Bog u tjelesnom obliku je pristao, zapravo i došao je iz tog razloga da sa Abrahamom ima osobni kontakt, da s njim sjedne, ruča i priča; dok ovi anđeli koji su došli kod Lota, što je jako zanimljivo, nisu htjeli niti ući u Lotovo kuću. Znamo da ih je Lot zvao da uđu u njegovu kuću; oni su rekli - Ne, prespavat ćemo na trgu. Ako pročitamo Post 19,1-3: "Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, a onda im reče: Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete, noge operete; a onda možete na put rano. A oni rekoše : Ne, noć ćemo provesti na trgu. Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću" Vidimo tu veliku razliku načina života i koliko je Bog poštivao Abrahama i njegovu vjeru da je On osobno došao u tijelu i sjeo s njim za stol, a koliko je Lot živio drugačijim životom od Abrahama da čak i anđeli koji su bili poslani, što nije bio Bog nego Njegovi anđeli, nisu htjeli ući u njegovu kuću.
Kad pogledamo dalje, znamo da u Bibliji mora postajati Lot; neizbježno je da postoje ljudi kao što je Lot i prorok uvijek govori o tome da postoje tri skupine ljudi u svakoj crkvi. U svakoj crkvi postoje vjernici, postoje takozvani vjernici i postoje nevjernici. Sam Isus Krist je imao među svojim učenicima sve tri skupine i vidimo da takvi ljudi moraju postojati. Međutim, ovdje nas Isus potiče da pogledamo i naučimo određenu lekciju; jer iz priče o Lotovoj ženi nas potiče da budemo spremni i pripremimo se za Uznesenje i postoji nešto što u tome možemo naučiti. Ne možemo izbjeći da postoje ljudi kao što su Lot; mi ne možemo natjerati ljude da idu dalje s Bogom i da uzimaju više od onog što im je Bog pripremio, da ne žive na nekom rubu ili granici, ali možemo misliti na sebe i možemo u svom životu paziti da ne napravimo grešku koju je napravio Lot. U Bibliji uvijek postoji takva grupa ljudi koja se intelektualno slaže sa onim što su čuli, slažu se da je Isus bio od Boga, slažu se da je Abraham Božji sluga i da je njegova Poruka u redu; jedno vrijeme i prate to koliko mogu, a onda se s vremenom umore i neke stvari se pojave koje odvuku njihovu pozornost u drugom pravcu i to je bojazan svakog od nas da ako napravimo ono što je napravio Lot, a to je da se udaljimo od Abrahama, da ćemo u jednom trenutku doći u poziciju ili situaciju gdje će nam Sotona pokazati nešto što će odvući našu pažnju dalje. Kad pogledamo Lota i njegov život, vidimo da je njegov duhovan pad; da je duhovno počeo propadati u trenutku kad je napustio Abrahama. Prijelomnica u njegovom životu bio je trenutak kada je napustio Abrahama. Svatko od nas može napraviti istu tu grešku. Znamo da je Abraham bio prorok poslan od Boga sa Porukom za to vrijeme; prorok sa rijetkim i osobnim kontaktom sa Bogom i sve dok je Lot išao sa Abrahamom sve je još donekle bilo u redu. U naše vrijeme Bog je poslao jednog drugog Abrahama, jednog drugog proroka sa Božjom potvrdom; i ime mu je vrlo slično - brat Branham, prorok. I mi možemo napraviti istu stvar da se u jednom trenutku udaljimo od Poruke, napravimo ovo što je napravio Lot. To bi napravili jednostavno samo da nekoliko dana ili tjedana ne čitamo Poruku. Kad napravimo tu stvar napravili smo istu stvar koju je napravio Lot, Lot se udaljio od Abrahama. Mi možda mislimo da se ne bi nikad udaljili od Poruke i brata Branhama; Lot je mislio istu stvar kad ga je napuštao, kad se odvojio od Abrahama on je smatrao i dalje da je Abraham Božji sluga. smatrao je da je napravio dobru stvar što je napustio Babilon i krenuo sa Abrahamom, i dalje je smatrao da će Abraham vjerovati Bogu i da će Bog ispuniti Njegovo obećanje itd. Međutim, sve je to bilo u drugom licu, bilo je iz druge ruke i nije bilo nikad njegovo osobno iskustvo radi toga što je napustio Abrahama. Mi možemo istu tu stvar napraviti; ne da možemo već vrlo vjerojatno i vrlo često. Svatko od nas je napravio takvu stvar da je napustio brata Branhama, Poruku i proroka kao što je Lot napustio Abrahama, ali najbolja stvar koju bih ja mogao napraviti je da se vratim natrag jer znamo da ga je ovo što je napravio i ostao izvan Abrahamovog utjecaja dovelo do toga da završi u Sodomi. Ipak, značajno je to da Lot nije prestao vjerovati; njegov razlog napuštanje Abrahama nije bio promjena njegove religije, nije bilo ništa takvog tipa; njegova uvjerenja su ostala više-manje ista i što primjećujemo da on nije direktno otišao u Sodomu jer napuštanje Abrahama nije bilo s ciljem da završi u Sodomi, Post 13,12 "Abram je ostao u zemlji Kaananskoj, Lot se nastanio u mjestima kraj kraja na Jordanu i razapeo šatore svoje do Sodome." Znači, prvi korak koji je Lot napravio je da je napustio Abrahama, drugo je bilo da se približio Sodomi. Međutim, kad čitamo ovu priču o tome što se desilo s njim i njegovom obitelji u Sodomi, anđeli koji su ga došli naći ne nalaze ga u šatoru do Sodome; nalaze ga na vratima Sodome. Sjediti na vratima u starom, istočnjačkom orijentalnom načinu života su mogli samo oni koji su bili upravitelji grada, bilo da su gradonačelnici ili suci itd.; znači, bio je visoko pozicionirani čovjek u Sodomi i bez obzira na to Biblija ga naziva pravednim Lotom. I što vidimo; krenuo je samo jedan korak, napustio je Abrahama i vrlo brzo mu je Sotona pokazao nešto što je privuklo njegovu pozornost i on se približio Sodomi, a slijedeći put kad čujemo za njega nalazimo ga unutar Sodome. I ne samo unutar Sodome već ga nalazimo kao visoko pozicioniranog u tom sustavu, u tom nemoralnom, izopačenom narodu i načinu života. Postoji jedna stvar koju mislim nije rekao, bar ja nisam našao da ju je rekao brat Branham, ali je rekao njegov sin iz svog vlastitog iskustva (kad je on napustio obitelj i počeo živjeti neispravnim načinom života, da ga je koštalo to da je skoro umro od bolesti, pokajao se, brat Branham se molio, bio je iscjeljen), on kaže jedno vrlo interesantnu rečenicu: "Grijeh će vas odvesti dalje nego što želite ići, držat će vas duže nego što želite ostati i koštat će vas više nego što želite platiti." To je ono što se desilo Lotu. Znači, grijeh je ono što mu je Sotona ponudio, odveo ga je dalje nego gdje je prvobitno htio otići, zadržao ga je duže nego što je htio ostati i koštalo ga je više nego što je htio platiti. Koštalo ga je njegove obitelji.
Prorok kaže: "Gospođa Lot je otišla tamo dolje i možda postala predsjednica mnogih ženskih udruga itd. tamo dolje, a Lot je postao gradonačelnik grada ili što god da je to bilo, pao je, udaljio se od Boga, tamo je dolje među tim izopačenim ljudima." Znači, uspoređujemo Saru koja je ostala sa Abrahamom i gospođu Lot koja je ostala sa Lotom i vrlo je bitno da primijetimo s čime mi ostajemo. Ako mi ostanemo sa Lotom ili s nečim što Lot simbolizira, završit ćemo kao Lotova žena. Ako ostanemo sa Abrahamom, završit ćemo kao Sara. Žene u Bibliji uvijek simboliziraju vjernike i crkvu i znamo da tu leži jedna lekcija koja nam je bitna za Uznesenje, ono što Isus kaže: "Sjetite se žene Lotove."
"Al' primijetite kad se on odvojio od Lota i Lotove žene mogu zamisliti gospođu Lot da je željela pripadati svim tombolama i svemu što se događalo po toj zemlji, znate, ona mu je bila prepreka a Biblija je rekla -odbacimo svako breme i grijehe koje se za nas prionulo kad smo na ovom putu, s ustrajnošću trčimo trku koja je postavljena pred nas, gledajući na Utemeljitelja i Dovršitelja naše vjere, Gospoda Isusa Krista." Prorok kaže da je Lotova žena postala Lotu prepreka, a onda kad razmišljamo o tome možemo razmisliti kako to da i Sara nije postala prepreka Abrahamu. Jedna i druga su bile slaba karika u cijeloj priči. Kad uzmemo Abrahamovu obitelj; znamo da je Sara bila slaba karika, znamo da je Sara bila toliko slaba karika da se nasmijala Bogu dok je Bog direktno, u tjelesnom obliku razgovarao sa njom; ona je sumnjala i smijala se. Bez obzira na njezine nedostatke i mane, ona nije uspjela skrenuti kurs kojim je Abraham išao. S druge strane vidimo da je Lotu njegova žena postala prepreka. Prorok za nju kaže da je bila vrlo tjelesna, da je željela pripadati tom načinu života koji je bio ponuđen u Sodomi; postala je predsjednica nekih ženskih udruga, postala je vrlo aktivna i vidjet ćemo i zašto: "Gospođa Lot je postala jako svjetovna i preuzela je stvari svijeta. O kakva je to lekcija nama danas da mi možemo postati previše svjetovno orijentirani Možda gospođa Lot nije mislila napraviti to kad je otišla tamo dolje. Mislila je, bit ću samo društvena.U redu je biti društven ali nemojte preuzeti navike svijeta. Kad odete odite kao Šadrak, Mišak, Abed-nego i Danijel." Znamo da su oni otišli u Babilon i da su bili odlučni u svom srcu da neće popustiti babilonskom načinu života; da su završili čak na dvoru, imali su priliku uživati u svemu onome što je Babilon nudio, a Babilon je bio vrhunac onoga svijeta, vrhunac svega onog što je svijet nudio onda; oni su imali priliku da uživaju u tome, bili su tamo dobro pozicionirani, međutim, oni su odlučili da neće sudjelovati i popustiti tim pritiscima i stvarima što se nudilo nego da će ostati vjerni Bogu. Kaže prorok: "I oni su danas na spomen. A i godpođa Lot stoji na spomen. Kad je Bog dao njenu posljednju poruku milosti, kad je On poslao one anđele dole i rekao im da će u roku nekoliko sati Sodoma i Gomora biti spaljene, ipak ona nije mogla podnijeti pomisao ostavljanja svoga društvenog života; da izađe u pustinju i da živi kao što je živjela Sara. Tamo u pustinji da mora nositi običnu odjeću, jednostavnu odjeću žena s ravnica; ona je željela živjeti u luksuzu." I prorok uspoređuje Saru i gospođu Lot. Sara je bila jedna od najljepših žena tog vremena toliko da se sam kralj zaljubio u nju, ne jedan nego dvojica,znači uistinu je bila lijepa žena i ako je imala priliku uživati u stvarima svijeta onda je to imala ona. Mogla je ostaviti Abrahama i ostati sa faraonom i biti prva dama države. Mogla je otići za kralja i uživati u svemu tome što je nudio njezin život kao kraljice ili kao one koja vlada tim djelom zemlje. Ona je odbila sve to i ostala uz Abrahama. S druge strane imamo gospođu Lot koja je završila u Sodomi; ona je bila toliko svjetovna, toliko je nju to privlačilo, čak kad joj je Bog poslao posljednju poruku milosti; Bog je toliko milostiv da je njoj čak u Sodomi, njoj i Lotu poslao glasnike da ih izvuku samo nekoliko trenutaka prije nego što će doći uništenje zemlje odnosno Sodome i ona je i dalje imala problema da napusti onaj način života koji se nudio u Sodomi. Znamo da ovo što mi vjerujemo , da mnogi ljudi imaju iste probleme; mnogi ljudi kad upoznaju Poruku brata Branhama povjeruju da je to Istina, svjesni su duboko u svojoj duši da je to više nego što su ikad vidjeli i više nego što su igdje pročitali i više nego su doživjeli u bilo kojoj crkvi i kad to usporede; ono o čemu prorok priča koliko se to slaže s Božjom Riječi, koliko je to povezano, koliko je rastumačio Bibliju od korica do korica, oni povjeruju (ja imam ljude koji godinama traže knjige , koji godinama traže sve što se prevede novo, što god vide na internet stranici traže: "...možemo li dobiti, platit ćemo, nije problem, još nešto da li ima još nešto") ali nisu uspjeli napraviti ovaj korak koji je Sara napravila - da je ostala u tom jednostavnom, skromnom načinu života; oni su ostali kao nekakvi denominacijski propovjednici, pastori ili starješine ili bilo što što im se tamo nudi što je malo luksuznije nego da sjede tu s nama na ovim drvenim stolicama i da budemo ismijavani od ljudi među denominacijam, da vjerujemo nešto što nitko drugi ne vjeruje ali se slaže sa Biblijom.Znači, sve to sa sobom nosi određenu cijenu i ta cijena koju smo mi platili, mnogi ljudi nisu spremni platiti. Nije bila spremna platiti ni Lotova žena bez obzira što je Bog bio toliko milostiv da u zadnjim trenucima prije uništenja Sodome je poslao osobno anđele koji će upozoriti, pokušati izvući, ali ona je ostala unutra, odnosno krenula je, ali je sa srcem ostala unutra iako je tjelesno, fizički izašla vani.
"Njezin muž je postao velik čovjek u gradu, on je sjedio na vratima kao sudac ili kao gradonačelnik grada a ona je željela taj luksuz i nije mogla podnijeti pomisao da mora ostaviti te stvari. Tu su bili, Abraham je sjedio tamo gore , bilo mu je teško, zamišljam gospođu Lot kako je išla amo tamo po svojoj bjelokosnoj palači tamo dolje u Gomori i rekla: "Znate što,tamo gore je jedna stara Sara, gotovo da nema odjeću za promijeniti, tamo je Abraham, stoka mu gladuje na smrt. Zašto ne dođu ovdje i ne pridruže se našim društvima? Ali brate, oni su imali društvo u svojom srcu, imali su nešto što ih je navodilo da čekaju dolazak Gospodina." I to je razlika zašto smo mi skupljeni tu gdje jesmo, zašto ne surađujemo sa drugim denominacijama, zašto ne težimo za nečim velikim, zašto ne težimo za velikim brojem ljudi… To je ono što razlikuje nas; mi ne trebamo takva društva i takva priznanja i takve popularnosti, takav luksuz i bilo što. Postoji nešto, kaže prorok - oni su imali društvo u svom srcu, imali su nešto što ih navodi da čekaju na dolazak Gospoda. To je ono što mi želimo imati u svom srcu i želimo da naš fokus, ono na što smo usredotočeni da bude da čekamo na dolazak Gospoda, na Uznesenje. To je ono što je obilježilo Saru i Abrahama za razliku od Lota i Lotove žene. Lot kad je napustio Abrahama napustio je i ono čemu je Abraham težio, znači, pošto Lot nije ostao sa Abrahamom bio je razlog što nije dočekao ni Abrahamovog Boga i kad god mi napravimo istu grešku kao on, odvojimo se od Poruke, napustimo Poruku; ne mislim sad da mi ne vjerujemo u Poruku, to se neće nikad dogoditi, uvijek ćemo vjerovati da je brat Branham bio Božji prorok jer smo sigurni u to i provjerili smo to, uvijek ćemo vjerovati da je Božja Poruka Istina i uvijek ćemo vjerovati da je Bog kroz njega otkrivao tajne srca, to nije uopće sporno, vjerovat ćemo da je Bog preko njega podizao umrle, da je milijune ljudi iscijelio da je otkrivao tajne srca, to nije sporno - taj trenutak se nikad neće desiti da ćemo mi prestati vjerovati ili da ćemo sumnjati u to. Niti Lot nije prestao sumnjati na Abrahama na taj način. Ono što je Lot napravio je da se odvojio od njega; nije se odvojio u glavi, intelektualno, nego onaj fokus više nije bio da slijedi Abrahama i njegovu poruku, čeka ispunjenje obećanja koje je Bog dao Abrahamu nego je fokus bio na neke druge svjetovne stvari . I naš fokus vrlo lako, od svakog od nas, može skrenuti na neke tjelesne stvari. Sotona je tako uznemirio ovaj svijet, tako da namjerno skrene naš fokus na druge stvari, bilo da je to posao, bilo da je to kredit, bilo da je to ovo ili ono, prijatelji, društvo, poznanici, bilo što drugo. Svi mi moramo živjeti, svi imamo tu borbu koju je imao i Lot i svi imamo tu opasnost da skrenemo svoj fokus sa Abrahamove poruke i čekanja dolaska Gospoda i ispunjenje obećanja za njegovo vrijeme i za naše vrijeme,da skrenemo sa toga na neke druge stvari koje Sotona može ponuditi. To može biti nešto tjelesnog, nešto zemaljskog, svjetovnog oblika, to može biti nešto religioznog oblika. Što god Sotona zna da je dovoljno nama bilo interesantno ili da može postati interesantno, Sotona će to pokušati donijeti i u trenutku kad mi skrenemo naš fokus sa Abrahama na bilo što drugo, u tom trenutku smo izvan dosega posjete anđela . Iako je Lot i dalje vjerovao i za Abrahama smatrao sve isto (smatrao ga Božjim slugom, vjerovao da se Bog ukazao Abrahamu i sve to) ali činjenica da njegov fokus nije bio na Abarahamu i da se odvojio od njega navelo ga je da bude izvan teritorija ili izvan pozicije da kad se desi ispunjenje obećanja da on tome nije svjedočio, da on to nije doživio. I svi mi u svom životu čekamo da Bog ispuni neka obećanja. Jedno od obećanja koje želimo da Bog ispuni je ako je čovjek bolestan da ga Bog iscjeli ili da spasi naše voljene i obitelj. Mnoge stvari su u Božjoj Riječi date kao obećanja koje je Bog dao nama kao što je Abrahamu dao njegovo obećanje; ali ako želimo dočekati ispunjenje obećanja, moramo biti na mjestu gdje se obećanja ispunjavaju. Ako želimo dočekati da nas Bog iscjeli ili da nam da spasenje naše obitelji ili bilo što drugo, moramo biti na mjestu gdje će se to ispuniti. Lot je napustio to mjesto, nije tome svjedočio, nije to doživio. Sara, za razliku od Lota, koja je bila slabija karika i imala loše trenutke, nevjeru i slične stvari; bila je na mjestu gdje će se obećanje ispuniti i ostala je s onim koji ima obećanje. Zato ne znam kako naglasiti važnost toga da budemo u Poruci, da čitamo Poruku, proučavamo, da se molimo; možda i dalje imamo slabosti, možda i dalje imamo poteškoća, možda imamo nešto malo nevjere ili sumnje ili loše trenutke ali onda smo na mjestu kad dođe posjeta Božja da On potvrdi i ispuni svoje obećanje, da mi budemo ti, da budemo sudionici toga. Sara za razliku od Lota je ostala sudionik Božjeg obećanja, ne zahvaljujući njenoj superiornoj vjeri ili zato što je ona bila nešto posebno nego samo time što je ostala na mjestu gdje će se obećanje ispuniti, a to je bilo s onim koji ima obećanje, to je bio prorok Abraham. I kad smo mi u Poruci, kad čitamo i proučavamo, mi smo na mjestu gdje Bog može nama ispuniti naša obećanja. Možda ga neće ispuniti danas, možda ga neće ispuniti sutra; Abraham je čekao dvadeset godina zajedno sa Sarom ali su bili na tom mjestu kad se to desilo da oni budu sudionici toga i da se to njima ispuni. Ako smo izvan tog mjesta, kad se To i desi, desit će se To nekom drugom, ne nama.
"Lot je bio pohlepan, pokazao je tko je on. On je pogledao tamo dolje i vidio velike stvari već izgrađene. Nije želio sam hoditi sa Bogom, želio se izmiješati sa svijetom." Znamo da je to opasnost, da se miješamo, radimo kompromise jer Bog kaže da je kršćanski život sam hod sa Bogom. To ne znači da se nećemo nikad družiti, da nećemo zajedno živjeti, popričati, posjećivati se, imati zajedništvo; al' naš hod s Bogom nije naše zajedništvo jedni sa drugima iako je to potrebno i korisno; naš hod s Bogom je naš osobni hod s Bogom. Ako želimo imati sam hod s Bogom onda moramo biti kao Abraham ( niti jedna prepreka ga nije odvratila od Boga). Lot, budući da nije imao takav osobni hod s Bogom, prepreke u vidu njegove žene su ga udaljile od Boga i udaljile od tog da doživi ono što je Abraham doživio."To je upravo ono što je crkva učinila. Umjesto da je hodila s Bogom, izdvojila je se i pomiješala sa svijetom. Vidimo li mi gdje smo večeras? Vidimo li gdje je crkva? To je potpuno točno. Lot je bio tamo dolje, pohlepan, otišao je u Sodomu i nastavio razapinjati svoj šator u tom pravcu jer je možda gospođa Lot željela takve haljine koje su nosile dolje u Sodomi i ona je željela biti takva a Lot je želio postati veliki biznismen , biti utjecajan u gradu jer je mislio da će možda zaraditi nešto više dolara ili nešto...Nalazimo da je dobi dobru poziciju tamo dolje ali se on vratio u grijeh. Vratio se, pao. To je dakle tjelesna crkva." Lot simbolizira tjelesnu crkvu ili denominacijski svijet koji je pao na ovoj kušnji na koju je pao Lot, ponuđeno mu je nešto glamuroznije, nešto što je na rubu . Znači, Lot nije u startu napravio veliki korak i odbacio sve što je vjerovao, samo se približio svijetu a onda je završio u svijetu. To je ono od čega se mi želimo čuvati; da ne radimo kompromise, da se ne približavamo Sodomi, da ne napuštamo Abrahama i njegovo obećanje i da svoj šator ostane tamo kao što je Sara ostala s njim jer znamo da će Bog kad-tad ispuniti to obećanje. Ako želimo da se To ispuni, moramo biti na tom mjestu gdje će se ispuniti sa onime koji ima obećanje, a obećanje o Uznesenju ne možemo naći ni u jednoj knjizi, ni u jednog autora nego samo u Poruci brata Branhama. Danas, Sodomu i Gomoru ne moramo tražiti. Lot je morao spakirati kofere, odvojiti za to tri do četiri dana, morao je skupiti svu svoju stoku, svu svoju imovinu, morao se rukovati sa Abrahamom, pozdraviti se, napraviti jedan oproštaj da bi onda otišao u Sodomu. To je bio fizički, opipljivi dokaz; nije više sa Abrahamom, sad je na dugom mjestu, preselio se, mnoge stvari su se promijenile. Danas je puno elegantnije otići u Sodomu; dovoljan je jedan klik mišem na kompjuteru na neispravne stranice ili jedan klik na daljinskom i upaliti TV i mi smo u Sodomi. Možda nismo spakirali kofere, možda nismo imali svu tu ceremoniju ili sve to što je morao Lot napraviti da napusti Abrahama i ode u Sodomu; mi to napravimo vrlo brzo i to je, tim više, vrijeme u kojem mi živimo zavodljivije i opasnosti našeg odlaska u Sodomu još veće, i opasnost da zavolimo Sodomu i način života još veći kao što je to bilo sa Lotovom ženom. Jednom, kad završimo tamo, Sotona će napraviti nešto da nam se tamo svidi i onda napustiti Sodomu je puno teže nego što je ne otići u Sodomu. Što je Lot duže bio u Sodomi, to mu je bilo teže napustiti Sodomu. Čak kad su došli anđeli, toliko je teško njegovoj ženi bilo napustiti Sodomu, da čak i anđeli u tijelu je nisu uspjeli nagovoriti i objasniti koliko je sve to loše i koliko to mora ostaviti, koliko će Bog osuditi Sodomu; da ona ostavi sve to i ide drugdje živjeti ispravnim načinom života. "Lotova žena je učinila istu stvar, ona se zaputila da ide s Lotom, da slijedi svoga muža, svoju djecu, svoje voljene, ali nije bilo to u njenom srcu. Još uvijek je voljela svijet; tako moguće je da krenete i da je još uvijek svijet u vama; ona nikad nije pobijedila i iako joj je dobro išlo na putu, naposlijetku ju je oborilo. Morala je nastaviti taj jedan veliki, dugački, posljednji pogled." I to je ono što Sotona nama nudi kad se pokušavamo riješiti stvari svijeta npr. alkohola: moram se još jedanput napiti ili cigareta: moram bar još jednu kutiju ili bilo što drugo, moram još samo to. To je ono što je Lotova žena napravila jer je u jednom trenutku morala ona donijeti odluku. Bog nas je napravio tako da imamo svoju slobodnu volju i slobodna volja je nešto što je vrlo interesantno i dano je čovjeku; slobodna volja nije blagoslov, slobodna volje je vrlo često problem. Kad je Bog dao slobodnu volju Adamu i Evi, Evina slobodna volja je rezultirala njenim padom.Da joj je deset minuta nakon što je donijela krivu odluku bilo ponuđeno da živi bez slobodne volje i da živi po Božjoj volji ili da ima vlastitu volju, vjerojatno bi se odrekla svoje vlastite volje. To je ono što mi kao kršćani želimo - ne svoju volju jer moja volja će me često navesti da donesem krivu odluku kao i Eva, nego Božja volja. Taj trenutak je naša stvar, znači ako ćemo donijeti odluku, mi moramo donijeti odluku. Mi kao ljudi imamo sposobnost donijeti odluku ali nemamo sposobnost provesti vlastitu odluku.To je ono što Lotova žena nije napravila, ona nije donijela odluku da napusti Sodomu, ona je to napustila pod tim nekakvim okolnostima; da je donijela odluku da napusti Sodomu ne bi se više okretala a onda bi Bog napravio ostalo. Ako imamo bilo kakvu stvar u svom životu: da treba da nas Bog promjeni ili očisti i oslobodi nas, na nama je da donesemo odluku; mi nemamo sposobnost da provedemo tu odluku ali onda je tu element koji tražimo od Boga, Njegovog Duha Svetog, da On napravi ono što mi ne možemo.
"Gospođa Lot i njezine kćeri, svi su oni išli okolo na sve modne priredbe, gledale su TV i suobličavali se modi tih dana, ali Sara je ostala vjerna, Abraham je ostao vjeran, oni su ostali s Bogom, ostali su tamo vani. Dakle, što se dogodilo? Jednog dana dok je Abraham sjedio tamo oko 11 sati toga dana, zamišljam, pogledao je, dolazili su gore tamo i došla su tri čovjeka s prašinom po svojoj odjeći, šetajući; znate ima nešto u tome, možete proći točno pored Božjeg blagoslova i ne znati to ako niste izmolili." Ako nismo dovoljno u molitvi možemo proći pored Božjeg blagoslova i to ne primijetiti Ako mi ostanemo u Poruci proučavajući, istražujući moleći se; jednog običnog dana će Bog ispuniti obećanje. Kome? Onima koji budu na mjestu gdje Bog ispunjava obećanja, Mjesto gdje Bog ispunjava obećanje je ovdje bio Abraham i Abrahamov dom. Lot i Sodoma nije mjesto gdje Bog ispunjava obećanja. Bog će ispuniti svoje obećanje nekom, netko će biti iscijeljen, netko će ići u Uznesenje, neko će biti oslobođen, nečija obitelj će biti spašena, samo pitanje je: Čija? Onih koji su ostali sa Abrahamom bez obzira koliko je to dugo bilo trebalo, do onog jednog običnog dana dok Bog nije došao i ispunio ono što je obećao.
"Skroz dolje u gradu, tamo dolje, zamišljam gospođu Lot da je nosila sve haljine, nove mode koje su imali tamo, ona je radila sve frizure i sve što su imali, ona je živjela luksuzno i navela svoje kćeri na isto." Ne samo da ona nije živjela ispravno, nego je navela svoje kćeri da ne žive ispravno. Tu je odgovornost nas, pogotovo nas koji imamo obitelji; mi svojim životom ne utječemo samo na sebe, nego utječemo i na svoju obitelj. Lot je na neki način mogao preživjeti Sodomu i Biblija ga naziva pravednim Lotom koji je mučio svoju dušu u Sodomi i nabraja ga u Heb.11 kao jednog od heroja vjere. A u Heb.11 nema Lotove žene. Lot je imao odgovornost ne samo za sebe nego za svoju obitelj i Lot je možda nekako uspio preživjeti, izdržati Sodomu, ali njegova obitelj nije. Abraham je svojim načinom života uspio spasiti svoju obitelj i Biblija kaže "Vjeruj i spasit ćeš se ti i sav tvoj dom." Ako mi nekome svjedočimo, ako smo kao Abraham i taj netko ostane dovoljno dugo s nama i pod našim utjecajem, susrest će našega Boga i Bog će mu poslati stvari. Biblija kaže "Vjerom Sara", znači, u jednom trenutku je Sara dobila vjeru zato što je ostala dovoljno duga sa Abrahamom koji je imao osoban kontakt s Bogom. Ako smo mi kao Lot, taj netko može ostati s nama koliko god hoće, do naše smrti, i završit će kao Lotova žena jer mi nemamo ništa što mu možemo dati. Zato kad mi svjedočimo ljudima, kad imamo obitelji, kad imamo rodbinu i bilo što drugo, naša odgovornost je time još veća da budemo kao Abraham, da budemo ono što Biblija kaže - da budemo sol zemlji od koje će oni ožednjeti, ako sol obljutavi od nje neće nitko ožednjeti.
"A Lot, kao toliko mnogo njih danas, vidio je priliku, ako se riješi strogoće, pa moći će si zaraditi nekoliko dolara, moći će biti popularan čovjek. Tako je pogledao dolje prema Sodomi. A to je bila dobro navodnjena zemlja i veliki grad i lijepo, industrijski, sol itd. Oni su od tamo izvozili. I-i onda, ponovno, bilo je puno dobre zabave, žene sa svom svojom jezabelskom šminkom i svime, baš dobra zabava. Njegova je žena nekako i sama naginjala na tu stranu, također, jer vidjeli smo da nakon što je on postao gradonačelnik dolje da je ona nekako - ona je nekako zavoljela način života ljudi. I to je jedino što morate napraviti, pomiješati se sa nečim. Vidite li?" Da završimo i prvo primijetimo da Biblija kaže za Abrahama: Heb. 11,10: "Jer je iščekivao grad na tvrdom temelju kojemu je graditelj i tvorac Bog¨" Znači, nalazimo dva čovjeka i dvije obitelji; Abrahama i Saru, Lota i gospođu Lot, nalazimo Abrahama da iščekuje grad čiji je graditelj i tvorac Bog (na kraju će i završiti u tom gradu, Novi Jeruzalem gdje ćemo živjeti vječno); nalazimo Lota koji je također tražio grad i završio u Sodomi. Lot je završio u gradu Sodomi, Abraham će završiti u gradu Novom Jeruzalemu. Jedan i drugi traže grad. Na kraju da primijetimo i ovo; i jedan i drugi se nalaze na vratima u trenutku kad se događa susret; Abrahama je susreo Bog tjelesno, a Lota su u obliku Njega susreli anđeli; i jedan i drugi su na vratima, Abraham je na vratima šatora a Lot je na vratima Sodome. Abraham je na vratima skromnog šatora, jednostavnog načina života kojeg je proveo čekajući dolazak Gospoda i fokusirao se na to, a Lot je na vratima grada i nije fokusiran na dolazak Gospoda. I jednog i drugog dolazak zatječe na vratima i onda se postavlja pitanje: A gdje će nas zateči Uznesenje? Zateći će nas na jednim od ova dva vrata; ili ćemo biti na vratima šatora gdje ćemo biti fokusirani čekajući na dolazak Gospoda, na ispunjenje obećanja ili ćemo biti na vratima nečeg drugoga, svjetovnoga, i dalje imati intelektualno uvjerenje u Poruku, i dalje vjerovati sve što smo vjerovali i do sada i dalje smatrati da je Abraham Božji prorok i sluga.... da je brat Branham Božji prorok,ali naš angažman, naš trud, naše aktivnosti su u nečemu svjetovnom. Lot je gradio svoju svjetovnu karijeru i možda nije bio svjestan koliko ga je to daleko odvuklo i kad se desio dolazak, a desit će se, Uznesenje će se desiti - netko će doživjeti Uznesenje, netko će doživjeti drugi Kristov dolazak, preobraženje umrlih u Kristu i Uznesenje živih i preostalih. Samo je pitanje kad se to desi gdje ćemo se zateći, a na nekim vratima hoćemo. Svi mi želimo da se zateknemo na vratima na kojim se zatekao Abraham. I nas kad zatekne, a zateči će nas na nekim vratima; sigurno nas neće zateči savršene jer ovo tijelo nikad neće biti savršeno, nego će nas zateći fokusirane ili na svakodnevni život ili fokusirane na dolazak Gospoda i ispunjenje obećanja koje nam je Bog obećao. U naše vrijeme ispunjenje obećanje je Uznesenje. Bit ćemo zatečeni ili čekajući Uznesenje ili orijentirani, fokusirani na svakodnevni život. Na kraju vidimo da postoji jedna vrlo dobra lekcija za nas, da nas otrijezni malo, uozbilji, upozori da ne napravimo grešku koju je napravio Lot i njegova žena, nego da napravimo ono što je napravila Sara ostajući sa Abrahamom do trenutka dok Bog nije došao da ispuni obećanje koje je bilo dano.
Dragi Gospode, ja sam nekakvim svojim isprekidanim riječima nedovoljno dobro pokušao upozoriti, ukazati ne samo ljude koji su me slušali nego i sebe samoga Gospode, o tome da postoji određena lekcija u Tvojoj Riječi, da postoji određeno upozorenje na primjeru Lotove žene jer Lotova žena je ostala kao stup soli na spomen, na uspomenu, na upozorenje i Gospode, molim Te, da ovo što smo čuli, da bi nas upozorilo Gospode i mene osobno i svakog prisutnog i svakoga tko sluša, da bi bili Gospode zatečeni sa onim koji ima obećanje, zatečeni fokusirani na ispunjenje obećanja u našem vremenu. Gospode, znamo da živimo na vremenu kraja, na početku službe smo pričali kako je posljednji znak prije uništenja Sodome već dan, tako da znamo da slijedeći događaj koji slijedi je uništenje ovog svijeta i znamo Gospode, da ćeš Ti nas zateći negdje. Gospode, želimo se naći fokusirani na to obećanje u Uznesenja, u uskrsnuću umrlih u Kristu i preobraženju nas živih i preostalih i onda Tvoja Riječ kaže da ćemo biti zajedno s njima i skupa odneseni u susret Gospodinu, Gospode. Vjerujemo da živimo u tom vremenu Gospode, vjerujemo da Si posljednji znak prije ispunjenja tog što Si obećao u Riječi već dao nama Gospode, kao nežidovima, kao poganima. Gospode, molim Te da budemo spremni da bi nakon današnje službe stavili veći naglasak na čekanje ispunjenja obećanja u našem vremenu, u našem životu Gospode i da bi ovaj život, svakodnevni život koji živimo , koji moramo živjeti Gospode postao sekundarno ili čak i ispod toga Gospode, da to bude samo sredstvo da preživimo ovdje na zemlji dok se obećanje ne ispuni. Molimo te u Isusovo Ime! Amen!
Sve što želim ja
je da slavim Te
cijelim bićem svojim
da dajem Ti čast.
Sve što je u meni
sad pjeva Ti
Tebe Kralju moj obožavam.
Srce dajem Ti sad i dušu do dna
samo za Tebe živim ja,
svaki korak moj,
tren života mog,
neka slijedi put Tvoj.
Nema komentara:
Objavi komentar