.

.

petak, 30. studenoga 2012.

DVIJE TRPEZE / 24.06.2010 / Brat Ron Peterson




Pozdravljam vas u dragocjenom Imenu Isusa Krista. Bio sam otprilike u 77 država i propovijedao sam pred 20 000 i propovijedao sam pred dvojicom; nije važno koliko ima ljudi jer Isus je rekao: „Gdje se dvojica ili trojica skupe u moje ime, ondje sam ja među njima.“  Mi prepoznajemo Njegovu prisutnost večeras i znamo da je On isti jučer, danas i zauvijek. 

Imam 57 godina i služim Gospodu kao kršćanin u Poruci od 18-te godine. Moji roditelji nisu bili kršćani. Nikada u životu nisam bio u crkvi jer moji roditelji nisu išli u crkvu, niti za Božić, niti za Uskrs čak ni za vjenčanje. Međutim, uvijek je u meni bila neka želja da idem u crkvu. Jednom smo prolazili pored crkve, ljudi su ulazili u crkvu i ja sam pitao oca: „Zašto ne idemo mi u crkvu?“ Moj otac je rekao: „Ah, to je za slabiće. To je za ljude kojima je potreban netko tko će im pomoći.“ Slušao sam svog oca i nikad nismo išli u crkvu. Ali jednog dana sreo sam neke kršćane i oni su počeli da mi govore o Isus Kristu. Zbog toga što je ime Isusa Krista bilo jedno ime koje se koristilo za ruganje, ja nisam ništa znao o Isusu. Brat Branham je rekao da ako ste vi izabrano sjeme Božje, kada čujete Istinu iz Riječi Božje jer Isus je rekao – Moje ovce će čuti moj glas – to je promijenilo moj život. Dao sam svoje srce Isusu Kristu i On Ga je promijenio i volim Ga zbog toga. Nisam znao ništa o Bogu ali On je došao u moj život i promijenio ga. Ako Bog može mene  promijeniti, On može promijeniti bilo koga. Amen. Ja Ga volim cijelim srcem i zahvaljujem Bogu što je otvorio moje oči za ovu slavnu Poruku. 
1.KORINĆANIMA 10,21: Ne možete piti čaše Gospodnje i čaše đavolske; ne možete imati zajednice u trpezi Gospodnjoj i u trpezi đavolskoj.
Želim da vidite dva stola; dvije crkve. Bog ima trpezu i đavao ima trpezu i obojica imaju pripremljenu trpezu.
IVAN 2, 1-11: Treći dan iza toga bila je svadba u Kani Galilejskoj. Majka Isusova bila je ondje. I Isus i učenici njegovi bili su pozvani na svadbu. Kad je nestalo vina, reče majka Isusova njemu: "Nemaju više vina." Isus joj reče: "Što ja imam s tobom, ženo? Moj čas nije još došao." Tada reče majka njegova slugama: "Učinite, što vam kaže!" A bilo je ondje šest kamenitih posuda, kako je to tražio običaj židovskoga čišćenja. Svaka je od njih obuhvatala dvije do tri mjere. Isus im zapovjedi: "Napunite posude vodom!" Napuniše ih do vrha. Tada im reče: "Zagrabite sad od toga i nosite ravnatelju stola!" Oni odnesoše. I ravnatelj stola okusi vodu, što je bila postala vino. A nije znao, odakle je bilo vino. Samo su to znale sluge, koje su bile zagrabile vodu. Tada zovnu ravnatelj stola mladoženju. I reče mu: "Svatko iznosi najprije dobro vino, a istom, kad se ponapiju gosti, lošije. Ti si čuvao dobro vino do sada." Tako učini Isus u Kani u Galileji početak čudesima svojim. Stim objavi slavu svoju, i učenici njegovi vjerovaše u njega.
Primijetite ovaj stih još jednom: "Svatko iznosi najprije dobro vino, a istom, kad se ponapiju gosti, lošije. Ti si čuvao dobro vino do sada." Amen. Neka Bog blagoslovi čitanje iz ove Riječi.
Mi znamo da su Božji putovi drugačiji od ljudskih putova. Biblija kaže da su Božje misli iznad ljudskih misli; Njegovi putovi su iznad naših putova. Prvo čudo koje je Isus učinio je tako suprotno ljudskom razmišljanju jer je dobro vino doneseno na kraju – upravo suprotno onome što bi čovjek učinio. Božji putovi su ponekad teško za razumjeti ali htio bih napraviti paralelu između dvije trpeze jer đavao ima trpezu i Bog ima trpezu. Mi želimo vidjeti ta dva upravitelja ili kuma; upravitelj jednog slavlja je đavao a drugi Upravitelj drugog slavlja je Gospod Isus.

Započet ćemo sa đavolskom trpezom. Znamo prema Poruci posljednjeg vremena da vi niste došli u ovo rođenje putem kojim je Bog želio; niste trebali doći seksualnim rođenjem već ste trebali doći izgovorenom Riječju. Ali zbog pada ste došli pogrešnim rođenjem i zato je prvo učenje Gospoda Isusa Krista – vi se morate nanovo roditi. Vidite, vi niste trebali doći prirodnim rođenjem; trebali ste doći duhovnim rođenjem kroz Riječ Božju. Amen. Mi smo došli na ovaj svijet tjelesnim rođenjem: počeli ste kao mala beba i rasli ste godinama ali vi ste počeli sa tom iskrom mladosti i što god ste htjeli vi ste plakali za tim… I kako postajete stariji taj drugi upravitelj točno zna što želite jer on zna da ste rođeni po tijelu; on želi da vas zavodi kroz sve želje tijela. Vi ne morate učiti djecu kako da lažu, oni znaju kako se laže; to je njihovo prirodno rođenje. Ne morate učiti dijete kako da se pokreće i kako da reagira na muziku: pustite rock'n roll muziku bebi i ona će po ritmu početi reagirati i pokretati se. Što čini da ona tako radi? U tijelu je nešto što želi to i vi ga ne morate učiti; to je u njemu zato što mu je to u prirodi. Vi ne morate učiti djecu kako da lažu; oni znaju kako da lažu. Jednom je moja žena napravila jako lijep kolač, ukrasila ga i djeca su htjela kolač. Mama je rekla: „Ne, morate čekati, poslije ručka ćete dobiti kolač.“ Ali malo kasnije mi smo vidjeli otisak ruke na kolaču i ja sam znao da je jedno od moje djece napravilo to. Pozvao sam djecu i pitao sam ih: „Da li se netko pobrinuo za kolač?“ Svi su rekli: „Nee!“ Ali netko je imao šlaga oko usana i pitao sam ga: „ Jesi li ti?“ a on je rekao: „Ne tata.“ Ali dokaz je bio na njemu. Tko ga je učio da laže? On je bio ozbiljan. Ponekad mi se čini da smo mi takvi s Bogom: „Ooo, ne Bože, ja to nisam uradio“, ali njegov je znak na nama.  Jakovljeva poslanica 1. kaže: kada je čovjek iskušavan, on je ustvari iskušavan zbog svoje vlastite želje i onda je on prevaren, a kada želja začne ona donosi grijeh a kada grijeh dođe do svršetka, on donosi smrt. Upravitelj te gozbe zna kako da vas zavede i on će vas zavoditi sa željama tijela. On će reći: „Evo, pij iz ove čaše stvari ovog svijeta.“ Vi uzimate čašu jer ne znate kakav ukus to ima i uzmete samo jedan mali gutljaj: „Oooo, to je fino, to je dobro“ i uzmete malo više a upravitelj kaže: „Hajde, samo nastavi, pij još.“ Želim da vam pokažem kako je taj upravitelj obučen: on je obučen u najljepšu odjeću, on je veoma ljubazan, frizura mu je po stilu, pun zlatnog nakita – izgleda kao uspješan biznismen i vi gledate njega i mislite: „Ovaj čovjek je stvarno bogat čovjek“, a on kaže: „Dođi i pij iz moje čaše, samo jedna cigareta, jedno pivo, malo droge. Hajde dođi, to je život, čovječe.“ Tako čovjek počne da pije jer je taj upravitelj obećao da je to život i kada počnete da pijete stvari ovog svijeta, želja tijela postaje veća kao kad stavite ulje na vatru, ono sve više i više gori, dok ne postane skroz pijan da više ne može da hoda. On više ne vidi kako treba, on više ne razmišlja kako treba ali upravitelj ne prestaje: „Hajde nastavi, više još.“ Sada se više on ne krije iza maske da je on bogat biznismen, on pokazuje svoje 'rogove', ali čovjek je toliko pijan. „Hajde, pij“ i čovjek ne može da prestane, on je zahvaćen kao netko tko je ovisan o drogama. Ne znam da li ste nekad vidjeli nekog tko je ovisan o drogama ili alkoholu, oni počnu da se tresu: „Ja trebam više, ja moram imati više toga“, sve dok se više ne mogu kontrolirati.  On im je obećao život ali daje im smrt. I sada, oni sebi ne mogu pomoći. Da li ste vidjeli alkoholičara? Oni nisu htjeli da budu alkoholičari; oni su vidjeli znakove pored puta, možda lijepu ženu sa čašom šampanjca u ruci. Ali pogledajte nju poslije nekoliko godina, pogledajte na čovjeka poslije nekoliko godina. Vi vidite samo ono što je naprijed na znaku ali na poleđini je sva prljavština koju ne vidite. On im je obećao zadovoljstvo i u početku to jeste bilo zadovoljstvo, ali sada on sebi više ne može pomoći. Sada im on daje drugu čašu – čašu žalosti. „Oooo, volio bih kad bih mogao da prestanem. Ooo, žao mi je što sam uopće počeo.“ To je gorka čaša žaljenja i pokajanja. Biblija kaže: ako sijete u tijelo, vi ćete požnjeti smrt ili propast. „Pij“, on ga sada primorava da pije. Mi vidimo u Knjizi Otkrivenja da je Jezabela dala kraljevima naroda da piju od vina njenog bluda, zato u denominacijama oni žive bilo koji život koji žele jer im je Jezabela rekla: „Pijte!“ I oni piju i oni su pijani vinom njenog bluda i oni ne znaju da idu u pakao. Posljednja čaša koju on daje je smrt. Oni ne znaju da su prevareni zato što će sada slijediti smrt i pakao. Isus je rekao: „…široka su vrata i prostran put što vodi u propast – i mnogo ih je koji na njih ulaze. A uska su vrata i uzak put što vodi u život – i malo ih je koji ga nalaze.“ Isus je rekao da mnogi će ići širokim putem ali nekoliko njih će ići uzanim putem i hvala Bogu što smo ušli na uska vrata. Mi ne gledamo da svatko na svijetu povjeruje ovo ali onaj tko je izabrano Božje sjeme čuje Istinu; oni će slijediti Njega. Amen. 

Promotrimo Isusa kao Upravitelja te gozbe, pogledajmo kako je On obučen. On nema ništa moderno u Svom oblačenju, nema ljepote na Njemu da bi Ga poželjeli, nema zlatnog lanca, nema ništa na Njemu da biste pomislili: „Želim da Ga slijedim.“ On nema doma i fizički nije bilo ništa na Njemu da biste poželjeli. Bog ne prebiva u ljepoti već u karakteru, Sotona prebiva u ljepoti. 
LUKA 14,16-21: A on mu reče: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: `Dođite! Već je pripravljeno!` A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: `Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.` Drugi reče: `Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.` Treći reče: `Oženio sam se i zato ne mogu doći.` "Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: `Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.`
Kakve je ljude pozvao na kraju? Siromašne, sakate, slijepe i hrome. To nije fizičko, to je duhovno. Pogledajte se, da li je netko od vas bio velik kad ste bili pozvani? Pogledajte se; Bog je vas pozvao! Od svih ljudi na planeti Zemlji, Bog je pozvao vas. Da li ste se ikada upitali: „Zašto ja?“ Da li ste bilo što učinili da zaslužite vječni život? Ja čak nisam tražio Boga, Bog je došao da traži mene; Bog koji je tražio Adama u Edenskom vrtu: „Adame, Adame gdje si?“ Razmislite malo. Bog zna sve! Da li mislite da Bog nije znao gdje je Adam? Bog sa svim Svojim znanjem? Mislite da se Adam mogao sakriti iza drveta a da Bog ne zna gdje je on? Ne! Bog je pitao Adama: „ Adame, gdje si?“, On je htio da Adam razumije: „Što radiš? Što si učinio da se skrivaš? Adam je rekao: „Gol sam, ja se stidim.“ Bog je na to rekao: „Kako znaš da si gol? Jesi li jeo s drva znanja?“ Zato je on otišao da se sakrije od Boga. Čovjek koji nije nanovo rođen, on bježi od Boga. On pokušava da se sakrije od Boga, a Bog ga zove. Haleluja! „Adame, Adame gdje si? Da li razumiješ što si uradio?“ Bog je znao gdje je Adam, ali On je želio da Adam shvati gdje je on.

Pogledajte Upravitelja, On moli ljude da dođu. Ali koliko ljudi učine izgovor: „O, kupio sam zemlju... Oženio sam se.“ Vidite, mnogi ljudi daju izgovor zašto ne mogu služiti Bogu. Kada vas Isus moli da dođete, želim da vidite čašu koju On nudi da pijete iz nje. Kada vas On moli da dođete, moli vas da dođete i da umrete. On kaže: „Ako želite biti moji učenici, vi morate umrijeti sebi.“ On vam daje čašu smrti, čašu odbojnosti. „Ljudi će vas mrziti zbog mog Imena. Ponekad će vaš otac biti protiv sina ili majka protiv kćeri. Čaša smrti. Onaj koji pokušava da nađe život zbog Mene, on će ga izgubiti. Onaj koji pokušava da ga sačuva, on će ga izgubiti. Svatko tko se uhvati pluga i okrene se, on nije dostojan kraljevstva Božjeg.“ Tako, prva čaša koju vam On nudi da pijete kao kršćanin je čaša odvojenja od svijeta. „Izađi iz svoje obitelji. Želim da Mene voliš više od svog oca i majke.“ Sjećam se kad sam ja postao kršćanin: moj otac je došao na koljenima ispred mene i molio me: „Nemoj služiti Isusu Kristu.“ Suze su mu išle niz obraze. „Sine, ti ne znaš što radiš. Nemoj postati kršćanin.“ Ja sam mu rekao: „Tata, ja si ne mogu pomoći. Donio sam već odluku za Krista i ja se neću okrenuti.“ Tako, prva čaša je čaša odvojenja. Ljudi će vas omrznuti i oni će vas odbijati, ali On kaže: „Ja ću biti s vama, čak u vama do svršetka svijeta.“ Prva čaša je najteža čaša. Ali sada, On vam daje drugu čašu – čašu zajedništva. „ Evo stojim na vratima i kucam: ako tko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerat ću s njime, i on sa mnom.“ Haleluja! Čaša zajedništva s Kristom; On dijeli Svoj život s vama da vam kaže što je na Njegovom srcu, da podijeli To s vama, da vam da otkrivenje. To je bolje nego prva čaša. On kaže: „Dođite svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vam dati odmor. Dajte mi važe žalosti, ja ću vam dati radost.“ To stalno postaje bolje, ali pomislite na posljednju čašu – čašu vječnog života. „Idem da vam pripravim mjesto, tamo gdje sam Ja da i vi budete tamo.“ Kako predivno će to biti! Kada se ovaj život ovog svijeta završi, to je onda kada život sa Bogom tek počinje. Pomislite da pijete čašu vječnog života: nema više sjede kose, nema više bolesti na tijelu,  nema žalosti, nema bola, nema smrti i On kaže: „Uđi u radost svog Gospodara.“ Haleluja!
Pogledajte na razliku: onaj upravitelj obećava zadovoljstva i život, ali kraj je smrt, a ovaj Upravitelj vas poziva da umrete da biste mogli imati život. Dvije različite trpeze. Kada se ovaj život završi tek tada naš pravi život počinje. Biblija kaže ako se ovaj šator raspadne, mi imamo drugi koji nas čeka. Amen.

Možda niste prošli kroz mnoge stvari u ovom životu ali prorok je rekao da je ovo najgore doba od svih: poklopac pakla je otvoren i milijuni đavola su oslobođeni i oni su protiv Nevjeste Isusa Krista. Svi đavoli pakla su protiv vas, ali On je rekao: „Ja ću biti s vama, čak u vama do svršetka svijeta.“ Haleluja! Možda ne mislite da ste prošli kroz velike stvari ali prorok kaže da je ovo najgore od svih doba, ovo je najpreljubotvornija generacija – nikada u povijesti čovječanstva ljudi nisu bili tako zli. Kakav užasan svijet u kojem živimo. Vi možete ići u grad i pogledajte kako se ljudi oblače, pogledajte kako žive. Promatrao sam žene kako idu kroz grad: samo nekoliko njih nose haljine, samo nekoliko njih imaju dugu kosu, većina ih ima ošišanu, nosu hlače, šminkaju se – sve stvari ovog svijeta. Pogledajte na muškarce koji izgledaju kao žene i imaju dugu kosu. Pogledajte ovaj svijet! Imao sam jedan san koji ću podijeliti s vama. Sjetite se: san je samo san. Ako je to vama na blagoslov, neka budete blagoslovljeni. Sanjao sam da smo došli na drugu stranu. Susretali smo se sa svim ljudima svih doba; sreli smo svete iz efeškog doba, od prvog crkvenog doba sve do posljednjeg crkvenog doba. 
-„Bog te blagoslovio brate, iz kojeg doba si ti?“
-„Ooo, ja sam iz efeškog doba.“
-„Ooo, pa ti si iz efeškog doba. Kako je bilo u danima Pavla kada je Bog počeo da zida Crkvu?“ Govorili su svjedočanstva jedan drugome. Mi smo hodali okolo i rukovali se sa svima. Tamo je bio jedan mali, nizak čovjek ( kažem mali zato što je bio niži od mene) i nije izgledao nešto posebno. On je došao i rukovao se sa mnom:
-„Bog te blagoslovio. Kako se zoveš?“
-„Ron Peterson“
On je rekao: „Iz kojeg crkvenog doba si ti?“
-„Iz Laodiceje.“
-„Oh, Laodiceja, oh, kako je bilo tamo? Reci mi svoje svjedočanstvo.“
Počeo sam da mu govorim, a on je na to: „Ooo, reci mi još, htio bih da čujem kako si uspio u tom najgorem dobu.“ Ja sam mu svjedočio i onda sam shvatio da ja cijelo vrijeme govorim pa sam mu rekao: „Dobro, ja sam već dosta pričao. Reci mi sad ti svoje svjedočanstvo.“
On je rekao: „Ne, ne, ne, to nije ni tako važno, ali tvoje svjedočanstvo…“
-„Ne. Reci mi svoje ime. Iz kog doba si ti?“ Spustio je svoju glavu i trljao je nogom po zemlji i rekao je: „Ja sam Mojsije.“
Ja sam rekao: „Mojsije!? I ti misliš da sam ja nešto veliko uradio! Mojsije! A ipak misliš da sam prošao kroz grozno doba.“
A on je rekao: „Brate Ron, zar ne vidiš, to je bilo najgore od svih vremena.“ 

Nikada sotonska sila nije bila protiv svetih kao sada. Vi možda mislite da niste prošli kroz teške stvari, ali Bog zna kroz što prolazite. Hvala Bogu. Ja volim Gospoda cijelim svojim srcem danas, ja mu zahvaljujem za sve što čini u mom životu, kako je otvorio moje oči za ovu Poruku. Amen. Ja nisam tražio Boga, Bog je tražio mene. Amen. Želim vas ohrabriti – uzmite i čitajte propovijedi brata Branhama jer Bog je poslao proroka ovom dobu koji je određen da pokrene vašu vjeru nazad ka pentekostalnim očevima. Vi postajete ono čime se hranite: ako jedete Riječ, postat ćete Riječ – vi jeste ono što jedete. Zato je Isus rekao: „Jedite od mog tijela i pijte moju krv.“ Ljudi tog dana su se sablaznili i Biblija kaže da su se mnogi učenici sablaznili i napustili Ga. Razmislite o tome! Kralj kraljeva i Gospod gospodara, najveći Propovjednik koji je ikad bio i svi su ga ostavili, samo dvanaest je ostalo a jedan od njih je bio đavao. Isus je vidio kako tisuće ljudi odlaze. Možda ih je bilo samo toliko kao što ih je večeras ovdje. i Isus je rekao: „Zašto i vi ne odete? Svi su otišli.“ Razmislite o tome. Petar, taj veliki čovjek vjere, rekao Mu je iz srca: „ Gdje bismo mogli otići? Ja znam da imaš Riječi vječnoga života.“ Ja vas pitam sad: „Gdje biste otišli da nemate ovu Poruku? Gdje biste otišli; u pentekostalnu crkvu, baptističku, katoličku crkvu? Gdje biste otišli?“ Ja zahvaljujem Bogu što nam je dao Poruku da bismo mogli slijediti Njega. Kakva predivna privilegija! Amen. 

Vidite dvije trpeze, vidite dva upravitelja: jedan upravitelj obećava svijetu život: „Hajde pij,puši…stvari ovog svijeta“ – ali on im daje smrt. A drugi kaže: „Dođi, ali moraš prvo umrijeti sebi da bi ti dao život i to život u izobilju.“ Prva čaša je najteža čaša. Sjetite se, oni su jednom pričali sa Isusom i On ih je pitao: „Da li vi možete da pijete iz čaše iz koje ja pijem?“ I oni su rekli: „Da, možemo.“ A On je rekao: „Da, sigurno, vi ćete piti iz ove čaše.“ Da li razumijete da je čaša iz koje je Isus pio bila tako teška za Njega da je pije, da je On rekao: „Vi ne možete uzeti moj život od mene, ja ga dobrovoljno dajem.“ Oni nisu mogli uzeti taj život ali tamo u Getsemanskom vrtu, prorok Božji je rekao da je tamo Isus trpio i On je znao da mora da ispije tu čašu smrti i On je rekao: „O, Oče, neka me ova čaša mimoiđe, ali ne moja volja, nego Tvoja.“ On je patio tako mnogo, oni su Ga udarali, oni su pljuvali u Njegovo lice i prorok je rekao da je Božji Duh napustio Isusa Krista u Getsemanskom vrtu jer: „Ne možeš ubiti Boga, Bog je Duh!“ Duh Božji je ostavio Isusa u Getsemanskom vrtu i Isus je otišao na Golgotu kao čovjek. Toliko je trpio da je vikao na križu: „ Eloi, Eloi, lama sabahtani“ - „Moj Bože! Zašto, zašto si me ostavio?“ On je trpio kao čovjek zato što je Adam griješio i on je griješio kao čovjek, tako, žrtva je morala biti ljudsko biće. On je otišao na Golgotu kao čovjek da plati za naše grijehe, da ja ne moram da patim. On je otišao na Golgotu kao čovjek i umro je kao čovjek zato što ne možete Boga ubiti. Ali poslije tri dana, Duh Božji je sišao i podigao tijelo – grob Ga nije mogao zadržati jer On je rekao „Poslije tri dana…“ On je aktivirao obećanje Božje Svojim vlastitim riječima: „Uništite ovaj hram i za tri dana ja ću ga podići.“ Oni nisu znali ništa o tom hramu o kom je govorio, oni su gledali na Solomonov hram: „Kako on može uništiti ovo što su naši očevi 46 godina gradili? On mora biti neka posebna vrsta tesara? On će za tri dana to ponovo sagraditi.?“ Oni nisu razumjeli da On misli na hram Svoga tijela. Ako otkrivenje Božje postaje bolje i bolje, On zadržava to najbolje za kraj. Pogledajte Poruku koju nam je Bog dao --- On je sačuvao najbolje za kraj, u najgorem od svih doba. Pogledajte koga je izabrao! On je izabrao vas. On vas nije izabrao da se rodite u bilo kojem drugom dobu i onda vi pitate: „Zašto mene? Meni se čini da sam ja najgori, najlošiji od svih.“ A On kaže: „U tvojoj slabosti, Ja sam jak!“ Zato vas je izabrao, ne zato što ste jaki – zato što ste slabi, zato što Ga trebate. Ja ne mogu bez Njega, ja Ga trebam svaki dan, ne mogu ići svojom vlastitom snagom. Zato mi trebamo Silu Božju. Amen. 

Slijedeći put kad budete čitali Pismo, vi ćete se sjetiti ove službe jer službe kojih se sjećate su one koje razumijete. One su jednostavne. Propovijed propovijedana koju ne razumijete – kakvo dobro od toga? Vidio sam ljude kako odlaze u crkvu i propovjednik priča nešto jako misteriozno i ljudi skaču : „Haleluja!“ i kad izađu iz crkve kažu: „Ja sam tako uzbuđen“ I pitam ih: „Što je propovijedao?“ Čovjek kaže: „Ne znam, ali mora da je bilo jako dobro jer je to bilo tako misteriozno da nitko nije razumio.“ Bog nije da bi bio misterija, On je da bi bio otkriven; tako jednostavno da čak i glup bi mogao da razumije. Kada čujete proroka Božjeg da propovijeda, je li to teško za razumjeti  Ne, to je tako jednostavno. On uzima prirodne paralele, duhovne primjere i kad on završi propovijed to je tako jednostavno. Propovijedi koje su jednostavne su one koje razumijete, kojih ćete se sjećati i kada one postanu otkrivenje vama, onda ćete živjeti taj život za Isusa Krista. Ako to nije otkrivenje, ono postaje samo znanje a znanje vas ne može preobraziti u kršćane – otkrivenje vas preobražava. Onda, to više niste vi, nego Krist koji živi u vama. Pavle kaže: „Ja ću vam pokazati još jednu tajnu. To nisam ja koji živim, to je Krist koji živi u meni i taj život koji živim ja ne živim po tijelu već to je Krist u meni.“ To je ono što je sa Crkvom. Nije važno da li ste u Srbiji ili u Africi ili u Americi – to je isto Evanđelje po cijelom svijetu. Neka bi nam Bog pomogao da ostanemo jednostavni i da Ga volimo cijelim svojim srcem.

Nikad nisam bio ovdje prije i nikad vas nisam sreo, ne u ovom svijetu. Sreo sam ja vas, ali ne ovdje, prije postanka svijeta mi smo bili zajedno. To je ono što je Bog rekao Jobu: „Job, želim da govorim sa tobom kao sa čovjekom. Gdje si ti bio kada su se sinovi Božji radovali prije postanka svijeta.“ Haleluja! Brat Branham kaže: „Bili smo u umu Božjem.“ Haleluja! Mora doći prorok da otkrije um Božji da ne idemo na početak nego da idemo čak ispred nego što je bilo vrijeme. Vidite, ovaj prorok koji je došao, on je otkrio Boga prije nego što je bio Početak. On je rekao: „Idemo prije postanka svijeta, prije nego što je bilo napravljeno cijelo stvorenje, tamo je bio Bog – jedan vječni Duh. I On je bio tako misteriozan i silan. U to vrijeme On čak nije bio Bog jer Bog je predmet proslavljanja. On je ima sve te atribute: On je htio da bude Spasitelj, Otkupitelj, On je htio da Sebe otkrije. On je morao stvarati u utrobi Svoga uma i Logos Božji je izašao iz Njegovog uma. Logos je misao Božja i taj Logos je postao tijelo.“ Ali bilo je potrebno da prorok dođe čak ispred vremena; tamo je On bio El Elah Elohim, Veliki Jehova Bog. Tako misteriozan On nije mogao biti shvaćen, ali On je htio sebe da otkrije. Tako, On je stvorio Sina kojeg mi zovemo Isusom Kristom. Sve što je Bog bio, On je stavio u Krista da bismo mogli razumjeti Boga jer Krist je misterija Božja otkrivena. Mi znamo misteriju Božju, mi znamo misterije sedam Pečata, čak i djeca znaju te stvari. Oni znaju da Eva nije jela jabuku, oni znaju da se nešto desilo u vrtu. Prvi put kad sam čuo propovijed brata Branhama Zmijčevo sjeme, to mi je bilo tako jasno da sam rekao: “O, kako da to nisam vidio!“ Nikad nisam vjerovao da smo došli kroz evoluciju, od majmuna. Zašto oni to uče? Zašto oni uče da ljudi dolaze od životinja? Zašto oni to vjeruju? Zato što je za njih to istina. On je bio zvijer na početku, ali vi niste došli od zvijeri, vi ste došli od Boga. Vi ste došli od Boga i vi se vraćate Bogu. To je ono zašto to niste nikad vjerovali. To je zato kada ste čuli Istinu Riječi Božje. Ja sam rekao: „To je to! Haleluja! To nije bila jabuka. Haleluja!“
Nemojte tražiti stvari ovog svijeta, prvi prioritet: „Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati.“

Bog vas blagoslovio.







srijeda, 28. studenoga 2012.

OBJAŠNJENJE BOŽANSTVA 3./ Brat Lonnie Jenkins




Proučavamo Boštvo: da li je On jedan , dva ili tri. Prošli smo kroz citate Pisma i vidimo da iz nekih citata možemo vidjeti da je On jedan, On je dva, On je tri; a neki možda mogu zaključiti da postoji više bogova jer piše o sedam duhova Božjih. Ovo je veliko proučavanje, ali to je zaista bitno proučavanje. Zato želim pročitati Pismo i odatle ćemo nastaviti ići dalje. Koristimo neke grafičke prikaze da vam prikažemo grafički neke teme o kojima govorimo.
IVAN 14,16: Ja ću moliti Oca, i On će vam dati drugog Branitelja da bude s vama zauvijek. Naravno, to će biti slanje Svetog Duha.
IVAN 14,17: Duha Istine koga svijet ne može primiti jer Ga ne vidi i ne poznaje, vi ga poznajete. Primijetite, oni nisu znali Svetog Duha, ali ovo je bilo prije Pentekosta. Ali ovdje Isus kaže 'vi ga poznajete' – zašto? Zato što je To taj isti Duh koji je bio u Njemu, taj Logosov život.
IVAN 14,17; „…jer kod vas ostaje ( to je Krist, to pomazanje, taj Logos koji je bio u Isusu), i bit će u vama.
U Starom Zavjetu to je Bog iznad nas, sa Isusom to je Bog s nama, sa krštenjem Svetim Duhom to je Bog u nama.
IVAN 14,18-19: „ Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo, i svijet me više neće vidjeti; no vi ćete me vidjeti: jer Ja živim i vi ćete živjeti.
IVAN 14,20: „U onaj dan ćete spoznati da sam Ja u Ocu svom, i vi u Meni, i Ja u vama“ U ovaj dan ćete spoznati, vjerovali vi ili ne, da je Isus u Ocu, i mi u Njemu i On u nama.
Mi smo proučavali temu Isusa Krista i počeli smo kada je nevidljivi Bog htio objaviti Sebe. To je bilo prije nego što je bilo zraka, atoma, molekule, sunca…ničega, samo vječni Bog. Vječni Bog je imao u Sebi želje, atribute, svojstva, stvari koje je On htio objaviti svom narodu da Ga mi upoznamo; Jahve – Samopostojeći koji Sebe otkriva. Iz Boga je izašla forma, oblik, tijelo koje se biblijski zove nebesko celestijalno tijelo, teološkim terminom Teofanija – Riječju formirano tijelo. Iz Boga je došlo stvaranje ovog Riječju formiranog tijela, što Biblija kaže da je bio Prvorođenac svakog stvorenja i jednom kad je to izašlo iz Boga, to je bio Sin Božji koji će kasnije postati. Radi toga je vječni Duh postao Otac jer je iz Njega nešto izašlo. Život svakog Oca je u krvi koja je u djetetu i radi toga mi sada vidimo kad ovo pratimo: kad je Logos izašao od Boga, Bog je zapravo ušao u tu formu, taj oblik, i mi taj oblik znamo kao Krist. Svrha Sina Božjeg bila je da objavi Oca. Mi vidimo kad se to ponavlja u Ivanovom Evanđelju kad je Logos postao tijelo, Riječ je postala tijelom, da je svrha toga bila da objavi Oca. Naša svrha kao djece Božje je također da mi objavimo Oca. Vidjeli smo razne manifestacije u Starom Zavjetu: jedna je bila Melkisedek, kralj Salema, bez oca, bez majke, bez početka, bez kraja života – Bog koji se materijalizirao i manifestirao Abrahamu; onda je Krist bio Ognjeni Stup po noći i Oblak po danu koji je vodio Izraelce, koji je uzimao razne forme, oblike i kad je Mojsije rekao – daj da vidim Tvoju slavu, on Ga je vidio kao čovjeka s leđa; Bog je uzimao formu, oblik. Bog može uzeti bilo koji oblik koji On hoće i to može biti život Božji u tom obliku u određenoj mjeri. Pratili smo Riječ sve dok je Riječ trebala postati tijelom.

Krist dijete bila je Riječ koja je postala tijelom.  Svi atributi Božji su bili spušteni  u to malo dijete, ali pravi život Logosa još uvijek nije bio u djetetu, to se još nije dogodilo sve dok Isus nije došao do rijeke Jordan. Na rijeci, Riječ je došla proroku, Isus je bio Riječ, Riječ se pridružila proroku, (Riječ Božja dolazi proroku, Biblija kaže) i sa Isusom u vodi Duh Božji se spustio kao golub u tu posudu. Bog se pridružio Riječi, odnosno, Riječ je oživljena u manifestaciju i mi imamo puninu Božanstva tjelesno na zemlji, u šatoru koji se zove Isus Krist. Sada je Isus punina Boga; prije toga On je bio Riječ, ali još uvijek nije bio oživljen za manifestaciju; sada On kreće u Svoju službu. Ivan Krstitelj je bio poslan da najavi prvi dolazak Gospoda a mi smo imali događaj u 1933. za kojeg vjerojatno nitko ne zna od vas: na Ohioju u rijeci, u Americi, čovjek po imenu William Branham krstio je obraćenike i došlo je veliko Svijetlo s neba i glas je rekao iz tog Svijetla: „Kao što je Ivan Krstitelj, ti ćeš najaviti drugi dolazak Isusa Krista. Tvoja Poruka će najaviti dolazeću Riječ.“ Najava je postojala, ali služba nije počela u punini do vremena kad je Izrael postao nacija, oko 1946., tada je ova služba počela, zapravo je počelo probuđenje među pentekostalcima.


Kad je Isus otišao da se moli u Getsemanskom vrtu, On je Sebe usmjerio prema Golgoti i Duh Božji je otišao od Njega radi toga što On nije mogao umrijeti sa vječnim životom u Sebi. Sjetite se; On je bio Riječ koja je bila oživljenja. Taj isti život koji Ga je načinio puninom Boga morao je otići, ali On je još uvijek Riječ. Riječ na križu (Isus Krist na križu) znači da su svi atributi Božji bili u Njemu, što uključuje i mene i vas, čija su imena bila u Janjetovoj Knjizi života. Sva imena koja su bila u Knjizi života su bila prikovana na križ, tako u simbolizmu, vi ste platili svoju cijenu u Njemu na Golgoti. Vaše prepoznavanje Riječi koje Bog šalje u tom dobu, to vas poistovjećuje sa krvlju Isusa Krista, tako da vi možete zahtijevati ono što je On učinio za vas.
1.IVANOVA 1,7: „Ako u svijetlu hodimo, kao što je On u svijetlu, imamo zajedništvo jedno s drugim i Krv Isusa, Njegova Sina čisti nas od svakog grijeha.“
Kad prepoznate što Bog čini u vašem vremenu, to vas povezuje s Golgotom, tamo gdje su sva imena onih koji su bili u Janjetovoj Knjizi života. Otkrivenje 13. kaže da oni neće biti zavedeni sistemom zvijeri, oni su ovdje poistovjećeni i vi ste ovdje poistovjećeni i najsretniji dio: da vi ne možete biti ponovo suđeni za vaše krivično djelo, već ste platili cijenu u Isusu.

Kad je Isus umro, On je bio određeno vrijeme sa svetima na zemlji i skupio ih je na Gori i uzišao na Tron. Svi su Ga gledali u Njegovom uzlasku na nebo. Ovaj dio želim da primijetite: kad je otišao na Tron i sjedi na prijestolju Svoga Oca, ne na Svom vlastitom prijestolju. Pismo je prorokovalo da će se nešto dogoditi i na dan Pentekosta taj isti život koji je bio u Njemu, ta Sila oživljenja se odvaja, Logosov život odlazi u Gornju sobu u formi jezika vatre, što je Ognjeni Stup koji se razdvojio. Želim da to primijetite i shvatite. Kad je Isus otišao na visinu, Krist (što je Logos), On je završio svoje djelo u toj formi (tijelo koje je platilo cijenu za naše grijehe tako ta forma više nije bila potrebna) i sad će to postati mnogočlano tijelo, tako taj isti život odlazi s tog tijela. Primijetite, On je rekao: 'Ja sam sada s vama, ali bit ću u vama'; i On odlazi u Gornju sobu.
DJELA 2,1-4: Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.
Ovi jezici vatre su zapravo bili Ognjeni stup kojeg je Krist uzeo; Krist je uzimao tu formu u Starom zavjetu i prebivao je u punini u Isusu iz Nazareta. On je bio punina Božanstva tjelesno i sad taj isti život će biti u mjeri na apostolima i vjernicima koji su skupljeni u Gornjoj sobi. Znači, taj isti život koji je bio u Njemu je razdijeljen tako da sada Bog više ne prebiva u jednom tijelu, u Isusu iz Nazareta, nego u tijelu vjernika, u pravoj Crkvi. Tako, to nije drugi Bog ili druga osoba Božanstva nego to je taj isti Bog koji uzima ove razne forme.

Što prorok kaže o tome, na ovu temu? Sad je dupla porcija Ilijinog duha došla na Elizeja i on je napravio duplo više čuda od Ilije. A dupla porcija Svetog Duha…Sada, želim da uočite. Ilija je imao ogrtač kao simbol. Ogrtač je bilo ono u što je on bio umotan. A on…To je bio simbol Svetog Duha. A kad je on otišao gore… On je gledao, i ogrtač je pao s kočije. I on je pokupio taj ogrtač, i stavio ga na svoja ramena i otišao do Jordana i počeo činiti čudesa. A Isus, krštenje koje je On imao je bilo krštenje Svetim Duhom koji je bio u Njemu, koje je došlo na njega na rijeci Jordan nakon što je bio kršten u vodi. Ivan je svjedočio da je vidio Duha Božjeg kao goluba da se spušta na Njega. Primijetite. Onda kad je On otišao gore, On je poslao nazad isti ogrtač u koji je On bio ogrnut, Svetog Duha na Crkvu.“

Ne znam da li ste ikada gledali simbole u Pismu na ovaj način, sjene u Starom zavjetu, ali lijepo je vidjeti to. Jednom kad vidite ove stvari, Pismo će vam se otvoriti i imat će puno dublje značenje.

Pitanja i odgovori, 1964
Kada je čovjek stvoren na sliku Božju…I onda se Bog spustio na sliku čovjeka da otkupi čovjeka; to je približilo čovjeka i Boga. Nebo i zemlja su se zagrlili i poljubili jedno drugo; Bog i čovjek su se zagrlili kao očinstvo i sinovstvo kad je Logos postalo tijelo i nastanio se među nama. Isus je rekao: 'Ja sam došao od Boga i vraćam se Bogu.' Je li to točno? Nakon njegove smrti, sahrane, uskrsnuća i uzašća, kada je tijelo uzdignuto da sjedi zdesna Bogu…Dakle, ne mislim da Bog ima desnu stranu; Bog je duh. Ali 'zdesna' znači 'u snazi i autoritetu Boga'. Da se po tom imenu nazove sve na nebesima i da mu se podloži. Sve na zemlji je nazvano po Njemu i podloženo Njemu; Imenu iznad svakog imena, Isus Krist. Dakle, ovaj je Logos koji je bio u Njemu, koji je bio Duh Božji, Pomazanje, kroz posvećujuću milost Božju doveo je mnoge sinove Bogu koji su pomazani istim Logosom. Shvaćate li to? Bog, Logos, razdjeljuje Sebe u ljude; Bog, ne u jednoj osobi, On je u Svojoj univerzalnoj Crkvi. Zato Isus kaže: „Činit ćete djela koja činim ja također, i više…“ Međutim, znam da King James kaže 'veća', ali ispravan prijevod tu je 'činit ćete više od ovoga.' Bog je bio upakiran i omeđen u jednom čovjeku, Isusu Kristu. Ali On je sad upakiran i omeđen u cijeloj univerzalnoj Crkvi živoga Boga.“ 
O, prijatelji, kad bi samo crkva shvatila što je ona na zemlji, kao manifestacija Boga.

Mi vidimo da je nakon što je Isus poslao Svoj ogrtač, krštenje Svetim Duhom na dan Pentekosta, mi nalazimo da je taj isti Logos bio u apostolima i kaže da su oni bili nepismeni i neuki ljudi, ali znali su da su bili s Isusom jer su vidjeli taj isti život i tu istu natprirodnu službu koja je bila u Isusu i da sad živi u knjizi Djela. Taj isti Logosov život Bog je stavio u formi Riječi i upravo ovdje, u Bibliji, u tiskanoj formi je potencijal za taj isti život. Isus je rekao: Riječi koje vam ja govorim, one su Duh i one su život.“ Tako, kad Bog oživi Svoju Riječ vama, s time dolazi život kad vi slušate propovijedanje Riječi ako je to čisto, s time dolazi život kad vi čitate Riječ Božju i dobijete pomazanje; s time dolazi život i vi ćete vidjeti da je to sila koja vas mijenja. Sotona ima silu deformacije, ali Bog ima silu transformacije.

Sada smo došli do crkvenih doba. Ona su predstavljena u Otkrivenju 1. Sedam crkava Azije predstavljene su kao sedam zlatnih svijećnjaka. Tako, koristit ćemo simbole koje Biblija koristi, što predstavlja sedam crkava, sedam poganskih crkava. U Otkrivenju 2. i 3. poglavlje što predstavlja pogansku eru, to su sve poganske crkve, crkve Azije: mi još uvijek govorimo o Logosu. Iz nevidljivog Boga je došao Logos, Krist, Pomazanje, tako mi još uvijek pratim to isto pomazanje o kojem smo govorili maloprije. 


Logos je bio Sin Čovječji Židovima; Isus sebe naziva Sinom Čovječjim. Riječ postala tijelom se materijalizirala i pokazala u svoj punini Židovima. Ali On Sebe nije zvao Sinom Čovječjim kroz crkvena doba već se zove Sinom Božjim jer Bog je Duh. Tako je On došao u formi Svetog Duha i onda je On obećao u Luki 17,30, da će na kraju doba On biti objavljen kao Sin Čovječji. U Mileniju, On će biti Sin Davidov. Ovaj isti život koji je išao kroz doba, pogledajte što se ovdje događa. Želim prikazati simbole boja duge. Biblija govori o sedam Duhova Božjih, to je pomazanje na sedam crkava ili na sedam glasnika crkvenih doba, a Bog je Svjetlo. Kad vi pustite svjetlo kroz trostruku prizmu, ono se lomi u dugu sa sedam boja. To je upravo ono što je Božja sila napravila. Pomazanje je na Kristu. On je prošao kroz tri službe: Oca, Sina i Svetog Duha i razlomio je tu silu u dugu od sedam boja. Tako, Krist u svakom dobu je porcija Krista manifestirana na svakom glasniku crkvenog doba, kroz sedam crkvenih doba.

Dano je obećanje da će na kraju doba doći objavljivanje Sina Čovječjega, a za to je potrebna punina. Radi  toga dolazi Poruka na zemlju u to vrijeme koje će otvoriti sedam Pečata, otkriti Bibliju i onda sve istine prijašnjeg doba će biti skupljene u jednu konačnu manifestaciju na zemlji, koja će pokazati otkrivanje Sina Čovječjega. Ne želim vas šokirati prijatelji, ali to se već dogodilo. Ovo nije Isus Krist da će doći na zemlju kao što smo uvijek bili učeni. U ovo vrijeme objavljivanje Sina Čovječjeg (Luka 17,30) se već dogodilo i mi to možemo podijeliti s vama ako nas pitate ili ako nastavite pratiti objašnjenje. Mi ćemo to sve više pokazivati.
Želim se malo vratiti, da vidite što se dogodilo, da ponovimo. U Ivanu 12, 24 kaže: „Zaista, zaista kažem vam, ako pšenično zrno padnuvši na zemlju ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ Mi smo u djelu Sjedinjenih Država, tu gdje mi živimo, ovo je područje žita, pšenice i soje; i tako da svako zrno koje farmer stavi u zemlju, u vrijeme žetve to se zrno umnoži ili duplicira mnogostruko. Isus predstavlja na križu to sjeme punine Riječi koje je trebalo ići u zemlju. Kad je On umro, to malo sjeme je otišlo u zemlju. Mi ćemo sada preskočiti u vremenu, da ne objašnjavamo što se događalo u ranoj Crkvi, već želim da vidimo kako je sjeme zakopano tijekom mračnih doba, a onda na kraju mračnih doba, kako se taj život počinje manifestirati pod luteranskim pokretom. To je samo malo života što je izbilo iz zemlje, to nije punina, ali to je život Kristov koji počinje Svoju manifestaciju u luteranskom pokretu, koji je naučavao da su pravednici spašeni vjerom.


Onda biljka raste. Kako je Wesleyev pokret donio više Riječi; oni su vjerovali da je pravednik spašen vjerom ali shvatili su da postoji drugo djelo milosti kojim vjernik može biti posvećen od želje za grijehom.Ta mala biljka je rasla i onda je došao Pentekost koji nas je donio do vrha iz oformiranja sjemena. Kad je Pentekost počeo, svi su oni mislili da je to bila konačna obnova svega, ali to je zapravo samo bila ljuska, klas koji drži zrno, sjeme. Sjeme je Riječ. Tako, Pentekost je formirao mjesto na koje može doći Riječ i biti manifestirana i objavljena. Ali to nije bila Riječ.
U vrijeme žetve, Poruka otvara sedam Pečata i otkriva Krista u natprirodnoj službi. (Marko 4, 28-29). Ta natprirodna služba se manifestirala da prikaže kako to izgleda kad vidite potpuno zrelo zrno, sjeme. I to je povezano sa Levićanima,  kad mi govorimo o prinosu prvog snopa. Ali kad govorimo o vremenu žetve: ne možemo žeti dok se žito ne duplicira, na kraju, na vrhu.
Brat Branham govori 1953.: „…mi smo skoro u vremenu zrna, sjemena, žetve
U ožujku 1963., u Znaku kraja vremena, on kaže: „Zar ne vidite da je sada vrijeme sjemena, zrna, vrijeme žetve; stvari za koje je Biblija rekla da će se ispuniti.“
1965., u knjizi Sjeme neće biti baštinik s ljuskom: Sada je vrijeme sjemena, Nevjestino vrijeme. Klas ili ljuska je mrtva. Klas ili ljuska se osušila. A vrijeme djevičanske Riječi…“
Vidimo da stvari idu naprijed, i kao što je bilo u vrijeme Isusa iz Nazareta, vjernici su gledali ono što je Bog radio, ispunjavao Svoju Riječ, ali organizirana crkva tog vremena nije o tome znala ništa. Zapravo, oni su se borili protiv toga. I nažalost, moram reći prijatelji, vrlo slično se dogodilo danas. Bog je ispunjavao Pismo, konstantno ispunjava Pismo, i priprema završiti Svoje djelo sa poganima i okrenuti se nazad Židovima. Ali formalna crkva je potpuno nesvjesna što  Bog radi. 


Mi koristimo ovu piramidu da bi vam prikazali nešto: Bog je kroz doba izlio Svog Duha u sedam crkvenih doba, vjeru za svako doba kao što smo vam pokazali maloprije: luteranski pokret predstavlja vodu, Wesleyev pokret predstavlja krv, pentekostalni pokret Duh. To su tri stvari neophodne za rođenje: voda, krv i Duh. Razmislite sad malo: prirodno rođenje voda, krv i duh i duhovno rođenje treba iste stvari. Bog je kroz Pentekost, kroz Laodiceju, Bog nam je dao sve neophodne stvari za rođenje a taj Krunišni kamen koji nedostaje po simbolu velike piramide u Egiptu, kad on dođe, to je sam Krist koji dolazi da okruni sva crkvena doba. Krist dolazi u formi Nevjeste Kristove kroz Poruku koja je bila otkrivena da donese pravu Crkvu nazad u puninu Riječi. Služba koja je došla, Ilijina služba, proročka služba koja je došla: On je morao poslati Iliju da ne udari cijelu zemlju prokletstvom. To pokazuje gdje je crkva prijatelji, ona je u teškom stanju. Bog nam je morao poslati proroka s obnovom Riječi da kaže ljudima tko su oni i što su oni u Pismu. To je sama svrha ove serije emisija kroz koje mi prolazimo s vama svaki tjedan, da vam pokažemo prijatelji tko ste vi i što ste vi u Kristu kroz otkrivene tajne koje su nam bile donesene u ovim zadnjim danima; Poruku koju je Bog poslao radi vašeg dobra i mog dobra: „Evo, šaljem vam proroka Iliju.“


Neka vas Gospod Isus Krist izobilno blagoslovi.
















OBJAŠNJENJE BOŽANSTVA 2. / Brat Lonnie Jenkins




Tema je Božanstvo.U prvom djelu smo prošli kroz Pismo da vam pokažemo kako se vrlo lako može učiniti da li su jedan, dva ili tri, ali mi nismo došli do nikakvog zaključka koliko ih je nego smo samo prošli kroz Pismo. Želim vam prikazati neke grafičke prikaze kako bi opisali i prikazali što se događa po Pismu vizualno, tako da možete vidjeti ono što se događa. Ovo je pozadina koju ćemo koristiti.
Kološanima 1,15: „On je slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja.“
Prvo što je izašlo od Božjeg stvaranja je bilo ovaj Prvorođenac što je Krist.
Kološanima 1,16: „Ta u Njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti; sve je po Njemu i za Njega stvoreno.“
To je ovaj dio koji želimo da shvatite : sve je po Njemu i za Njega. Zašto za Njega? Jer mi vidimo da ime Jahve, da je On samopostojeći koji kontinuirano otkriva sam Sebe. On je toliko velik da nema načina da netko od nas shvati ovog velikog nevidljivog Boga ako bi On to otkrio sve odjedanput. On to radi malo po malo i pokazat ćemo to kroz neke citate Pisma.
Kološanima 1,17-19: „ On je prije svega i sve stoji u Njemu. On je glava tijela, crkve, on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvak. Jer svidjelo se Bogu nastaniti u Njemu svu puninu.“
 Kološanima 2,9: „Jer u Njemu prebiva sva punina Božanstva tjelesno.“
Tako, kada govorimo o Božanstvu, Boštvu: mi govorimo o Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Sve to troje je bilo u jednom šatoru po Pismu.


U nevidljivom Bogu su bili mnogobrojni atributi. Budući da je On Jahve, Bog koji se želio otkriti, ovo otkrivanje odvija se već tisućama godina. Nevidljivi Bog je omogućio da se manifestira kao Sudac, Otkupitelj, Iscjelitelj, Vodič i svi ovi razni atributi. Bog je postavio plan kroz koji On može otkriti sam Sebe.



Manifestacija nevidljivog Boga: nevidljivi Bog se povlači nazad i iz Njega izlazi forma koju zovemo Teofanija. Teološki termin za Teofaniju: Riječju formirano tijelo. Ova teološka forma izlazi iz Boga jer će Bog objaviti Sebe. Ovo je početak objave Božjih misli, Božjih atributa koji su u Njemu. Nevidljivi Bog počinje izlijevati Sebe i Svoje atribute u teofansku formu. Ova forma je Krist. Prije nego što je On uopće došao u tijelu to je već bilo Krist, Sila kroz koju je svo nebo i zemlja stvorena. Sve što je Bog bio, On je to izlio u oblik Krista. Ovo je oblik tijela kad nevidljivi Bog ide iz nevidljivog da bi susreo Svoje stvorenje u tijelu kao Spasitelj. Tako On ide od nevidljivog prema i u dimenzijama postaje sve bliži nama. To se ne završava kad Bog izlijeva Svoje atribute u Njega nego sam Bog ulazi u ovaj šator i ovo je Sin Božji koji će kasnije postati.
Tako, imamo Boga sa Svojim atributima koji se povlači nazad i iz Boga izlazi teofanski oblik. Pismo to zove nebesko celestijalno tijelo i u ovu formu Bog izlijeva Svoje atribute i ulazi u to. Pismo ovu formu ili oblik naziva Logos, Božji Logos. Svi ti atributi koje smo prethodno vidjeli, kad je On bio nevidljiv, oni su sada u formi Krista. Sve što je bio Bog, On je to ulio u formu Krista. I sada to postaje Janjetova Knjiga Života jer Bog je stvorio prije stvaranja svijeta Svoju cijelu obitelj u Svom velikom razmišljanju. Biblija kaže da su naša imena stavljena u Janjetovu Knjigu Života prije postanka svijeta. Pismo kaže da je Isus bio Janje ubijeno prije postanka svijeta. Gdje se to dogodilo? U Božjem velikom razmišljanju. Materijalizacija misli, izraz misli, to je Riječ. Onda vidimo da je Logos – Krist; to je Teofanija, to je tijelo za Jahvu, to je pomazanje, to je Sin u smislu da će se kasnije pojaviti. Ovo je vrlo bitno; ako je On Prvorođenac među mnogom braćom, a On jest (Biblija kaže tako), onda svaki od Božjih sinova mora doći u manifestaciju sa istom svrhom. Tako vidimo da je Logos šator u kojeg je sam Bog ušao da bi se manifestirao. 

Sada idemo do Isusa i počnimo razmišljati ono što Pismo kaže o Njemu. Pismo kaže da je Bog bio u Kristu pomirujući svijet sa Sobom. Bog je zakoračio u ovaj šator rođen od djevice Marije, bolje, zakoračio u Njega da manifestira drugi atribut što bi bio Otkupitelj ili Spasitelj. Otkupitelj u biblijskim terminima, u Starom Zavjetu se zvao goel (hebrejski), a to znači, da bi bio Goel morao je biti Rođak. Tako Bog u formi Duha nije naš Rođak, Bog je morao stvoriti tijelo, uči u ljudsku formu da bi se objavio, da bi bio naš Rođak, da bi bio naš Otkupitelj po Pismu. 

Logos, Prvorođenac među mnogom braćom Pismo naziva Isusa iz Nazareta. Ovaj Krist je ono što gledamo u Kološanima Krist u vama, nada slave. Sad imamo razumijevanje da to nije mali Isus unutar mene: to je Krist, Logos, pomazana Riječ koja je unutar vjernika. Prva Petrova; Petar nam kaže da smo nanovo rođeni od sjemena nepropadljiva, Riječi Božje. Postanak 1,11 nam kaže da svako sjeme donosi od svoje vrste. Prema tome, to sjeme Riječ koja je u vjerniku je tu radi svrhe da bi objavili Krista nakon krštenja Svetim Duhom. Sve dok mi imamo Riječ i naše razumijevanje odgovara Božjoj misli iza te Riječi, to je Krist. Čim mi ubacimo krivo shvaćanje, teološke termine koji nisu točni, doktrine i dogme koje nisu po Pismu – to više nije Krist, to više nije sjeme - Riječ Božja: to je hibrid sa nečim od ljudskih stavova, ljudskih teoloških misli, razmišljanja, mudrovanja koji su ubačeni i ne mogu proizvesti ono što Bog traži da bude proizvedeno. Ako pogledamo kršćanske crkve po svijetu, vidjet ćemo razne razine, ponekad dobrog življenja, ponekad čistog života, ponekad žive baš kao svijet. Ako pogledamo statistike:  npr. rastave – rastave u svijetu i rastave u kršćanskim crkvama su postotno jednake. Što to znači? Da su mnogi ljudi propustili da dobiju Krista u svoj život radi toga što Krist se ne rastavlja. Tako, nešto drugo je ubačeno da bi ubilo efekt sile transformacije Riječi Božje. Radi toga imamo ovo proučavanje da pokažemo - o Bogu i da pokažemo kako je važno da ostanemo sa čistom Riječi Božjom da Bog može proizvesti u nama ono što želi proizvesti.

Kološanima 1,15: „On je slika Boga nevidljivoga…“, Krist, Logos je postao Bog koji se spustio dolje da bi Ga mi mogli vidjeti. Mi vidimo u Pismu da su svjetovi stvoreni Riječju, Logosom. Prije nego je bilo sunca, mjeseca, zvijezda, vjetra, molekule, atoma, prije toga bio je Krist. On je bio Prvorođenac svakog stvorenja, sve što je došlo od Boga je počelo sa Kristom. Nakon toga su došli anđeli i cijelo Božje stvaranje. 
Kološanima 1,16: „Ta u Njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti; sve je po Njemu i za Njega stvoreno.“
 Kološanima 1,17: „On je prije svega i sve stoji u Njemu.“
Ivan 1,1: „U početku bijaše Riječ ( sad vidimo da je početak bila materijalizacija Božjih misli, u početku je bio Logos i Logos Riječ bijaše s Bogom. Kako? Kao druga osoba? Ne. U Njegovom velikom razmišljanju; Bog i Njegove misli).
 I Riječ bijaše Bog ( radi toga što je to Bog koji je izražen).
U početku bijaše kod Boga, sve postade po Njoj i bez Nje ne postade ništa. (Bog stvara Svojom Riječju, a Riječ je Krist.)
Efežanima 3,9: „I da svima iznesem na svijetlo provedbu tajne koja je od vječnosti bila skrivena u Bogu, koji je stvorio sve stvari po Isusu Kristu.  (Vidimo da je ime Logosa ime Riječi – Isus Krist. Isus je bio Riječ koja je postala tijelo. On je nosio Ime Riječi Isus sa Sobom.)
Efežanima 3,14-15: „Zato prigibam koljena pred Ocem, našeg Gospoda Isusa Krista od koga svaka obitelj na nebu i na zemlji ima Ime.“ ( Ime cijele obitelji je Isus Krist. Zašto? Zato što je Isus Krist Riječ, živa pomazana Riječ. Mi smo nanovo rođeni tim istim sjemenom, Riječju, da bi objavili, izrazili naš dio Riječi. Radi toga Pavao kaže da smo pisane poslanice koje čitaju svi ljudi. Mi smo došli da objavimo naš dio Riječi, ovisno o našoj poziciji u Tijelu i vremenu, dobu u kojem živimo.)
Efežanima 2,10: „Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu“ ( Kad su svi atributi Božji izlazili iz Boga u Krista, mi smo bili uključeni tamo jer je tada bila pisana Knjiga života, Janjetova Knjiga Života. Mi smo bili stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela. To je dio klice, dio sjemena koji je u vjerniku koju Bog unaprijed pripravi da u njima živimo. Tako vidimo da je cijelo Pismo u nama i mi smo ovdje da ga odživimo.)
U velikom stvaranju, prije nego što je bilo neba i zemlje, bile su dvije  sile. Jedna je bila Mihael – glavni anđeo neba i druga sila, Lucifer, koji je bio Božja desna ruka na nebu. Ali, Lucifer je vidio da je on toliko lijep, da je mislio, da on može imati bolju crkvu, bolje kraljevstvo nego sam Bog. On je razdijelio nebesko kraljevstvo tako da su neki anđeli slijedili njega. Pismo kaže zbog njegove ljepote su pali i sada su znani kao pali anđeli. Pad se odvio na nebu prije nego što je bilo stvorenja na zemlji. Zbog tog pada na nebu čovječanstvo bira pomazanje pod kojim ćemo biti: Kristom, Logosom, Riječi ili pod Luciferovim pomazanjem. Ali moramo zapamtiti, oboje su vrlo religiozni, oboje proslavljaju Boga, ali jedan je pravi a drugi krivi. Uz jednog ide vječni život, uz drugog ide bezumnost. Rat koji je počeo na nebu je već došao na zemlju.

U Božjem velikom stvaranju, prvo što je moralo izaći iz Boga, prema onom kako je to moralo biti, je Sunce. Prvo što je izašlo od Boga u duhovnom je bio Krist, Logos, a Krist je postao Svjetlost svijetu. Bog slijedi taj isti red u prirodnom i u duhovnom. Iz duhovnog stvaranja je došao Svjetlost Krist, iz prirodnog stvaranja je došlo Sunce. Iz stvaranja Sunca, od stvari koje su se odlomile su došle sve zvijezde, planeti. Znanost to kaže drugačije, ali ovo je po duhovnom redoslijedu. Iz ove velike formacije dolazi veliki komad, i taj veliki komad se hladio i formirao i postao planet Zemlja još u početku kad je Bog to stvorio. Neke prethodne civilizacije čini se da su postojale po Pismu i bile su na Zemlji, bile su osuđene i uništene i onda je Zemlja bila pokrivena sa tamom. Tama se prostirala nad bezdanom. Tako nalazimo u Postanku 1,1 – U početku stvori Bog nebo i zemlju i onda točka. Možda milijuni i milijarde godina su prošle. Zatim ide drugi stih – Zemlja bijaše pusta i prazna, tama se prostirala nad bezdanom. To je bila Zemlja koja je ostala u svom osuđenom stanju. Iz toga, samo prije nekoliko par tisuća godina, Bog je iz toga počeo izvlačiti Eden iz ovog osuđenog kaosa. Kad bi ušli malo dublje u ovo vidjeli bi da se slična stvar može povezati sa ljudskom dušom jer smo mi stvoreni sa Božjim životom u duši, u nama i da je to bilo natkriveno palom ljudskom prirodom. Kad je čovjek pao, mi smo došli pod vlast gospodara zračnog kraljevstva, Efežani 2. nam tako kažu. Bog je morao poslati Svjetlo i otjerati tamu da donesemo ono što je On htio u svakom Svom djetetu.

Nastavit ćemo proučavanje Boštva od Abrahama jer je Abraham imao posjetu. Kad se vratio sa pokolja kraljeva, evo nešto što Božji prorok za ovo vrijeme nama kaže, Abrahamu se pojavio kao Melkisedek, a to je Bog.
Hebrejima 7,1-3: „Uistinu, taj Melkisedek, kralj Salema, svećenik Boga Svevišnjega, koji je susreo Abrahama dok se ovaj vraćao s pokolja kraljeva i blagoslovio ga, i kojemu je Abraham odijelio desetinu od svega; koji u prijevodu najprije znači „Kralj pravednosti“, a zatim i „Kralj Salema“, to jest „Kralj mira“; bez oca, bez majke,  bez podrijetla, kojemu dani nemaju početka ni život kraja, sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenikom zauvijek.“
Melkisedek nije imao oca, nije imao majku, ni početak ni kraj života – prema tome, on je morao biti sam Bog. Abrahama je posjetio Bog kao kralj Salemski, kao kralj Jeruzalemski. Došao je iz Novog Jeruzalema u kojeg će jednog dana ići izabrana Dama. Uz ovu posjetu Abrahamu, mi nalazimo razne manifestacije Božje: On se Mojsiju, Logos, pojavio kao Čovjek s leđa; Pismo kaže da je On bio Stijena koja ih je slijedila u pustinji; On je bio Ognjeni stup po noći i Oblak po danu. Sve je to taj isti Krist koji je vodio Izraelce kao što Krist vodi crkvu danas u formi Svetog Duha.

Krist koji je vodio Izraelce je bio s njima u pustinji, ali Bog im je rekao da će ih susresti između krila Kerubina, iza pomirilišta, u Svetinji nad svetinjom. Bog im je rekao da će im govoriti između krila Kerubina i to je uvijek Krist i On je bio nazvan Anđeo saveza. Mojsije je rekao da ne povrijede ovog Anđela jer im On neće pokazati milosrđe. To je bio Krist u Starom Zavjetu. I dalje, Bog se konstantno manifestira.
Kad su Izraelci putovali, samo je veliki svećenik mogao ići iza vela u prisutnost Božju. Ovaj isti simbolizam i ista izvedba je bila postavljena u Salomonov hram što je bilo mjesto slavljena u vrijeme Isusa Krista. Veo u Salomonovom hramu je skrivao Božju slavu, Shekinah slavu, skrivao pomirilište i to je veo koji se razderao od vrha do dna na Golgoti. Bila je smrt ići u Svetinju nad svetinjama prije Golgote, ali sad je smrt ako mi ne idemo. Mi moramo ići u prisutnost Božju krštenjem Svetim Duhom, to je Božje obećanje. Krv Isusa Krista je nama pripravila put. Ovaj isti Bog, onako kako je Bog govorio nama kroz glasnike sedam crkvenih doba, u Starom Zavjetu On je govorio kroz proroke.



Svaki prorok, ovdje je jedna lista njih, možda ne neophodno ovih, ali svaki od ovih proroka je imao pomazanje, određenu mjeru Krista. Oni su postali Krist koji je donosio Riječ ljudima i Izraelu u svakom dobu. Simbolizam onoga što su proroci bili za Izrael, to su glasnici svakoj crkvi u Otkrivenju poglavlja 2. i 3. Oni rade istu stvar (anđeo crkve u Efezu, anđeo crkve Smirne…). Ovaj glasnik, ovaj čovjek u svakom dobu postaje manifestacija Krista za to doba. Da vam pokažem kako je to bitno – neki mogu reći: „Ja slijedim Isusa, ja ne slijedim čovjeka“, a Isus je rekao: 'Ako primite one koje Ja šaljem, primate Mene'. Ako On šalje glasnika i mi odbacimo glasnika, mi smo odbacili Krista. Bog je odabrao da radi kroz čovjeka.

Kad pratimo Krista koji dolazi u manifestaciju, o Njemu je govoreno Izraelu preko proroka, onda mi znamo da je Marija bila zasjenjena Svetim Duhom da rodi Dijete. Kad je ovo Dijete bilo rođeno, atributi Božji su bili stavljeni u ovo Dijete i On je bio rođen kao Riječ Božja. Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama, ali još nije bilo oživljeno. Život Logosa nije došao unutra u Dijete kod rođenja, ali On je bio punina Riječi kad je bio rođen.
„ Bog je u svakom dobu, kao što sam govorio sinoć, rekao je kraj na početku. On je rekao što će se dogoditi u svakoj generaciji. Bog je u mnogo navrata slao proroke. Svaki put kad je došlo to vrijeme da se to dogodi za to doba, On je slao proroke. A Riječ Gospodnja uvijek dolazi prorocima, proroku za to vrijeme. A svaki put jedino što je prorok radio je točno manifestirao obećanje za to doba. I kad je na scenu došao dan našeg Gospoda Isusa, On je bio manifestacija Riječi za to doba. On je bio Izaija 9,6: „Dijete nam se rodi“...“ (W.M.Branham)
Ovaj isti Logos koji je bio s Kristom još ne rođen u To, ali On je bio Riječ bez obzira i iznenadio je farizeje i saduceje sa svojim znanjem Riječi jer On je bio Riječ. On je radio u stolarskoj radionici sa svojim očuhom Josipom, da ga tako nazovemo, ali On još nije bio oživljen u Svoju službu. Ali, kako je Isus Živa Riječ otišao na rijeku Jordan i susreo proroka u vodi i kada je On bio u vodi, Pismo kaže  da se dogodilo nešto vrlo posebno kad je Duh Božji se spustio na Njega. Duh Božji kao golub ulazi u ovu posudu i sada je Riječ oživljena u manifestaciju. Sada je On punina Božanstva tjelesno na zemlji. On kreće u Svoju službu nakon perioda kušnji na Gori kušnje. Ovaj princip prati svakog vjernika. Sjeme predodređenja treba biti oživljeno krštenjem Svetim Duhom upravo kako je Isus bio oživljen. Riječ je bila tamo, ali morala je biti oživljena da bi donijela predodređenu manifestaciju. To je ista istina za svakog vjernika, prijatelji. Ako je to sjeme izbora u vama, vi trebate krštenje Svetim Duhom da oživi to sjeme, da donese vas u manifestaciju onoga što vas je Bog pozvao da radite u ovom dobu. Neka vas Bog blagoslovi.








          

                  

utorak, 27. studenoga 2012.

OBJAŠNJENJE BOŽANSTVA 1. / Brat Lonnie Jenkins


Jedna od najkontroverznijih temi u Pismu ili religiji je Boštvo: da li postoji mnogo bogova ili postoji samo jedan Bog ili je taj jedan Bog nekako podijeljen. Želim ovo jasno naglasiti da takve stvari kao što su ove nisu prije mogle biti znane. Biblija jasno pokazuje da to treba biti tajna sačuvana do vremena kraja:
Otkrivenje 10,7: U danima glasa sedmog anđela, kad on zatrubi, dovršit će se tajna Božja kao što je On to navijestio slugama svojim prorocima.
Prema tome, to je nepoznata stvar do ovog doba. Mnogi su pokušavali uči u to i proučavali su; bilo je puno špekulacija. Mi ne pokušavamo odbaciti ono što su ljudi uvijek vjerovali ili prije što su vjerovali. To nije ideja; ideja je da želim podijeliti s vama što Bog radi u ovom dobu s otkrivanjem Pisma.

U dane glasa sedmog anđela“, to je isti anđeo koji je glasnik u zadnjem crkvenom dobu. U Otkrivenju 3,14 kaže: Anđeo Crkve Laodiceje – to je sedma Crkva, sedma poganska crkva. Ove crkve, iako su postojale doslovno, one su simboli doba koje će doći, a mi smo u tom konačnom dobu, laodicejskom dobu. Možete o tome čitati u Otkrivenju 2. i 3. poglavlje. Termin 'anđeo' znači poslanik, glasnik. Može biti natprirodno biće a može biti čovjek sa porukom od Boga. Tako vidimo da je ova Božja tajna sačuvana do otkrivanja koje se treba dogoditi u glasu sedmog anđela. Zapamtite, ne želimo odbaciti prethodna učenja ili ono što vaša crkva uči ili što su učile crkve starih vremena u prošlosti. Mi želimo podijeliti s vama što je Bog napravio u ovom dobu. 

Prije drugog dolaska Gospoda Isusa Krista, Bog je milostivo poslao nama 'Tako kaže Gospod' o mnogim biblijskim temama, o stvarima koje su bitne za našu vjeru i pripremu za slijedeći veliki događaj u Božjem planu što je uskrsnuće i uznesenje, odnosno odlazak i susret u zraku što je govoreno u 1.Solunjanima 4.15-17:
Ovo vam doista govorimo po Riječi Gospodinovoj: mi živi, preostali do Dolaska Gospodinovog, nećemo preteći one koji su usnuli. Jer će sam Gospodin  sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i s trubljom Božjom – sići s neba i najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a potom ćemo mi živi, mi preostali, zajedno s njima biti uzneseni u oblacima u susret Gospodinu, u zrak; i tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.
 Vjera dolazi slušanjem Riječi Božje i ovo doba zahtijeva vjeru kao što nije bilo potrebno ni u jednom drugom dobu jer ni jedno drugo doba nije trebalo vjerovati za promjenu u svom tijelu i susret u zraku - uznesenje;  da ćemo svi biti promijenjeni u trenutku, u treptaju oka kao što Pismo kaže u Korinćanima 15.
To je sve taj isti događaj, ta promjena nas dovodi u kontakt sa slijedećom dimenzijom. Dakle, ovo je prvo doba koje mora imati vjeru da vjeruje za to. Prema tome, morala je doći posebna Poruka, čista Riječ da donese čistu vjeru, da pripremi ljude za ovaj drugi dolazak, za promjenu naših tijela.

Govorit ćemo o Bogu Abrahama, Izaka i Izraela, kako to Pismo spominje: je li On jedan, dva ili tri. Mi gledamo razne citate iz Pisma i vidimo kako su ljudi mogli izvući razne zaključke. U Ponovljenom zakonu 32,39-40 kaže: 
Vidite sada da ja, Ja Jesam, i da drugog Boga pored mene nema. Ja usmrćujem, Ja oživljujem, Ja udaram i iscjeljujem. Nitko se iz ruke Moje ne izbavlja. Svoju ruku ja uzdižem prema nebu i kažem, Ja živim vječno.“
To je Bog koji govori.

Bog je rekao kroz svog proroka Izaiju; Izaija 46,9:
Sjetite se prošlosti pradavne: Ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije. Onaj koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što se još nije zbilo. Ja kažem, odluka će se moja ispuniti i izvršit ću sve što Mi je po volji.“
Kad Bog kaže da samo On vama može reći budućnost i održati to, onda nema boga osim Boga Biblije koji to radi jer On drži budućnost. Radi toga je On poseban Bog, iznad svih drugih stvari koje ljudi mogu nazvati bogovima.

Mojsije je napisao u Ponovljenom zakonu 6,4:
Čuj Izraele, Gospod je Bog naš, Gospod je jedan“
Kad to pogledamo  onda bi zaključili da je samo jedan Bog.

U Psalmu 110,1 David kaže::
Riječ Gospodina Gospodinu mojemu, sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama.“
Kad bi to malo rastavili, to je Jahve, Gospod koji kaže mom Gospodu Adonu, a ta riječ Adon se koristi za kraljeve, za ljude, za Boga, za muževe, proroke, prinčeve, vladare. On kaže 'sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama.' – tu bi mogli doći do zaključka da postoji dva Boga.

Novi Zavjet, Matej 3,16, kad je Isus bio kršten od proroka Ivana:
I kad je bio kršten, odmah izađe iz vode: iznenada se  otvoriše nebesa, te on vidje Duha Božjeg gdje silazi kao golub i spušta se na Njega i glas s neba reče: 'Ovo je Sin moj, ljubljeni moj koga sam odabrao.'“
 U Mateju, mi vidimo Isusa Sina, Svetog Duha kao goluba i Oca koji govori sa neba i što je tu onda naš zaključak? Tu se gotovo čini da postoje trojica i kada se vratimo u Mojsijeve zapise da je Gospod Bog jedan Bog  onda mi moramo znati da postoji samo jedan. Mnogi onda kažu: „On je tri u jedan“, a neki kažu: „On je tri osobe a ipak jedan Bog“, neki kažu: „On je tri kao voda, u raznim stanjima“. Voda može biti tekuća, može biti čvrsta – led i može biti snažna kao para; u sve te tri forme to je još uvijek voda. Može li biti da se Bog pojavljuje u raznim formama? Neki kažu da postoje tri manifestacije ili službe Božje: u Ocu, u Sinu i u Svetom Duhu. Mi često čujemo termin 'trojstvo' što zapravo nije biblijska Riječ. Ne nalazi se u Bibliji riječ 'trojstvo'. Prema novoj Internacionalnoj enciklopediji termin 'trojstvo' je osmislio rimokatolički otac Tertulijan. Tertulijan je bio prvi koji je koristio riječ 'trinitis' što je 'trojstvo' da opiše Boštvo; on na taj način otvorio vrata razvoja ortodoksne trojičarske, odnosno kristologijske trojičarkse doktrine. To je bilo oko 280. godine, 150 godina nakon formiranja kršćanske crkve u Knjizi Djela nakon Pentekosta. 

Bog je rekao kroz svog proroka Izaiju; Izaija 45,22:
Obratite se k Meni da se spasite svi krajevi zemlje, jer Ja sam Bog i nema drugoga. Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, Riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, Mnome će se svaki jezik zaklinjati.“
Postoji Bog koji se kune da On Je i apsolutno jedan dan će svi to znati, ali danas je dan čovjeka i tu su velike debate o Bogu. Neki kažu da ne postoji Bog, ali oni koji vjeruju znaju da postoji. Mnogi su imali iskustvo da susretnu tog Boga.
Ova tema nije samo za naše bolje razumijevanje, evo i zašto. Pravo razumijevanje je bitno, uočite ovo sada, mi ne znamo gdje nas Bog vodi ako ne razumijemo o Bogu, Kristu. Kako bi znali kako doći do mjesta ako ne znamo koji je cilj? Pismo kaže u Rimljanima 8, 29 da nam je obećano da budemo suobličeni slici Sina Njegova te da On bude prvorođenac među mnogom braćom. Tako, ovo suobličivanje Kristovom liku, što je naš cilj vjernika – biti suobličen kao što je Božji Sin, kao On. Što je to onda? Mnogi kažu da je to simbol, da je to biti kao Isus. Sada se postavlja pitanje – jel' oni misle na Isusa iz Nazareta? Ali Isus iz Nazareta je rekao Ocu u Ivanu 17,5 :
Sada Ti Oče proslavi mene kod Sebe onom slavom koju imadoh kod Tebe prije nego je svijeta bilo.“
Isus je bio više nego samo čovjek, rođen od djevice Marije, jer prije stvaranja svijeta On je imao slavu koja je bila Božja slava. Vidjet ćemo kako je to bilo dok budemo nastavljali ovo proučavati.
Pavao piše u 1.Korinćanima 10,1-4:
Jer ne bih braćo htio da budete u neznanju: oci naši bijahu svi pod oblakom i svi prijeđoše kroz more i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru; i svi su isto duhovno jelo jeli i svi su isto duhovno piće pili; a pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist.“
Isusa iz Nazareta je imao slavu koja je bila Božja vlastita slava prije stvaranja svijeta. Sada vidimo da je On bio sa Izraelcima, kao ta stijena u pustinji. Ovo suobličavanje tom liku je još uvijek malo tajanstveno. Mi se moramo prilagoditi tom liku, suobličiti. Pavao slično piše Hebrejima 11,24-26:
Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi se zvati sinom kćeri faraonove. Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom. Većim je bogatstvom od blaga egipatskog smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.“
Mojsije, puno prije nego što je Isus rođen od djevice Marije, bio je voljan podnositi sramotu Kristovu. Zapamtite, mi se moramo suobličiti tom liku. Tako vidimo iz mnogih citata Pisma da je Krist postojao prije nego što je došao u tijelo.
Ivan piše u poglavlju 1,18:
Boga nikad nitko ne vidje; Jedinorođenac koji je u krilu Očevu, On ga obznani.“
 Adam je također bio sin Božji, ali on je bio stvoren, ne rođen. Isus je jedinorođeni Sin. Luka piše: „Bog je Duh.“ Kako onda Duh Bog može imati tjelesnog Sina? Svi smo mi čuli o krvi Isusa Krista; prolazeći kroz Pisma mi nalazimo krv Kristovu, krv Isusovu.  Knjiga Djela 20,28 kaže da je Crkva Božja bila otkupljena Božjom vlastitom krvlju. Naravno, to nije toliko teško shvatiti. U određenom smislu, krv svakog oca u njegovom djetetu - ne majčina krv - nego očeva krv je u njegovoj djeci. U utrobi, dijete hrani majčina krv, ali postoji odvojenje da majčina krv ne postane krv djeteta. Kod rođenja je samo očeva krv u tom djetetu. Život tog djeteta je u toj krvnoj stanici. Zapamtite to jer će nam to trebati kad budemo išli malo dalje. Vrlo je važno u ovoj seriji, kad dođemo do Golgote i prolijevanja krvi; vidjet ćemo koliko je bitno da znamo čiji je život bio u toj krvnoj stanici koja je bila slomljena na Golgoti.

Prvo ćemo pogledati na stvaranje. Postanak 1,1:
U početku Bog stvori nebo i zemlju.“ 
 Negdje, određenu točku, Bog stvara početkom jer za Boga samog nema početka, On je vječan; vječno nema početka i nema kraj.
U Ivanu 1, 1-2:
„U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po Njoj i bez nje ne postade ništa“
U početku Bog je stvorio nebo i zemlju, a u Ivanu nalazimo da je On stvorio to stvaranje Riječju. Bog je stvorio u Postanku - Riječ je stvorila u Ivanu. U Efežanima 3,9 kaže da Bog koji sve stvori po Isusu Kristu. Ovdje imamo tu prvu bitnu točku kod proučavanja Boštva. Bog je stvorio Riječju, a ime te Riječi je Isus Krist. U Otkrivenju 19,13 kaže – zovu ga Riječ Božja. To nije Njegovo ime, nego zovu ga Riječ Božja, a Njegovo ime je Isus. U Kološanima 1,15:
On je slika Boga nevidljivoga; prvorođenac svakog stvorenja.“ 
Ovaj nevidljivi Bog počinje postajati vidljiv i izražavati Sebe kroz Krista. Krist postaje lik, slika. Prvorođenac svakog stvorenja – to se odnosi na puno prije nego rođenje kroz djevicu Mariju, to se odnosi na vrijeme prije nego što je bilo lava, žirafe, pijetla, ili čovjeka; to se odnosi na vrijeme prije bilo kojeg stvorenja – On je bio prvorođenac. Mi sad vidimo kako je On bio prvorođenac da postane manifestacija živa u Boga – ukratko ću vam to iznijeti.
Riječ je izražena misao. Kad mi izgovorimo riječ, ona postaje izraz moje nevidljive misli. Tako Bog sa Svojim velikim razmišljanjem - On je želio biti izražen. Iz Božjih misli je izašla Riječ; Kološanima 1,16:
U Njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, ova dimenzija ili druge dimenzije, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti: sve je po Njemu stvoreno (Krist) i za Njega.
Mnogo puta, mi sebe želimo staviti u tu sliku da je On stvorio za nas, ali to nije, sve je to zbog Boga. Ako se vratimo i proučavamo ime Jahve i ime Elohim ili ime Adonai: mi vidimo da ta hebrejska imena za Boga, sve se spaja u tom Samopostojećem koji sebe otkriva i to je ono što mi proučavamo sada: tog Samopostojećeg, Nevidljivog koji se želio otkriti i On želi biti obznanjen. Vratimo se u Kološane 1,17:
On je prije svega i sve stoji u Njemu. On je glava tijela, crkve: on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvak.“
To bi trebala biti Kristova pozicija kod vjernika: sve o čemu govorimo, sve o čemu živimo, o čemu znamo – to bi trebao biti Krist, fokus našega života. Kološanima 1,19:
Svidjelo se Bogu u Njemu nastaniti svu puninu.“
U Kološanima 2 kaže da je On bio punina Božanstva tjelesno. Što je to Božanstvo? To je Otac, Sin i Sveti Duh. Svi ti entiteti su bili u ovom čovjeku zvanom Isus Krist iz Nazareta. Takva tajna kako cijeli Bog može biti u čovjeku, to ćemo shvatiti kroz nastavak ovog proučavanja. Mi možemo vidjeti iz ovih citata Pisma da tajna oko nevidljivog Boga je otkrivena u i kroz Krista. Da to kažem na drugi način: Krist je tajna Božja otkrivena.

Bog je nevidljiv i u tom nevidljivom Bogu su bili određeni atributi; želje, nešto što je bilo u Njemu. U Kološanima 1 kaže da je sve stvoreno po Njemu i za Njega. Bilo je u Njemu da bude Sudac, bilo je u Njemu da bude Otkupitelj…Razmislite o svemu ovome. On je želio manifestirati ove atribute nama; ako će On biti Otkupitelj netko mora biti izgubljen. On želi da mu se vjeruje;  vidimo da su Adam i Eva prestali vjerovati, da je rana crkva prestala vjerovati, židovska crkva je prestala i zato se Bog okrenuo poganima i On sad radi s nama. U Njemu je da bude Iscjelitelj – netko je morao biti bolestan, u Njemu je bilo da bude Vođa – netko je morao biti izgubljen, u Njemu je bilo da bude Obitelj – primijetite, ne da će stvoriti obitelj nego Bog će biti Obitelj jer On dijeli Svoj vlastiti vječni život. On želi biti Utješitelj – netko mora biti neutješen, On želi biti Muž – zato mora biti Nevjesta i vidimo da je to poganska Crkva…i uz to jako puno toga. Iz uma ovog velikog Boga došao je plan otkrivanja kroz koji mi možemo naučiti više o Njemu i naučiti o ovom nevidljivom Bogu. On je nama omogućio da vidimo ovog nevidljivog Boga. Kad je On počeo manifestirati Sebe iz Boga¸ materijalizacija Božjih misli – pojavljuje se termin u Bibliji koji se zove Logos. Um Božji i atributi Božji će sada biti izraženi u formi Riječi – Logos koji je izašao iz Boga.
Ovo što izgleda kao DNA, unutar Logosa, to predstavlja atribute Božje koji su prešli iz forme misli i postali su izraženi. Onda, kad su postali izraženi,  mi vidimo da je ovaj Logos Krist.
Sjetite se, Oče, proslavi me onom slavom koju imadoh kod Tebe prije nego je svijeta bilo.“ Tako, Logos je Krist, pomazana Riječ. Definicija iz Strongove konkordance : Logos = nešto rečeno što uključuje misao ili Božanski izraz što je Krist. Ako mi uzmemo Božju Riječ ali promijenimo misao, mi vidimo da ovaj atribut Božji više nije Logos. Logos Božji je kao klica koja je u sjemenu, tako da je klica ono što stvara, što određuje što će sjeme proizvesti. Misao Božja stavljena u Riječ Božju, ako nije izopačena, Ona će proizvesti ono što je Bog imao u Svom umu. Ako mi uzmemo tu istu Riječ i dodamo razne misli tome, osim onoga što je Bog imao u svom umu, Riječ neće moći proizvesti ono što treba proizvesti. Klasičan primjer toga je da Bog Svoju Riječ naziva sjemenom i svako sjeme u Postanku 1,11 ima sposobnost da donese od svoje vrste. Božja Riječ je sjeme. Ako mi hibridiziramo prirodno sjeme, izmiješamo ga s nečim drugim, konačan produkt nije lako razlučiti: hibridiziran produkt može proizvesti nešto izmiješano sa originalom, ali neće donositi od svoje vrste. Ja se bojim prijatelji da je kroz doba čovjek prisvojio mnoge stvari koje su bile ubačene u Riječ Božju, da bi je hibridiziralo. Radi toga, mi ne vidimo da crkva ne proizvodi ono što je Bog tražio, radi toga što u sebi ima nešto ubačeno od ljudskih misli, ljudskih vjeroispovijedi, ljudskih dogmi što je ubilo efekt Riječi Božje. Tako mi ne vidimo Krista prikazanog kao što bi Ga trebali vidjeti.