Dragi Gospodine Isuse,
hvala Ti što smo se skupili opet oko Tvoje Riječi i oko Tvoga Duha. Gospodine
Isuse, molim Te da pomaziš ovu službu i da nam pokažeš ono što si Ti spremio za
nas u svojem svetom slugi, proroku. Gospodine Isuse, molimo Te, pokaži nam ono
što oni drugi tamo vani ne vide, molimo Te Gospodine, kako bi mogli podijeliti
sa onima koji još trebaju čuti, molimo Te Isuse. Amen!
Prije nego što krenemo dalje da otvorimo Božju
Riječ. Možemo ustati iz poštovanja prema Božjoj Riječi; Heb. 9,24-28. Današnja
tema je nastavak onoga što smo pričali prošli put i nadam se da ćemo danas
završiti ovu temu Milost u vrijeme suda a ako bi trebalo staviti podnaslov ovom o
čemu ću danas pričati onda bi podnaslov bio: Tri Kristova pojavljivanja. Kad
budemo čitali u Heb. 9 primijetit ćete da se riječ - pojaviti, pojavljuje tri puta.
HEBREJIMA 9,24-28: “Jer Krist nije ušao u rukotvorene svetinje, slike one istinske, nego u samo nebo da se pojavi pred licem Božjim za nas.Ne da mnogo puta prinosi samog Sebe kao što veliki svećenik ulazi u svetinju svake godine s tuđom krvlju, inače bi morao trpjeti mnogo puta od postanka svijeta, nego se sada pojavio jedanput na svršetku vjekova da odstrani grijeh Svojom žrtvom i kao što je određeno ljudima jedanput umrijeti a nakon toga sud, tako i Krist jedanput se prinio da grijehe mnogih ponese a drugi put će se bez grijeha pojaviti onima koji ga iščekuju za spasenje.“Dragi Gospode, vjerujemo da je Tvoj Duh Sveti ovdje s nama upravo radi toga što smo Ga pozvali, vjerujemo Gospode da je Tvoja Riječ istinita, da su riječi koje si Ti rekao Duh i Život Gospode i da te Riječi su taj Duh Gospode i molimo da otkriješ Svoje Riječi koje smo pročitali, da blagosloviš Gospode. Nitko od nas nije dostojan niti da pogleda u Tvoju Knjigu Gospode, u Tvoju Riječ, niti da govori o njoj Gospode, niti da se bavi Pismom, ali Gospode, da nije bilo žrtve, ne bi imali ni pristupa ovome čemu imamo Gospode ali žrtvom Isusa Krista dobili smo pristup i Ti si nas učinio dostojnima i molim Te da nas gledaš kroz Krv, da nas blagosloviš danas Gospode, da ovo vrijeme koje smo proveli ne bude Gospode samo radi informacija nego da Ti, svakome od nas, naglasiš u našem životu, u našim srcima ono što je bitno za nas u ovom trenutku. Molimo Te to u Isusovo Ime! Amen!
Već nekoliko puta, odnosno zadnja dva puta, pričamo na temu Otk. 5 i nečega što prorok naziva najuzvišenijom stvari u Pismu. Kad razgovaramo i razmišljamo o toj izjavi da je ono što Pismo kaže u Otk.5, kad je Janje, odnosno Krist, uzelo Knjigu i otvorilo Pečate, da je to bio najuzvišeniji događaj u Pismu, ponekad nam izgleda da je to malo hrabra izjava. Ja sam razmišljao o toj izjavi zbog čega prorok to naziva najuzvišenijim događajem u Pismu i zapravo sam u svom razmišljanju došao do jednog citata u Pismu koji kaže:“Ako pšenično zrno ne umre ostaje samo, ako umre rodi veliki rod.“ Znači, Kristova žrtva na križu je bio ovaj događaj kad je pšenično zrno umrlo. Kad uspoređujemo dva događaja koja se događaju kod sijanja nečega: prvi događaj je sjetva, onda ide jedan period i nakon toga završni događaj je žetva. Kad bi usporedili ta dva događaja – sjetvu i žetvu, mislim da bi se složili, da bi mogli reći da je žetva uzvišeniji događaj od sjetve, iako je sjetva nužna da bi uopće bilo žetve, ali kod sjetve ili kad se sije ljudi obično nisu previše veseli; kao što i kod Kristove žrtve nije bilo previše veselja; bilo je veselja samo potencijalno u smislu onoga što će to proizvesti, a to je žetva, odnosno mi. Kod žetve je uvijek velika svečanost, veliko veselje i vidimo u Otk. 5 da kad je Janje nastupilo, uzelo Knjigu i otvorilo Pečate, otkrilo Biblijske tajne, da je bilo veliko veselje na nebu. Radi toga, prorok se usuđuje to nazvati najvećim događajem jer je to žetva ili kraj ili svršetak onoga ili cilj koji je ostavren onime zašto je Krist umro; to je svrha Kristove smrti ostvarena žetvom ili vremenom na kraju kad je Janje uzelo ono što je otkupilo. Zato prorok to naziva najuzvišenijom stvari u Pismu i ako je to najuzvišenija stvar u Pismu, koliko god nam se učinila jasnom, mislim da zaslužuje da malo razmišljamo i razgovaramo o njoj jer prorok je u toj propovijed - u Prelazu ili procjepu između sedam crkvenih doba i Sedam Pečata - dosta govorio o toj uzvišenoj stvari i ta stvar se događa u našem vremenu.
Prorok dalje govori o Kristu kao Rođaku o čemu smo pričali; neću puno ponavljati da se ne zadržavamo, nego samo da napravim par rečenica za uvod. Kristova žrtva je zapravo omogućila nama, da mi imamo pravo na ono što je Adam izgubio. Ako bi stali malo i razmišljali što je to Adam izgubio a što mi danas ne uživamo, vidimo da je Adam izgubio zajedništvo s Bogom, izgubio je vječni život. U prirodnom smislu, Adam je izgubio mnoge stvari kao što su vlast nad prirodom, izgubio je to da ne može umrijeti, da ne može biti bolestan, da ne može biti žalostan, da ne može se osjećati usamljeno itd. Znači, Adam nije morao ustati svaki dan na posao, Adam nije morao platiti račune, Adam nije morao iznova kalkulirati kako to da sve napravi, Adam nije imao problema u životu i sve to što je Adam izgubio, Bog je nama osigurao da se vratimo natrag. Ako bi netko od nas potpisao nešto u svom životu onda je to sigurno da živimo u okolnostima u kojima je živio Adam. Ono što je Krist napravio; On je zamislio način povratka natrag u originalno stanje i taj povratak se sastoji od tri djela. Prvi dio je bio ono što sam usporedio sa sjetvom odnosno pšeničnim zrnom koje je umrlo sa ciljem da ne ostane samo i to je bila Kristova žrtva. Nakon toga, kad nešto posijemo, ide jedan dugačak period u kojem to posijano zrno prolazi kroz određeni period da bi rezultiralo žetvom. Taj period kroz koji prolazi zrno je period od dvije tisuće godina kroz koje prolazi crkva i ako primijetimo u tom periodu najprije nikne nešto i ono što nikne iz zemlje je neka stabljika, neki list i to nije zrno. Znači, kad pogledamo što se događalo zadnjih dvije tisuće godina kršćanstva, sve što je niklo i sve što se pojavilo iz onoga što je bilo posijano, iz Kristove žrtve, nije bilo u potpunosti kao Krist, nije bilo nikoga tko je mogao ispuniti onaj Biblijski stih koji kaže: “Djela koja sam Ja činio, činit ćete i vi, također.“ I sad na kraju vremena znamo da se mora takvo što pojaviti i ne samo da se mora pojaviti nego se mora pojaviti mnogostruko više; Krist je bio jedan, a na kraju se pojavljuje Nevjesta odnosno mnogočlano Tijelo Kristovo u kojima Bog prebiva kao što prebiva u Kristu. Uglavnom, vidimo taj slijed događaja o kojem pričamo i koncentriramo se na zadnji događaj u tom nizu a to je trenutak kad završava Kristovo posredništvo ili trenutak kad završava ovaj period Kristovog zauzimanja i posredovanja za grijehe koje su ljudi činili. U Starom Zavjetu postojao je tip toga gdje je veliki svećenik prinosio žrtvu u šatoru ili hramu za grijehe naroda koje su činili iz neznanja. Takva ista preslika ili služba Krista kao Velikog Svećenika postoji u Bibliji i On je naš Veliki Svećenik i On je isto Onaj koji se zauzima, posreduje za nas i Pismo kaže da je uzišao i sjeo zdesna Bogu. Prošli put sam govorio o tome i da me ne bi tko krivo razumio u onome što sam govorio, zadržao bih se tu da bi shvatili to.
Možda da krenem od ovoga ili da prvo kažem; postoje različite razine nekih Biblijskih događaja koji se ispunjavaju; recimo, uzmemo opravdanje. Zemlja također ima svoje opravdanje. Zemlja je krštena za vrijeme Noe u potopu. To je bilo zemljino krštenje. Poslije vidimo da je Bog radio i sa Izraelom kao sa nacijom i vidimo da su oni kršteni u Crvenom moru. Iako je Izrael već prošao (budući da su sudionici ove zemlje i živjeli na zemlji) to krštenje zemljino, nije značilo da oni ne moraju biti kršteni kao narod. Kad promatramo i idemo dalje, vidimo crkvu koja se pojavila, na kraju vidimo Nevjestu i na kraju vidimo pojedinca. Kad govorimo o događajima u Bibliji, moramo vidjeti da postoje različite razine i kad govorimo o sudu postoje različite razine – postoji sud za Izrael, postoji sud za zemlju, postoji sud za crkvu i postojimo mi kao pojedinci, mi ili bilo tko drugi koji može također doći na sud. Kad govorimo o milosti postoji trenutak kad završava milost za jedne, za druge, za treće, za četvrte. Ako Bog završi sa crkvenim dobom ili sa denominacijama ili sa crkvom, ne znači da je završio s pojedincima i sigurno nije završio s pojedincima jer smo mi tu. Kad govorimo i promatramo ovaj slijed događaja da imamo to na umu jer ćemo doći do toga dalje. Sad da krenemo malo dalje da bi bilo jasno zašto smo pričali o tome da Pismo kaže da je Krist najprije bio Onaj koji je bio naša žrtva, sljedeći korak koji je napravio bio je: Pismo kaže da je sjeo zdesna Bogu na Božje Prijestolje i tamo je bio Posrednik, nakon toga nalazimo da je ustao s Prijestolja, uzeo Knjigu, otvorio Pečate. Njegovo ustajanje s Prijestolja znači da je završio Njegov posrednički posao i da nastupa Njegova služba Lava, odnosno Suda i ono što primjećujemo da iako je nebesko biće – starješina Njega nazvalo Lavom da ga je zemaljsko biće odnosno Ivan i dalje doživljavao kao Janje i to kao krvavo Janje što znači da je za njega još uvijek postojala milost. Međutim, moramo promatrati taj slijed događaja na koga se odnosi; doći ćemo do toga malo poslije. O toj najuzvišenijoj stvari u Pismu prorok kaže: “Kako je to uzvišena izjava ili čin. On sada ima vlasnički list otkupljenja, On ga ima u Svojoj ruci, posredništvo je završeno sada.“ Naravno, mi trebamo promatrati ako to prorok govori, da govori za crkvena doba, za crkveni svijet; ne govori za nas osobno ako mi nismo bili rođeni u to vrijeme. Znači, ja nisam bio rođen u vrijeme potopa i ne mogu reći da sam kao i zemlja proživio svoje krštenje, ja moram biti ponovno kršten zato što nisam živio u vrijeme toga krštenja i ne odnosi se na mene. Kad govorimo o posredništvu moramo razumjeti da postoji posredništvo za pojedinca i posredništvo za ukupno crkveni svijet ili da kažem tako, denominacijski svijet. Mi dolazimo u vrijeme kad posredništvo za denominacijski svijet kao takav završava; zato što je završilo i njihovo neznanje jer je Bog otkrio tajnu jednom crkvenom dobu, jednom vremenu i cijelom kršćanskom svijetu. Međutim, da bi posredništvo za nas završilo, Bog isto to mora napraviti nama, nama moraju biti otkrivene te tajne. Znači trebamo paziti da ne pomiješamo, da kažemo - Laodiceji je Bog otkrio sve tajne, napustio Prijestolje i to znači da je milost završena i nitko od nas ne može biti spašen. To znači da je milost završena za crkveni svijet ili denominacijski svijet, ne milost nego posredništvo, a ne znači da je završilo za pojedince. Iz toga je činjenica kad malo promatramo i vidimo; recimo, u vrijeme Luthera ili u vrijeme ljudi u Pismu koje smo čitali, odnosno u povijesti koje su čitali, vidimo da su činili mnoge stvari koji nisu po Pismu ali nije bilo otkriveno, nije im bilo otkriveno jer im nije moglo biti otkriveno. Pismo kaže da će tajne biti otkriveno tek na kraju vremena. Budući da su činili mnoge stvari iz neznanja sigurno su imali Posrednika na nebesima za grijehe iz njihovog neznanja ili Velikog Svećenika. Sad, kad dođe vrijeme, kad Bog jednom crkvenom dobu ili jednom vremenu otkrije neke tajne, to vrijeme nema više opravdanja za svoje neznanje jer je neznanje završilo i oni odgovaraju da li će prihvatiti ili odbaciti Božju Istinu koju im je Bog otkrio. Zapravo ako promatramo u Starom Zavjetu, Židovi su mogli napraviti samo dvije vrste grijeha: jedan grijeh je mogao biti onaj koji je bio zabranjen zakonom i ako su pogriješili i prekršili zakon imali su zadatak da uzmu Janje, da odnesu i prinesu žrtvu i ako bi prinijeli žrtvu dobili bi oproštenje za svoje grijehe. Međutim, postojao je i drugi tip grijeha koji su oni mogli napraviti a to je grijeh iz neznanja i za njih bi žrtvu prinjeo veliki svećenik. Znači, u tome se razlikuje. U svakom crkvenom dobu postoje stvari koje i svaki pojedinac od nas može napraviti; dvije vrste grijeha: može napraviti grijeh znajući da ne smije ili znajući da je pogriješio, a može napraviti grijeh ne znajući da je pogriješio. Mnogi vjernici, u zadnje dvije tisuće godina, su činili takve grijehe: krštavali djecu jer im nije bilo otkriveno da se čovjek mora najprije pokajati i krstiti ili plaćali za oproštenje grijeha u najboljoj namjeri. Za takve grijehe postojao je Posrednik na nebu jer su to bili grijesi iz neznanja. Međutim, ako je netko od vjernika ukrao ili izgubio živce itd., to je bio ovaj drugi tip grijeha gdje je on morao doći i pokajati se pred Bogom i prihvatiti Kristovu žrtvu koji je umro umjesto njega da bi dobio oproštenje. Kad Bog otkrije neke tajne i neke stvari iz Pisma, nekom vremenu ili pojedincu, on postaje odgovoran za to. Znači, ja postajem odgovoran za ono što mi je Bog otkrio. Tu treba razlikovati dvije stvari; jedna stvar je kad ja nekome nešto kažem to ne znači da mu je Bog to otkrio, znači sama činjenica da sam je ispričao nešto iz Pisma nekom čovjeku ne znači da mu je to bilo jasno i da mu je to bilo otkriveno, da je to sinulo u njegovoj duši. Prema tome, nije mu otkriveno, on još uvijek živi u neznanju. Moje nekakvo iskustvo: vrlo često kad razgovaram s ljudima, denominacijskim ljudima, koji su nekako u startu protiv Poruke, protiv službe brata Branhama i protiv nekih stvari koje mi naučavamo u Pismu, recimo zmijčevog sjemena ili bilo čega, kad mi uđemo u nekakav razgovor i izvadimo Biblijske stihove, izvadimo Bibliju pred sebe i analiziramo to kroz Božju Riječ, nažalost, vrlo često doživim taj trenutak da imate osjećaj da je čovjeku nešto sinulo kao da su mu se oči zasvjetlucale, kao kad bi bio sam sa sobom da bi priznao – e tu ima nešto. Ali, budući da njegova crkva ili denominacija ne vjeruje, on to odbaci. Takav čovjek ne može zahtijevati od Krista da bude Posrednik za grijehe iz njegovog neznanja. Postoje mnogi ljudi kojima mi pričamo neke stvari ali oni jednostavno to ne vide, nije im otkriveno. Ja znam ljude koji kažu – ja bih bio najsretniji kad bi mi to Bog otkrio jer vidim da si ti tako siguran u to, imaš takav mir a ja i dalje sam u tom svom nekakvom traženju, ja jednostavno to ne vidim iz Božje Riječi, to meni se čini možda je, možda nije. Ali postoji druga kategorija ljudi kojima je Bog nešto otkrio i kad im je to otkrio oni postaju odgovorni za to. To je ono što mi moramo biti pažljivi da u trenutku kad nam Bog nešto otkrije, mi postajemo odgovorni pred Bogom za to. Recimo, Bog nam može otkriti – nije u redu da radiš taj posao ili ti Bog može otkriti – nije u redu što si to rekao ili nije u redu da se tako šališ ili nije u redu da se tako oblačiš ili bilo što drugo. Ti znaš duboko unutar sebe da ti je Bog otkrio, da te je Bog upozorio i siguran si da je to tako i u tom trenutku postaješ odgovoran za ono što ti je Bog otkrio, bilo što da je to. To je ono što mi želimo svaki put, kad nam Bog nešto otkrije, podložiti se tome i to prihvatiti. Znači, o čemu pričamo ovdje? Pričamo da je došlo vrijeme u vremenu kraja; Pismo kaže da će sve tajne Božje biti otkrivene i to kaže da će se oglasiti sedmi poslanik na zemlji i kad se on oglasi dovršit će se ili bit će otkrivena Božja tajna. Živimo u vremenu kad su te tajne otkrivene, možda nisu otkrivene nama osobno ali našem crkvenom dobu ili općenito crkvenom svijetu te su tajne otkrivene. Budući da su im te tajne otkrivene, oni postaju odgovorni što će napraviti s onim što im je Bog otkrio, da li će to prihvatiti ili će to odbaciti. Ako to odbace onda ne mogu očekivati od Boga da posreduje za grijehe iz njihovog neznanja jer ne žive u neznanju nego žive u vremenu kad im je to otkriveno. Međutim, ako je otkriveno nekom crkvenom dobu, a znamo da su Pečati i Biblijske tajne otkrivene kroz poruku još 60-tih godina, to ne znači da je bilo otkriveno meni osobno koji nisam bio ni rođen tamo. Ja ću doživjeti kao pojedinac taj isti trenutak. Tajne koje je Bog otkrio crkvenom dobu moraju biti meni otkrivene, u tom trenutku Krist više nije Posrednik za moje neznanje jer mi je Bog otkrio, nego Krist je i dalje moje Janje. To ne znači da je završila milost, o čemu smo dosta pričali i naglašavali to; samo znači da u toj konkretnoj stvari ja više nisam u neznanju i odgovoran sam pred Bogom što ću napraviti s onime što mi je Bog otkrio. To sam htjio razjasniti da ne pomiješamo recimo ako kažemo - ja više nemam Posrednika samo zato što živim u vremenu kada je Krist napustio posredničko mjesto kod Očevog Prijestolja, izašao naprijed da uzme Knjigu da otvori tajne i tajne su otkrivene, znači sve je već završeno – jest za crkveno doba. Kad Bog meni otkrije, onda sam ja u poziciji u kojoj je crkveno doba sada. Ovo što smo pričali u zadnje dvije službe je najveći i najuzvišeniji događaj u Pismu zato što je to kulminacija ili završetak ili cilj ili rezultat koji je trebalo postići, kojeg je Krist naumio ostvariti Svojom žrtvom. Prorok nam kaže dalje da je vlasnički list otkupljenja ili ona Knjiga koja je bila zapečaćena cijelog stvorenja sad u Njegovoj ruci, u Janjetovoj i On dolazi da ga preuzme natrag; kaže da ga dolazi preuzeti natrag za ljudsku rasu.“Ne preuzima ga natrag za anđele, preuzima ga za čovjeka.“ Znači, sve ono što je bilo izgubljeno Krist uzima natrag u ovom našem vremenu, otvara tajne Svoje Riječi i preuzima to natrag za nas. Krist nije završio cijeli ovaj postupak otkupljenja radi Sebe, nego radi nas. I to je ono što kaže zašto da ih vratim natrag u Eden, sve što su oni izgubili, cijelo stvorenje - znači stabla, životinjski svijet, sve da vrati natrag u Eden. I to je naumljeno da bude naše, ne za Krista; Krist je to učinio za nas.
U Pismu, Biblija govori na kraju vremena da će se oglasiti posljednja truba. Ako čitamo u Kor. kad Pavao opisuje uznesenje i uskrsnuće umrlih u Kristu kaže ovako: “U trenutku oka, u posljednjoj trubi jer će zatrubiti i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi a mi ćemo se promijeniti jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivo i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.“ Postavlja se pitanje – na kraju vremena, prije nego što se desi uskrsnuće i uznesenje i prije nego što se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivo, mora se oglasiti posljednja truba - “Kad se oglašava posljednja truba? Ta posljednja truba će se oglasiti u isto vrijeme kad posljednji anđeo daje svoju Poruku i kad je posljednji Pečat otvoren. Oglasit će se posljednja truba i izlazi Otkupitelj da uzme Svoje otkupljeno vlasništvo, Svoju Crkvu oprane krvi.“ Posljednja truba koja prethodi uznesenju i uskrsnuću, onom najvećem događaju koje mi očekujemo, se oglašava kad se oglašava posljednji anđeo i kad je otvoren posljednji Pečat. Ova priča o posljednjem Pečatu; koja je inače prilično tajanstvena jer kaže da je bilo samo pola sata tišine na nebu; je vrlo interesantna i prorok je ovdje dotiče i daje nam naslutiti o čemu se to radi. Mi znamo da se posljednji anđeo već oglasio i da je posljednji Pečat već otvoren što znači da se posljednja truba već oglasila, jedino što još čekamo je uznesenje, odnosno uskrsnuće umrlih u Kristu i kako Pismo kaže da se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivo; ovo tijelo koje stari i propada da se obuče u tijelo koje živi vječnim životom. „Za ovog posljednjeg Pečata više nije Posrednik (govori za Krista). On je sada Kralj. A što On radi ako je Kralj? On mora imati podanike, a Njegovi podanici su oni koje je On otkupio. A oni ne mogu doći pred Njega dok On ne uzme prava otkupljenja.“ U posljednjem Pečatu ili u onom periodu pola sata tišine, Krist više nije Posrednik – On je Kralj. Živimo u vremenu preklapanja Krista kao Lava i Krista kao Kralja i ono što je vrlo interesantno i što odgovara na pitanje je to da ga je zemaljski Ivan i dalje doživljavao kao Janje ili kao Posrednika ili kao Onog koji je milostiv. Znači, milost je i dalje trajala iako na nebesima, nebeska bića kojima nije trebala Kristova žrtva, su ga doživljavali kao Lava odnosno kao Sudca. Mi živimo u vrijeme kad kažemo da očekujemo uznesenje i zapravo možemo reći da živimo u vrijeme kad ne očekujemo Krista da dođe tjelesno na zemlju jer Pismo i kaže da neće doći do svog drugog dolaska tjelesno na zemlju nego da će sići s neba a da ćemo mi uzići u susret Njemu u oblake, u zrak. Naš susret s Njim je u zraku i ako promatramo Pismo kaže da postoji jedan događaj kad će se na nebesima ukazati - znak Sina Čovječjega i mi vjerujemo da se taj događaj već desio. Znamo da je to bilo najavljeno u Pismu jer je rečeno da kad je Isus bio uznesen da ga je oblak oteo očima onih koji su ga promatrali i onda su se ukazali anđeli i rekli – „Galilejci, što stojite gledajući nebo, ovaj isti Krist vratit će se na isti način kako je i otišao.“ Što to govori Pismo? Ako ga je oblak oteo njihovim očima, kad se bude vratio, vratit će se opet s oblakom. Kad promatramo taj drugi Kristov dolazak u Otk., Njegov dolazak je opisan kao dolazak Sudca. Zašto znamo da je Sudac? Ima bijelu kosu, ima oči koje su pune gnjeva, ima noge kao užareni mjed i to ne govori o milosti već govori o sudu tj. Kristovom dolasku kao Sucu Međutim, u to isto vrijeme kad je Krist došao i kad se pokazao taj natprirodan oblak o kojem pričamo kao znak Sina Čovječjega i kad se Krist pojavio na zemlji ili spustio s neba, da budem precizniji, kao Sudac i dalje postoji milost. Ako bi pitali nebeska bića, oni bi ga vidjeli kao Lava, oni koji su već otkupljeni i koji su u svom stanju čekajući nas, a mi kao zemaljski ljudi, kao Ivan vidimo ga kao Janje i to kao krvavo Janje, što znači da još uvijek postoji milost iako sama činjenica da Krist dolazi kao Sudac ukazuje na to da prije nego što On dođe kao Sudac završit će Njegovi dani posredništva i On će nastupiti kao Onaj koji napušta Očevo Prijestolje ili posredovanje, uzima Knjigu, otvara tajne, daje te tajne svom glasniku na zemlji i preko njih poučava nas. Znači, posredništvo završava a nastupa sud. Tu vidimo taj period preklapanja suda i milosti i ono što je značajno da isto Evanđelje je i Evanđelje suda i Evanđelje milosti, istim ovim Evanđeljem, istom ovom Biblijom, Bog će jedne spasiti a druge osuditi. Bog nema dva Evanđelja; jedno za osuđene, drugo za spašene; to je jedno te isto Evanđelje. Krist u istom trenutku; kad čitamo Evanđelje; jednom se predstavlja kao Sudac, jednoj osobi kao Sudac a osobi koja to prihvaća kao Njezin Ženik, kao Onaj koji je milostiv. Preklapanje suda i milosti, preklapanje osude i milosti, preklapanje službe Janjeta i službe Lava je prisutno u svakom vremenu, odnosno svakome, ovisno o tome kako će on postupiti prema onome što mu Bog otkrije.
Prorok dalje kaže da postoje podanici; kad On nastupi kao Kralj ili Lav da moraju postojati neki podanici nad kojima će On kraljevati. Mora postojati kraljica ili podanici kojima On kraljuje; jer kralj bez kraljevstva nije kralj i mora postojati teritorij nad kojim kraljuje i moraju postojati ljudi nad kojima kraljuje da bi netko bio kralj. Teritorij nad kojim će Krist kraljevati je ova zemlja. Pismo jasno kaže da ćemo kraljevati s Kristom, da nas je načinio kraljevima svećenicima i da ćemo kraljevati s Njim na zemlji. Postoje neke denominacije koje vjeruju da je Milenij na nebu, ali u Otk. 5 Pismo jasno kaže da je Milenij ili kraljevstvo na zemlji. Teritorij znamo gdje je a oni nad kojima će On kraljevati ili Njegovi podanici su Njegovi otkupljeni ili Njegova Nevjesta; zbog toga On može biti Kralj. Dalje kaže prorok: „On je sada izašao da preuzme Svoje vlasništvo.“ Preuzimanje Kristovog vlasništva ili preuzimanje onoga što je On platio na Golgoti je zapravo uznesenje i uskrsnuće. Krist je već napravio većinu posla; napravio je posao plaćanja cijene na Golgoti, napravio je posao posredovanja ili službe Velikog Svećenika zdesna Bogu, napustio je posredništvo u smislu da ga je napustio ne za pojedinca - za nas koji nismo bili rođeni u vrijeme toga; već globalno gledajući za crkvu, za kršćanstvo posredništvo je završeno jer je Krist napustio Prijestolje, uzeo Knjigu, otvorio Pečate i još jedino što treba je da uzme ono što je bilo plaćeno. To uzimanje je zapravo uznesenje i uskrsnuće. Zadnji čin ili zadnje što mi očekujemo je da Krist završi to samim time što će doći uznesenje i uskrsnuće umrlih u Kristu. Kad se to desi, sve je gotovo. Možemo biti svjesni na kojem rubu živimo; to vam je kao da promatrate štafetu. Biblijska štafeta ima sedam sudionika, svako crkveno doba igra jednu štafetu, posljednje crkveno doba je sedmi u tom nizu koji je preuzeo štafetu i već je trči a mi smo oni koji trče posljednje metre tog kruga, mi smo u zadnjem krugu zadnje štafete, možda u posljednjim metrima toga kruga. Krist je učinio sve, Njegov plan otkupljenja je pri kraju i jedino što mi očekujemo je uznesenje koje može biti svaki tren.
Ako pogledamo prorok kaže dalje da je Krist razlomio Pečate i otkrio tajne; kad govorimo o razlamanju Pečata to je možda ovako neki termin koji me asocira odmah na ono o čemu se zapravo radi a to je da je zapravo Krist otkrio tajne Biblije. Postoje mnoge tajne u Bibliji koje su im bile skrivene kroz vrijeme, postoje tajne o prvom grijehu, o krštenju, o Božanstvu, o predodređenju, tajna je li pakao vječan ili nije vječan, tajna da li duše spavaju ili ne spavaju itd, mnoge Biblijske stvari koje su dijelile kršćane radi toga što to nije bilo shvaćeno i nije ni moglo biti shvaćeno jer Pismo kaže da će se otkriti na kraju vremena. Mi živimo u tom posljednjem vremenu kad su te tajne otkrivene i kad govorimo da su Pečati otvoreni - otvoreni Pečati zapravo znače otvorenu Knjižicu ili razjašnjenu Bibliju. Mi živimo u tom vremenu. Kaže da će to biti otkriveno zadnjem crkvenom dobu, jedinom koje je živo. Sva su crkvena doba prošla i sudionici tih crkvenih doba su usnuli i kad pogledamo, što sam rekao, može biti samo u posljednje vrijeme pred dolazak Zaručnika. Ima stih u Bibliji, u Mt. 25 koje kaže da će se u ponoć oglasiti jedan glas i najavit će Zaručnika: „U ponoć odjekne glas, Zaručnik dolazi, iziđite mu u susret.“ Razlikujemo dvije stvari: razlikujemo Zaručnika i neki glas koji najavljuje Zaručnika i mi vjerujemo da je taj glas ova Poruka, ove propovijedi o kojima mi pričamo – one najavljuju Zaručnika i što je značajno primijetiti je da Biblija ljude koji čekaju Zaručnika dijeli u dvije skupine: u mudru i ludu djevicu. One, i jedne i druge čekaju Zaručnika i jednu i drugu Biblija naziva djevicom; ljudi čistog moralnog života, da tako kažem. Međutim, jedni su imali ulje a drugi nisu imali ulje. Oni koji su išli kupiti ulje, Pismo ne kaže da su našli ulje, zapravo ga nisu našli. Ako ste malo razgovarali s ljudima u zadnje vrijeme, pogotovo na ovom našem području a i diljem Hrvatske; ja u zadnje vrijeme srećem dosta mladih ljudi koji su katolici i koji odlaze na nešto što se naziva duhovnim obnovama. Duhovna obnova je termin koji mi nazivamo probuđenje ili možda u nekakvom protestantskom svijetu to se naziva probuđenjem i kad je prorok vidio takve skupine koje su prilično hladne i formalne kako teže duhovnim darovima, on je rekao, to vam je luda djevica koja ide da traži ulje. Zato nije iznenađenje da u naše vrijeme postoji jako puno duhovnih obnova; postoji duhovnih obnova čak i unutar katoličke crkve. Kad bi htjeli konstatirati što je to ili gdje vidimo u Pismu da će se što to nešto desiti, to je zapravo ovo što Pismo kaže u Mt. 25 – to je luda djevica koja traži ulje i što je najznačajnije, ne kaže Pismo da će ga naći. Dok su oni tražili ulje, Pismo kaže da se desilo da ova druga polovica, odnosno mudra djevica, je otišla Zaručniku a oni su ostali u velikim nevoljama. Luda djevica je tražila ulje i ostala u velikim nevoljama, a u međuvremenu je mudra djevica ili Nevjesta otišla na svadbenu večeru, otišla u uznesenje. U zadnjih nekoliko godina svoje službe, prorok radi jednu značajnu razliku dijeleći kršćane, kako on kaže, na Crkvu i na Nevjestu. „Te su djevice koje su spavale ustale i upalile svoje lampe i otišle na večeru jer je to točno, a ostale su ostale za period nevolje. Točno. Plač, jauk i škrgut zubi. To je Crkva. Postoji velika razlika između Crkve i Nevjeste.“ Postoji velika razlika između mudre i lude djevice. Jedna je dočekala Zaručnika spremna, druga nije. Razlika je bila u Duhu Svetome, odnosno ulju. Ako primijetite, tamo kaže luda djevica – Dajte nam od svoga ulja jer nam se lampe gase ili trne – što znači da je njihova svjetlost bila privremena ili nestabilna, ne znači da oni nisu imali bljeskove, oni su imali bljeskove ali nisu imali konstantno. To je ono što fali denominacijskom svijetu; oni mogu dobiti bljesak ili nekakav blagoslov, mogu progovoriti u jezicima. Na tim duhovnim obnovama ljudi govore u jezicima; ja znam neke ljude koji su članovi Franjevačke mladeži , prilično revni katolici i možda u mnogo čemu bolji i moralniji nego što smo mi; ali ono što oni mogu dobiti na tim duhovnim obnovama je samo to da im se lampa upali na tren i da im se ugasi jer nema tamo Duha Svetoga. Duh Sveti je u Riječi. Isus kaže - Riječi koje sam vam Ja rekao su Duh i Život. Duh Sveti nije govor u jezicima, Duh Sveti nije emocija; može rezultirati nekakvom emocijom, može čovjek se rasplakati ali to nije Duh Sveti. U našem vremenu Duh Sveti je Riječ koje je Bog rekao u našem vremenu kroz Svog proroka. Duh Sveti je u našem vremenu Poruka jer ova Poruka preko proroka je otkrivanje Božje tajne ili Božje Riječi. Kad ljudi govore o Duhu Svetome kao o nekakvoj emociji ili nekakvom fanatičnom, mističnom ili bilo kakvom sličnom događaju – to nije to. Prorok čak govori da postoji tajna krštenja Duhom Svetim; kad sam nabrajao ove tajne koje trebaju biti otkrivene na kraju vremena; bez emocija. Pismo čak i kaže „blago onima koji nisu vidjeli“; postoji jedna skupina ljudi koji će vjerovati bez da vidi, bez da ima nešto opipljivo, bez da ima nešto emocionalno, bez da ima nešto fanatično itd. Ako ima netko, u redu, ali to nije dokaz Duha Svetog. Duh Sveti su Riječi koje je Krist rekao.
Prorok dalje kaže da je Janje razlomilo Pečate i otkrilo ih Svojoj Crkvi i ovo je meni vrlo interesantno jer otkriva u ovoj rečenici koji je cilj otvaranja Biblijskih tajni ili razlamanja Pečata. „Janje je razlomilo Pečate i otkrilo ih Svojoj Crkvi s ciljem da skupi Svoje podanike, za Svoje Kraljevstvo, Svoju Nevjestu. Vidite.“ Tajne koje su otkrivene imaju zadatak da nas skupi. Nemaju zadatak da bi mi bili pametniji ili da bi znali više ili da bi bili bolji ili da bi govorili u jezicima ili da bi skakali ili da bi plakali; nego imaju razlog da nas skupi za Kristovo Kraljevstvo. Kad bi razmislili malo zašto smo se mi ovdje skupili, jedini razlog je zato što postoje neke tajne koje je Bog otkrio iz Svoje Riječi u našem vremenu i mi smo se okupili oko njih. Mi se nismo skupili ovdje iz financijske koristi, nismo se skupili ovdje radi toga što nemamo gdje drugdje biti, nismo se skupili tu zato što u svijetu nemamo prijatelje ili ne bi mogli imati prijatelje ili što u svijetu ne bi mogli biti svjetovni već smo se skupili ovdje zato što je Bog izabrao nas da nam otkrije neke Svoje tajne i to je ono što nas povezuje. Ako ljudi kažu; vi se skupljate oko čovjeka odnosno vi uzdižete čovjeka – to nije istina, mi se ne okupljamo oko proroka, mi se okupljamo oko Poruke jer Poruka je ono što je otkrilo Božju Riječ u naše vrijeme. To je svrha razlamanja Pečata ili otkrivanja tajni; da se skupimo. Mi se nismo skupili oko organizacije, oko denominacije i nemamo čovjeka koji nas vodi, nemamo vodstvo, nemamo ništa što bi nas interesiralo osim otkrivenih Božjih tajni koje nas skupljaju u ovom našem vremenu.
„On napušta Prijestolje da bude Posrednik kao zaklano Janje da bude Lav Kralj,“: znači, govori o vremenu kad Krist napušta Prijestolje da bi postao Lav ili Kralj “da dovede svijet na sud, one koji su odbacili Njegovu Poruku. On nije više Posrednik.“ Dolazi vrijeme Kristove službe Sudca ili Lava da bi osudio ili doveo na sud one koji su odbacili Poruku. Da bi ih mogao dovesti na sud, mora prestati biti Njihov Posrednik. Dok god je Njihov Posrednik ne može ih suditi, Posrednik za grijehe iz neznanja. Da bi prestao biti Posrednik za grijehe iz neznanja, mora neznanje završiti. Iz tog razloga su Biblijske tajne i otkrivene u ovom našem vremenu. „A kad je Krv otišla sa sjedišta milosti, što je ono? Sjedište suda. I kad je Janje zaklano izašlo iz vječnosti s Očevog Prijestolja i uzeo Svoja prava, ono je bilo sjedište suda. Tada On postaje ne Janje već Lav i poziva Svoju Kraljicu da dođe i stane u Njega.“ Kad sam rekao da je Evanđelje isto i Evanđelja suda i Evanđelje milosti tako je isto Prijestolje i Prijestolje suda i Prijestolje milosti samo je razlika u tome da li je na Prijestolju prisutna žrtva i Kristova Krv ili nije. Kad Krist napusti Prijestolje, to Prijestolje postaje Prijestolje suda. Ako bi pitali ljude – Gdje će se odvijati sud? Odvijat će se na Prijestolju milosti na kojem nema Kristove žrtve. Prijestolje milosti će biti Prijestolje suda samo zato što tamo nema Kristove žrtve. Evanđelje, koje je Evanđelje spasenja nama, je Evanđelje osude onima koji ga odbace. Ova Poruka koju mi vjerujemo je Poruka milosti nama, ali to je ujedno i Poruka suda. U naše vrijeme, kad je Krist došao i kad se prikazao, prikazao se kao Sudac svijetu ali prikazao se i kao Janje nama na zemlji. Stvar suda ili milosti je zapravo definirano našim odnosom prema onom što Bog otkrije i čini u našem vremenu. Prihvatimo li, to je milost; odbacimo li, to je sud. „Ista voda koja je potopila svijet za vrijeme Noe je spasila Nou. On je plovio na istoj vodi koja je njemu značila spasenje, a drugima je značila sud.“
Jedna od tajni koje je Bog otkrio kroz ovu Poruku i koja je jedna od najljepših obećanja koje je Bog dao uz ono – „Vjeruj i spasit će se sav tvoj dom“; ako ste čitali propovijed Znak onda znate o čemu se radi, da vjernik ima pravo na spasenje svoje obitelji; a druga stvar koju kaže Pismo je ova: „Ne znate li da će sveti suditi svijet.“ Prorok u ovoj Poruci, za razliku od bilo koga drugog, je dosegnuo do ove istine i otkrio nam je jer je Bog pokazao kroz Svoju Riječ da sveti su oni koji sude svijet. Što to znači? Znači, da će na sudu biti i Nevjesta i Krist i oni kojima će se suditi. Nevjesta ide na sud ali ne da bude suđena nego da bude sudac. Prorok uzima Danijela i kaže: “Danijel je rekao, sud je bio postavljen, knjige se otvoriše i 10 000 puta 10 000 tisuća služahu Njemu.“ Što kaže prorok? Imamo Sudca odnosno Krista, imamo tisuće na sudu – to je Kralj i Kraljica; „zatim je bila otvorena druga Knjiga. To je Knjiga života i ta Knjiga života iz koje je suđeno nekima - to je za Crkvu, a Kralj i Kraljica su stajali tamo.“ Drugim riječima, Kralj i Kraljica stoje na Prijestolju, odnosno Kralj i tisuće koji Mu služahu - što je Nevjesta koja služi svom Ženiku i onda vidimo Knjige koje se otvoriše. Jedna od tih knjiga je Knjiga života iz koje će biti suđeno Crkvi, odnosno ludoj djevici. Prorok jasno kaže da oni koji budu mudra djevica će suditi svijetu. Sveti će suditi svijetu – što znači da će imati priliku dati vječni život ljudima koje su poznavali, recimo to tako, a nikad se nisu obratili. Znamo da Krist kaže da On ne želi da nitko propadne nego da svi imaju vječni život. I mi, kad budemo sudili nekome na Prijestolju, ćemo imati tu istu čežnju da nađemo bilo kome bilo kakvu zaslugu da bi im dali vječni život. Pojavit će se pred nama mnogi ljudi koji nisu sveti, odnosno koji nisu mudra djevica i Pismo govori da će čak dobiti vječni život ako su dali i čašu hladne vode; to im neće biti zaboravljeno. Sveti će suditi svijetu i pred njima će se pojaviti ljudi i ako dođe pred mene netko tko nije bio prihvatio Krista i ako ja, vi ili bilo tko drugi budemo našli jedno dobro djelo tom čovjeku pa taman i čaša hladne vode; Isus kaže onima koji su na sudu dobili vječni život a nisu znali zašto su ga dobili i On im je rekao – „kad sam bio gladan, vi ste me nahranili, kad sam bio žedan, napojili ste me“, a oni ga pitaju – „A kad smo to učinili?“ - to su ljudi koji nisu bili vjernici jer da su bili vjernici bili bi i svjesni toga što su radili za Krista – „što ste učinili mojim najmanjima, Meni ste učinili.“ Takvim ljudima na sudu će biti uvaženo ili nagrađeno vječnim životom i nešto najmanje što su učinili svetima. Jedna od najljepših stvari koje je Bog otkrio kroz ovu Poruku je da stvarno damo sve od sebe da budemo mudra djevica, da kažem to na taj način, jer onda na taj način imamo priliku dati vječni život bilo kome ako nađemo i najmanje dobro djelo koje su učinili nama, bez obzira što taj netko za svoga života nije povjerovao i zbog toga što nije povjerovao nije sveti - nije mudra djevica, nego dolazi da mu bude suđeno. To je jedna od najljepših stvari koje Pismo kaže: „Vjeruj i spasit ćeš se ti i sav tvoj dom“ i „Sveti će suditi svijet“. Sveti odlučuju o sudbini onih koji nisu prihvatili Krista ili Ga nisu u potpunosti prihvatili i ako nađu i najmanje dobro djelo koje su učinili, u prilici će biti da daju vječni život tim ljudima; ali uvjet za to je da budu mudre djevice. Znači, postoji razlika između mudre i lude djevice. Mudra djevica ima ulja, odnosno ima Duha Svetoga, a Duh Sveti je Kristova Riječ u naše vrijeme rečena preko proroka i tko to prihvati ima Duha Svetoga i ima ulja i mudra je djevica i na sudu sudi, nije mu suđeno.
„Primijetite ovdje, On dolazi, napušta Prijestolje kao Posrednik, kao zaklano Janje da postane Lav, Kralj, da cijeli svijet dovede na sud.“ To je prva stvar koju smo pročitali – napušta Prijestolje kao Posrednik da postane Lav i dovede svijet na sud. Druga stvar: “Zatim preuzima Svoju baštinu. To je Crkva, odnosno Nevjesta.“ Preuzimanje je zapravo uznesenje ili uskrsnuće. Treća stvar: “A što On zatim radi? On Svog suparnika, odnosno Sotonu postavlja na pravo mjesto. Baca ga u ognjeno jezero sa svim onima koji su bili inspirirani Sotonom da odbace Njegovu Riječ otkupljenja.“ Oni koji odbace Riječ otkupljenja koje je Bog poslao a na to ih je naveo ili inspirirao Sotona, završavaju u ognjenom jezeru. Znači, tri stvari će učiniti na kraju otkupljenja: napustiti Prijestolje, preuzeti Nevjestu i Sotonu baciti u ognjeno jezero kao Svog protivnika. „A kad je On to učinio, gledajte što se dogodilo, pričajte o jubileju.“ Kao što sam spomenuo na početku, kad je Janje napustilo Prijestolje i završilo Svoj posrednički posao – Što je to rezultiralo na nebu? Na nebu je to rezultiralo slavljem. A s čime je to rezultiralo na zemlji? Dolaskom Krista kao Sudca. Na nebu slavlje, ne zemlji sud. Na nebu slavlje jer napokon završava čekanje svetih i uspostavit će se Kristovo kraljevstvo; a na zemlji Laodiceja, na zemlji Sotonin nevjernik. Jedino što sprječava sud na zemlji je Nevjesta. Kad Nevjesta ode, onda više nema razloga za odgađanje suda. Ako bi sada imali nekakvu priliku pogledati u nebo, u nebu bi vidjeli slavlje; zato što je Krist otvorio tajne Svoje Riječi preko svoga sluge glasnika, napustio posredničko Prijestolje (recimo to globalno da ne miješamo naš osobni život već gledamo jedno crkveno doba i za kršćanstvo općenito) i zbog svega toga je na nebu slavlje. Na zemlji, oni koji su odbacili Krista i koji žive u Sotoninom Edenu - njima je tuga, odnosno sud. Vidimo taj kontrast između neba i zemlje, odnosno kako isti ovaj događaj doživljava nebo i kako ga doživljavaju zemljani. Možda da ubacim ovdje nešto što prošli put nisam spomenuo; prorok kaže za 24 starješine koji su bili na nebu; jedan od njih je bio onaj koji je razgovarao sa Ivanom i koji mu je rekao da ne plače i da je pobijedio Lav; te 24 starješine se sastoji od dvije dvanaestorice. Jedna dvanaestorica je dvanaestorica Starog Zavjeta odnosno dvanaest patrijarha a druga dvanaestorica su dvanaestorica Novog Zavjeta jer je dvanaest apostola. Kad malo razmislimo i pitamo se – S kim je to Ivan razgovarao na nebu? Sa jednim od 24 starca ili 24 starješine, a među te 24 starješine je i Ivan jer je Ivan bio apostol. Zapravo, shvaćamo da je Ivan razgovarao sam sa sobom, da kažemo na taj način i da on toga nije bio svjestan. Ivan je razgovarao sa nebeskom slikom sebe i plakao je i jedini koji ga je utješio bio je on sam. Kad pogledamo, nebeski Ivan kaže zemaljskom Ivanu – pobijedio je Lav, a zemaljski Ivan pogleda i vidi Janje. Nebeski Ivan kaže - došao je sud i vesele se zbog toga jer napokon će se uspostaviti Kristovo Kraljevstvo, a zemaljski Ivan vidi Janje i biva sretan jer zna da je došlo otkupljenje svega i da još uvijek ima milosti. Dakle, živimo u vrijeme kad se preklapa milost i sud, živimo u vrijeme kako kaže naslov ove propovijedi – Milost u vrijeme suda. Samo je pitanje: je li gledamo nebeskim očima ili zemaljskim očima. Sud je što se tiče neba započeo. Sud što se tiče nas na zemlji; u tom smislu zaključujemo da je još uvijek Janje, da još uvijek ima milosti. „Kakav je to jubilej se odvijao na nebu kad to Janje napusti, kad napusti taj posrednički boks i dođe ovdje da uzme Svoja prava. Znate, to je pribralo Ivana. Mora da je vidio svoje ime zapisano tamo kad su ti Pečati razlomljeni, mora da se razveselio.“ Dogodilo se nešto što je Ivana utješilo. Kad su otkrivene tajne te Knjige, možda je negdje pročitao da je jedan od tih 24 starca i on sam; i to ga je utješilo. Ono što će nas utješiti kad čitamo Božju Riječ i negdje nađemo i vidimo sebe; kad nam bude otkriveno da je Krist sve ovo učinio za nas i da smo mi u Pismu. Isto kao što je Ivanu bilo otkriveno tko je taj starješina koji priča s njim; isto ćemo doživjeti i mi čitajući Poruku i propovijedi i vidjet ćemo – pa to sam ja. Krist je to učino za mene i nema šanse da ne idem u uznesenje jer kaže prorok – ako ide jedan, onda idem ja. „Je li moje ime tamo? Ne znam, nadam se da je, ali ako je, stavljeno je u Knjigu prije utemeljenja svijeta.“ Drugim riječima, ne možemo ništa učiniti da nam ime bude upisano u tu Knjigu. Jedino što možemo je prepoznati da bude jer kaže da su sva imena stavljena prije utemeljenja svijeta ili prije postanka svijeta i na nama je samo da čitajući propovijedi i Poruku i otkrivenu Božju Riječ, Božju tajnu u našem vremenu negdje nađemo i dođemo do tog detalja; da doživimo taj „déjà vu“ koji je Ivan doživio gore kad je vidio sebe. Znači, da mi negdje vidimo sebe u toj Riječi i da nam Bog to otkrije osobno i sigurni smo onda, da sve ovo što je Krist učinio, učinio je za nas i nema šanse da budemo izgubljeni. I ono što me je oduševilo kad sam razmišljao je da se nebeski Ivan veselio Kralju a zemaljski Ivan se veselio Janjetu; radi se o istoj osobi: i Janje i Kralj je ista osoba.
Da se vratim na trenutak na ovaj stih koji sam pročitao, za koji sam rekao da ima veze sa tri pojavljivanja. Pročitat ću ga još jednom da vas podsjetim pa ćemo uočiti ta tri pojavljivanja Krista. Obratite pozornost na riječ – pojaviti se. “Jer Krist nije ušao u rukotvorene svetinje, slike one istinske, nego u samo nebo da se pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samog Sebe kao što veliki svećenik ulazi u svetinju svake godine s tuđom krvlju, inače bi morao trpjeti mnogo puta od postanka svijeta, nego se sada pojavio jedanput na svršetku vjekova da odstrani grijeh Svojom žrtvom i kao što je određeno ljudima jedanput umrijeti a nakon toga sud, tako i Krist jedanput se prinio da grijehe mnogih ponese a drugi put će se bez grijeha pojaviti onima koji ga iščekuju za spasenje.“ U 26. stihu kaže pojavio se jedanput na svršetku vjekova da odstrani grijeh Svojom žrtvom; ako bi se koncentrirali, na koji događaj se to odnosi kad se Krist pojavio na svršetku svjetova da odstrani grijeh Svojom žrtvom – to je Golgota. Znači, u 26. stihu vidimo Golgotu ili Kristovo pojavljivanje kao Onoga koji je prinio žrtvu, kao zaklano Janje. Međutim, onda kaže u 24. stihu: “pojavi se pred licem Božjim za nas“. Što je to? To je period od dvije tisuće godina Kristovog posredovanja za grijehe učinjene iz neznanja, odnosno Njegove službe Velikog Svećenika. Nakon toga, u 27. stihu kaže: “drugi put će se bez grijeha pojaviti onima koji ga iščekuju za spasenje“. Treće pojavljivanje u kojem Pismo ovdje govori je pojavljivanje kad će se drugi put pojaviti onima koji ga iščekuju za spasenje, odnosno drugi Kristov dolazak. Znači, vidimo tri pojavljivanja Krista o kojima Pavao govori: prvo pojavljivanje je Njegovo pojavljivanje kad je prinio žrtvu, drugo pojavljivanje je posredovanje i treće pojavljivanje je na kraju vremena kada će se pojaviti onima koji ga iščekuju, odnosno da uzme nas koji čekamo Njega za uznesenje.
Znate da u Starom Zavjetu, na Dan pomirenja ili dan koji Židovi nazivaju Jom Kipur je bio jedan obred pomirenja naroda sa Bogom. Židovi zapravo imaju sedam svetkovina. Prve tri su: Pasha, Beskvasni kruhovi i Prvi snop. Pasha govori o Kristovoj žrtvi, Beskvasni kruhovi govore o Kristovoj nauci i Prvi snop je zapravo bio kad su Židovi požnjeli prvi snop u polju koji je sazreo, donijeli bi ga svećeniku i on bi ga prinio Bogu. Znači, u te tri svetkovine vidimo Kristov život; Njegovu žrtvu, Njegovu nauku i Njegovo uznesenje. Postoji i četvrta svetkovina i to je Pedesetnica. Četvrta svetkovina ili Pedesetnica broji sedam puta sedam ili sedam sedmica ili sedam tjedana, odnosno sedam crkvenih doba. Nakon što je Krist umro i ostavio Svoju nauku i uzašao na nebo slijedi sedam puta sedam ili sedam sedmica ili sedam crkvenih doba. A nakon tih 49 dana, pedeseti dan neka bude Sveti zbor ili Sveto skupljanje. Nakon sedam crkvenih doba, pedeseti dan je naše skupljanje umrlih u Gospodu i živih preostalih preobraženih; zajedno idemo u susret Gospodinu u zrak i tu se završava period pogana. Ostale su tri svetkovine: Svetkovina truba, Dan pomirenja i Svetkovina sjenica ili Milenij. Svetkovina truba je bila svetkovina u kojoj su morali uzeti dvije trube i trubiti u njih nakon što Nevjesta ode pedeseti dan kad je Sveti zbor, nakon sedam sedmica ili sedam crkvenih doba. Dvije trube su dva proroka u Izraelu koji njih upoznaju sa Kristom. Nakon toga dolazi dan koji se naziva Dan pomirenja kada se Židovi izmiruju sa Bogom a zatim dolazi posljednja svetkovina - Svetkovina sjenica ili Milenij. U tih sedam svetkovina vidimo isto ovo o čemu smo pričali u Pismu i kad vidimo ono što Židovi doživljavaju u Dan pomirenja kad se izmiruju s Bogom, to vjernici doživljavaju također, sa našim izmirenjem s Bogom kroz plan otkupljenja: kod Kristove žrtve, Kristovog posredovanja i Kristovog preuzimanja onoga što je otkupio. Vjerojatno znate, na Dan pomirenja je bio obred na kojem se prinijela žrtva i svećenik bi uzeo krv i jedanput godišnje bi ušao u svetinju nad svetinjama da bi prinio žrtvu za grijehe učinjene iz neznanja, za grijehe naroda. Za ostale grijehe su morali sami prinositi žrtvu. Ako Bog ne prihvati žrtvu, veliki svećenik bi pao mrtav u Svetinji nad svetinjom i nitko ne bi smio ulaziti unutra jer je to bilo najsvetije mjesto u hramu. Da bi bili sigurni, oni bi svećenika vezali špagom i stavili bi mu zvonca okolo da se čuje da je još uvijek živ; u slučaju da nema zvonca i da je pao mrtav, izvukli bi ga vani i to je značilo da Bog nije prihvatio njihovu žrtvu. O čemu to govori? Govori o istom ovome što se događa i u naše vrijeme. Bog je poslao Krista sa Krvlju, sa Vlastitom Krvlju i kao što je veliki svećenik išao posredovati, tako je i Krist posredovao dvije tisuće godina. Što je bio dokaz da je Bog prihvatio žrtvu? Što je dokaz u naše vrijeme da je Bog prihvatio Kristovu žrtvu? Krist je umro, uzeo Svoju Krv, otišao na Prijestolje, tamo bio Posrednik dvije tisuće godina i da tako kažem, svako malo bi čuli neko zvono, osjetili bi da je Krist živ, ali dokaz, najveći dokaz da je žrtva prihvaćena je Njegov povratak. Najveći dokaz u našem vremenu da je Kristova žrtva prihvaćena je Kristov dolazak. 28.02.1963 godine, Veliki Svećenik je izašao van ili se pojavio, kad govorim o tom oblaku koji se prikazao i to je dokaz da je Bog prihvatio žrtvu i da je plan otkupljenja na završetku.
„Doći će dan kad ćete željeti doći i neće biti Posrednika jer ako vidimo čas u kojem živimo u sedmom crkvenom dobu i tajne Božje koje postaju ono što postaju s potvrđenim Duhom Božjim koji pokazuje sve što je On obećao u posljednjim danima; koliko je još vremena ostalo?“ Doći će dan kad ćete željeti doći a neće biti Posrednika jer živimo u sedmom crkvenom dobu i tajne Božje postaju otkrivene...Ovo čitam da se svatko od nas zamisli i preispita pred Bogom; da ako imamo nešto u svom životu što moramo promijeniti i što nam je Bog otkrio da nije u redu; da ne računamo na to da postoji Posrednik za naše neznanje ako nam je Bog to otkrio. „A mi smo sretni da vidimo ovaj čas koji se približava. To je najslavniji čas koji je svijet ikad vidio za vjernika, ali za onog koji odbacuje je najtužnije vrijeme koje ikad može biti. Ne mogu se naći riječi u abecedi, slova, da bi sastavile riječi koje bi mogle izraziti nevolju i žalost koja ima doći. Ali isto tako ne postoje riječi koje bi mogle sastaviti iz naše abecede da izraze blagoslove koji su ispred vjernika.“ Znači kontrast – s jedne strane nema riječi da se izrazi tuga i žalost za one koji odbacuju ali isto tako nema načina da se izrazi blagoslov za onoga koji prihvaća, za vjernika. Opet milost i sud koje se preklapaju ili isprepleću. „A Oče, molim se za njih, ja kao Tvoj sluga prinosim ovu molitvu velikom Posredniku Kristu. Dok se oni mole, ja prinosim svoju molitvu s njima na bjelokosno Prijestolje Božje gdje se Krvava žrtva nalazi večeras i gotovo svaki čas može zakoračiti s Prijestolja da dođe, da izađe preuzeti Svoje vlasništvo, a onda više nije ostalo milosti – to je sud. A oni stoje, ispovijedaju Tebe Gospode i ako je to iz dna njihova srca potpuno sigurno kao što je Božja Riječ ispravna, Ti sada posreduješ za njih i prihvaćaš ih u oblast milosti i milosrđa čišćenja Krvlju žrtvenog Janjeta, a oni će biti Tvoji u Ime Isusa Krista.“ Prorok kaže ovdje da još uvijek za nas osobno, kao pojedinca, postoji milost i postoji poziv, postoji posredništvo, postoji Onaj koji nas zagovara; ako mi to prihvatimo, slijedi čišćenje Krvlju žrtvenog Janjeta i bit ćemo Njegovi.
Dragi Gospode, hvala Ti za Tvoju Riječ koja je tako savršena, Gospode nema čovjeka koji bi ovo mogao smisliti, koji bi mogao ovo sastaviti Gospode, i nema čovjeka koji bi mogao ovo dokučiti, nema teologa, nema organizacije ili denominacije koja bi mogla ovo shvatiti iz Tvoje Riječi jednom kad je već bilo napisano, Gospode. Ti to možeš otkriti i otkrio si na jedan jedini način na koji Ti to otkrivaš, preko svoga sluge proroka. Božja Riječ uvijek dolazi isključivo prorocima, Gospode, i druga stvar, takvo što je moglo biti otkriveno samo na kraju vremena kad se oglasi sedmi glasnik u dane glasa sedmog anđela. Gospode, hvala Ti s jednu stranu što živimo u ovom vremenu, da smo to čuli; hvala Ti još više što smo to prihvatili i povjerovali, hvala Ti Gospode što si nam to otkrio i molim Te da nas upozoriš, svakoga unutra da ne bi bili blesavi Gospode, ne znam kako da se izrazim, i propustimo ono što si Ti ponudio nama Gospode; sve ono što je Adam izgubio, Tvoj prorok kaže to je dano vjernicima, Nevjesti Gospode.Ti si uzeo Knjigu iz ruke Onoga koji sjedi na Prijestolju i dao si je nama Gospode, ponovo natrag. Sve ono što je tamo obećano Gospode, želimo koristiti i biti svjetlo ovdje na zemlji Gospode i vjerno trčati ovu trku koju si stavio ispred nas do tog trenutka kad ćeš preuzeti ono što si otkupio u uznesenju i uskrsnuću Gospode. Posljednja truba se oglasila, sve je gotovo i Gospode iščekujemo taj posljednji događaj. Molim Te da ga dočekamo spremni u Ime Isusa Krista. Amen!
Božji blagoslov svima!
Nema komentara:
Objavi komentar