Dragi Gospode, hvala Ti
što si nas skupio na ovom mjestu Gospode, da bi čuli Tvoju Riječ Gospode, da bi
ta Riječ u nama učinila ono zbog čega si je poslao, da bi nas promijenila i
izgradila. Molimo Te da nas blagosloviš Svojom Riječju Gospode, da spustiš Svoj
Duh na nas Gospode, da nam otkriješ vrijeme Svoje Riječi Gospode, da nam vratiš
propovjednika da mi čujemo Tvoju Riječ koja je nama život, Gospode. Molimo Te u
Ime Isusa Krista i zahvaljujemo! Amen!
Za danas imamo samo
jedan stih za pročitati; Efežani 4,30. Mislim da je to stih koji svatko od nas
dobro zna, ali da ga pročitamo i počnemo s time:
„ Ne žalostite Duha
Svetoga Božjega kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja.“
Dragi Gospode, hvala Ti
za Tvoju Riječ, hvala Ti za istine koje se nalaze u Njoj Gospode, hvala Ti za
obećanja koja se nalaze u Tvojoj Riječi. Gospode, danas namjeravamo nastaviti
proučavati 'Knjigu o Ruti' Gospode,
zato što ona nije jedna povijesna knjiga, to je zapravo proroštvo za naše
vrijeme i Bože želimo iz nje naučiti koja su naša prava i obaveze kao Tvoje
Nevjeste Gospode, koji je put kojim mi prolazimo kao grupa ljudi, kao Nevjesta
Kristova, kao Tijelo Kristovo, a isto tako i kao pojedinac, Gospode. Svatko od
nas prolazi određeni put i Gospode, molim Te, da nas to ohrabri da naučimo kako
da Ti pristupimo još bolje Gospode i da ono što si Ti pripremio za nas u Svojoj
Riječi da to uzmemo i primijenimo u svom životu. Blagoslovi Gospode moj napor
da to iznesem i njihov napor da to čuju i shvate. Molim Te u Isusovo Ime! Amen!
Prošli put smo pričali
o Knjizi o Ruti i malo sam se mučio da to iznesem. Znam da je bilo dosta
isprekidano i znam da nisam bio zadovoljan načinom na koji sam to pokušao
predočiti i iznijeti, pa malo mi pomozite. Molili smo se za to i molio sam se
za to. Pretprošli put smo pričali o slijedu događaja na kraju vremena, ako se
sjećate. To je bila uvodna tema da iznesemo jednu pozadinu, jednu osnovu onoga
što ćemo sada vidjeti da se događa i da nam 'Knjiga o Ruti' to isto priča, taj
slijed događaja na kraju vremena. 'Knjiga o Ruti' je knjiga koja ima četiri
poglavlja. Svako poglavlje opisuje jednu fazu ili jednu etapu u našem
približavanju do konačnog cilja, a to je da postanemo Kristova Zaručnica i da
odemo u uznesenje s Njim. Priča započinje sa Rutom koja je u poganskom narodu,
koja je poganka, a završava sa Rutom koja je Boazova žena i rađa njegovog sina.
U cijeloj toj priči, priča je onoga što se događa sa kršćanskom crkvom općenito
kao grupom ljudi, kao poganima; koji smo krenuli kao pogani, otuđeni i
neprijatelji Bogu, a završavamo kao
Kristova Zaručnica i s Njim odlazimo u uznesenje. Ovo je u grubo ispričan
početak i kraj, a unutra nalazimo mnogo detalja koji nam pomažu da shvatimo da
je to ono što mi prolazimo u svom životu i gdje smo mi trenutno s Bogom. Kada
prođemo 'Knjigu o Ruti' do kraja, moći ćemo točno prepoznati sebe u kojem se
poglavlju i stihu nalazimo, a to je i
cilj. Naglasio bih samo bitne stvari iz prvog poglavlja da sve ne ponavljamo, a
onda ćemo otvoriti drugo poglavlje i ići stih po stih. U ovom mom proučavanju
koje sam pripremio ima 94 stvari koje su paralela sa našim vremenom; u knjizi o
Ruti ima oko 94 detalja koji govore o našem vremenu. Svaki od njih je na svoj
način fenomenalan; čovjeka razveseli i ohrabri u duhovnom smislu. Prvo što smo
spomenuli da 'Knjiga o Ruti' je jedna od dvije biblijske knjige koja se zove po
ženi; sve druge biblijske knjige nemaju naziv po ženi osim 'Knjige o Ruti' i
'Knjige o Esteri'. Obje knjige pričaju priču o poganskoj nevjesti, o nama,
svaka iz jednog drugog kuta i svaka daje jedan drugačiji pogled ili neke druge
detalje ističe, a zapravo, priča je ista. 'Knjiga o Ruti' nije povijesna knjiga
nego je to proroštvo. Ako bi to bila jedna povijesna knjiga, jedna ljubavna
priča onda ne bi imalo smisla da se nalazi u Bibliji i ne bi bilo smisla da je
mi čitamo danas i da je proučavamo, a vidjet ćemo vrlo brzo da ona govori
prilično detaljno i precizno o onom što se događa u našem vremenu. U onome što
smo pročitali, Pismo govori o dvije stvari: - „ Ne žalostite Duha Svetoga Božjega kojim ste zapečaćeni za dan
otkupljenja.“ – govori da mi već jesmo zapečaćeni Duhom Svetim ali da ono
što čekamo je dan otkupljenja. Postoji velika razlika između pečaćenja Duhom
Svetim i danom otkupljenja. Vidjet ćemo u 'Knjizi o Ruti' trenutak kad je Ruta
zapečaćena Duhom Svetim i trenutak kada je poslije dobila svoje otkupljenje. To
je isto ono što mi imamo; mi smo dobili Duha Svetoga kao jamstvo ili kaparu
onog otkupljenja kojeg čekamo. Isto tako kaže u Rimljanima da mi uzdišemo
iščekujući posinjenje, otkupljenje svoga tijela. Otkupljenje je završna faza
ili završni korak, konačno otkupljenje, i ono uključuje otkupljenje našeg
tijela. 'Knjiga o Ruti' priča tu priču u finim detaljima; nalazimo jednu
židovsku obitelj, Elimeleka kao muža, Noemi kao ženu i njihova dva sina Mahlona
i Kiljona koji su živjeli u Izraelu u vrijeme sudaca. To je vrlo interesantno;
danas sam razmišljao o tome i neke stvari još uvidio. Ako pratimo povijest
Izraela, ona počinje izlaskom iz Egipta. Izveo ih je Mojsije. Nakon toga
nastupa Jošua koji ih uvodi u zemlju; znači Mojsije ih izvodi kao prorok, a
Jošua ih uvodi u njihovu obećanu zemlju. Nakon Jošue je period sudaca kada nema
ni proroka, ni kralja u Izraelu. Pismo kaže za to razdoblje da je to razdoblje
kada su ljudi činili što su mislili da je ispravno. Zašto su činili što su
mislili da je ispravno? Nije bilo proroka da im pokaže što je ispravno i da ga
Bog potvrdi. Kada nema proroka, jedino što ostaje ljudima je da žive po svom
vlastitom nahođenju, po savjesti ili po svojoj vlastitoj procjeni što je točno,
a što nije točno. I mi danas, da nije bilo proroka, morali bi živjeti isto tako.
Recimo: razmišljali bi kako da se krstimo, kako se treba odijevati, koje viceve
smijemo pričati itd; sve bi bilo bazirano na tome, na našoj vlastitoj procjeni.
Isto tako, da nije došao prorok, mi bi vjerojatno gledali filmove i onda kao
kršćani bi rekli – ovaj film ću pogledati a ovaj neću, ali došao je prorok koji
nam je objasnio da iza filmova Hollywooda su demonski duhovi. Zato nam je sada
jasno što je dobro a što je loše; ne baziramo svoje postupke na vlastitoj
procjeni. Vrijeme sudaca je bilo vrijeme kada su ljudi bazirali svoj život na
vlastitoj procjeni jer nije bilo proroka. Prorok Mojsije je umro, nije bilo
kralja i to je period između proroka Mojsije i Jošue i prvog sljedećeg proroka
koji se pojavljuje - prorok Samuel. Nakon Samuela slijede kraljevi. To savršeno
ocrtava 2000 godina kršćanstva. Mojsije je rekao – Gospod Bog će vam podići
proroka kao što sam ja – i to je bio Isus. Mojsije je samo preslika onoga što
je bio Isus. Mojsije je bio prorok, a Isus je bio glavni; najveći Prorok.
Mojsije je najavio dolazak Isusa kao proroka, kao on. Znači, uzmemo li
usporedbu, uspoređujemo Mojsija sa Kristom. Nakon Mojsija koji je izveo narod,
uveo ih je Jošua – vidimo da je Krist izveo svoje učenike iz židovstva, a u
krštenje Duhom Svetim uveo ih je Jošua odnosno Duh Sveti.
Mojsije – Krist: i
jedan i drugi su bili proroci.
Jošua – Duh Sveti:
imaju istu zadaću, Jošua uvodi u obećanu zemlju a Duh Sveti uvodi nas u život
sa Duhom Svetim.
Nakon tog perioda nema
više ni proroka, ni kralja. Znamo, da nakon toga slijedi period od sedam
crkvenih doba kada više nema proroka na zemlji; postoji sedam glasnika koji
nisu proroci osim zadnjega i prvoga, ali onaj period između je period sudaca
kada ljudi žive po svome vlastitom nahođenju ili po svojoj vlastitoj procjeni.
To je ono što je obilježilo sva ova crkvena doba, gdje nema proroka, da su
ljudi živjeli kao u vrijeme sudaca. Na kraju vremena, Bog šalje proroka kao što
je na kraju tog perioda sudaca Bog poslao proroka Samuela. Nakon Samuela
slijedi razdoblje kraljeva kao što nakon zadnjeg proroka u vremenu slijedi
razdoblje Kristovog kraljevstva. Znači, počelo je sa prorokom, pa je krenulo na
Jošuu, pa na sudce, pa na proroka, pa na kraljeve kao što je počelo sa Mesijom
- Kristom koji je bio prorok, pa Duhom Svetim, pa reformatorima kroz razdoblja,
onda se na kraju vremena ponovo pojavljuje prorok i nakon toga dolazi Kristovo
kraljevstvo na zemlji – potpuna paralela onog što se događa sa crkvom.
Nadalje, vidimo da u
vrijeme reformatora je zavladala glad. Pismo kaže da je zavladala takva glad da
je potjerala Židove, odnosno Noemi sa njezinom obitelji da ode u pogansku
zemlju. Znači, u tom razdoblju je razdoblje gladi; ono što smo spomenuli prošli
put da Pismo kaže da čovjek ne živi samo o kruhu, nego od svake riječi koja
izlazi iz Božjih usta; ako nema Riječi koja izlazi iz Božjih usta onda će
nastati glad, a to znači – Božja usta su prorok i ako nema proroka nema ni
Božje Riječi koja izlazi iz Božjih usta i rezultat je duhovna glad. Dogodila se
duhovna glad jer nije bilo proroka i u to vrijeme gladi i u to vrijeme sudaca,
Židovi su izvan svoje zemlje. Židovi, zadnjih 2000 godina; nakon što je Krist
umro, 40 godina poslije, Rimljani su ih istjerali i raspršili su se po zemlji -
u tom periodu sudaca ili reformatora ili crkvenih doba, Židovi su izvan svoje
zemlje i to je period gladi sve do trenutka dok se ne pojavi prorok. Pismo
jasno govori u Amosu 8,11: „Evo dolaze
dani, Riječ je Jahve Gospoda, kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni
žeđ vode već slušanja Riječi Jahvine.“ Postoje dvije vrste gladi: prirodna
glad, a postoji i ova glad kada je glad za slušanjem Riječi Božje jer nema
Riječi Božje, a Riječ Božja dolazi proroku. Ako nema proroka nastaje glad za
slušanjem Riječi Božje. U tom periodu Židovi su izvan svoje zemlje, kao što su
Elimelek i Noemi izvan svoje zemlje i to u poganskoj zemlji, u Moapu.
Zanimljivo je da je Biblija jasno najavila i prikazala da će se to nešto
dogoditi. To nešto je ispunjenje Biblijskog proročanstva. Čitali smo neke
stihove u Starom Zavjetu koji govore o tome da će Židovi biti raseljeni među
sve narode i da će se vratiti natrag. U to vrijeme, Noemini sinovi se žene za
dvije djevojke, poganke: jedna se zvala Ruta, druga se zvala Orpa. Ruta znači
prijateljstvo, a Orpa znači gazela. Znači, postoje dvije poganke koje dolaze u
blisku vezu sa Noemi, sa Židovima. Zapravo, postoje dvije skupine unutar
poganskog naroda koje imaju veze sa Židovima. Tada su u Moapu postojale mnoge
djevojke, ali samo su dvije imale veze sa Noemi, sa Židovima; kao što danas
postoje mnoge poganske djevojke ili religije ili crkve diljem svijeta - kršćani su jedini koji imaju veze sa Židovima
i među kršćanima postoje dvije skupine. Kršćani su oni koji imaju veze sa
Židovima i među njima ima: i Ruta i Orpa. Kad je Noemi sa svojom obitelji
napustila zemlju, rezultat je bio: smrt Elimeleka, brak njezinih sinova sa
Moapkama što nije ispravno po Riječi i njihova smrt, tako da od četveročlane
obitelji, troje je umrlo u iseljeništvu. Zaključujemo, odnosno primjećujemo, da
se broj Židova u iseljeništvu drastično smanjio. To je više nego jasan
pokazatelj onoga što se desilo tokom drugog svjetskog rata i kroz povijest, kada
su Židovi bili ubijani; Holokaust je zapravo bio ono što je uzrokovalo da se
broj Židova u iseljeništvu drastično smanji. Znači, u vrijeme kad je Noemi
izvan svoje zemlje, u vrijeme kad je glad i nema proroka, u to vrijeme se
događa smrt i tragedija u njihovoj obitelji tako da Noemi ostaje sama. U to
vrijeme se pojavljuju dvije djevojke koje imaju veze sa Noemi: jedna je Ruta,
druga je Orpa. Nakon te tragedije u Noeminoj obitelji, kada se broj Židova
drastično smanjio, Pismo kaže da se diže Noemi sa svojim snahama da ode iz
Moapskih zemalja. Znači, nakon progonstva, Noemi se odlučuje vratiti u svoju
zemlju. I to je ono što mi vidimo da se desilo u naše vrijeme kada su se Židovi
masovno počeli vraćati u svoju zemlju. Zanimljivo je primijetiti da nije Noemi
otišla sama, nego da su s njom krenule i njezine snahe, da su i one ustale. U
vrijeme kada su Židovi počeli se vraćati u svoju zemlju, dogodilo se upravo to
– i jedna i druga grupa unutar kršćanstva, i Orpa i Ruta, i mudra djevica i
denominacije su ustale. Vidimo jedno veliko probuđenje u kršćanskom svijetu u
vrijeme povratka Židova u svoju zemlju. Pismo kaže da se Noemi vratila zato što
je čula da je Jahve pohodio svoju zemlju i dao im kruha. Pričali smo da čovjek
ne živi samo o kruhu, nego od svake Riječi koja izlazi iz Božjih usta i ono što
je kruh prirodno, to su Božje Riječi koje izlaze iz Božjih usta duhovno; ako im
je Bog dao kruha prirodno to je samo preslika da je Bog dao kruha duhovno u to vrijeme, što znači da je poslao proroka iz
čijih je usta izlazila Božja Riječ. Smrt u obitelji je bila ono što je
prisililo Noemi da se vrati u svoju zemlju; da nije bilo toga, Noemi bi ostala
u poganskom narodu; da nije bilo Holokausta i progonstva Židova, Židovi bi
ostali raspršeni diljem svijeta budući da su bili bankari, raznorazni
biznismeni i dobro im je išlo u iseljeništvu. Zanimljivo je da se Noemi nije
vratila u svoju zemlju prije te tragedije, nego nakon te tragedije. Isto tako,
masovni povratak Židova nije bio prije njihovog progonstva, nego nakon njihovog
progonstva. To je nekakav vremenski okvir o kojem mi pričamo. Biblija dalje
naglašava da Noemi sa svojim snahama se
nije samo digla, nego su i krenule ali
jedna snaha je stigla a druga nije stigla jer je putem odustala i vratila se
odakle je i došla. Isto tako u vrijeme povratka Židova u obećanu zemlju -
Izrael, ustale su dvije skupine unutar kršćanstva: jedna je ostala ustrajna da
upozna rođaka otkupitelja, a druga je krenula ali se vratila u ono odakle je i
došla. Kad pogledamo kršćanstvo 50-tih, 60-tih godina, vidimo da su gotovo sve
denominacije ustale i krenule prema Istini i prema tome da dočekaju Gospoda,
ali onda vidimo da su se vrlo brzo vratile i ohladile, da su sad iste ili gore
nego što su bile prije tog probuđenja. Prvo što nalazimo da je Ruta napravila
ili što čini svaki od nas kao vjernik - bila je njezina prva faza u životu – to
je bila odluka. U jednom trenutku, Ruta je morala donijeti odluku da će
ostaviti svoj narod, svoj dom, svoju religiju, sve svoje što je do sad imala i
da krene u nešto neizvjesno i nepoznato zbog toga što je vjerovala onome što je
Noemi njoj govorila. Noemi je sigurno njima govorila o svom Bogu, o svom načinu
života, o Izraelu itd., obje snahe su to slušale; jedna je povjerovala dovoljno
da je ostavila sve i da je krenula k Boazu, a jedna je slušala dovoljno da je
krenula i onda se vratila. Znači, tu postoji ta velika razlika unutar te dvije
skupine u kršćanstvu koje postoje u današnje vrijeme; jedna je čula dovoljno da
krene i vrati se, dok je druga čula dovoljno da ostane ustrajna u tome. To je
ono što smo svi mi napravili u svom životu; morali smo jednom donijeti odluku
da ćemo ostaviti svoj stari način života, svoju staru religiju, svoju staru
denominaciju, sve svoje staro i da krenemo u nešto novo što nam Pismo govori
kao što je Noemi govorila Ruti. Pismo kaže da je njihova obećana zemlja Izrael,
a znamo da naša obećana zemlja nije Izrael. Naša obećana zemlja je, prorok
kaže, ne milenij, zato što u obećanoj zemlji su još uvijek bile borbe i ratovi;
naša obećana zemlja je naš život u Duhu Svetom. Još treba primijetiti da Ruta
nije imala nikakvu baštinu; njezin prvi muž, Noemin sin, je nju ostavio u jadnom i siromašnom stanju. Prorok kaže da je
naš prvi muž naša priroda koju mi imamo po svome rođenju. Naša priroda, koju
smo dobili rođenjem prirodnim putem na ovu zemlju, nas ostavlja u stanju koje
je prilično jadno – bez ikakvog obećanja, živimo tu, čeka nas smrt, bolest i
bilo što drugo što nas čeka u životu. Tako i Ruta, ono što je naslijedila od
svog prvog muža bilo siromaštvo i sve loše. Da bi Ruta mogla dobiti ono što je
dobila kad je upoznala Boaza i udala se za njega, morao je prvi muž umrijeti. I
to je isto što se događa u našem životu – mi moramo umrijeti svojoj staroj
prirodi da bi se mogli oženiti za drugu prirodu, odnosno mora umrijeti ono što
smo naslijedili prirodnim rođenjem, naš prvi muž, da bi mogli postati Kristova
Zaručnica. Noemi nije imala imanje u trenutku kada se vraća u svoju zemlju,
međutim, nekad prije je imala imanje. Znamo, da su Židovi nekad prije imali
obećanje ove Riječi, imali su proroke, Biblija je došla njima i bila je njihova
Knjiga. Sve je to nekad bilo njihovo vlasništvo, međutim, u trenutku povratka u
obećanu zemlju, to više nije bilo njihovo. Postoji način i princip u Božjoj
Riječi kako će Bog otkupiti, odnosno kako će se Noemino vlasništvo vratiti
natrag njoj. Način je bio da ona nađe nekog rođaka koji je dovoljno bogat da
može to otkupiti natrag jer imanje je uvijek moralo ostajati unutar familije.
Biblija govori o tome da su Židovi kupovali zemlju samo do 50-e godine jer
svake 50-e godine je bio jubilej kada se imanje vraćalo pravom vlasniku.
Biblija najavljuje da ono što je u Bibliji bilo kakvo imanje, uvijek će se na
kraju vratiti pravom vlasniku. Tako, ono što je bilo Božje u početku i što je
Sotona narušio i što Sotona sada vlada i kontrolira ovom zemljom; Pismo kaže da
su mu dana sva kraljevstva i on Isusu pokazuje kraljevstva zato što jesu
njegova i traži od Isusa da mu se pokloni i da će mu ih dati, Isus nije rekao –
Nisu tvoja – ali Pismo iznosi jedan
princip da postoji vrijeme kad se imanje
vraća originalnom vlasniku; ono što je Sotona uzeo i ovu zemlju, jednog dana će
se vratiti originalnom Vlasniku. Da bi se to vratilo, mora postojati rođak
otkupitelj koji će to otkupiti. Znači, vidimo da su se Noemi i Ruta vratile u
Betlehem (Betlehem ili Kuća Božjeg kruha). Taj grad je osnovao Salmon, muž od Rahabe
koja je bila još jedna poganka koja tipizira ili simbolizira pogansku nevjestu.
Vratile su se u vrijeme žetve. Isus kaže u Mt. 13 da je njiva svijet, da je
dobro sjeme sinovi kraljevstva, da je žetva svršetak svijeta, da su žeteoci
anđeli i govori kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže tako će biti na
svršetku svijeta. Vidimo, kako Pismo kaže, da Ruta dolazi na početku žetve, ne
na kraju žetve, a žetva je simbol – kako Isus kaže – kraja svijeta. Na početku
kraja svijeta, Noemi se vraća u svoju zemlju i s njom se pojavljuje Ruta.
Znači, Židovi se vraćaju u obećanu zemlju, u Izrael, na početku kraja svijeta.
Isus kaže da to je posljednja generacija -
kad Izrael postane ponovno nacija. Orpa, koja je ostala, koja je imala
veze sa Židovima, ali se vratila natrag odakle je krenula, nije znala ništa što
se događa sa Rutom i Noemi nakon što su se vratile u obećanu zemlju. Jedini
podatak koji je Orpa imala, bilo je to, da se Noemi vratila u svoju zemlju. Kad
pogledate danas denominacijske crkve, one imaju samo tu informaciju da su se
Židovi vratili u obećanu zemlju i da su ponovno nacija. Ono što se događalo
između Rute i Boaza, Orpi je bila potpuna nepoznanica. U denominacijama danas i
crkvama je potpuno nepoznato što se događa između nas i Krista, oni o tome
nemaju nikakvu informaciju, oni samo znaju da su se Židovi vratili u svoju
zemlju i ne samo da su se vratili, već su 66 godina u svojoj domovini. U ovih
66 godina dok su Židovi u svojoj domovini; čitamo sada što se događalo nakon
što se Noemi vratila u svoju zemlju. Sad nas interesira, kroz što Ruta prolazi
i kroz što to mi prolazimo u vremenu nakon što se Noemi vratila u svoju zemlju,
a još uvijek prije nego što je Noemi dobila svoje otkupljenje. U Pismu smo
pročitali da postoji jedan dan otkupljenja i da će to biti dan kada će biti
otkupljena naša tijela i znamo da se to još uvijek nije desilo, ali isto tako
znamo da se desio ovaj prvi događaj o kojem smo pričali; da se Noemi, odnosno
Židovi vratili u svoju zemlju. Priča ima tri poglavlja koja smješta u taj
interval i to je interval vremenski u kojem mi živimo, interval ovih 66 godina.
Pije nego što krenemo,
htio bih da pogledamo, gdje se nalazi 'Knjiga o Ruti' u Bibliji. Nalazi se
između Knjige o sucima i Knjige o Samuelu. Suci su reformatori koji su naslijedili
ili koji su došli nakon Mojsija i Jošue. Suci su glasnici crkvenim dobima koji
su se pojavili u razdoblju nakon Krista i Duha Svetoga. Samuel je prvi prorok
koji se pojavljuje nakon sudaca, a znamo da je prvi prorok koji se pojavio
nakon reformatora, glasnik sedmom crkvenom dobu ili brat Branham. U tom
periodu, Pismo smješta jednu knjigu i ta knjiga ne nalazi se tu slučajno; u
kronološkom slijedu događaja nalazi se na savršenom mjestu. Otkupljenje Rute se
događa u vremenu kada su prošli svi suci i u vremenu kada se pojavljuje prorok.
U drugom poglavlju kaže
Pismo:
RUTA 2,1: „Noemi imaše
rođaka po mužu, čovjeka vrlo imućna, iz porodice Elimelekove: zvao se Boaz.“
Spominjali smo već
Boaza i u Bibliji imena uvijek imaju veliko značenje za razliku od naših imena
gdje često ništa ne znače. Boaz znači: onaj u kojem je snaga ili hitrost ili
snažan, a on dolazi iz obitelji Noeminog muža. Ono što vidimo je da je Boaz
simbol Krista i da Krist dolazi iz Židova, kao što je Boaz došao iz Noemine
obitelji.
RUTA 2,2: „Tada Ruta
Moapka reče Noemi: 'Htjela bih ići u polje pabirčiti klasje za onim u koga
nađem milost.' Ona joj odgovori: 'Hajde, kćeri moja!'“
Prošli put, a i sada
sam spomenuo, da je prva faza u Rutinom životu bila njezina odluka. Ona je
odlučila napustiti svoju zemlju, svoju obitelj, svoju religiju, sve svoje što
je imala do tada i povjerovati Noemi i Noeminoj priči i Noeminom Bogu i svemu
što joj je Noemi govorila. Sljedeći korak koji Ruta radi je da odlazi
pabirčiti. Pabirčiti znači ići za žeteocima i skupljati ono što je njima ostalo
ili ono što su propustili. To je druga faza u njezinom životu. Brat Branham
kaže da ta druga faza je faza njezinog posvećenja ili faza njezinih djela ili čak
kaže na jednom mjestu da je to faza legalizma. Prva faza je bila njezina faza
odluke i to je ono što svatko od nas napravi kad se odluči krstiti u Ime Gospoda
Isusa Krista; kad prihvatimo Krista kao svog Spasitelja, krstimo se, obratimo
se i odlučimo živjeti za Boga na zemlji. To je najčešće jedna kratka odluka,
ali time cijeli taj put nije gotov. To je samo prvi korak od tri koraka ili
korak opravdanja. Drugi korak nalazimo ovdje – to je ovo pabirčenje ili Rutina
djela ili njezin rad ili njezin legalizam. Vrlo često, ljudi nakon obraćenja
pokušaju svojim djelima i trudom i naporom i radom posvetiti svoj život. To je
normalno i to je prirodno, ali ni to nije konačna faza. Problem je ako stanemo
u prvom koraku ili drugom ili trećem. Ruta nije završila na tome, to je bila
samo jedna nužna etapa da dođe korak dalje. Ta faza njezinog rada i truda i
napora i legalizma ju je dovela da upozna Boaza. Tako u našem životu, faza kada
se mi trudimo posvetiti svoj život i raditi nešto za Krista, što je dobro, samo
nas dovede da upoznamo Krista i postanemo jedno s Njim kao Njegova Zaručnica.
RUTA 2,3: „I ode, dođe u
polje te poče pabirčiti sa žeteocima. A sreća je dovede u polje koje pripadaše
Boazu, iz roda Elimelekova.“
Prvo što zamjećujemo da
Ruta nije svojevoljno tražila da ide na Boazovo polje. Nije ona sjela i
razmišljala kod kojeg bih mogla pa uzela, ne znam, telefonski imenik pa našla
njega ili po bilo kojem kriteriju tražila njega. Pismo kaže da se srećom našla
na tom polju, drugim riječima, mi vidimo da postoji neko natprirodno vodstvo
koje je dovelo nju da baš dođe na polje svoga Boaza. Zašto vidimo da je to
natprirodno vodstvo? Zato što postati Boazova žena i roditi Boazovog sina je
značilo biti u rodoslovlju Isusa Krista. Boaz je bio netko tko je bio pradjed
od Isusa Krista po tijelu. Sigurno se Bogu nije desilo da se netko slučajno
našao u tom rodoslovlju; prije postanka svijeta Bog je znao tko će biti taj,
koji će na kraju dovesti do Marije i Josipa; koji će biti samo oni koji će
Krista donijeti na zemlju iako Mu nisu roditelji. Sigurno znamo da postoji to
natprirodno vodstvo, da je Bog birao tko će biti u tom rodoslovlju, bilo muž
ili žena. Tako se Ruta našla slučajno ili srećom na polju Boaza. I Ivan 15,16
kaže: „Niste vi mene izabrali, nego sam
ja izabrao vas i postavio vas da idete i plod donosite, i plod vaš da ostane te
vam dadne Otac što god ga zamolite u moje ime.“ Pismo jasno kaže - da niste
vi Mene tražili nego sam Ja tražio vas. Pismo jasno kaže da postoji jedno
božansko vodstvo, da smo mi naišli kao slučajno, da se tako izrazim, na Boga, a zapravo je On nas tražio.
Tako je i Ruta završila tim božanskim vodstvom u polju Boaza, onoga koji će
postati pradjed od Isusa Krista.
RUTA 2,4-5: „I gle, dođe
Boaz iz Betlehema. 'Jahve bio s vama!' – pozdravi on žeteoce. A oni mu odgovoriše:
'Jahve te blagoslovio!' Boaz će nato momku koji je nadzirao žeteoce: 'Čija je
ono mlada žena?'“
Dođe
Boaz iz Betlehema – rekli smo da Betlehem znači: kuća
Božjeg kruha i primjećujemo da Boaz dolazi – Gdje? Boaz dolazi iz Betlehema na
njivu u trenutku kada je vrijeme žetve, odnosno vrijeme kada je kraj svijeta, u
vrijeme kada je Noemi u svojoj zemlji ali u vrijeme kada Noemi još nije dobila
svoje otkupljenje, u vrijeme kada je na njivi glavni žeteoc i u to isto vrijeme
na njivu dolazi Boaz. Da li je Orpa znala da je Boaz došao? Naravno da nije
znala, zato što je ona ostala u svom narodu, krenula pa ostala. Mi vjerujemo da
se ovaj događaj ili da kažemo – dođe Boaz iz Betlehema - vjerujemo da je to
nešto što se desilo. Vjerujemo da je to drugi Kristov dolazak kao tajanstveni
Kristov dolazak; Pismo kaže da će Krist doći kao lopov, a lopov dolazi da ne
zna nitko kada dolazi ni kada odlazi.Vjerujemo da je to događaj koji se desio
1963 godine kada je Krist sišao s neba, kako je i prorekao, kada je došao po
nas; još uvijek nas nije uzeo jer ni Boaz nije odmah uzeo Rutu. Vidimo da
prolazi cijeli jedan period još poslije. Dolazak Boaza iz Betlehema je nešto
što zna samo Ruta i oni koji su na njivi. Na drugim njivama to nisu znali, u
Moapu nisu znali , Orpa nije znala – taj tajanstveni dolazak po Rutu. Nije ju
odmah uzeo, uzet će je poslije. Drugo što primjećujemo da Pismo kaže – 'Boaz će
nato momku koji je nadzirao žeteoce'. Pismo kaže da u vrijeme kada je Noemi u
svojoj zemlji, u vrijeme kada Noemi čeka svoje otkupljenje, u vrijeme kada je
žetva, postoji na njivi jedan žeteoc koji je nadzirao sve druge žeteoce ili da
budem otvoren i kažem: postoji prorok, glasnik sedmog crkvenog doba kome Boaz
dolazi. Boaz nije došao direktno Ruti nego je došao prvo tom momku koji je
nadzirao te žeteoce i on je pitao njega za Rutu. Taj momak koji je nadzirao
žeteoce je bio jedan alat ili jedno sredstvo ili nešto što je Boaz iskoristio
da preko njega upozna Rutu. Nakon ovog stiha, tog momka koji je nadzirao
žeteoce ili glavnog žeteoca više ne vidimo u priči. On je imao svoju svrhu da
bude na njivi u vrijeme kada Boaz dolazi. Znači, na njivu je došao momak koji
nadzire žeteoce u vrijeme žetve, u vrijeme kraja svijeta, u vrijeme kada je
Noemi u svojoj zemlji i on je bio tamo da dočeka Boaza, da predstavi Rutu Boazu
i nakon toga ga više nema u priči. To je ono što je prorok imao za zadatak da
bude na zemlji kao momak koji nadzire žeteoce u vrijeme žetve, u vrijeme kraja
svijeta, u vrijeme nakon što je Noemu i svojoj domovini i da dočeka Boaza iz
Betlehema i da predstavi Rutu Boazu i više ga nema. To je prorok i napravio:
dočekao je drugi Kristov dolazak, predstavio nas kao Nevjestu Kristu i maknuo
se u stranu. Nigdje ne vidimo, ni jedan slučaj, da se Ruta zaljubila u ovog
momka kao što se mi nismo zaljubili u glasnika, brata Branhama,ni proroka koji
je poslan za ovo vrijeme. On je samo onaj koji nas je spojio sa Kristom, koji
je došao iz Betlehema. Što kaže Pismo? Kaže ovako: „Tada će ugledati Sina Čovječjeg gdje dolazi u oblaku s velikom moći i
slavom.“ To je dolazak Boaza iz Betlehema, odnosno drugi Kristov dolazak. „Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i
podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.“ U trenutku kada dolazi
drugi Kristov dolazak ili kada je Boaz došao iz Betlehema na njivu, to je bio
trenutak kad se približilo otkupljenje od Noemi i Rute. To je vrijeme koje se
već desilo, to je prošlost. Dolazak Boaza iz Betlehema ili silazak Sina
Čovječjega u oblaku su događaji koji su se desili. Pokazivali smo oblak i
objašnjavali. Pismo kaže kad Sin Čovječji dođe u oblaku – pogledajte, uspravite
se i podignite glave jer se približilo vaše otkupljenje. Kad je Boaz došao na
njivu, približilo se otkupljenje od Rute i Noemi.
Pismo još jedan put
spominje tog momka koji je bio nad žeteocima:
RUTA 2,6-7: „A momak koji
bijaše nad žeteocima odgovori: 'Ono je mlada Moapka što je došla prateći Noemi
s Moapskih poljana. Pitala je. 'Smijem li pabirčiti i kupiti klasje između
snopova za žeteocima?' I, došla je, eto, i ostala od ranog jutra sve do sad: i
samo je malo ušla u kuću.“
Momak koji nadzire
žeteoce ili glavni sluga ili glavni žeteoc predstavlja Moapku Rutu, odnosno
pogansku buduću nevjestu Boazovu, predstavlja je Boazu i nema ga više na sceni;
odradio je svoj posao. Naglašavam, samo je jedan koji je iznad svih žeteoca, ne
postoji masa njih ili grupa njih i sve se to dešava u vrijeme kad je Noemi u
svojoj zemlji ali još nije dobila otkupljenje, u vrijeme žetve ili u vrijeme
kraja svijeta, u vrijeme kad je Boaz došao na njivu i sreo glavnog žeteoca.
Glavni žeteoc je došao na njivu prije Boaza i nakon toga ga više nema na sceni.
Iako je došla na Boazovu zemlju, Ruta nije odmah vidjela Boaza. Koga je vidjela
prije Boaza? Pismo kaže da je tu od ranog jutra i da pabirči, a Boaz je došao
tokom dana. Ruta kad je došla na njivu, prvog koga je srela, bio je taj glavni
žeteoc. Mi kad smo došli do ove Istine u koju vjerujemo, prvog koga smo sreli
je bio brat Branham. Ali, problem je ako stanemo na bratu Branhamu i ne
prepoznamo Boaza kada dođe na njivu u našim životima. Ruta je prvo srela
glavnog žeteoca, a tek onda Boaza i to je onaj redoslijed kojeg svatko od nas
doživi. Prvo sretnemo proroka kao glasnika, ali ne smijemo stati tu, moramo
prepoznati Onoga koga on najavljuje, a to je – Krista. Isto tako vidimo da Boaz
kada je došao, nije došao direktno Ruti, nego je došao glavnom žeteocu. Krist,
kada je došao 1963. godine u oblaku, nije došao direktno Nevjesti, nego je
došao prvo proroku, kao što je Boaz došao prvo gospodaru žetve. Gospodar žetve
nas je predstavio i upoznao s tim Boazom. Kada je Krist došao, prvo je došao
proroku i vidimo snažnu prisutnost Krista u prorokovoj službi ali isto tako
vidimo da taj prorok nas je zapravo, kroz ove propovijedi koje mi čitamo. samo
predstavio Kristu i Krista nama i on je odradio svoju funkciju ili svoju ulogu
koju je imao. Sve se to događa, ponavljam, u vrijeme žetve, u vrijeme kraja
svijeta, u vrijeme kad je Noemi u svojoj domovini ali još nije dobila svoje
imanje i još uvijek nije otkupljena. Znači, kada je Ruta došla na Boazovu
njivu, prvo je ugledala glavnog žeteoca i to je normalno, i to je u redu. Kad
mi dobijemo ove propovijedi brata Branhama, prvog koga ćemo vidjeti bit će vlasnik.
Nakon toga je vidjela sljedeću stvar: vidjela je da Boaz dolazi glavnom
žeteocu. Ona je svjedočila da je Boaz došao glavnom žeteocu ili da je Krist
došao proroku i objavio mu se kroz otkrivenu Riječ. Sljedeće što je primijetila
je, da je taj momak predstavio nju Boazu i od tada nadalje, do kraja knjige, od
Rute 2,8 do kraja, Ruta diskutira ili razgovara i kontaktira Boaza isključivo
osobno. Još uvijek mu nije žena, ali ima osobni kontakt s njim.
RUTA 2,8: „Onda Boaz reče
Ruti: 'Čuj me, kćeri moja, ne idi pabirčiti u drugoga, nego se drži mojih njiva
i mojih poslenika.“
Prva uputa koju Boaz
daje Ruti je da ne ide pabirčiti u drugoga već da se drži njegovih njiva i
njegovih poslenika. Znači, Boaz kaže Ruti da postoji jedan glavni žeteoc kojeg
je upoznala i koji je nju upoznao s njim i da postoje još neki zaposlenici na
njegovoj njivi kojih neka se drži, a isto tako da se drži njegovih njiva. Kada
bi to prepričali današnjim riječima: Boaz kaže Ruti da ne pabirči u druge
njive, u metodističke njive, baptističke njive itd., i drži se mojih njiva i
mojih poslanika. Kako je Ruta mogla prepoznati koja je Boazova njiva; da li na
svakoj Boazovoj njivi piše – Boaz? Ruta je prepoznala Boazovu njivu zato što je
tamo cijelo vrijeme bio glavni žeteoc. Kada je Ruta došla u polje i ako je bilo
pet njiva ispred nje, Boazova njiva je bila ona gdje je bio glavni žeteoc. Mi
kad dođemo u polje i želimo naći Boazovu njivu ili Kristovu njivu, ako želimo
biti sigurni da je to Kristova njiva i da smo na pravom mjestu, onda moramo
naći glavnog žeteoca, moramo naći proroka, moramo naći brata Branhama. Zato
naše čitanje knjiga i propovijedi je uglavnom čitanje propovijedi brata
Branhama, rijetko kada čitamo nešto drugo i ako pročitamo nešto drugo to je
informativno, ali ono s čime se mi hranimo je ono što smo mi popabirčili na
Boazovoj njivi. Ja, kad se nađem na nekoj drugoj njivi, ja tamo samo prođem i
ako zamijetim nešto, ja to ne pokupim, ne hranim se s time, ja mogu prohodati
kroz druge njive da vidim kakve su, da vidim kako je rodila na metodističkoj,
baptističkoj ili bilo kojoj drugoj njivi, ali ona njiva gdje ću pokupiti nešto
i nahraniti se, to će biti Boazova njiva. A kako znam da je to Boazova njiva?
Tako, što je tamo cijelo vrijeme glavni žeteoc, on nadzire tu žetvu. Što kaže
Pismo? Pismo kaže – drži se mojih njiva i mojih poslanika. Pismo kaže da
postoje neki koji imaju zadatak da ženju ili skupljaju na toj njivi; postoje
neki radnici i oni nisu glavni žeteoci. Jedan je glavni žeteoc, jedan je
gospodar ili onaj koji je upravitelj te žetve, a ovi drugi su samo radnici i
ako pročitamo u Efežanima 4,11, Pismo kaže: „On
ih dade jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, druge
za pastire i učitelje da opreme svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela
Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do
čovjeka savršena do mjere uzrasta punine Kristove, da više ne budemo nejačad
kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ljudskoj prepredenosti,
u lukavosti koja sustavno vodi k zabludi.“ Pismo kaže da postoje neki
radnici na Kristovoj njivi ili na Boazovoj njivi postoje radnici: postoje jedni
koji ženju, jedni koji skupljaju, jedni koji slažu, razne funkcije, ima raznih
zadataka na njivi; drugim riječima na Kristovoj njivi postoje i apostoli, i
proroci, i evanđelisti, i učitelji i pastori i svi oni imaju određeni zadatak.
RUTA 2,9: „Pazi na kojoj
njivi oni žanju, pa idi za njima. A naredio sam momcima da te nitko ne dira.
Kad ožedniš, idi k posudama i pij što moje sluge zahitaju.“
Kasnije još kaže da im
je naredio da joj ostavljaju malo više, da ispuštaju da ona skuplja; to ćemo
pročitati poslije. Svi ti radnici i žeteoci koji su na njivi nisu glavni
žeteoci, jedan je glavni žeteoc, a njihov je posao da ispuštaju nešto da Ruta
kupi. Postoji jedan interesantan dio što kaže – naredio sam momcima da te nitko
ne dira. Ti momci su imali zadatak da ne smiju dirati Rutu. Znači, Ruta pripada
Boazu, ne njima. To je ono što je problem u današnjim crkvama kada
propovjednici ili pastori dobiju osjećaj da su ljudi njihovi i kada oni počnu
upravljati, kontrolirati i vladati i usmjeravati te ljude. Oni imaju samo jedan
zadatak: da ispuštaju nešto da oni pokupe i hrane se. Oni moraju paziti da ne
diraju Rutu jer Ruta je Boazova. Mi kao vjernici nismo ni Branhamovi, niti
Byskalovi, niti od bilo kojeg drugog propovjednika – oni su samo sluge koji nam
ispuštaju hranu, a oni pripadaju Kristu i to je ono po čemu se mi razlikujemo
od denominacijskih crkava. U koju god crkvu dođete, naći ćete pastora gdje
misli da je Ruta njegova ili naći ćete žeteoca, gdje se on ponaša prema tim
ljudima kao da pripadaju njemu. Pismo jasno kaže – naredio sam momcima da te ne
diraju i imaju samo jedan zadatak da kada ženju neka ispuštaju nešto što ćeš ti
pokupiti i od toga se nahraniti. To je ono što je moja funkcija ovdje i svih
nas kad se hranimo Božjom Riječju. Kad čitamo propovijedi brata Branhama, nije
nam cilj da se zaljubimo u glavnog žeteoca ili bilo kojeg drugog žeteoca, nego
da se zaljubimo u Boaza. Dalje kaže: „Kad
ožedniš, idi k posudama i pij što moje sluge zahitaju.“ Vidimo ovdje da
vrlo brzo Boaz izjednačava prava i obaveze Rute i drugih žeteoca: jedu istu
hranu, piju istu vodu. Ruta, iako nije bila njegova žena u tom trenutku, imala
je potpuno ista prava kao žeteoci. Znači, i vi i ja imamo potpuno ista prava.
Ruta nije išla ni na baptističko niti na metodističko polje, već samo na
Boazovo polje koje je prepoznala po tome što je tamo bio glavni žeteoc.
RUTA 2,10-11: „Ona, tada
pade ničice, pokloni se do zemlje i reče:“ Kome se klanja? Boazu. Ne klanja se
ni glavnom žeteocu, ni drugim žeteocima. „Čime sam stekla toliku milost u očima
tvojim da mi posvećuješ pažnju kad sam tuđinka? Boaz joj odgovori: 'Čuo sam što
si sve učinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca
svoga, majku svoju i zavičaj svoj te došla u narod kojega do jučer ili
prekjučer nisi poznavala.“
Pročitat ćemo gotovo
identični stih u Novom Zavjetu, Mt. 19,29: „I
svatko tko ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu,
ili djecu, ili polja radi mojega imena, stostruko će primiti i život vječni
baštiniti.“ Kao što je Ruta ostavila sav svoj zavičaj i sve svoje, i mi smo
ostavili sve. Naša nagrada je život vječni. Zašto? Zato što ćemo postati jedno
sa Kristom koji ima vječni život. I Rutina nagrada je bila Boaz, a naša nagrada
je Krist.
RUTA 2,12-13: „Neka ti
Jahve plati sve što si učinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog
Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš. Ona preuze: 'Kada bih
mogla uvijek nalaziti milost u tvojim očima, gospodaru, jer si me utješio i
milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih
sluškinja.'“
Prvo što primjećujemo:
u ovoj fazi još uvijek Ruta Boaza naziva gospodarom. Mi često Bogu pristupamo
kao prema našem gospodaru, a vidimo da do kraja priče, do kraja ove 'Knjige o
Ruti', Ruta se nije nastavila obraćati Boazu kao gospodaru, nego kao svom mužu.
Ona koja je pabirčila na polju, ono polje na kojem je pabirčila postalo je
njezino vlasništvo na kraju priče. To je put koji svi mi prolazimo, da Bogu od
načina da Mu pristupamo kao našem
gospodaru, pristupamo kao našem Zaručniku jer smo mi Njegova Zaručnica.
RUTA 2,14: „Kad bijaše
vrijeme ručka, Boaz joj reče: 'Hodi ovamo, jedi ovog kruha i umoči svoj zalogaj
u ocat!'. Ona sjede pokraj žetelaca, a on stavi pred nju prženih zrna. Jela se
i nasitila se i još joj preteče.“
Opet vidimo da je u
potpunosti izjednačena sa žeteocima. Jedu istu hranu, imaju ista prava, čak
možda ona ima i viša nego oni; ona pabirči za sebe, a oni rade za njega.
RUTA 2,15-16: „Kad je
ustala da pabirči dalje, Boaz zapovijedi svojim slugama: 'I među snopljem neka
ona pabirči, a vi joj nemojte zanovijetati. Nego navlaš ispuštajte klasove iz
svojih rukoveti i ostavljajte joj neka kupi i nemojte je koriti!'“
Dakle, oni su imali
zadatak da joj ostave što više toga, da ona što više skupi i to je ono što je
prorok nama napravio, što i drugi propovjednici rade, trude se da izostave što
više; znači, da ljudi koji dolaze tu, koji čitaju i slušaju propovijedi prikupe
ili napabirče što više. Znamo, da to nije konačno, da mi pabirčimo što više iz
Poruke ili nađemo što više stvari koje će nas oduševiti i koje će nam dati
snagu da živimo iz dana u dan, nego cilj je da od Onoga kod koga smo pabirčili,
jednog dana postanemo Njegova Zaručnica jer to i jesmo, makar da se tako
počnemo ponašati da se to očituje u našem životu.
RUTA 2,17-20: „I tako je
pabirčila sve do večeri, pa onda ovrše ono što je napabirčila: bijaše otprilike
jedna efa ječma. Uze ona svoje i dođe u grad, a svekrva vidje koliko je
napabirčila. Tada Ruta izvadi i dade joj što joj bijaše preteklo pošto se
nasitila. Svekrva je upita:'Gdje si pabirčila danas? Gdje si radila? Neka je
blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!' Onda ona pripovjedi svekrvi kod
koga je radila i reče: 'Čovjek u koga sam danas radila zove se Boaz.' Tada će
Noemi svojoj snasi: 'Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne uskraćuje dobrote
svoje ni živima ni mrtvima!' I dometnu Noemi: 'Taj je čovjek naš rod; jedan od
naših skrbnika.'“
Noemi je znala da će
ovo završiti vrlo dobro i to kaže ne samo za žive, nego i živima i mrtvima.
Susret Boaza i Rute je Noemi protumačila kao nešto od čega će koristi imati
živi i mrtvi. Znamo da susret Krista i Nevjeste je nešto od čega će koristi
imati i umrli u Kristu i mi. Naš susret s Njim kao s našim Rođakom Otkupiteljem
ili Onime koji može platiti cijenu za naš dug je nešto što će rezultirati
Božjom dobrotom i blagoslovom živima i mrtvima. Dalje, što primjećujemo, da je
Boaz bio jedan od Rutinih skrbnika otkupitelja. Sljedeći put namjeravamo ući u
to - koja su to prava i obaveze rođaka u Bibliji. Rođak u Bibliji ima
specifična prava i obaveze. I u našem društvu, rođak ima određena prava i
obaveze iako je to možda ne toliko službeno nego onako prešutno, ali vidjet
ćemo što Biblija govori o pravima i obavezama i zašto je Noemi kada je vidjela
da je on njihov rođak, na što je ona ciljala. Noemi je poznavala židovski zakon
jer je bila Židovka i znala je što to znači. Noemi predstavlja i židovski narod
ali i predstavlja i Bibliju kao židovsku knjigu, koja zna što to znači biti
rođak u Bibliji i što to znači susresti rođaka u stanju u kojem ga je Ruta
susrela i čime će to završiti. Noemi je znala da po Bibliji, po Starom Zavjetu,
biti rođak i imati neko imanje koje izgubiš u nekoj situaciji, znači, da to
imanje ne može biti zauvijek izgubljeno. Ako čitamo u Levićanima 25 vidimo da
svake sedme godine se zemlja odmara, a svaka 50-ta godina je godina povratka
zemlje natrag originalnom vlasniku i kad kupuješ zemlju, kupuješ onoliko koliko
je ostalo do 50 godina. Ako netko kupi zemlju, Pismo kaže, broji koliko će
ljetina imati na njoj, toliko je možeš platiti: ako ima više ljetina - više
košta, a ako ima manje ljetina – manje košta. Znači, ako do 50-te godine ima
još 13 godina ili 30 godina, cijena je različita. Ne možeš kupiti zemlju za
stalno već samo do jubilejne godine kada se zemlja vraća originalnom vlasniku i
Noemi je to znala. Znala je, da Boaz je onaj koji može kao rođak vratiti zemlju
originalnom vlasniku, odnosno njezinoj obitelji jer su njezini muž i sinovi
pomrli.
RUTA 2,21: „Ruta Moapka
pripovjedi dalje: 'Još mi reče: Drži se mojih poslenika dokle ne požanju sve
moje!'“
Prvo što primjećujemo:
Ruta je morala nastaviti pabirčiti iako je upoznala Boaza. Iako je bilo vrijeme
kad se Noemi vratila, iako je bilo vrijeme između vremena kada je Noemi trebala
dobiti potpuno otkupljenje, iako je već srela glavnog žeteoca, iako je Boaz
došao na njivu i dalje je morala nastaviti pabirčiti. Ponekad se pojave
neobične ideje među vjernicima kao ova – Krist je došao, imamo Božju Riječ, Ona
je otkrivena, ne trebamo više ići na službe, ne trebamo više pabirčiti, što će
nam službe, što će nam propovijedi – ali to nije po Riječi. Sve je to Ruta
imala, ali Boaz joj je zapovjedio da se drži njegovih poslenika sve do kraja
žetve; iako je sve to doživjela, morala je nastaviti pabirčiti. I mi, dok god
smo ovdje na zemlji, moramo čitati propovijedi, moramo pabirčiti, moramo
tražiti stvari unutra bez obzira što je Ženik već došao, bez obzira što je
prorok kao glavni žeteoc bio tu i otišao; sve do kraja žetve.
RUTA 2,22-23: „Noemi nato
reče Ruti, snasi svojoj: 'Dobro je, kćeri moja, idi za njegovim poslenicima da
ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi.' I tako se držala poslenika
Boazovih i pabirčila dokle ne požeše i ječam i pšenicu. I živjela je kod
svekrve svoje.“
Nekoliko puta je
naglašeno ovdje u Pismu da je bitno da Ruta ide isključivo za Boazovim
žeteocima. Jednom kad ste došli na Boazovu njivu ili kad smo mi došli;
uključujem i sebe u tu priču; Pismo jasno naglašava, tri-četiri puta, držite se
tih njiva, držite se tih poslenika i ne pabirčite na drugim njivama. Mi možemo
čitati druge knjige, ali nemojmo pabirčiti, nemojmo se hraniti time jer kaže –
da ti ne bude neprilika na drugoj njivi.
U sljedećem poglavlju
događa se susret Rute i Boaza na gumnu, a gumno je mjesto gdje se žito odvaja
od ljuske. Postoji sljedeća etapa ili sljedeća faza kada se ono što je
požnjeveno mora odvojiti od ljuske.
Dragi Gospode, hvala Ti
za Tvoju Riječ koja je savršena i precizna i detaljna Gospode, i iznova i
iznova potvrđuje ono što je Tvoj prorok rekao i propovijedao Gospode. Hvala Ti
što kao Tvoja Zaručnica imamo pravo i uvide u ove stvari da vidimo Gospode što
je ispred nas, a što je iza nas Gospode, i kao grupe ljudi i kao Tijela
Kristova i kao pojedinac, i što Tvoja Riječ nije priča, prošlost, bajka ili
nešto intelektualno već je nešto živo
Gospode i što Tvoja Riječ je zapravo proroštvo koje se već ispunilo u velikoj
mjeri ili gotovo sve da se ispunilo Gospode. Zaista je privilegija gledati i
čitati ove događaje i ove priče; i ove usporedbe i znaci, da je to prošlost,
Gospode, jer znamo da ono malo što je ostalo da se ispuni, da će se ispuniti
kada se sve tako savršeno ispunilo do sada. Molimo Te da nas to iznova ohrabri
i uozbilji i potakne na razmišljanje da Ti još više služimo i da budemo još
više predani Tebi, Gospode, da Ti damo zaista prvo mjesto u našem životu, da bi
zaista nastavili pabirčiti do kraja žetve dok se ne požanje sve Gospode, da nam
Tvoji poslenici, žeteoci ostavljaju što više toga i da bi nas to dovelo Gospode
da ne stanemo samo na tome, nego da zaista idemo korak dalje i da od onih koji
pabirče na Tvojoj njivi, postanemo vlasnici te njive i Tvoja Zaručnica,
Gospode. Molimo Te to u dragocjeno Isusovo
Ime i u Ime Isusa Krista predajem ovu molitvu i ovo naše druženje. Amen!
Božji blagoslov svima!
Nema komentara:
Objavi komentar