Dragi Gospode Isuse Kriste, hvala Ti za ovu priliku da se
ponovno nalazimo zajedno Bože, sa jednom svrhom, a to je Gospode da čujemo
nešto iz Tvoje Riječi što će nas ohrabriti, što će nas poučiti Gospode i kako
bi to promijenilo naše živote Bože, jer mi sami sebe ne možemo promijeniti. Kad
bi i mogli, to ne bi bilo ono što Ti tražiš od nas, ali Ti si nam dao Duha
Svetoga i On je taj koji se nastanio u nama i mijenja naže živote Gospode. U
Svojoj Riječi je dao određena pravila i određene stvari koje traži od nas:
jedna od njih je da se sastajemo još više kako vidimo da se približava dan.
Vidimo da se približava kraj vremena i zato se sastajemo Gospode da ispunimo
Tvoju Riječ a onda da Ti, kroz Svoju Riječ, promijeniš naše živote i pripremiš
nas za trenutak uznesenja, Gospode. Molimo Te da ovaj naš sastanak bude s tom
svrhom, da postigne taj efekt. Mi ti se predajemo u Isusovo ime. Amen!
DJELA APOSTOLSKA 8,26-40: A anđeo Gospodinov progovori Filipu, rekavši: 'Ustani i pođi na jug do puta što se spušta od Jeruzalema prema Gazi; on je pust.' On ustane i pođe. Kad, gle, naiđe neki Etiopljanin, eunuh, visoki dostojanstvenik kandake, etiopske kraljice, koji je bio nad svom njezinom riznicom. Bio se došao pokloniti u Jeruzalem pa se sada vraćao. Sjedio je na kolima i čitao knjigu proroka Izaije. A Duh reče Filipu: 'Priđi i pridruži se tim kolima!' Pritrča Filip i začu onog kako čita proroka Izaiju pa ga upita: 'Razumiješ li što čitaš?' No, on mu odvrati: 'Ta kako bih mogao ako me tko ne uputi?' Stoga zamoli Filipa da se popne i sjedne kraj njega. A odjeljak Pisma koji je čitao bio je ovaj: 'Kao ovca na klanje bi odveden; i kao janje nijemo pred onim koji ga striže, nije otvorio usta svoja. U poniženju njegovu sud mu je uskraćen, a naraštaj njegov tko će opisati? Jer se uzima sa zemlje život njegov.? Potom upita eunuh Filipa: 'Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?' Tada Filip otvori usta pa mu, krenuvši od tog odjeljka Pisma, počne propovijedati evanđelje – Isusa. Išavši tako putem, stignu do neke vode pa eunuh reče: 'Evo vode, što me priječi da se krstim?' Filip pak odvrati: 'Ako vjeruješ od sveg srca, možeš.' On odgovori: 'Vjerujem da je Isus Krist Sin Božji.' I zapovjedi da se kola zaustave pa siđu obojica u vodu, Filip i eunuh, te ga Filip krsti. A kad su uzašli iz vode, Duh Gospodinov ugrabi Filipa i eunuh ga više nije vidio. On nastavi svojim putem radujući se. Filip pak se nađe u Azotu. Prolazeći, propovijedao je evanđelje u svim gradovima, sve dok nije stigao u Cezareju.Dragi Gospode Isuse, hvala Ti za Tvoju Riječ. Ovo što smo pročitali sigurno je istina Gospode i osim što je to bio događaj koji se uistinu dogodio prije 2000 godina, sigurno unutra postoji nešto što vrijedi za nas danas Gospode. Molim Te da usmjeriš našu pozornost na to, ukažeš nam na to i pomogneš nam da nešto naučimo iz ovog događaja, da vidimo neke detalje Gospode koje prije nismo vidjeli, da nas to razveseli u duhu Gospode, potakne nas da Ti još više služimo. Blagoslovi ovo naše druženje Gospode i molim Te da Ti preuzmeš sada kontrolu nad onim što će biti rečeno i nad onim što će ljudi čuti u Isusovo ime. Amen!
Ovo je prilično poznat dio Pisma i vrlo često se spominje i čita. Osim toga što je to događaj koji se desio davno prije, ima nekih stvari koje možemo naučiti iz njega. Ovaj događaj se događa neposredno nakon što je ubijen Stjepan. Stjepan je bio jedan od prvih vjernika i prvi koji je bio ubijen zbog onoga što je vjerovao: bio je prvi mučenik rane kršćanske crkve. U tom ubijanju Stjepana je sudjelovao i apostol Pavao koji se poslije obratio. Progonstvo crkve rezultiralo je raspršivanjem vjernika iz Jeruzalema,
Dj.8,1; Dj.8,4: „…U taj dan nastade velik progon crkve u Jeruzalemu i svi se, osim apostola, rasprše po krajevima Judeje i Samarije.“, „Oni pak što su se raspršili obilazili su posvuda navješćujući Riječ.“Dakle, osim što su se raspršili, išli su svuda i navješćivali su Riječ. Među njima se našao i Filip koji je bio apostol,
Dj.8,5-8: „A Filip j sišao u grad Samariju te im propovijedao Krista. mnoštvo je jednodušno priklonilo pozornost onome što je Filip govorio jer su čuli i vidjeli znamenja koja je činio: ta iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući na sav glas, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. I nastade velika radost u tome gradu.“Prije nego što je Filip, u ovom što smo čitali, prije nego što ga je anđeo uzeo i maknuo odavde, bio je na jednom velikom skupu koji je bio vrlo uspješan kao kršćanski skup, kao probuđenje, na način da se obratio gotovo cijeli grad: događala su se čudesa, iscjeljenje bolesnih i ljudi su bili oslobađani od nečistih duhova. U toj situaciji dolazi Duh Božji i miče Filipa iz toga. Mi kao kršćani, kao ljudi, možda bi očekivali da je to pravi trenutak da Filip ostane tamo, da pomogne tim novim vjernicima, da ih usmjeri u više istine, međutim, pojavljuje se Bog koji kaže Filipu da se makne odande i ode na put koji je pust. Iako je sve počelo kao progonstvo Stjepana koje je kasnije kao slijedeći korak imalo veliko probuđenje jer su se vjernici raspršili i nakon velikog probuđenja, Bog uzima Filipa i odvaja ga od svega toga i usmjerava ga da ide napraviti jedan specifičan posao. Ovaj događaj ja inače vrlo često koristim kad nekome svjedočim; kad treba početi razgovor od negdje, krenem s ovim događajem i kažem da u Djelima apostolskim nailazimo na jedan događaj i idemo primijetiti neke stvari koje su se tamo dogodile jer iz toga možemo zaključiti nešto za naše vrijeme. Prorok kaže da je Filip bio vođen Duhom Svetim i da je bio dovoljno osjetljiv na vodstvo Duha Svetog te je znao prepoznati da ne ostane u euforiji onoga što se događa oko njega; bio je toliko osjetljiv da je slušao Duha Svetog i znao je prepoznati kada ga Bog zove da se izdvoji iz uspjeha, mase i da napravi nešto za Boga. „Nema više zapisa da se Filip ikad vratio u Samariju, čak nema zapisa da je Filip ikad imao tako uspješne sastanke ili službe.“ Nakon toga slijedi događaj koji smo mi opisali i više o Filipu ne čitamo puno. Kad bi to usporedili s našim vremenom, mi možemo reći da su prorokove službe nalik onome što se događalo u Samariji kada je Filip imao dosta veliko probuđenje. Međutim, Bog je izdvojio Filipa koji je bio prorok: vidimo da je imao natprirodna iskustva, da ga je posjetio anđeo i odvojio ga je da ode i nađe jednog poštenog čovjeka koji nije bio Židov, nego je bio poganin. Kao što je Bog poslao proroka i dao mu velike sastanke, mnoštvo i probuđenje, pred kraj službe pozvao ga je da propovijeda neke stvari koje su rezultirale time da ga masa odbaci i da on ode i propovijeda poganima, ne više u Samariji, već da nađe jednog pojedinca kojem će pomoći i nakon toga više nema velikih probuđenja. Tako crkve danas očekuju velika probuđenja, ali to se više neće desiti. Ovaj događaj koji se desio u Samariji se desio i Bog je maknuo Filipa da ode jednom specifičnom čovjeku, poganinu.
Ono što je značajno za eunuha je da je bio čovjek koji je ostavio sve. Prvo što primjećujemo da je bio poganin, da je došao ne zato što je morao doći (nije bio gladan, žedan i sl.), bio je uspješan, ali nešto je bilo u njemu što ga je vuklo da traži Boga. Nije bio zadovoljan u tom svom uspjehu koji je postigao u svijetu, tražio je Boga. Da bi našao Boga, bio je spreman ostaviti sve. Ako uzmemo i pogledamo na karti gdje je Izrael i Etiopija, vidimo da su prilično udaljeni i u to vrijeme, to je bio put koji je trajao mjesecima, putovalo se na devama kroz pustinju i kada malo razmišljamo kolika je bila ta čežnja, to nešto što je njega vuklo da traži i upozna Boga, koliko se on osjećao nezadovoljan u svemu tome gdje se on nalazio, koliko se osjećao neispunjen tim bogatstvom i uspjehom; bio je spreman da ostavi sve i krene na put da pronađe nešto više Boga i nešto više Istine. Ono što je zanimljivo u cijeloj priči, da prije nego što je krenuo na put, služio je kraljici. Zanimljivo da Biblija kaže da žena uvijek u Bibliji predstavlja crkvu. Znači, on nije služio kralju i nije slučajno da Biblija naglašava da je služio etiopskoj kraljici. Zašto baš kraljici? Zašto je bio baš eunuh? Eunusi ne mogu imati potomstvo i kao takvi mogu služiti kraljici. Kad bi to usporedili sa nama ili pokušali naći neku duhovnu aplikaciju: vidimo da se radi o religioznom čovjeku koji je služio crkvi i da bi služio crkvi je uškopljen. To je ono što je posljedica današnjeg kršćanina, svakoga od nas, koji kad pokuša služiti crkvi ne može imati potomstvo (ovdje je to prirodno). Duhovno, mi kao Nevjesta Isusa Krista; Marija je bila naša preslika, ona je donijela Krista tjelesno, a mi kao Kristova Zaručnica moramo donijeti Krista duhom. Mi želimo da Krist živi kroz nas, da naš život rađa duhovne plodove, Kristove plodove; duhovno govoreći, da rodimo Krista. Takvo što se ne može desiti ako smo eunusi i ako služimo kraljici, odnosno crkvi. Dakle, on ostavlja crkvu ili kraljicu kojoj je služio na dvoru i ide tražiti više. Odlazi u Jeruzalem u kojem se nalazi Hram koji je sagrađen specijalno sa svrhom da se tu ljudi mole Bogu; sagrađen je na mjestu gdje je Bog odredio da se sagradi, na mjestu gdje je Abraham prinio Izaka i gdje je Bog potvrdio Svoj savez sa Abrahamom. Hram je sagrađen onako kako je trebao biti sagrađen: imao je vanjsko predvorje, imao je Svetinju i Svetinju nad svetinjama, te tri prostorije kao što naše ljudsko tijelo ima tijelo, duh i dušu. U vanjskom predvorju su se odvijale žrtve, u unutarnje predvorje ili Svetinju su mogli ići samo svećenici i u Svetinju nad svetinjama je mogao ići samo veliki svećenik jednom godišnje i prinijeti žrtvu. Eunuh odlazi na pravo mjesto da upozna Boga, u Hram. Da li je on tu upoznao Boga ili nije? Kako to da je on otišao na pravo mjesto, a nije dobio odgovore na svoja pitanja? Zašto čita Bibliju? Nakon što je obavio rituale i ceremonije koje su se tražile u Hramu, vraća se i dalje ima pitanja i dalje čita Bibliju i ne razumije o čemu se radi. Mislim da taj Hram i danas postoji, ali nije više mjesto gdje mi možemo susresti Boga, zato što je Bog poslao Isusa Krista. Postoji neko drugo mjesto gdje mi možemo susresti Boga.
Brat Branham često propovijeda jednu propovijed na temu Mjesto kojeg je Bog odabrao za slavljenje i uzima tekst iz Ponovljenog zakona 16,1:
„Drži mjesec Abib i slavi Pashu u čast Jahvi, Bogu svome, jer te Jahve, Bog tvoj, u mjesecu Abibu izveo noću iz Egipta. Kao pashu u čast Jahvi, Bogu svome, žrtvuj ovce i goveda u mjestu koje Jahve odabere da u njemu nastani ime svoje.“Isto tako imamo u Ponovljenom zakonu 12,5:
„Jahvu, Boga svoga, tražite jedino na mjestu koje je on odabrao, sred svih vaših plemena, da ondje stavi svoje ime i da ondje prebiva.“Ono što je interesantno, da Biblija to mjesto gdje mi trebamo tražiti Boga naziva ili definira kao ono mjesto gdje Bog nastani Ime Svoje. Ono što je činjenica da Bog nije nastanio Svoje ime u Jeruzalemu, jer se Bog ne zove Jeruzalem, to je bila samo preslika tog mjesta gdje će Bog nastaniti Svoje ime. Bog nije nastanio Svoje ime u nijednoj crkvi jer se Bog ne zove baptist, niti metodist ili katolik. Svi oni koji pokušavaju reći da Boga treba slaviti unutar crkve ili unutar nekakve fizičke lokacije, nisu u pravu, jer Biblija jasno kaže – Boga slavi samo na mjestu gdje On odluči nastaniti Svoje ime. Zato brat Branham u toj propovijedi Božje odabrano mjesto za slavljenje kaže: „Gabrijel je Njega nazvao Isusom, proroci su ga nazvali Isusom i On je apsolutno bio Isus prije Njegovog rođenja čak ga je sveti prorok nazvao Emanuel što je Bog s nama. Zatim, Bog je bio očitovan u tijelu kako bi uzeo grijeh svijeta i kada je to načinio, dobio je ime, ime mu je bilo Isus. Isus je Njegovo ime. To ime je bilo nastanjeno u Isusu, ne u crkvi, ne u denominaciji, ne u nekom crkvenom vjerovanju, nego u čovjeku. On je odabrao staviti Svoje ime u Isusu Kristu i mi sad shvaćamo i uviđamo da je On, Isus Krist, postao to mjesto koje je Bog odredio, da mi na tom mjestu Boga slavimo i da ga slavimo na tom mjestu.“ Ono što je bilo ovdje zanimljivo da se dogodio jedan prijelaz u vremenu za kojeg eunuh nije znao. Eunuh je mislio da još uvijek može otići u Jeruzalem (što je bila samo preslika ili simbolika tog mjesta) i da je to mjesto kojeg je Bog odabrao da on slavi. Da je to uistinu bilo tako onda bi eunuh dobio odgovore u Hramu. Međutim, to se nije dogodilo, zato što to nije bilo mjesto kojeg je Bog odabrao da u njemu nastani Svoje Ime, nego u Isusu Kristu. Isus Krist je „mjesto“ gdje mi moramo otići i slaviti Boga ili služiti Bogu. To vidimo i u Djelima apostolskim 4,12:
„I nema ni u kome drugom spasenje: jer nema pod nebom drugog imena danog ljudima po kojemu nam se treba spasiti.“Isus Krist je jedino ime dano za spasenje, to je jedino mjesto gdje mi možemo slaviti Boga da budemo prihvaćeni. Dogodio se taj prijelaz u vremenu da je mjesto iz Jeruzalema postalo Isus Krist i za taj prijelaz eunuh nije znao. Kao što se dogodilo u našem vremenu prijelaz da mjesto u kojem mi možemo slaviti Boga više nije denominacija nego Isus Krist u otkrivenoj proročkoj Riječi brata Branhama, odnosno Isus Krist u Poruci koju čitamo. Taj prijelaz se dogodio u vrijeme velikog probuđenja u kojem su mase sudjelovale i Bog poziva proroka, u ovom slučaju simbolikom je to Filip, i usmjerava ga na jednog čovjeka koji je iskren i odabrani vjernik, koji ne zna da se dogodio taj prijelaz, da više ne može slaviti Boga u Jeruzalemu, nego da ga mora slaviti u Kristu. Dogodio se taj prijelaz i u našem vremenu: Boga više ne možemo slaviti u denominacijama ili crkvama, nego ga moramo slaviti u Kristu. Što je danas Krist? Krist danas nije čovjek, bio je čovjek prije 2000 godina, Krist je danas u Svojoj Riječi koja je otkrivena. To otkrivanje Riječi je ono što je bilo bitno da prepoznamo mjesto koje je Bog odabrao za slavljenje. Eunuh je otišao na dobro mjesto, ali mjesto koje je nekad bilo pravo mjesto za slaviti Boga. Mi kao ljudi, često, u svom hodu, jedno vrijeme pokušavamo služiti Bogu na nekom mjestu koje je nekad bilo odabrano za slaviti Boga i ne znamo gdje je Bog danas odabrao da Ga slavimo.
Druga stvar koju primjećujemo u ovoj priči, da je eunuh čitao Bibliju i da sam, kao takav, nije mogao razumjeti tu Bibliju. Imao je dobar stav u svom srcu jer je znao da ne može razumjeti ako ga netko ne uputi. Kada razgovaramo s ljudima, kad im svjedočimo, ako želimo biti kao eunuh moramo prvo čitati Bibliju, moramo prepoznati da sami ne možemo shvatiti Božju Riječ nego da nas neko mora uputiti, u ovom slučaju to je bio netko tko je poslan od Boga – Filip. Osim što je shvatio da sam ne može dokučiti razumijevanje Biblije, onaj koji mu je bio poslan nije bio netko tko se slučajno našao tamo, nego je bio netko koga je Bog poslao na poseban način. Filipa je uputio anđeo i često kada razgovaramo s ljudima koji kritiziraju brata Branhama kažu da je on cijelo vrijeme slušao svoga anđela ili je imao nekakvu prisutnost anđela ili pojavljivao mu se anđeo koji mu je govorio što da čini. Ako bi ti ljudi malo čitali Bibliju vidjeli bi da je to potpuno biblijski način. Filipu se ukazao anđeo i on ga je poveo, ne kaže da mu se ukazao Duh Svet, nego anđeo. Postavlja se pitanje, ono što mi kao ljudi očekujemo: Što nije bilo bolje da je anđeo otišao eunuhu i on mu rekao što znači ono što on čita? Zar to ne bi ostavilo veći efekt na eunuha? Vidimo da Bog odgovara na iskrenog čovjeka koji traži i čita Bibliju, koji shvaća da ne može razumjeti i koji prepoznaje da Bog mora poslati njemu čovjeka i neće mu na to pitanje odgovoriti nikako drugačije. Bog nije poslao anđela eunuhu zato što to nije njegov način na koji On radi s ljudima; mogao je, ali nije. Bog ima Svoja pravila i zakonitosti i da je to uistinu tako vidimo da cijeli ovaj svijet funkcionira po nekim zakonitostima koje je On postavio. Jedna od njih je da čovjeku koji traži i čita Bibliju pošalje čovjeka, ne anđela, i tog čovjeka potvrdi na ispravan način. Biblija kaže za Ivana Krstitelja u Ivanu 1,6-8:
„Pojavi se čovjek poslan od Boga,ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da svjedoči za Svjetlo, da svi povjeruju po njemu. Nije on bio Svjetlo, nego da svjedoči za Svjetlo.“Biblija opet ovdje naglašava da postoji čovjek poslan od Boga koji nije Svjetlo, nego svjedoči za Svjetlo. To je način na koji je Bog radio i ovdje. Biblija kaže da je Isus Krist isti jučer, danas i zauvijek; ako nekad nešto napravi na jedan način, On mora svaki put to napraviti na isti način jer On kad napravi nešto, napravi savršeno, i zato svaki put kad se ponovi ista situacija On ponavlja isti postupak na način na koji je napravio prvi put. Ivan Krstitelj je bio čovjek poslan od Boga, Filip je bio čovjek poslan od Boga; kod Ivana Krstitelja imamo pojavu anđela koji se pojavio Zahariji (Ivanovom ocu) i ukazao mu da će se roditi Ivan. Nije Zahariji progovorio Duh Sveti iako je mogao nego mu je poslan anđeo koji mu je to najavio. Mariji je mogao Duh Sveti direktno progovoriti ali joj Bog šalje anđela koji to govori. Filipu i bratu Branhamu se Bog obratio na način da im je slao anđela koji im je prenosio određene poruke, obavijesti i upozorenja koje su trebali reći. Sličan slučaj imamo u Kornelijovom slučaju, Djela apostolska 10,1-8:
„A u Cezareji je živio neki čovjek imenom Kornelije, stotnik čete zvane Italska. Bio je pobožan i bojao se Boga sa svim domom svojim. Dijelio je mnogo milostinje narodu i neprestano se molio Bogu. Oko devetog sata dana jasno ugleda u viđenju anđela Božjeg kako ulazi k njemu i govori mu: „Kornelije!“ A on se zagleda u njega i uplaši te reče: „Što je Gospodine?“ On mu odvrati: „Molitve tvoje i milostinje tvoje uzašle su kao podsjetnica pred Boga. A sada pošalji ljude u Jopu i pozovi Šimuna zvanog Petar. Odsjeo je kod nekog kožara Šimuna čija je kuća uz more. On će ti kazati što trebaš učiniti.“ Kad je otišao anđeo koji je govorio Korneliju, dozove on dvojicu svojih kućnih slugu i jednog pobožnog vojnika, od onih koji su mu stalno posluživali, sve im ispripovjedi pa ih pošalje u Jopu.“U Kornelijovom slučaju nailazimo da Bog ponovno koristi anđela, međutim taj anđeo ne propovijeda Evanđelje, taj anđeo samo usmjerava ljude, u ovom slučaju Kornelija koji je svojim životom i službom bio pravi kršćanin i ono što je radio je bilo kao podsjetnik Bogu da on traga za Istinom, ne zna Istinu, i usmjerava ga na čovjeka koji će mu propovijedati Evanđelje. U Bibliji uvijek Evanđelje propovijedaju ljudi, ne anđeli. To je jedan bitan princip u Bibliji i ljudi koji to ne shvaćaju imaju problema sa prorokom: kad mi kažemo da je Bog poslao u ovom vremenu čovjeka i potvrdio ga kao glasnika da nam propovijeda Evanđelje i otkrije Božju Riječ, oni kažu - veličate čovjeka. Mi ne veličamo čovjeka nego je to jedini način na koji Bog radi i propovijeda Evanđelje – da pošalje čovjeka; kroz cijelu Bibliju je to radio i radit će do kraja vremena.
Eunuh je čitao Bibliju i shvatio da mu treba netko tko će ga uputiti u ono što čita. Bog mu pošalje čovjeka. Ovdje je značajno primijetiti da je eunuh čitao jedan dio Pisma koji se odnosio na njegovo vrijeme, jedan dio Pisma koji je bio aktualan i ono s čim je on imao problema je taj aktualni dio Biblije. Eunuh nije imao problema sa nečim što je bilo i što se već dogodilo, imao je problema da prepozna to što se događa u njegovom vremenu. Da bi mi kao vjernici koji živimo u nekakvom kršćanskom svijetu, ili idemo u nekakve crkve, ili proučavamo Bibliju sami kao eunuh; da bi sami prepoznali sve ovo što se danas ispunjava imamo veliki problem ako ne shvatimo da nam za to Bog treba poslati čovjeka. Ni eunuh, ni apostoli, nitko nije mogao prepoznati vrijeme u kojem se živi: Isus je bio 30 godina na zemlji i da smo pitali bilo kojeg od Njegovih učenika koji se dio Pisma ispunio u zadnjih 30 godina, oni ne bi znali da će djevica začeti i da je to bilo ispunjeno, sve do trenutka dok nisu prepoznali Isusa kao proroka, kao čovjeka kojeg je Bog poslao i koji im je ukazao na taj dio Pisma. Bog je odgovorio eunuhu na način da mu je ukazao koji je to aktualni dio Biblije koji se ispunjava u njegovom vremenu. Bog je odgovorio eunuhu preko čovjeka koji je bio poslan od Boga, ne u Jeruzalemu, gdje je pokušavao ispuniti ono što mu je Bog rekao i na putu dok je bio sam, zapeo je na onom djelu Pisma koji se ispunjavao u tom vremenu. Postoji jedan put, o kojem Biblija govori, koji je pust: činjenica je ako ćemo susresti Boga i ako će nam Bog poslati nekoga kao čovjeka potvrđena u to vrijeme, da ćemo se naći na putu koji je pust. Matej 7,13-14:
„Uđite na uska vrata: jer široka su vrata i prostran put što vodi u propast – i mnogo ih je koji na njih ulaze. A uska su vrata i uzak put što vodi u život – i malo ih je koji ga nalaze.“Ako bi usporedili ono što se desilo u Samariji, ne možemo to nazvati uskim putem, to je bilo jedno masovno probuđenje gdje su se svi veselili, ali ovdje nailazimo na jedan događaj koji se događa na uskom putu – eunuh ide uskim putem i čita Bibliju i Bog mu šalje čovjeka da mu to otkrije.
Ono što se eunuh pitao i što je pitao Filipa je interesantno: 'O kome to prorok govori?' Eunuh prepoznaje jedno proroštvo u Bibliji i pita o kome to prorok govori. Da bi uopće došli do tog pitanja - o kome to prorok govori, moramo čitati proroštvo. Ono što je naša zadaća i potreba nas kao kršćana je da čitamo Poruku brata Branhama jer onda ćemo doći na pitanje o kome to prorok brat Branham govori i vidjet ćemo da prorok govori o nama kao što je Filip ukazao eunuhu da Isus Krist govori o njegovom spasenju. Kad mi čitamo Poruku brata Branhama, uvidjet ćemo da naš prorok nama govori o našem spasenju, odnosno o našem uznesenju jer ukazuje nam vrijeme u kojem živimo, što se događa, što nas čeka i to proroštvo koje se ispunjava kakav ima efekt na nas i da može promijeniti naš život. Važnost Poruke je velika jer imamo proroka kojeg je Bog poslao, koji će nas usmjeriti na onaj dio Pisma koji se ispunjava u našem vremenu i kad čitamo Poruku dobit ćemo odgovor o kome prorok govori. U eunuhovom slučaju prorok je govorio o njegovom spasenju, u našem slučaju prorok govori o našem spasenju. Filip je ukazao eunuhu na stvari koje je trebao napraviti: jedna od njih je bila krštenje i kad se eunuh krstio, primio je Duha Svetog i vratio se natrag u Etiopiju. Danas je Etiopija jedina kršćanska zemlja unutar svih tih velikih muslimanskih zemalja kojima je okružena. Ono što je doživio eunuh u tom trenutku je bilo nešto što je obratilo cijelu zemlju. Ako primijetimo, taj isti princip se događa i danas. Znači, bilo je veliko probuđenje u Samariji; bio je prorok koji je propovijedao diljem kršćanskih crkava, denominacija i desilo se veliko probuđenje i u jednom trenutku ga Bog poziva, daje mu Poruku koja je rezultirala da biva izbačen i odbačen od masa koje su ga slijedile, odjednom se to probuđenje ugasilo i prorok je usmjeren na pojedinca koji ide uskim putem, koji je usamljen, u potrazi za razumijevanjem toga djela Pisma koji se ispunjava u njegovom vremenu. Kad taj pojedinac sretne proroka, on mu ukazuje na taj aktualni dio Pisma i ukazuje mu na stvari koje mora napraviti i kad to napravi, rezultirat će njegovim spasenjem; kao što je eunuh to napravio, što je rezultiralo njegovim spasenjem i spasenjem velikog broja drugih ljudi u toj zemlji koji su iz poganskih običaja prešli na kršćanstvo. To je ta preslika i paralela koja je mene oduševila kada sam vidio da ta priča osim same priče ima neke detalje koje potpuno odgovaraju za naše vrijeme i iznova vidimo da potvrđuje ono što prorok govori i da to što prorok priča potpuno odgovara na raznorazne biblijske priče. Nadam se da vas je ovo ohrabrilo u vjeri i da ste uvidjeli još jednu potvrdu da Poruka i prorok koji su poslani se nalaze ne samo u jednom mjestu u Pismu, nije to samo Malahija 4, nego svaka Biblijska priča, svaki događaj ima jednu savršenu primjenu za ovo vrijeme u kojem mi živimo.
Dragi Gospode Isuse, hvala Ti za Tvoju Riječ, Ona je zaista bogata i iskreno, mene svaki put oduševi kada vidim nešto, kada mi pokažeš Gospode i potvrdiš iznova da Tvoja Riječ je aktualna Gospode, da se ispunjava danas, da ono o čemu mi svjedočimo i što mi vjerujemo je potvrđeno u Tvojoj Riječi na mnogim mjestima, u mnogim pričama, da svako toliko nailazimo na preslike, na sjene, a stvarnost je ono u čemu mi živimo Gospode. Sva ova priča i ovaj događaj koji se dogodio nije samo spasenje jednog čovjeka, nego Gospode to je preslika i proroštvo ovog našeg vremena. Gospode, ako su se oni toliko veselili u toj simbolici, koliko se više mi možemo veseliti kada vidimo zbilju i stvarnost pred našim očima Gospode jer Pismo kaže da su mnogi sveti težili da žive u ovom vremenu, u vremenu kraja, u vremenu Tvog dolaska, u vremenu uznesenja Gospode, u vremenu kada će smrt konačno biti pobijeđena i kada će Gospode nastupiti vječnost i savršeni život u skladu, u miru s Tobom, Gospode, bez stvari koje nas muče ovdje na zemlji, bez naših problema, kušnji, bez zdravstvenih problema, obiteljskih, financijskih, bez starosti, bez svega toga Gospode, s čime se sad borimo i s čime su se sveti borili Gospode: svi su oni htjeli živjeti u ovom vremenu, a Ti si nama dao priliku da mi živimo i mi želimo to odraditi najbolje što možemo, poslušati Te u svemu, pokoriti se Tvojoj Riječi u Isusovo dragocjeno Ime. Molimo Te blagoslovi nas i čuvaj nas dalje ovdje na zemlji da bi bili svjetlo, da bi kao što je eunuh svjedočio kad se vratio i obratio svoju zemlju Gospode na kršćanstvo, tako i mi svjedočili svima oko sebe i došli do onih koji su Gospode od prije predodređeni za spasenje, Gospode da mi budemo alatke u Tvojoj ruci koje ćeš Ti iskoristiti da im donesemo evanđelje u Isusovo Ime, molim Te Bože. Amen!
Božji blagoslov!
Nema komentara:
Objavi komentar