IVAN 16,12-16: Još vam mnogo imam reći, ali sada ne možete nositi. No kada dođe On, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivati vam ono što će doći. On će proslavljati Mene jer će od Mojega uzimati i to navješćivati vama. Sve što ima Otac, Moje je. Zbog toga sam vam rekao da će od Mojega uzimati i to navješćivati vama. Malo još i nećete me vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti: jer Ja odlazim k Ocu.Isus je Svojim učenicima rekao da ima još puno toga što bi im htio reći, međutim, u tom trenutku oni to nisu mogli nositi i da će im u tu svrhu poslati Duha Svetoga koji će im to navijestiti. Naš sastanak danas ima smisla samo ako dođe Duh Sveti da nam navijesti nešto od toga što je Isus imao reći učenicima, a oni to nisu mogli nositi. Zato se trudimo i okupljamo. Ako bi to bilo da ja imam nešto reći, ako je stvar mojih bilježaka ili skice onoga što ja želim reći, neka moja poanta, onda je bolje da odemo negdje na kavu jer ako ne dođe Duh Sveti onda sve to nema smisla. Upravo zato što je Isus obećao da tamo gdje je dvoje ili troje skupljeno u Njegovo Ime, mi očekujemo da je Duh Sveti ovdje među nama i vjerujemo to.
IVAN 15,7: Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, tražit ćete što god hoćete i bit će vam.
RIMLJANIMA 9,16: Nije, dakle, do onoga koji hoće, ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
1.IVANOVA 2,12-14: Pišem vama, dječice, jer su vam oprošteni grijesi zbog njegovog imena. Pišem vama, oci, jer ste upoznali onoga koji je od početka. Pišem vama mladići, jer ste pobijedili Zloga. Pišem vama, dječice, jer ste upoznali Oca. Napisao sam vama, oci, jer ste upoznali Onoga koji je od početka. Napisao sam vama, mladići, jer ste jaki i Riječ Božja u vama ostaje; i pobijedili ste Zloga.
2.IVANOVA 1,9: Tko god prestupi nauk Kristov i u njemu ne ostane, nema Boga. Tko ostaje u Kristovom nauku, ima i Oca i Sina.Mi vjerujemo u Poruku brata Branhama, vjerujemo da je on prorok. Zašto vjerujemo da je brat Branham prorok? Zato što prorok, da bi mu se vjerovalo, da bi bio potvrđen, da bi bio pravi prorok, on zapravo služi kao usta od Boga. Znači, on ne bi smio u to intervenirati svojim vlastitim mislima u ono što kaže. Ako prorok ne govori ono što je direktno od Boga, ako je tu dio njegovih vlastitih misli, vlastitih stavova i zaključaka, onda taj prorok nije pravi prorok. Na koji način prorok uspijeva postići to, da ono što on kaže ne budu njegove misli nego da budu Božje misli ili ono što Bog ima za poručiti crkvi u tom vremenu? Brat Branham kaže jednu rečenicu i često je ponavlja: „Prorok bi trebao biti Božja usta da Bog govori, ne da govori svoje vlastito mišljenje. Mora biti toliko predan da ne želi ništa od toga što kaže pokvariti, nego da kaže ono što Bog kaže jer on sa tim nema kontrolu.“ Prorok kaže da nema kontrolu nad onim što govori, ali i ono što on napravi je djelo Božje. Riječi koje je on rekao su Božje Riječi, a način na koji je on to postigao je da se potpuno prepustio ili predao Bogu. To je današnja tema: kada se trebamo potpuno prepustiti Bogu, a opet to što se prepuštamo Bogu ne znači da smo pasivni. Tu postoji jedna granica koju ću pokušati objasniti što jasnije mogu - da se moramo prepustiti Bogu, a ne smijemo biti pasivni. Prorok nije nikad od onog što je on činio, a znamo da je imao moćnu službu – iscjeljivao bolesne, otkrivao tajne srca, rekao da on to čini. Nikad to nije pripisao sebi već se često ograđivao od toga. Govorio je da ljudi koji propovijedaju spasenje, te ljude ne čini spasiteljima; oni koji propovijedaju iscjeljenje te ljude ne čini iscjeliteljima: sve zasluge za spasenje ljudi i iscjeljenje i otkrivanje tajni srca uvijek je davao Bogu. „U čovjeku ne postoji ništa dobroga, posebno ne u meni. A ipak ste vidjeli tu Božju Riječ, tu Božju obećanu Riječ da se očitovala. Vidjeli ste da iako u meni nema ništa dobro da se Božja Riječ zapravo očitovala. Ja nemam u tome ništa osim što ja sebe prepustim Njemu i pustim Njemu da On mene vodi, i pustim Njegovog Duha da djeluje.“ Prorok je imao jednu sposobnost da napravi u svemu tome: da se prepusti Bogu. Zapravo, prorokov dar nije bio da može iscijeliti osobu, nego mu je dar bio da se prepusti Bogu, da Bog to napravi kroz njega. Bilo koji dar da nam Bog da: govorenje u jezicima, da iscjeljujemo, da podižemo mrtve…- nije to naša sposobnost, već nam je Bog dao sposobnost da se prepustimo Njemu da On to provede kroz nas i to je velika razlika.
Brat Branham kaže za Poruku koju je on propovijedao da on zna da je ona Istina i sve što je propovijedao je rekao Bog, a ne on. „Znam da Poruka koju ja propovijedam ljudima da je ona istina. Vjerujem to svim svojim srcem. Iako nekad nekog siječem, nije mi svrha da budem grub niti da budem drugačiji, nego želim biti iskren. I znam da je On taj koji je to rekao. A ja, ja se jednostavno prepustim Njemu i promatram što će On reći ljudima.“ Znači, stoji čovjek ispred njega i njegova sposobnost kod otkrivanja tajni srca nije da ima dar, da mu Bog u jednom trenutku da dar da zna, već mu da dar da se prepusti i on je tu promatrač koji promatra što će Bog reći toj osobi: on sluša isto kao što sluša ta osoba, što Bog govori kroz njega. Zato je Poruka različita od svih drugih poruka koje postoje. Drugi propovjednici uzmu ono što su naučili i kada propovijedaju svoju propovijed, oni propovijedaju iz svog uma i tu su aktivni: oni nisu tu promatrači što Bog govori kroz njih, nego oni sudjeluju u tom. Specifičnost u Poruci je što je prorokov ljudski element često isključen: on kaže često kad propovijeda da propovijeda neke stvar koje on osobno smatra drugačijim. Znači, prije službe, on ima neko uvjerenje ili mišljenje o nečemu, ali kada počne služba i spusti se Božje pomazanje, Bog govori na taj način da on sjedi i sluša sebe što priča i kaže: „Pa vidi, nisam tako mislio, stvarno je dobro.“ Bog preuzme, govori, vodi i njemu otkriva dok otkriva ljudima.
U propovijedi Osobine savršenog čovjeka ima jedan zanimljivi detalj, jedna priča gdje brat Branham objašnjava kako on dobiva vizije. Postoji jedan princip na kojem je Bog radio s njim. „Prepustite se i prođe neki trenutak i vi se otrgnete od sebe i tada dolazi vizija koja kaže idi na takvo i takvo mjesto, tu i tu stvar napravi. Zapravo, vi počnete razmišljati o Bogu, udaljite se od svijeta, udaljeni ste od svijeta tamo negdje u divljini i to počne dolaziti: „jedan…jedan…“ Ja kažem neki broj ili baš nešto počne postepeno nesvjesno ulaziti. tada to postaje brže, brže. Vi sjedite tamo podižući svoje ruke: ne govoreći ni riječ, baš držeći svoje ruke u zraku. Prva stvar znate, vaše cijelo biće je zahvaćeno. Tada vi vidite stvari koje On želi da znate – pokazujući vam stvari koje dolaze. Ponekad to dođe do točke, do važne točke i tada stane. To ne ide u viziju. Tada se Pismo izlije zajedno. Ja zgrabim moju olovku jer ja to ne želim zaboraviti i to zapišem dolje. Zapišem to dolje, vratim se nazad doma i pogledam to, proučavajući to; i ponekad to čak me ne uzbudi kada ja to pregledavam, zatim za trenutak to je ovdje; to iskrsne, dođe ponovo! Zatim ja uzmem malu knjižicu ovako i počnem skicirati dolje toliko teško koliko mogu, to što mi On kaže. I ja pomislim: „Gospodine, idem dolje u šator reći im, „Hajmo dalje“, dobio sam nešto za njih. Na taj način to dolazi. Točno. Dok najprije On to ne da meni, ja to ne mogu iznijeti vani.“ Često ono što je dobio prorok, na prvi pogled mu je izgledalo kao da to nema smisla. Onda se ponovno spusti to pomazanje i otkrije mu i to toliko oživi u njemu da se on vrati i ima poruku za Crkvu. Sve počne na taj način da se vi jednostavno prepustite i za trenutak se otrgnute od sebe. Mi čitamo Bibliju, proučavamo Božju Riječ i u jednom trenutku se odvojimo od svojih misli, svojih briga, jednostavno se prepustimo Bogu, Duhu Svetom s kojim dolazimo u kontakt dok čitamo propovijedi i Bibliju i onda nas Bog povede u određenom pravcu razmišljanja i otkrije nam neke stvari i mi to brzo zapišemo. Na taj način su proroku dolazile vizije. Da li je to nešto što mi možemo primijeniti u svakodnevnom životu na druge stvari? Vjerujem da - da. Imamo jedan slučaj gdje se brat Branham moli za bolesne i stoji pred njim neki čovjek i kaže: „Duh se spustio na nekoga i rekao ti je sve što trebaš napraviti je da vjeruješ. I onda, On pokušava maknuti da ne misliš da sam to ja. Sigurno netko misli da je to brat Branham koji pokušava sam nešto učiniti, ali dar je da se vi prepustite. To je kao da se prepustite i ubacite u brzinu. (Kada ubacite u brzinu, vi niste motor, brzina ne pokreće sama sebe, postoji neki motor, to je Duh Sveti, a na nama je samo da ubacimo u brzinu i onda sve krene) To je kao da imate mikrofon koji ako je uključen ništa ne reagira. Ako se uspijete prepustiti, odjedanput onaj koji govori, mikrofon počne reagirati.“
Brat Branham kaže da je Isus bio toliko podložan Bogu da se Bog poistovjetio s Njim, da su čak postali jedno. Isus je činio ono što je ugađalo Bogu. „Što kad bi imali to isto svjedočanstvo danas, da se mi toliko prepustimo Bogu da činimo samo ono što je ugodno Ocu. Postoje različiti načini da nam se On otkrije. Mi kad se prepustimo Bogu: možda nismo prorok, učitelj ili propovjednik, ali postoji način da nam se Bog otkrije. To može biti preko snova, može biti na neki drugi način, ako se podredimo.“ Imamo primjer Josipa, Marijinog muža, koji nije bio prorok, ali se prepustio Bogu jer je bio u specifičnoj situaciji, tražio je odgovor od Boga i kad je zaspao, Bog mu je dao san. Na taj način Bog može raditi s nama. Ako se mi prepustimo Njemu, onda On ima način da radi s nama da nam nešto otkrije.
Isus govori učenicima u Ivanu 16, da ima još puno stvari koje im treba otkriti ali da oni to ne mogu nositi, ali im je poslao Duha Svetoga. Ako mi želimo da nama Duh Sveti otkrije stvari koje su nama potrebne, a nisu zapisane u Pismu (neka konkretna naša situacija): da mi dođemo do toga, moramo se prepustiti Duhu Svetom, da nam On to otkrije. U tim našim borbama koje mi imamo, problemima i situacijama, postoje stvari koje mi možemo sami napraviti: ako molimo Boga da nas nahrani, da smo gladni i na stolu stoji hrana, Bog nam neće staviti hranu u usta nego ćemo to morati napraviti sami. Izraelci, kada su izlazili iz Egipta, nisu bili transportirani ili prebačeni u obećanu zemlju, nego su sami morali napraviti ono što su sami mogli. Jednom kad su napravili sve što su mogli, onda su mogli očekivati Božju intervenciju. Tako da stvari koje mi možemo napraviti su stvari koje trebamo napraviti, ali svatko od nas dođe, prije ili kasnije, u situaciju u svom životu da više od toga mi ne možemo. Znači, mi sami ne možemo pobijediti neke stvari. Zašto? Pa kad bi mogli, onda nam ne bi bio potreban Duh Sveti. Bog nam je dao Duha Svetog upravo zato da možemo pobijediti. Ako ćemo mi postati savršeni i onda dobiti Duha Svetog, onda nam Duh Sveti nije ni potreban jer smo već postigli savršenstvo sami. Duh Sveti nam je dan da nam omogući da pobijedimo, ali način da mi to pobijedimo je da prvo napravimo sve što možemo i kad stvarno više ne možemo ništa, onda se možemo prepustiti Duhu Svetomu da On napravi onaj ostatak.
U propovijedi Kako mogu pobijediti, brat Branham objašnjava našu borbu koju imamo i način na koji mi pobjeđujemo. Znamo da je Isus imao u pustinji borbu, bio je kušan i pobijedio je tako što je citirao Božju Riječ – pisano je, pisano, pisano je. Biblija kaže da postoji jedan Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Isus Krist. Na drugom mjestu kaže da je Isus Posrednik ili Veliki Svećenik našeg ispovijedanja. Isus Krist je naš Posrednik i naš Veliki Svećenik koji nas zastupa, ali i Veliki Svećenik našeg ispovijedanja. U našoj borbi, mi se moramo držati Božje Riječi i moramo je ispovijedati. „Nije do onog koji hoće i onog koji se trudi, samo se predajte.“ Nije stvar u našem nastojanju. Bio je jedan slučaj gdje je prorok imao osobu sa živčanim slomom. Prorok mu objašnjava kako da pobijedi taj živčani slom: „Dakle, nemojte naprezati, nije do onoga koji hoće i do onoga koji trči, nego do Boga. Jednostavno pusti Boga. Jednostavno prepusti sebe Njemu i hodaj dalje sa savršenom zadovoljnom vjerom da ono što je Bog obećao, On je to u mogućnosti i izvršiti. Jednostavno prepusti sebe Bogu i hodaj s Njim, mirno, tiho, bez prekidanja. Jednostavno nastavi hodati s Njim. To je što sam ja rekao tom bratu koji je upravo imao živčani slom. Zaboravi sve vezano za prošlost. Hodaj. Živi za budućnost u slavi i prisutnosti Boga.“ Kao što vidimo, prvo mu kaže da zaboravi sve to i da se ne napreže jer je to došlo do točke kad čovjek više ne može, da se prepusti Bogu i ide dalje. Taj element prepuštanja Bogu je vrlo važan. U istoj propovijedi prorok priča, par odlomaka poslije, jednu usporedbu kada malo dijete pokušava obući majicu i zapinje mu ruka u rukav i što više forsira to se više zapliće: tako i mi kada uzmemo neke stvari koje ne možemo i forsiramo, zaplićemo se još više. Način da mi to pobijedimo: potrebna je neka jaka ruka, kao ruka roditelja, da jednostavno to uzme i napravi kako treba. Ako dijete pruža otpor toj ruci, onda otežava; ako se prepusti toj ruci onda ta ruka napravi ono što može. „Biti mirno i pustiti Njemu da On to učini, pokoriti se Njemu – to je pobjeda.“ Kada govorimo o pobjedi, o Kristovoj pobjedi, pobjedi u našem životu: to je držanje Božje Riječi, to je vjera u Božju Riječ, to je ispovijedanje te Riječi što je Isus ispovijedao, ali to je i prepustiti se Bogu.
U propovijedi Duh istine (1963.): „Vi se molite sami za sebe, tiho. Recite: „Gospode, dopusti mi da dotaknem skut Tvoje haljine, ja predajem sebe Duhu da Duh Sveti napravi ostalo. Ja sam napravio što sam mogao: govorio sam, svjedočio sam i više ne mogu. Na kraju sam svojih mogućnosti.“ Kad mi dođemo na kraju svojih mogućnosti onda se moramo predati Duhu da Duh napravi ostalo. Naravno, ne znači da one stvari koje možemo napraviti da trebamo prepustiti. Jedan primjer iz moga života: jedno vrijeme sam se borio sa svjetovnom muzikom. Način na koji me je Bog oslobodio te svjetovne muzike je bio da sam u jednom trenutku napravio ono što sam mogao, a mogao sam uzeti CD koji sam imao i baciti ga u kontejner. To sam napravio i to je bila moja osobna borba. Da li sam nakon toga istog trenutka prestao željeti svjetovnu muziku? Nisam. Taj dio nisam ja mogao napraviti, ja nisam mogao izvaditi želju za tim. Ali, prošlo je neko vrijeme gdje je Bog, nakon što sam napravio sve što sam mogao, neprimjetno, lagano uzeo tu želju i ja sam bio oslobođen. To je način na koji Bog radi s nama. Znači, mi možemo nešto napraviti. Kada prorok govori da se pokorimo ili podložimo Božjoj Riječi: ako Božja Riječ nešto kaže i mi to napravimo, mi se pokoravamo Božjoj Riječi. To je maksimalno što mi možemo napraviti. Ako Božja Riječ kaže – Ne ukradi: ja mogu ne ukrasti ili se maknuti iz prilike gdje mogu ukrasti, ali ako imam želju za krađom, ja se ne mogu osloboditi te želje. Ali s time, što sam poslušao Božju Riječ, napravio sam svoj dio i onda Duh Sveti, koji nam je dan, napravi onaj ostali dio.
Bogu je stalo do nas. Zašto Mu je stalo? Zato što mu je stalo da se Njegova Riječ očituje. U vrijeme Isusa Krista, Bogu je stalo da sve ono što je On bio obećao a što su proroci najavili, očituje u Kristu. Mi živimo u vremenu kada Bog za nas, u našem životu, ima nešto što želi da se očituje. Ako želimo da se to očituje, prorok kaže: „On je zainteresiran za vas, za mene. On je zainteresiran da se Njegova Riječ očituje. On ovisi o vama da vi to učinite jer vi ste Njegovi agenti. Ali, to nije ništa od naše vlastite sposobnosti – to je On, a mi se prepuštamo Njemu i hodamo s Njim.“ Brat Branham kaže da je Bog ovisan o nama. Bog ima neka obećanja koja možemo ispuniti samo mi. Nema druge ljude na zemlji koji mogu to ispuniti. Način da se to ispuni: ako ima ljude u Makedoniji kojima treba svjedočiti, Bog neće poslati ni anđele, ni kamenje da progovori, nego će poslati ljude. Postoji određeni ljudi koji to mogu uvijek napraviti. Ako mi odemo tamo u svojoj vlastitoj sili, vlastitim snagama – neće se desiti ništa. Ali, ako odemo tamo i prepustimo se Njemu, onda On to može ispuniti, a Njemu je stalo do nas, stalo Mu je da se ispuni Njegova Riječ koju On želi da se očituje. „Mi guramo, forsiramo, bojimo se, frustriramo se, sumnjamo i mislimo moramo i dalje gurati, a zapravo se trebamo pokoriti, shvaćajući da smo ništa i pustiti da On uzme kontrolu.“ Brat Branham kaže kad mi govorimo o prepuštanju, onda često mislimo da je to da dođemo, onako, praznog mozga pred Boga: „Ne, to nije da trebamo dođi praznog mozga, nego doći zdravog razuma kajući se za grijehe, ponizno. Neke od tih stvari Bog će učiniti drugačije, nešto novo će napraviti jer učenicima je napravio novo u trenutku kada oni nisu više mogli nositi, što im je bilo potrebno da im se da, dao im je poslije Duha Svetog da im On to da.“
IVAN 15,7: Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, tražit ćete što god hoćete i bit će vam. Brat Branham kaže da ta riječ ostane znači mirujemo. Ako pogledamo tu riječ u grčkom, ona znači: smjestiti se, čekati, ne otići, biti prisutan, održati se, ostati, što se tiče vremenske konotacije znači: nastaviti biti, trajati, ustrajati, preživjeti, ostati kao jedan, ne postati drugi ili drugačiji i također znači čekati nekoga. Ova riječ ostati ima konotaciju našeg mirovanja ili našeg prepuštanja Bogu. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama – tu ne podrazumijeva da mi, na svoju silu forsiramo i radimo, da imamo nekakva naprezanja i borbe, nego da se Njemu prepustimo.
Brat Branham kaže da postoje neke stvari koje mi želimo pobijediti, a možemo ih pobijediti ako to prihvatimo na ovaj način: „Ako kažete: „Gospode, ja sam sada ništa. Ja se samo predajem Tebi. Evo me. Tvojom milošću ja ću to učiniti.“ Postoje stvari koje mi moramo pobijediti, koje želimo pobijediti i postoji način, koji je prorok ovdje rekao, na koji ćemo to pobijediti: u molitvi kažemo Bogu da smo ništa, da Mu se predajemo i zaista Mu se predamo i onda On to Svojom milošću učini. Mi bez Njega ne možemo ništa, ali On može s nama učiniti, ako Mu se prepustimo. „Duh Sveti nije dan da vi koristite Duha Svetoga, nego je Duh Sveti dan da On koristi vas.“ Ako mi mislimo da smo dobili Duha Svetog da ga mi iskoristimo da možemo nešto napraviti – nećemo postići ništa. Duh Sveti je dan da se mi njemu prepustimo, da nas On koristi. Postoje neke stvari koje mi možemo napraviti i znamo ih napraviti i te stvari trebamo napraviti: doći na službu možemo (neće nas Duh Sveti prenijeti na službu), možemo pjevati, možemo se moliti, ali onda dođemo do jedne faze gdje sve mi to možemo napraviti, ali nije dovoljno. Da bi Duh Sveti napravio ostalo, moramo se u jednom trenutku Njemu prepustiti.
Ima jedan vrlo interesantan princip u Bibliji. Ako primijetite, u Bibliji, svi oni koji su bili opsjednuti demonima, imali su izvanredno veliku snagu. Zašto ljudi koji su opsjednuti demonima dobivaju veću snagu? Taj čovjek koji je opsjednut demonom, on se prepustio tom demonu. Mi cijelo vrijeme pričamo o prepuštanju. Ako čovjek koji se prepusti demonu dobije snagu koja je pet puta jača nego normalna, koliko će veću snagu imati čovjek koji se prepusti Duhu Svetom. To je ono što mi činimo. Možda nismo svjesni i često se teško prepustiti jer čovjek uvijek misli da on može, nekakvim kombinacijama, sam nešto postići: ali, ako bi se uistinu prepustili Duhu Svetomu koliko veću snagu bi imao čovjek. Zato je služba brata Branhama bila uspješna i svih drugih ljudi u povijesti koji su se prepustili Duhu Svetom. Svi oni koji su na svoju silu pokušavali, nisu uspjeli ništa. To je ono što mi svi učimo iz dana u dan. Brat Branham kaže da u pustinji kada je bila udarena stijena, ona je dala vodu i ta stijena (Krist) koja je davala vodu, iz nje nisu trebali pumpati vodu nego je to išlo prirodno. Na taj način, kada se vi prepustite Bogu, Bog napravi nešto da stvari teku prirodno. Duh Sveti kada preuzme kontrolu i kada Mu se mi prepustimo, onda stvari teku glatko.
Mojsije je u jednom trenutku pokušao na svoju silu osloboditi Izraelce i kada je ubio onog Egipćana, sve je propalo. On je pokušao napraviti nešto, na svoju silu i nije dobio ništa. Ali u trenutku, kada se prepustio Duhu Svetom, bilo je uspjeha. Duh Sveti koji nam je dan, nije dan da mi Njega koristimo, nego da On koristi nas: mi se trebamo Njemu prepustiti. Nakon što napravimo sve što možemo, prepustimo se Bogu jer tada On nastupa. Nakon što izađemo iz Egipta i dođemo do Crvenog mora, da bi se Crveno more otvorilo moramo se prepustiti Bogu – ne možemo ga sami otvoriti. Amen.
Božji blagoslov.
Nema komentara:
Objavi komentar