Današnja tema je Najveći neprijatelj vjere i da sad
provedem nekakvu anketu i da vas pitam što vi smatrate da je najveći
neprijatelj vjere, siguran sam da ne bi napisali ono što je prorok rekao. Kad
sam to našao, mene je to oduševilo i iznenadilo tako da mi je drago da mogu
podijeliti još nešto s vama što će sigurno biti jedno veliko otkrivenje i na
pomoć svima nama.
JONA 2,3-11: On reče: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas. Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me. Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al' ipak oči upirem svetom Hramu tvojem. Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše, siđoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj. Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu. Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju. A ja ću ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit ću. Spasenje je od Gospoda." Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.
LUKA 18,8: Ipak, kada Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?Vidjet ćemo kakve veze ima Jona i ono što je Jona govorio u ribi sa stihom u Luki 18,8, gdje Isus ukazuje da je vjera nešto što će na kraju biti prilično rijetka stvar.
HEBREJIMA 11,1: Vjera pak je jamstvo onoga čemu se nadamo, dokaz onih stvarnosti koje ne vidimo.
Vjera je u suprotnosti sa onime što vidimo jer vjera je jamstvo onomu čemu se nadamo i dokaz onih stvarnosti koje ne vidimo. Vid nam govori jednu stvar, a vjera govori drugu stvar. Kada govorimo o neprijatelju vjere onda bi sigurno rekli da je to vid. Vid ili ono što mi doživljavamo, osjetimo, opipamo, s čime kontaktiramo ovaj svijet je u suprotnosti sa onime što vjera kaže. Jedno drugome su neprijatelji. Ipak, prorok ne kaže da je vid najveći neprijatelj, ali je neprijatelj vjere. Vjera je dokaz stvarnosti koje ne vidimo. Prorok kaže u izvještaju iz Afrike 1953. : „Vid nije vjera. Vid je neprijatelj vjere.“ Što to znači? Ako želimo imati vjeru, moramo umrijeti vidu: to što nama vid sugerira mora nam postati potpuno mrtvo, ne smijemo reagirati na to. Prorok kaže, da bi dobili Duha Svetoga, također moramo umrijeti. Naravno, to se ne odnosi na prirodnu smrt, nego da umremo svojim ambicijama, svom starom načinu života i onome što smo mi nekad bili. Zašto? Biblija kaže, ako pšenično zrno ne umre, ostaje samo; ako umre, rodi veliki rod. Život može doći samo iz smrti: nakon što sjeme umre, može niknuti i oživjeti. Nakon što umremo svojim osjetilima, može niknuti vjera. I u Isusovom primjeru vidimo da je Krist morao umrijeti da bi uskrsnuo. Život koji je Krist živio prije smrti i život nakon toga koji nam je osigurao: ono što nam je osigurao nakon je puno bolje nego ono prije. Isus je živio na zemlji, stario je, bio je gladan, umoran, plakao je…a nakon uskrsnuća je vječni život u savršenom tijelu. Ako umremo svome vidu, ono što nikne – vjera - je bolja nego ono što nam je sugerirao vid.
„Jedini način da večeras postanemo živi od vjere u Boga je da umremo sebi i svojim simptomima, svemu oko nas, i postanemo živi u Kristu.“ Simptomi, a vid je samo jedan od tih simptoma, je nešto čemu mi moramo umrijeti, nešto što je suprotno vjeri. Osim vida, to je opip, sluh, njuh, okus ili čula duha: emocije, savjest, pamćenje, mašta ili rezoniranje.
Abraham je imao određene simptome, a on je prema njima postupao kao da ne postoje. U Rimljanima 4,17: (kao što je pisano: „Postavio sam te ocima mnogih naroda“), pred Bogom komu je povjerovao, koji oživljuje mrtve i zove ono što nije kao da jeste. Bog i Abraham su radili jednu stvar: ono što nije bilo nazivali su kao da jest. Vanjski simptomi su tvrdili da toga nema, ali Abraham koji je povjerovao Bogu: njegova vjera je činila da to što nema ili nije bilo ljudskim očima vidljivo, on je to nazivao kao da jest. „Abraham se nije spoticao o Božje obećanje kroz nevjeru, već je bio jak u vjeri dajući slavu Bogu i nazivajući simptome i stvari koje su bile kao da nisu i svjedočio samo ono što je Bog rekao da je istina jer je imao obećanje.“ Abraham je radio dvije stvari: ono što je bilo, a bilo je u suprotnosti od onog što je Bog obećao, prema tome se ponašao kao da ne postoji, a svjedočio je ili govorio samo ono što je Bog rekao. Brat Branham je rekao da ako smo djeca Abrahamova moramo imati takvu vjeru bez obzira na naše simptome. Zašto? Zato što gledamo u nevidljivo, u ono što Bog kaže o tome: vjera je dokaz stvari koje ne vidimo. Mi svjedočimo stvarima koje niti vidimo, niti ne opipamo, niti okusimo, niti mirišemo i niti ne čujemo.
„Mnogi se ljudi oslanjaju na simptome i kažu: 'Kad bi mi se glava samo malo ispravila, kada bi se samo malo bolje osjećao sa trbuhom, kada bi me glava prestala boljeti' – to nema nikakve veze s tim. Idite dalje slaveći Boga, svjedočeći o tome, o stvarima koje čak ni ne osjećate, ili vidite, ili okusite, ili mirišete, ili čujete – vjerujte bez obzira.“ Brat Branham kaže: ako te boli glava da ne kažeš da te boli glava, nego da ispovijedaš ono što ne vidiš i ne osjećaš, a to je da si iscijeljen.
Brat Branham je imao u Chicagu skupove i tjedan dana je ljudima objašnjavao kako da vjeruju. Nakon tih tjedan dana je rekao : „Koliko je ljudi nakon tjedna učenja kako da budu iscijeljeni, koliko ih je otišlo i reklo: 'Još uvijek imam to.' Ako tako mislite, vjerojatno ćete uvijek to imati. Vjera ne vidi te stvari, vjera vidi ono što Bog kaže: uopće ne vidi nikakve simptome, ona odbacuje simptome.“ Naša osjetila sugeriraju simptome, a vjera ih ne vidi, ona ih zanemaruje, odbacuje. „Ako postoji simptom, brate Branhame, da li bi trebali reći da postoje? Ne, ne nikako, jer On je Veliki Svećenik našeg ispovijedanja. On ne može učiniti ništa dok mi najprije ne ispovjedimo da je On to učinio.“ Brat Branham se poziva na stih u Hebrejima 3,1-2: Stoga, braćo sveta, dionici nebeskog poziva, promotrite Apostola i Velikog Svećenika naše vjere, Krista Isusa, vjernog Onomu koji ga je postavio, kao što je i Mojsije bio vjeran u svoj kući njegovoj. Prorok jasno objašnjava da Bog danas ne može učiniti ništa dok mi to ne ispovjedimo da je to On učinio. Ako želimo Duha Svetoga ili ako želimo spasenje, mi se ne možemo spasiti danas: svi mi koji smo se krstili toga dana se nismo spasili, spasenje se desilo na Golgoti prije 2000 godina, a mi smo svojim krštenjem samo prikazali da smo to prepoznali ili shvatili. Iscjeljenje se desilo na Golgoti, spasenje se desilo na Golgoti, a mi u našem vremenu samo to spoznajemo. Ako ćemo išta ispovjediti iz Božje Riječi, ispovijedamo da se to već desilo u prošlosti.
Jona je porekao svoje simptome jer je imao vjeru u molitvu Salomona kada je posvetio Hram. <em>Al' ipak oči upirem svetom Hramu tvojem. – zašto upire oči svetom Hramu, Hram je jedna građevina, zgrada; što je tamo posebno da je Bog uslišio njegovu molitvu? Molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu. – poziva se na jedan dio Starog zavjeta gdje Salomon u svojoj molitvi i posvećenju Hrama traži od Boga da oni koji se budu molili i okrenu prema Hramu, da ih Bog usliši. Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju – oni koji promatraju svoje simptome, milost svoju ostavljaju: ono što je Jona doživljavao, sve te simptome je nazvao ispraznim ništavilima. Ako pogledamo: Jona se nalazi na dnu oceana u ribi, omotan je travama i algama u utrobi ribe – naše okolnosti nisu ni približno loše u usporedbi sa njegovima. On se nalazio u puno goroj situaciji nego mi: nije imao Kristovu žrtvu, nije imao obećanje, jedino što je imao i za čega se mogao uhvatiti je bila jedna molitva jednog čovjeka, kralja, koji je zatražio ako se ljudi nađu u takvoj situaciji, okrenu prema Hramu i zavape Bogu da ih usliši.
2.LjETOPISI 6,21; 36-39: I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, usliši i oprosti! Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: 'Zgriješili smo' i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, učini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio.
Salomon je bio kralj koji je na kraju svoga života (budući da je imao puno žena i mnoge od njih nisu bile Židovke - na taj način je kupovao mir s okolnim narodima ženeći se s kćerima okolnih kraljeva) počeo služiti bogovima svojih žena. Jona se nalazi u puno goroj situaciji nego mi i on se odlučuje vjerovati Bogu i svoju vjeru utemeljiti na molitvi, ne na obećanju. Koliko smo mi u boljoj situaciji jer mi ne usmjeravamo svoj pogled na Hram, građevinu, nego imamo pristup otvorenim nebesima gdje je Isus Krist zdesna Bogu i koji nam je dao obećanje, ne molitvu jednog čovjeka, i to obećanje da On posreduje za naše ispovijedanje, da je On Veliki Svećenik našeg ispovijedanja.
„Mi poričemo simptome, uzimamo Boga za Njegovu Riječ i gledamo na obećanje i idemo dalje. Kada primite Duha Svetoga, đavao će pokušati reći: „Nemate ništa“. Ako mu popustite, izgubit ćete to, ali gledajte na obećanje.“ Što đavao radi? Đavao pokušava reći nešto drugo od onoga što kaže Božja Riječ, a na nama je da li ćemo gledati na simptome i na ono što nam đavao govori.
U Starom zavjetu nalazimo samo jedan stih koji se odnosi na Isusovo uskrsnuće i nalazi se u Psalmu 16,10: Jer nećeš mi ostaviti dušu u podzemlju, ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Znamo da je ovo Psalam Davidov i kada pogledamo Davidov život, opet nalazimo čovjeka koji je na kraju života otišao u grijeh: udaljio se od Boga. Isus je uzeo naše grijehe i zbog njih je završio u paklu: da li će se ikad vratiti iz pakla temeljio je na jednoj izjavi čovjeka koji se na kraju svog života vratio u grijeh. To je jedini stih, ali budući da je to bio stih koji je rekao čovjek pod nadahnućem Božjim i da je to zapravo Božja Riječ, vjera u taj stih je Njega uskrsnula.
Isus uspoređuje vjeru sa sjemenom gorušćice i ono što je karakteristično za sjeme gorušćice je da se ono ne da pomiješati s ničim. „Možda nemate dovoljno vjere da činite čudesa, ali ako imate samo vjeru gorušćicinog zrna, ostanite s njom, bez obzira što bilo tko kaže, bez obzira što simptomi kažu i dalje to vjerujte, jer je to stvarno vjera i neće se nigdje pomiješati sa sumnjom. Bog prepoznaje to malo vjere što vi imate. Problem kod crkve danas je što dolazimo s nadom, umjesto s vjerom. Vjera je uvjerena, ne treba pojačivač. Vjera govori i ostalo šuti. Kad imate vjeru, simptomi ne mogu govoriti. Simptomi ne mogu govoriti kada govori prava Božanska vjera. Ako je postojao čovjek koji je imao pravo žaliti se na svoje simptome, bio je to Jona. Ruke su mu bile zavezane na leđima, nalazio se u utrobi ribe, u olujnom oceanu, s olujnim vjetrom na površini oceana, s morskim travama i bljuvotinama u želucu te ribe i nitko večeras nema tu situaciju. A mi mislimo da je Jona ili za Jonu bi rekli da je bio izvan Božje volje.“ Kad bi trebalo pitati za sebe – jesmo li mi izvan Božje volje, rekli bi da smo unutar Božje volje. Ako je čovjek za kojeg smatramo da je bio izvan Božje volje vjerovao u rečenicu, molitvu, koju je rekao čovjek koji je na kraju završio tako što je služio drugim bogovima, koliko možemo mi više vjerovati u Boga a imamo još i potvrdu Božje Riječi kroz prorokovu službu; ne pričamo o nečem što se desilo prije dvije tisuće godina već o nečemu što imamo živu potvrdu da se desilo danas, nešto što imamo snimljeno, što postoje živi svjedoci i potvrđeno je da je to istinita Božja Riječ.
„Bez obzira što doktor kaže, vi ne gledate na to, vi gledate na ono što Riječ kaže i to ne možete blefirati, morate stvarno vjerovati. Prava vjera ne uzima NE za odgovor. Prvo ustanu naši osjećaji i kažu: 'Ne osjećaš se drugačije', a vi kažete: 'Ušuti'; vjera će to reći. Vas želudac još boli: 'Ušuti, ne osjećam.'“ Vjera zapravo poriče simptome i gleda i drži se Božje Riječi.
„Mala, sramežljiva nada, ugodna i draga kakva ona jest, ipak, ona je najveći neprijatelj koga vjera ima jer se ljudi počnu toliko nadati, da odu od vjere. Nada je najveći neprijatelj vjere.“ Biblija spominje nadu, spominje vjeru i spominje ljubav. Ne kažemo da je nada kao takva loša, niti da je vjera kao takva loša, ali ako čitamo u Korinćanima 13: I kad bi imao svu vjeru, a ne bi imao ljubavi, bio bi izgubljen. Ljubav je iznad vjere jer Biblija kaže da je Bog ljubav. Nada, vjera i ljubav su tri stepenice i sve te tri stepenice su potrebne, ali ako imamo samo jednu, nije dovoljno.
„Nada će se složiti s Biblijom. Nada – ona će reći to je istina, nada će reći: 'Ja vjerujem svaki dio Nje, vjerujem da je to Božja Riječ i vjerujem da će Bog održati Svoje obećanje.' Nada vjeruje sve to. Nada ne sumnja u Božju Riječ, nada nije sumnja. Ali će nada reći: 'Ja vjerujem da će me Bog iscijeliti, ali pogledaj moje stanje.' Vjera ne gleda na to, kaže: 'Nije me uopće briga za stanje, Bog je to rekao i to je moje.'“ Vjera i nada se razlikuju u tome na što gledaju. Nada vjeruje u Božju Riječ, ali je koncentrirana na simptome, dok vjera ne gleda na simptome i kaže – to je moje.
„ Ali morate imati i nadu i ljubav. Ako imate krupnu vjeru, bez ljubavi, narušit ćete svoj utjecaj pred ljudima. Neki ljudi imaju buldog vjeru, al' su s njom tako grubi. Ako nemate ljubavi, a imate samo vjeru, pa makar i buldog vjeru, vaš utjecaj među ljudima će se narušiti. Neka Bog pomogne našoj crkvi i ljudima da imaju kombinaciju toga. Ako se oslanjate samo na nadu, sprječavate vjeru. Treba imati i nadu, i vjeru, i ljubav, ali ako se oslanjamo samo na nadu, sprječavamo vjeru. Nada očekuje nešto daleko, ali vjera zahtjeva ili preuzima ili polaže pravo upravo sada.“ Nada i vjera se razlikuju u dvije stvari: nada gleda na okolnosti, na simptome dok vjera gleda na Božju Riječ i nada očekuje u budućnosti da će se ispuniti Božja Riječ, a vjera zahtjeva ili polaže pravo upravo sada.
„Nije me briga ako sam i dalje hrom, slijep, bolestan, to nema nikakve veze s tim, ja to svejedno vjerujem. Bog je tako rekao i time je to riješeno. To je vjera. A nada kaže: 'Bog je to rekao i ja to očekujem jednog dana.' To je ključ. Sve dok Sotona to može odgoditi za drugi dan, to je upravo ono što on želi. Nikad to nećete dobiti. Samo vjerujte da to imate upravo sada. To je vaše osobno vlasništvo. Vjera djeluje sada. Bolesti i sve drugo, kada dođe vjera, one su poput grude snijega na vrućoj peći, otope se. Sve se miće od vjere. Vjera ustaje i preuzima kontrolu.“
Prorok kaže da Abraham nije koristio nadu: Rimljanima 4,18: U nadi,protiv svake nade,povjerova da će postati ocem mnogih naroda prema onome što je rečeno: 'Toliko će biti tvoje potomstvo.' Da bi povjerovao, morao je biti u nadi, ali morao je biti i protiv nade. Ako ćemo vjerovati, mi se moramo nadati, ali moramo biti protiv nade u smislu toga što nada nešto odgađa za budućnost, a vjera vjeruje da je to sada ispunjeno.
„Ako kažete – nadam se da ću ozdraviti, nadam se da ću dobiti Duha Svetoga, nadam se da sam kršćanin – to je ono zapravo što ne želite. Vjera je više od nade. Vjera dolazi iznutra. A kako ulazi unutra? Kroz ovaj um, ova vrata, tu je fronta bitke. Ako imamo nadu, maknimo nadu i stavimo na njezino mjestu vjeru. Bog nema zamjenu za svoju Riječ, Ona je vječna. Bog nema zamjenu ni za vjeru. Nada nikad neće zamijeniti vjeru. Nada je intelektualna vjera. Vjera je izravno otkrivenje od Boga.“
Prorok kaže da se vjera i nada razlikuju kao noć i dan; „ Vjera je apsolutno jamstvo. Mnogi ljudi imaju nadu u svom mentalnom razmišljanju. Imaju nekakvu koncepciju.“ Mnogi ljudi imaju nadu i ona je nešto što ostaje na razini intelekta, nekakva koncepcija, nekakvo razmišljanje, ali to nije vjera. Prorok kaže da mnogi ljudi ne dobiju svoje iscjeljenje upravo radi toga što imaju nadu, a nemaju vjeru. Na nekim mjestima kaže da oko 90% ljudi ima nadu, a nema vjeru. I sad ovaj stih - LUKA 18,8: Ipak, kada Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? – dobiva više na značenju zato što vidimo: ono što ljudi imaju nije vjera nego nada.
„Vjera je drugačija nego što to misli prosječna osoba. Vjera većinom nije ono što ljudi imaju – to je nada, a ne vjera. Vi imate nekakvu koncepciju vjere što ona znači: mentalno imate vjeru. Ali idite dublje od toga. Vjera nije intelektualna mašta.“ Mi intelektualno možemo samo očekivati. Ako intelektualno pogledamo svoje stanje i koristimo samo intelekt, onda smo svjesni svojih simptoma, ne možemo ih poreći.
„Mnogi ljudi ne budu iscijeljeni radi toga jer imaju nadu, a nemaju vjeru. Vi se nadate da nešto hoćete, imate neku zamišljenu vjeru. Ponekad oni koji tvrde da imaju mnogo vjere imaju manje nego oni koji o tome ne kažu ništa. Jer oni koji tvrde da imaju mnogo vjere, oni mnogo puta pumpaju emocije, a nemaju pravu vjeru. Postoji velika razlika između nade, emocija sa nadom i s druge strane biti tih i koristiti vjeru. Vjera nije nešto na što naletiš, slučajno naiđeš i nadaš se, ona je nešto što uistinu znaš. Dakle, postoji velika razlika između vjere i nade. Nada se nada za to, a vjera zna da je to učinjeno.“ (Potvrda i dokaz, 1962.) Vjera i nada: razlika je u vremenu ispunjenja Božje Riječi: nada stavlja u budućnost, a vjera stavlja u sadašnjost, odnosno prošlost.
-O, slava Bogu, brate Branhame, ja imam vjeru.
-Da imaš, ne bi bila ovdje gore.“
Da osoba ima vjeru, ne bi bila gore jer bi ona rekla – 'Ja sam iscijeljena ranama Isusa Krista, to se desilo prije 2000 godina, ja to vjerujem i to je moje. Simptomi mogu pričati što hoću, to me ne interesira, ja to poričem, one stvari koje nisu zovem kao da jesu i smatram i vjerujem da sam sada iscijeljen.'
„99% ljudi ima nadu umjesto vjeru i pojavi se prvi mali simptom i vi to posumnjate, što pokazuje da zapravo nije bila prava vjera dana od Boga. Vjera dana od Boga ne bi uzela NE kao odgovor, bez obzira što se dogodilo. To ne možete glumiti. Đavao ga ne može prevariti. On prepoznaje vjeru, jer to je zapravo jedino oružje koje mi imamo u svojim rukama. Nada je najveći neprijatelj vjere. Vjera proizvodi molitvu. Molitva vjere će spasiti bolesne. Vjera je ono što kupuje produkt ili ono za kojeg se nadate. Nada je ono što vi očekujete. Vjera je ono što imate nadajući se. To više nije nada kada to imate. To je vaše. To je u vašem vlasništvu. Vi to imate i sretni ste koliko god možete biti.“
U Bibliji postoje neke priče u kojima ne zamijetimo neke detalje, dok prorok ovako ne iznese. Jedna od njih je i priča sa Mojsijem, njegovo rođenje: Mojsijeva majka je u jednom trenutku, budući da je znala i vjerovala da je on osloboditelj, stavila ga u košaru i poslala ga niz Nil, a Nil je pun krokodila. Tko bi to od nas napravio s našom djecom? „ Vjera može počivati sigurno da će Bog oko toga nešto napraviti. Ako smo sigurni da smo rođeni od Duha Božjeg, da imamo Duha Svetog i da su obećanja Božja naša, bez obzira što đavao napravio i dalje možemo ostati sigurni.“
Brat Branham uzima jedan primjer s električnom strujom: „Što da pokušavate uzeti peglu, idete peglati i vidite da nema struje. I onda kažete: 'Struja ne postoji.' To je isto kao da pogledamo nekog čovjeka koji je tražio da se molima za njega i on nije ozdravio i mi zaključimo – Božansko iscjeljenje ne postoji. To što ste vi pokušali peglati i nije bilo struje, problem je što je negdje prekinuta žica. Isto tako je problem u prekidu žice ako je netko tražio iscjeljenje od Boga i nije ga dobio. Mi ne možemo tvrditi da ne postoji Božansko iscjeljenje ako je netko tražio molitvu, pa nije dobio. S druge strane, vi možete sjesti u mrak i vikati: 'O, strujo, znam da postojiš. Hajde upali svjetlo. Znam da postojiš. Znanost je pokazala da ti postojiš. Dođi, upali svjetlo.' To bi bilo uzaludno. Promukli bi od toga. Ova prostorija ovdje je puna sile Božje, dovoljno da ovaj dječak koji sjedi u invalidskim kolicima prohoda, da slijepi progleda, ali prvo moramo postići da Duh Sveti potekne na ispravan način, u pravoj kategoriji. Ako uzmete arteški izvor i onda pokušavate vikati: 'O, vodo, dođi ovdje i navodni moju njivu na drugoj strani brda.' To se neće nikad dogoditi. Da bi doveli vodu na drugu stranu brda, morate poštivati zakon gravitacije. Voda će navodniti polje ako radimo po zakonu gravitacije. Isto tako će Duh Sveti iscijeliti svaku osobu ovdje ako ćete raditi u skladu s planom i voljom Svetog Pisma.“ U Svetom Pismu postoji Božji plan i volja, postoje zakonitosti na koji način će Sveti Duh iscijeliti svaku osobu ovdje. Jedan od tih zakonitosti je da uvidimo razliku između nade i vjere. „To pokušavam napraviti danas, postaviti vjernika u njegovu pravu poziciju tako da može vidjeti gdje se nalazi. Prije, nekad, ili početni način za dobiti vjeru bilo je slušanjem pisane Božje Riječi, ali je Bog došao među nas i potvrdio Sebe dajući Duha Svetog, dajući jezike, tumačenje, šaljući darove proroštva bez da je to ikad pogriješilo. To bi nas trebalo podići do točke da se držimo Božje Riječi i da je ne puštamo.“ Ljudi su nekad vjerovali samo tako što su slušali Božju Riječ, bez da je bilo potvrde. Bog je kroz Svoju milost dao još veću potvrdu: dao je Duha Svetoga, jezike, proroštvo… - što bi nas trebalo još više potaknuti i podići u našoj vjeri.
„Vjera obavi posao odmah, a nada se nada. Vjera je konačni proizvod. Postoji puno nade, ali nema puno vjere. Želimo danas promijeniti našu nadu iz nada da postane uvjerena vjera. Postoji samo jedan način da možemo dobiti uvjerenu vjeru. To je pozitivno razmišljanje o pozitivnim stvarima.“ Nema pozitivnije stvari od Božje Riječi.
Brat Branham kaže da nikad u svom životu nije nešto iskreno zatražio od Boga, a da to nije dobio. Možda ne na način na koji je tražio, ali dobio je. Vidio je ljude koji su ustali s vrata smrti i onda su živjeli samo nekoliko tjedana i nakon toga umrli. Na taj način mu je samo Bog dao do znanja da čuje njegove molitve, ali mu je također dao do znanja da mora poznavati Božju volju po pitanju nekih stvari.
Božja volja je da mi budemo iscijeljeni, da primimo Duha Svetog, da se spasimo mi i sav naš dom; mnoge stvari nalazimo u Bibliji i znamo da je to Božja volja, ali da bi nam Bog to ostvario mi to moramo vjerovati. Ako vjerujemo, ne možemo stajati samo na nadi, moramo ispovijedati da je to Bog već ispunio sada, moramo zanemariti sve ono što sugeriraju simptomi i razmišljati o Božjoj Riječi i držati se Božje Riječi.
IVAN 14,12: Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.
LUKA 18,8: Ipak, kada Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?
Božji blagoslov svima!
Nema komentara:
Objavi komentar