SVJEDOČANSTVO BRATA GARYA WALKERA

SAMO VJERUJ, SVE JE MOGUĆE ONOM KOJI VJERUJE! 

Slava Gospodu! Molitva mijenja stvari! Amen.

Bog točno zna što radi. Bog je vjeran. Ne možete prigovoriti Bogu da je lažov jer Bog je vjeran. On je rekao da molitva mijenja stvari i zbog toga imamo sigurnost da molitva mijenja stvari. Bez obzira na okolnosti i situacije u kojima se možemo naći – molitva mijenja stvari.

IZAIJA 53,10: Ali Gospodu se svidje da ga pritisne bolima

Nije bitno gdje se nalazite, ili u kakvoj situaciji se nađete, ili dokle ste stigli u Gospodu – to je ugodno Gospodu. Ponekad vam povuče tepih pod nogama, ali Njemu je ugodno da vas pritisne bolima. Da se žalite u vezi toga, neće vas nigdje odvesti. Sa besplatnim darom, Duhom Svetim, Bog je stavio u nas da pobijedimo. Ponekad je Bogu ugodno da nas pritisne bolima i pri tome Bog ništa ne dokazuje Sebi: On želi da mi razumijemo što smo sposobni da učinimo. Često, kaže brat Branham, Bog će staviti pred vas neku nesreću da bi vidio vašu reakciju.

Zahvaljujem Gospodu za ovu priliku, koja mi je dana, da Ga hvalim. Slava Gospodu!

Ovo je moje svjedočanstvo i nemam namjeru da oko toga pravim nekakvu senzaciju, iako je prilično senzacionalno, već želim da vam kažem što je Gospod radio sa mnom i mojim životom u posljednje dvije i pol godine.

Propovijedao sam na sjeveru Novog Zelanda i vraćali smo se nazad sa jedne serije skupova, bili smo na putu kući. Svijet to zove nesrećom, a brat Branham kaže da to Bog naziva blagoslovom. Ne postoji nesreća, ništa nije izvan kontrole, Bog točno zna što radi u mom i vašem životu. Nema nesreće, ništa čudno se ne događa: to je osmišljeno. Svijet to zove tragedijom, a Bog to naziva predodređenjem. Bog je točno znao što će se desiti toga dana. Bog zna što će se točno desiti u vašem životu, prije nego što se to i desi. Bog drži sve pod kontrolom. Molim vas, nemojte imati pristup da je nešto izvan kontrole jer sa Bogom nema ništa izvan kontrole. Vozio sam prema kući i posljednje čega se sjećam je da sam rekao: pogledao sam iza sebe i moja malena kćerka Hana je bila vezana sa pojasom, ali samo donjim djelom pojasa i posljednje što sam rekao prije nego što smo se sudarili u kamion bilo je: „Hana, stavi pojas kako treba.“ Sve što je sačuvalo Hanu u toj nesreći je bila kopča toga pojasa. Bog točno zna što radi. Mi nekad mislimo da prolazimo kroz životne slučajnosti, prolazimo kroz emocije, ali sve je po Božjoj zapovjedi: sve je pod kontrolom. Prvi put smo tada u životu ostavili naše dvoje starije djece kod kuće, tako da oni nisu bili u autu, a mjesto gdje su oni inače sjedili bilo je potpuno smrskano. I prvi put me je Hana pitala: „Tata, gdje da sjednem?“, a nikad me ne to nije pitala u životu. Ja sam rekao: „Sjedni iza mame.“ Bilo je to jedino sigurno mjesto u autu. Mi mislimo da se stvari slučajno dešavaju – ne – to je zapovjeđeno od Gospoda. Amen.

1.PETROVA 4,12: Ljubljeni, nemojte se čuditi, kao da vam se nešto neobično događa, požaru što bukti među vama da vas iskuša

Ništa čudno se ne događa. Nisam znao da će tog dana da me Bog pusti u najnižu dolinu koju sam ikada iskusio: da budem iskušan sa vatrom a da se ništa čudno ne događa. Ništa nije čudno u mom životu, ništa nije čudno u vašem životu jer mi smo kršćani. Slava Gospodu!

Moja žena, bivša medicinska sestra, sestra Debora, izvukla se iz kola i stigla do mene, pogledala me i rekla da sam bio blijed, oči su mi bile otvorene i zjenice su bile skroz izokrenute unazad, nisam disao, nisam se micao i bio sam u velikoj lokvi krvi. Promatrala me je i budući da je bila bivša medicinska sestra, znala je da sam umro. Međutim, nešto joj je reklo: „Moli se samo za njega.“ Moja kćerka, koja je bila na zadnjem sjedištu, vrištala je i bila je histerična. Sestra Debora je pomislila kako treba staviti ruke na mene, ali ruka joj je bila slomljena, ali ono nešto joj je govorilo: „Nema veze što ti je ruka slomljena, samo moli!“ Ako ispunimo Riječ po Riječ po originalnom receptu onda ćemo imati i prave rezultate. Ako slijedimo Riječ po Riječ po receptu, onda imamo – molitva mijenja stvari. Sestra Debora je molila i osjetila je Božju prisutnost kada je došla u auto i moja mala djevojčica je prestala da vrišti i histerizira i ona je počela da se moli žarkom molitvom vjere, također. One su molile žarkom molitvom vjere, a ja sam se zakašljao. Molitva mijenja stvari. Usrdna molitva nekog mlakog čovjeka ne vrijedi ništa, a žarka usrdna molitva pravednika mnogo vrijedi. Molitva mijenja stvari i mi to vjerujemo. Bog točno zna što radi, nema tu čudnih stvari. On nas vodi i nije ništa izvan kontrole. Ponekad to izgleda teško. Ponekad okolnosti i naše okruženje, i laži, i ispraznost, i taština djeluju tako stvarno, no, ja imam pouzdanje u riječi proroka da imamo posla sa poraženim neprijateljem. Imamo posla sa poraženim neprijateljem, a molitva mijenja stvari. Pa, što da kažemo na sve ove stvari? Ako je Bog za nas, tko može biti protiv nas, jer molitva mijenja stvari.

U Crkvenim dobima, strana 15, prorok je rekao da đavao zna da je Isus Krist isti jučer, danas i zauvijek i on se boji da mi jednog dana ne dođemo do te spoznaje. On zna da kada mi shvatimo za čega smo sposobni sa besplatnim darom Sile koja pobjeđuje, Silom koja može da napada okolnosti a ne da se jada i uzdiše, već pobjedi. Mi pobjeđujemo svoju sebičnost, svoje strahove, pobjeđujemo svoja iskušenja, pobjeđujemo sami sebe, pobjeđujemo misao da smo sami sebi dovoljni i sposobni, pobjeđujemo zato što smo pobjednici; ako smo pobjednici onda je Bog kroz Svoju milost nama dao situaciju u kojoj možemo da pobijedimo, a kada pobijedimo možemo se hvaliti sa Isusom. Koji je plan Gospodnji? To je ono što se događa, ne mislite da se nešto čudno događa kada su vatrena iskušenja: Bog daje vama i meni priliku da se hvalimo sa Isusom. A kada Nevjesta shvati da je Isus Krist isti, onda đavao ima nevolje u dvorištu: zato što je prorok rekao da će toga dana Ona postati nepobjediva vojska čineći još veća djela, znajući sa sigurnošću da molitva mijenja stvari. Bog ima kontrolu. Bog točno zna što radi. Ništa čudno se ne događa: svijet to zove nesrećom, a Bog to naziva blagoslovom u nebu. Slava Gospodu!

Mi smo išli na jug, kući ka autoputu, a kamion je išao na sjever, pretovaren, prebrzo je vozio, ušao je u krivinu i prikolica se prevrnula jer je bila preteška. Ništa to nije neobično. Prva osoba koja se pojavila na sceni nakon nezgode, prvo što se pojavilo je bilo vozilo hitne pomoći sa medicinskom sestrom u njima. Mogli bi reći: „O, pa to je bila prava sreća!“ A u drugom vozilu je sjedio doktor iz hitne pomoći i mogli bi reći: „O, pa i to je prava sreća!“ Ali ne postoji sreća Crkvo, mi smo vjernici, jel' tako? Ako mi pristupamo stvarima na način što god da se dogodi, dogodit će se, Božji prorok je rekao da je to loš odnos prema stvarima. Stvari se dogode i to je istina, ali molitva nas izvodi iz nevolje. Često brat Branham kaže da možda Bog to dopušta da se dogodi u našem životu, no Bog je rekao da će te progurati kroz skrhane trenutke, kada iskušenje dođe načinit će put izlaska iz toga: imamo Silu da pobijedimo, imamo Silu molitve na našoj strani, imamo spoznaju da imamo posla sa poraženim neprijateljem, tako da smo mi više nego pobjednici – SVE MOGU KROZ ISUSA KRISTA KOJI MI MOĆ DAJE, BOG KONTROLIRA STVARI!

Bolničari su mislili da neću doživjeti vidjeti helikopter, a ljudi u helikopteru nisu mislili da ću stići živ do bolnice, a osoblje u bolnici nije mislilo da ću preživjeti. Bog zna što radi. Ja nikada, ni u snu nisam očekivao da će se tako nešto dogoditi u mom životu, nikada, ni u najluđoj mašti, ali zahvaljujem Bogu koji me je tako silno progurao. Bog je znao, kada mi je dao besplatan dar Duha Svetoga, znao je da mi daje Silu koja pobjeđuje. Božji prorok je rekao: kada vam Bog daje Svetog Duha, On vas potpuno oprema. Amen. U potpunosti vas oprema. Nema dovoljno đavola u paklu: đavao je prestrašen da ćemo vi i ja doći do spoznaje, tako kaže Gospod, ne što ja mislim ili što vi mislite, već TAKO KAŽE GOSPOD.

Znate kako je to sa pilićima i orlom. Bilo je toliko važno da orao misli da je pile. Znate li zašto? Zato što su pilići znali da orlovi jedu piliće. Đavao je prestrašen da ćemo mi jednom doći do spoznaje da možemo činiti sve stvari kroz Isusa Krista koji nam daje moć. To nije koji ja živim, već Krist u meni, nada slave. Pilići su prestrašeni tako da možemo reći: „Hajde đavole, vidim da se migoljiš, hajde dođi da razgovaraš sa mnom. Imam nešto da ti kažem: Pisano je da sam ja više nego pobjednik.“ Moramo podsjetiti đavola da ga čeka pakao, a naš dio je Božji raj. „Nisam ja napisao Knjigu, već je to tako kako jeste. Ti si poražen, a ja sam više nego pobjednik.“ Što god da je u vašem životu i ovo što je u mome životu, to se ne bi dogodilo da to Bog nije dopustio jer On je Bog, On zna što radi. Što On to čini? On nam pruža priliku da se hvalimo sa Isusom, jer mi smo pobjednici.                         

Kćerka mi se izvukla iz vozila nakon što me je Gospod povratio nazad.  Kćerka mi se izvukla iz vozila nakon što se molila usrdnom molitvom vjere, a Bog još uvijek diže mrtve. Amen. Ona se dovukla između mene i majke i rekla: „Bit' će sve u redu!“ Ljudi, bit' će sve u redu, ne brinite, mi smo kršćani. Ako netko sa 11 godina može to reći, sigurno i mi, kada se ujutro probudimo, možemo reći: „Ništa ne brini, sve će biti u redu, ne brini Crkvo, bit' će sve u redu. Mi smo kršćani. Ako je Bog za nas, tko može biti protiv nas.“ Slava Gospodu!

O5.11.2007. u 4:30 sati; ni u mojim najluđim snovima nisam mislio da će me Bog progurati toliko daleko. Ovo kažem ponizno, u svoj poniznosti. Bog je znao da je stavio u mene da ovo nadvladam. Nisam mislio da će me Bog tako jako pritisnuti, no, razlog što je pritisnuo: On je znao kada mi je dao Svetog Duha da ću postati potpuno opremljen. Ponekad pomislite da vas je Bog gurnuo daleko preko onoga za čega ste sposobni, ali On nikad nije tako učinio. Pravo je vrijeme da se Crkva probudi, opašite svoje umove i mislite ispravno. Đavao se ne može samo tako jednostavno uvuči u vaš život i da preuzme stvari: samo ako to Bog dopusti. Ako je to Bog dopustio, onda On ima svrhu za to, postoji razlog, a to je da mi ustanemo i da zasvijetlimo, da raširimo orlovska krila i podižemo se na Svetom Duhu, podižemo do mjesta gdje je sve moguće. Amen.

U 17:48  toga dana, drugi put sam umro. Bog točno zna što radi. Nije bitno gdje ste u svom životu i što se događa sa vašim financijama, vašom karijerom, sve te stvari su samo taština, sve osim Božje Riječi je ispraznost. Ne kažem da nemate nikakvu karijeru, ne govorim te stvari, ali đavao nas može koristiti jedino ako mu je to dozvoljeno, ako je Bog dopustio da se to desi. Mi možemo čvrsto stajati na riječima proroka, a ne možemo stajati čvrsto na svojoj karijeri, na svojim financijama, svom obrazovanju, što god da je to jer Bog može dozvoliti đavolu da manipulira sa tim stvarima, stavi vas pod mali pritisak, stavi neki događaj da vidi vašu reakciju.

Prilikom prijema u bolnicu, doktor je rekao da su me ponovno morali reanimirati: tri puta mrtav u jednom danu. A evo me, ovdje sam. I znate što Crkvo, pošto nisam bio u mogućnosti da se molim za sebe, ljudi su stajali u tom procjepu za mene. Mi smo odgovorni jedni za druge: pijemo iz jedne Čaše, jedemo od jednog Kruha. Vidite, kada brat ili sestra prolaze kroz neke okolnosti, molimo se jer znamo da molitva mijenja stvari, znamo da imamo oružje u svojim rukama koje djeluje, ono je bilo isprobano i dokazano: Bog još uvijek podiže mrtve. Dok nisam bio u stanju da se molim za sebe, imao sam ljude po cijelom svijetu koji su se molili za mene i nije moglo a da ne bude bolje. Ovdje sam, bit će sve u redu Crkvo, mi smo kršćani. Želim vam reći da imamo neprijatelja koji se boji vas, a ako je tako sa najslabijim kršćaninom kada klekne, što je onda sa sinovima ili kćerima Božjim koji mogu sve kroz Isusa Krista, koji nam moć daje? Budite jaki u Gospodu i u Sili Njegovoj i moći, bit će sve u redu, zar ne! Mi smo kršćani. Mi ne pretpostavljamo Crkvo, već imamo TAKO KAŽE  GOSPOD.

U ovoj fazi, kada sam došao u bolnicu, izgledao sam kao da mi je odsječen vrh glave. Pošto mi je mozak bio toliko natekao, moje je čelo bilo nateklo, bilo je krvarenje na mozgu i bila je velika povreda na vanjskom djelu mozga, dio grkljana mi je bio izlomljen, vilica je bila slomljena, obrazi su mi bili izlomljeni, sinusi: sve je jednostavno bilo smrskano. Promatrali su moju lubanju i ugurali su jednu cjevčicu u čelo da bi se oslobodili pritiska i da bi vidjeli što će se desiti makar što se pritiska ticalo i samo su me sati dijelili da mi skinu gornji dio lubanje, ali hvala Gospodu, Gospod je učinio nešto. Ponekad Crkvo to izgleda toliko izvan kontrole. Ponekad, kaže brat Branham, Bog će to pustiti da dođe do mjesta kada će to izgledati nemoguće. Kod našeg Boga kome služimo, ako ste malo ponosni, ništa ne brinite, kaže brat Branham, Bog će obezbjediti nelagodnosti. Bog nekada čeka dok to ne izgleda apsolutno nemoguće. Zašto? Brat Branham kaže da On može doći pravo na te široke putove kada više nema pretpostavki i kada više ne govorimo: 'O, imali smo sreće', ili bilo je to slučajno – to je bio Bog, Bog još uvijek podiže mrtve. Molitva još uvijek mijenja stvari. Slava Gospodu!

Opašite bedra svoga uma i ispravno razmišljajte. Prorok je rekao da je rak bolji od nervoze jer kad imate rak možete ispravno razmišljati. Nije ni čudo što nas je Pavao hrabrio da budemo trezveni, da ispravno razmišljamo: Bog nam je dao obećanja. Bog kaže – ispravno razmišljaj Crkvo, bit će sve u redu, ništa nije van kontrole, Ja sam Gospod koji te iscjeljuje, Mojim Ranama već ste iscijeljeni, ispravno razmišljajte!

Svo oružje pakla je usmjereno na vas ali ni jedno nije napunjeno, niti jedno.

Brat Branham kaže: „Možda je tako i sa vama večeras. Upravo ne znate zašto ste bolesni. Jednostavno ne znate. A što je sa ovim? Možda je to blagoslov na horizontu.“ Bog je to dopustio, inače se ne bi desilo. Bog je to dopustio da bi On mogao primiti slavu. Krv Novog Zavjeta govori o većim stvarima nego krv Starog Zavjeta. Krv Starog Zavjeta kaže: ako se razbolite pogledajte na brončanu zmiju i moći ćete biti iscijeljeni. Ali Krv Novog Zavjeta kaže: vi od samog početka niste bolesni, Mojim Ranama vi ste već iscijeljeni. Zato je brat Branham rekao  da nas Bog ne može iscijeliti zato što je On već to učinio. Zato je brat Branham rekao da je za Boga potpuno nemoguće da vas ne izliječi. To je nemoguće. Zato što je On to već učinio: Golgota je učinila točno ono što je obećala da će učiniti. Mi čak nismo ni bolesni, to je isprazna laž. Bog vam nije dao određeno vrijeme, već vam je dao obećanje.

„Možda je to blagoslov na horizontu. To vama djeluje kao sumoran i mračan kraj, a možda to samo anđeli plješću. Ako ste samo sigurni u Boga. Budite sigurni u Boga. Da li ste sigurni da Bog liječi bolesne? Ako ste sigurni da Bog još uvijek izlijeva Svetog Duha na ljude, onda se uhvatite za Njegovo obećanje i držite ga se dok Bog ne odgovori.“ Zato što je Bog rekao: 'Ja nisam lažov, Ja sam vjeran, Ja ispunjavam svako obećanje samo ga se držite dok se nešto ne desi.' 

Brat Branham je koristio ovu riječ – obaveza. Bog je obavezan prema Svojoj Riječi. Nije to arogancija, niti ponos, jer nisam ja to napisao, Bog je to napisao. Bog je rekao da ako to učinimo na Njegov način, imat ćemo rezultate. Usrdna molitva vjere pravednika: ne marim što je učinjeno ispravno ili pogrešno jer mi imamo želju da budemo ispravni, mi želimo i nikada nismo tražili da zaobiđemo svoje teofanije: to je želja da budemo onakvi kakvi Bog želi da budemo. Brat Branham je rekao da ono što će Bog suditi su želje, a ako budemo radili na Božji način, Bog je rekao da ćemo imati rezultate. Brat Branham kaže da je ovoj generaciji Bog otvorio arhive svakog Božjeg obećanja i Bog očekuje da pretražujemo po toj arhivi. Bog se drži svakog obećanja! Brat Branham kaže da je možda Bog oduzeo malo radosti iz vas, možda je Bog dopustio đavolu da ubaci malo depresivnog duha i to je za njega jedna velika drama, možda je Bog isušio vaš molitveni život – ništa čudno se ne događa, budite sigurni u Boga, u kakvom god stanju, na kakvom god putu, u kakvo god vrijeme, budite sigurni u Boga i ako budemo stajali na Njegovoj Riječi, imat ćemo rezultate. I nemojte razblažiti niti jedno Božje obećanje sa elementom vremena. On je dao obećanje, ali nikad ne i vremensko razdoblje.

Bio sam smrskan. Ne samo da sam se trebao suočiti sa svim tim tjelesnim povredama, već mi je i mozak bio oštećen. Imao sam povrede mozga. Bog zna što čini. To se ne bi desilo a da Bog to nije dopustio. Pa što onda da kažemo? Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas. Da li znate što je prorok rekao: Koja će biti prva misao u novom tijelu? Prva misao će biti – zbog čega sam se brinuo. Dakle, prekinimo sa brigama. Hajde sada da se uzdamo u Boga. Ne želim stići na nebo i da kažem: 'Što sam se brinuo'. Želim sada prestati sa brigama. Ovo je naša jedina prilika kroz svu vječnost da dokažemo Bogu da ga volimo. U Mileniju ćemo proslavljati Boga, pjevati, smijati se; bit će to teško i usporediti sa ovom dolinom u kojoj sad mi živimo. Odmah prestanimo sa brigom, ustanimo i zasvijetlimo u Svetom Duhu.

Sestra Debora je bila pokraj moga kreveta, sve do kraja. Hvala Bogu za dobru ženu. Toliko je impresionirala medicinsko osoblje da su joj dali certifikat nakon devet mjeseci. Devet mjeseci je bila pored mog kreveta, 24 sata svakog dana u nedjelji. Prvih tri mjeseca je spavala u stolici za posjetu. Kada su sestre vidjele da ne odustaje, naručile su krevet. Molite se sve dok…

Moja kćerka Hana  je imala povrede: malo nagnječenje ispod brade i nagnječenje od pojasa i to u potpuno smrskanom autu. Bog zna što radi. Bog je dobar Bog.

Bog je rekao: 'Pogledaj dome Izraelov, moramo ovo da raspravimo. Vi niste uravnoteženi, ali Ja sam uravnotežen. Vi ste malo ovdje, malo tamo, emocije vas ponekad nadvladaju, ali Ja sam stabilan. Napisao sam Knjigu i neću promijeniti svoju namisao, neću povući Svoju Riječ zato što se Ja držim svakog Svog obećanja.' Vi ponekad date riječ, nešto obećate i činite najbolje što možete, ali zbog okolnosti nekad ne možete ispuniti svoju riječ. Ali kao kršćani moramo najbolje što možemo. Bog nije u takvom stanju. Bog stoji iza svakog Svog obećanja, svaki put, svugdje, pod bilo kojim okolnostima. Amen.

Moj prednji dio glave je toliko bio smrskan da je doktor rekao da se neću više ničeg sjećati. Prva dijagnoza mozga nakon skeniranja je bila jako uznemiravajuća i doktor je rekao – neće uspjeti. A onda kada sam uspio, druga dijagnoza je bila da ću biti u invalidskim kolicima do kraja života, da neću moći govoriti i da neću moći normalno razmišljati jer ja sam bio smrskan. No, imao sam ljude koji su stajali u procjepu iza mene, imao sam ljude koji su se molili za mene i koji su znali da molitva mijenja stvari. To je prilično izravna i jasna formula Crkve – molitva mijenja stvari. I kada sam otvorio oči, mislim da su mu pomogli da ih otvorim. Vi mislite da je to jednostavna, prirodna stvar, da se otvore oči, a ja sam bio toliko slab, u jednom tako teškom stanju, da me je otvaranje očiju iscrpilo tako da sam se onesvijestio: toliko sam bio slab. Ali kada sam otvorio oči, vidio sam slike i sjetio sam se. Nisam se mogao sjetiti tko mi je bila obitelj, nisam se mogao sjetiti određenih događaja u svom životu, ali sam znao da je Bog poslao proroka, znao sam da imam Svetog Duha. Slava Gospodu! Znao sam stvari koje se odnose na vječnost. Možda se nisam mogao sjetiti što mi je bio posao, nisam se mogao sjetiti koliko sam djece imao, nisam se mogao sjetiti koliko sam star, ali kada sam otvorio oči i kada je moja žena podigla sliku oblaka 1963. i vatrenog stupa nad glavom brata Branhama, ja sam se sjetio. Postoji nešto u vama što je vječno. Ima nešto u vama što ima takvu pobjedničku silu, ima nešto u vama što je vječno, nešto što vas može držati kao stup, kada više ne možete učiniti ništa za sebe, kada prekoračite ljudske sposobnosti, tamo je nešto što vas drži. Ne želim dolaziti u Crkvu zato što moram, želim da dolazim u Crkvu zato što to želim. Ne želim da se šišam zato što to moram, želim raditi te stvari jer ih želim. Želim promjenu prirode, a kada dobijem tu promjenu prirode, onda postajem potpuno opremljen. Želim biti potpuno opremljen da mogu stati đavolu na rep i reći mu – 'Nemaš ništa, Golgota te je ogolila, ti nemaš ništa, a ja imam jer tako govori Gospod, imam sve je moguće, imam Tvojim Ranama sam već iscijeljen. Hvala Bogu na otkrivenju, ja imam Svetog Duha, đavole ti nemaš ništa, ti si poražen, ogoljen.' Amen! Bit će u redu Crkvo, mi smo kršćani.

Nakon 6-7 dana, izašao sam iz kome ali nastupili su bolovi. Bol je samo riječ, jedna obična riječ. Ali, toliko me je mučio bol da je to postalo kao osoba koja je stajala sa moje lijeve strane; teško je to sve razumom obuhvatiti. Bio sam toliko iscrpljen od bola i rekli su da povreda glave sve to uvećava. Toliko me je razarao bol da samo da se dlaka na mom tijelu pomjeri, ja bih vrištao, plakao bih kao beba, tresao se, povraćao i to mjesecima. To što nisam izgubio razum je Božja milost. Bog je bio toliko snažan da sam došao do stanja kada sam mislio: „Zasigurno me Bog mrzi sa čistom Božanskom mržnjom.“ Bol je bila tako strašna i tako dugo trajala da sam mislio: „Bog me je zasigurno ostavio. Mora da me Bog mrzi. Što sam pogrešno rekao? Što sam to pogrešno učinio? Jer toliko dugo…“ Žena mi je neprekidno govorila da nije tako i da me Isus voli. Ponekad smo gurnuti toliko duboko u dolinu da smo potrebni jedni drugima. Vi nemate pravo da mislite na sebe, mi imamo pravo da se molimo jedni za druge. Toliko sam bio u bolovima da sam mislio da mi je Bog okrenuo leđa i kada ovo sve svrši, umrijet ću i otići u pakao. Mislio sam zbog jakog bola da bi i pakao bio olakšanje. Ja nisam mogao micati rukama tako da su morali da mi gurnu slušalice u uho da bi čuo proroka. A imao sam i braću i sestre koji su se molili za mene. Ja sam u sebi mislio – odustajem. Zar vam nije drago kada vi odustajete, da Gospod ne odustaje? Ne mogu uopće da vam objasnim tu bol. Bio je kao osoba koja mi je stajala s lijeve  strane i vukla unazad. I tako, molio sam se jednog dana i nije bilo previše poštovanja u toj mojoj molitvi jer sam bio ionako gotov. Rekao sam: „Znaš, Gospode, otkako se mogu sjetiti, čim sam čuo za Istinu istog tog dana sam se krstio. I od tada sam pokušao služiti najbolje što sam mogao. Pokušao sam propovijedati Tvoju Riječ i pokušavam služiti ljudima po mojim najboljim sposobnostima, a pogledaj sad ovo! Sada, moja žena nema muža i moja djeca nemaju tatu, svi moji poslovi su gurnuti po strani. Bio sam pastor u crkvi i sada više nemaju pastira. Što se to događa?“ I Gospod mi je rekao i to veoma jasno: „Što ti misliš, kome se obraćaš?“ Bog ne gleda tko je tko, Bog je Bog. I iskreno, osjećao sam se kao da sam šutnut. Budimo trezveni. Nakon nekoliko sati ponovno sam se pomolio i rekao sam: „Znaš Gospode, Ti mi ne duguješ objašnjenje, kao što nisi ni proroku. Što želiš od mene, u ovakvom stanju?“ A Gospod je rekao veoma jasno: „Kada bi znao cijelu sliku ovoga, dobrovoljno bi se javio.“ Ne znam gdje se nalazite, u iskušenjima ili takvim stvarima, ali kada bi vidjeli cijelu sliku, dobrovoljno bi se javili. Ništa se ne događa a da to Bog ne dopusti. Bog je meni pružio priliku da se hvalim sa Isusom, Bog vama pruža priliku da se hvalite sa Isusom. Ponekad djeluje da je sve sasvim izvan kontrole, ali kada bi vidjeli cijelu sliku, dobrovoljno bi se za to prijavili. Ja to nisam razumio onda kada mi je Gospod to rekao prije dvije i pol godine. Da li znate da su mi rekli da nikad neću biti u stanju da govorim, da neću moći hodati, da neću moći stajati: a u posljednja četiri tjedna sam bio u Americi, u Nizozemskoj, Africi i Kanadi i svjedočio sam. Bog je vjeran. Doktori su rekli mojoj ženi: „Znate, on više nikad neće moći govoriti jer je taj dio tijela povrijeđen.“ Ona se nasmijala i rekla: „Zašto bi Bog sačuvao propovjednika u životu a da ne može da govori?“ Treba da pitamo sebe crkvo: „Zbog čega se brinemo?“ Počnimo misliti kako treba. Slava Gospodu!

Imao sam oštećeni mozak ali Gospod me je izbavio iz toga. Kada su mi doktori sklopili glavu, rekli su mi. „Gospodine Walker, zaista smo uživali u sklapanju vaše glave.“ Rekao sam: „Zaista? Drago mi je zbog vas, ali zbog čega?“ Odgovorili su mi: „Nemamo baš često priliku da sklapamo oči, vilicu i obraze, i zube, i uši, i lubanju – sve samo na jednoj glavi. Obično bi ovakvu glavu stavili u sanduk, a sanduk u zemlju. Kada smo sve to sklopili, pitali smo se kako će sve to zajedno funkcionirati. No, što se tiče tvog oka, to će ostati tako ( jedno oko mi je bilo okrenuto prema dole, a jedno prema gore).“ Dijagnosticirali su mi kronično dupli vid, a ja stojim danas ovdje i ništa ne vidim duplo. Slava Gospodu! Znate li zašto? Pa imao sam obećanje, nisam ga ja napisao, Bog ga je napisao. Kada su doktori sve to rekli, rekao sam doktoru: „U redu. Idem kod doktora Isusa. Otvorio sam Mojsijevu doktorsku torbu i našao sam recept: Ja sam Gospod, Bog koji te iscjeljuje. Nije bitno jel' u tvom umu, u tvom duhu ili tijelu - Ja sam Gospod, Bog koji te iscjeljuje. Vi možda patite od nečega što se ne bi desilo da to Bog nije dopustio. Slava Gospodu! Ponizimo se Riječi Gospodnjoj.

Kada su mi sklopili glavu, doktori su mi dali ogledalo da vidim svoju glavu. Pogledao sam i rekao: „Pa stanite momci, ovdje nije nešto u redu.“ Pitali su me: „Pa što ne valja?“ Rekao sam: „ Prije nego što ste mi počeli petljati po glavi, izgledao sam kao Tom Cruise. Nisam ni ja to vjerovao.“ Slava Gospodu! Mi se možemo smijati u iskušenju. Amen.

Poslali su u moju sobu psihijatra koji je rekao: „Gospodine Walker, zabrinuti smo jer ste previše postali sretni. Mora da je to rezultat povrijede glave.“ Rekao sam: „Ma o čemu vi to pričate?“ Odgovorio mi je: „Ti imaš pravo da se ljutiš.“ „Pa zašto mislite da imam pravo da se ljutim?“ Rekao mi je: „Propalo ti je zdravlje, poslovi su ti propali, sve ti je oduzeto – imaš pravo da se ljutiš.“ „Ne, nemam pravo da se ljutim. Ja sam kršćanin. Godinama ranije sam se odrekao svih svojih prava. Slava Gospodu!“ Počeo sam razgovarati sa psihijatrom koji je nakon razgovara morao ići kod psihijatra kada sam završio razgovor sa – mi smo kršćani.

Brat Branham je rekao citirajući Rimljanima 8,17: A kada smo djeca i nasljednici smo Božji, a sunasljednici Kristovi, jer s Njim kada stradamo sa Njim ćemo se i proslaviti jer mislim da stradanje sadašnjeg vremena nisu ništa prema slavi koja će se otkriti u nama. Prorok je rekao ako ne budemo patili s Njime, ne možemo ni vladati s Njime – morate patiti da bi vladali. Ovo je formula po kojoj se radi: da je postojao bolji put ili način, Bog bi ga dao. Možda ne morate patiti kao što sam ja patio, ali kroz ono što vi prolazite Bog to zna da možete podnijeti. I ne samo što vi možete podnijeti već što možete i pobijediti. Isus je Prvosvećenik našeg priznanja našeg ispovijedanja. Mi možemo učiniti sve kroz Isusa Krista koji nam moć daje. Prorok je rekao da moramo patiti da bi vladali a razlog tome je što se karakter ne može oformiti bez patnje. Karakter je naša pobjeda, ne dar. Dakle, sa besplatnim darom, Duhom Svetim, mi imamo Silu da pobijedimo, a Bog nam daje sve te prepreke zato što nas voli. Zašto mi imamo nevolje? Zato što nas Bog voli. Zašto imamo iskustva dolina? Zato što nas Bog voli. On vas želi pripremiti za preobraženje tijela. Prorok je rekao da jedina stvar koja će se promijeniti, što će ići u uznesenje je naše tijelo: ne naš karakter, već naše tijelo. Kada bi đavao imao uopće pojma o čemu je riječ, ostavio bi nas na miru. Đavao, taj snažni đavao, ako bi imao uopće pojma o bilo čemu, učinio bi da imamo lagodan život sa puno novaca u banci i neprestani godišnji odmor. Kada bi imao iti malo pameti, ostavio bi nas na miru jer ako ne bi patili, ne bi mogli ni vladati. Gospode, u mojim slabostima, u mojim nevoljama, u mojim dolinama, ja ću Te slaviti. Zahvaljujem Ti Oče za ovu priliku koju mi daješ da formiram karakter u mom životu, da mogu ustati i smijati se usprkos svim preprekama i da mogu reći – Blagoslovljeno neka je Ime Gospodnje! Slava Gospodu! Amen.

Zadnji dio moje desne ruke je bio otkinut komadom drveta. Bog zna što radi. U nogama su mi ugradili šipke, ali to se ne bi desilo da Bog to nije dopustio. Razlog za to je što se karakter nikada ne može načiniti bez patnje. Karakter je pobjeda, a ne dar. Čovjek bez karaktera ne može vladati zato što je Sila bez karaktera Sotonska. Sila sa karakterom je podesna da vlada. Brat Branham u Patmos viziji je rekao da je čovjek svemoguć, da vi to nećete vjerovati ali jeste. Da li znate što znači svemoguć? On koji gospodari nad svim stvarima. To smo vi i ja, to je ono što smo dobili sa besplatnim darom. Rođen sam na ovaj svijet da bi ustao i zasjao i pokazao svijetu da je Isus Krist isti jučer, danas i zauvijek. Prorok je rekao da Bog želi dokazati svom neprijatelju da ova Eva nije kao originalna Eva, da je ova Eva voljna stajati na svakom obećanju. Sva obećanja su naša i više smo nego pobjednici! Čovjek je svemoguć. Onaj koji gospodari nad svim stvarima: vaše okruženje je pod vašom kontrolom, vaša situacija je pod vašom kontrolom, vaš dom je pod vašom kontrolom. Vi morate reći: ja sam svemoguć, a đavao je preplašen. Stojimo na činjenici da mi možemo sve kroz Isusa Krista, stojimo na činjenici da je čovjek svemoguć.

Brat Branham je propovijedao propovijed Božja sila, a onda je propovijedao jednu o sili Sotone, a onda je propovijedao Sila odluke. Sila odluke – dajte da vjerujemo u ono što Bog kaže. Amen. Bit će sve u redu Crkvo, mi smo kršćani. U nas je stavljeno da vjerujemo svaku Riječ Božju: samo vjeruj i sve je moguće. Možemo raširiti svoja orlovska krila na struji Svetog Duha i da se vinemo i nadvisimo gravitaciju ovog svijeta, da nadvisimo Laudiceju, možemo da se vinemo, rekao je prorok, gdje su sve stvari. Usmjerite svoj um, otrijeznite se gdje je sve moguće. Slava Gospodu! 

1.PETROVA 1,7: Da prokušanost vaše vjere, mnogo dragocjenije od propadljivog zlata koja se u vatri kuša, donese hvalu, čast i slavu u otkrivenju Isusa Krista. Iskušenje vaše vjere – molili ste se i još nema rezultata: to ne mijenja ništa dok… Molite se nedjelju dana i još nema rezultata dok…Godinu dana ili pet godina. Brat Branham je rekao da On to nije ograničio. Sin ne može učiniti ništa ako mu Otac to najprije ne pokaže. On nam je to pokazao sve je moguće. Nemojte čekati na viziju, rekao je brat Branham, On nam je pokazao u Svojoj Riječi. Sve je moguće onome koji vjeruje.

Moj terapeut u bolnici, Petar, koji je mislim tradicionalni vjernik rekao je: „Očigledno da je potrebno više od kamiona nosivosti 40 tona da bi iz nekog izbio Svetog Duha.“ Lijevu ruku nisam uopće osjećao, nisam je mogao ni pomicati, samo sam je gledao, kao da mi je nešto obješeno za rame. Brat Tomi me je pitao: „Brate Gary, što ti je trenutno najveća briga?“ Rekao sam: „Volio bih da mi funkcionira ova ruka.“ Brat Tomi je onda obje svoje ruke stavio na moju i pomolio se usrdnom molitvom vjere. I znate što, ništa se nije desilo. On se pomolio usrdnom molitvom vjere, a u Bibliji piše da usrdna molitva vjere pravednika puno pomaže, a i prorok je rekao da molitva mijenja stvari, ali ništa se nije desilo. Međutim, slijedeći dan sam je počeo micati i svaki dan sve više i više, zato što molitva mijenja stvari. Možda se neće dogoditi ovako, možda hoće, ali to ne mijenja obećanje. Element vremena ne mijenja obećanje. Financijski problemi, bilo koji drugi problemi kroz koje prolazite nisu uistinu problemi. Ti problemi su ustvari blagoslovi na horizontu.

Moja vilica je bila razdvojena i povezali su je žicom. Nakon šest mjeseci doktori su došli do zaključka da je vrijeme da se izvadi ta žica jer je vilica zarasla. Doktor je izvadio jedna kliješta, a već u ovoj fazi sam naučio da svaki put, bez izuzetka, kada dođe netko od službenih lica do moga kreveta, to je značilo bol. A postat ću i autor knjige '101 smiješna stvar koju možete raditi u bolnici'. Doktor je počeo da vuče kraj žice, a ništa se nije događalo. Povukao je jače, ali opet ništa. Kada je pogledao, vidio je da su desni prerasli preko žice. Rekao je: „ 15 sati je popodne i ovog trenutka ne mogu ništa učiniti. Vidimo se u ponedjeljak kada budem imao opremu.“ I otišao je. A to je bilo baš na godišnjicu moga braka pa sam rekao Debori: „Nemoj me poljubiti jer ćeš se nabosti.“ Sutradan je došao doktor iz istog odjeljenja na poziv sestre koja je bila uznemirena zbog ophođenja doktora prema meni. I ovaj doktor je napravio isto s kliještima, ali ništa se nije desilo. Zatim je ubrizgao tri injekcije u desni kako ne bi osjećao bol, pokušao je opet, ali opet ništa. Ne bi se ovo dogodilo da Bog to nije dopustio. Nakon toga, stavio mi je fiksator iza vrata i rekao da držim zube stisnute što mogu jače jer bi mogao izgubiti prednji red zubi. Poslušao sam ga, doktor je jako trznuo žicu i ona je izašla van. Bio sam u šoku i znoju.

Jedan radnik u bolnici, Toni, koji uopće nije vjernik, dolazio bi poslije radnog vremena pomoći mi da ustanem. Medicinske sestre su mi od kuće donosile kuhanu hranu, a ljudi kod kojih smo kupovali i koji uopće nisu vjernici, vozili su po 300 km samo da bi mi isporučili pizzu. Isplatit će im se na Dan suda. Kada bi samo znali tu cijelu sliku, kada bi znali da sve ide na dobro, vi bi se dobrovoljno prijavili da budemo u tome.

11.01.2008 prebačen sam u Rotorua Rehab. Pomislio sam: „Slava Gospodu, na putu sam prema kući, samo je pitanje vremena kada ću se vratiti u normalan život. Bit će sve u redu.“ Tako sam ja mislio. No, i dalje sam imao bolove, samo sam želio da me ostave na miru, a sestra je rekla da su ovdje svi previše preplašeni da te i taknu. Doktor koji me je doveo je rekao: „Nikad nisam vidio ovako dug izvještaj a da je taj isti još živ.“ Znali su da imaju istinsku misiju pred sobom što se tiče rehabilitacije, ali nije tako sa Bogom. Žaljenje i kukanje Crkvo, neće puno pomoći. Sada kada imamo otvorenu Knjigu, sada kada su Pečati otkriveni, mi imamo odgovore na sva đavolska pitanja.

Brat Branham je rekao, kada su anđeli iznevjerili, Bog nije išao za njima da ih ispravlja, ali kada je Adam pao, Bog je osobno sišao. Eto, koliko je Bog zainteresiran za mene i za vas. Što se Boga tiče, vi ste jedina osoba na ovoj planeti, toliko pažnje od Boga vi imate. Bog je rekao: 'Evo, poslat ću vam, individualno, vama poganima, pojedinačno, poslat ću vam Iliju proroka, imate svu Moju pažnju. Ja znam sva vaša djela, znam vašu snagu, znam vaše promašaje i Ja sam toliko fokusiran na vas. Želim vas blagosloviti, preko svakog razuma, samo čekam.' Brat Branham je rekao da Bog samo čeka na nas da molimo i kada se molimo Bog kaže – Pa da, naravno, mislio sam da nikad nećeš ni tražiti. Rekao je da On ništa neće učiniti dok mi ne tražimo. Imate probleme? Pa Bog ima put izlaska, samo čeka od nas da to tražimo. Toliko pažnje imate od Boga! Svako obećanje je u našim rukama, arhiva je otvorena i Bog očekuje da vi i ja uđemo unutra i da pretražujemo i da uhvatimo Boga za Njegovu Riječ. Bog je vjeran. Slava Gospodu!

Nakon pet mjeseci sam otišao propovijedati u omladinski kamp jer svake veljače imamo omladinski kamp, a doktori su urlali. Nemojte imati stav – ako treba da bude, onda će to tako biti – to je loš odnos prema stvarima. Ako su zatvorena vrata, nemojte biti jedan od onih kršćana mlakonja – pa budući da su zatvorena vrata, mora da je od Gospoda. Ako je to u Riječi, a vrata su zatvorena, udarajte po vratima. Ako znate da je to Božji um, a sva vrata su zatvorena, samo nastavite dalje, govorite, idite naprijed i udarajte po vratima. Otišao sam na omladinski kamp. Nikad prije nisam imao čireve u svom životu: 22 cm samo jedan čir. Bio je toliko velik da sam imao trovanje krvi: Bog zna točno što radi i kada On nešto čini, čini to kako treba. Meni je bila darovana sila odluke: mogao sam birati između dvije stvari – jedna, da se žalim, a druga je bila da kažem: „Pa, u redu Gospode, što želiš od mene u ovakvom stanju.“ Braća su me morala pojasom iznositi iz vozila nakon čega su me nosili u crkvu. Nema veze, ja idem, neću da dam đavolu nikakvu slavu. Đavao vam može šapnuti u uho : „Ne mogu biti kršćanin dok ne budem savršen.“ Kakve li prevare? Golgota nas je kupila, Golgota je rekla da smo postali sama Božja pravda. Slava Gospodu! Hajde da budemo čvrsti, da znamo o čemu govorimo. Golgota je učinila točno ono što je Golgota rekla da će učiniti. Ona je slomila naše male slabosti i zidove razdvajanja i načinila Božje sinove. Sedam crkvenih doba nije shvaćalo što je imalo a brat Branham je rekao da se ništa nije promijenilo već je samo došlo Svjetlo. Ništa se nije promijenilo, Poruka ništa ne dodaje Riječi, samo objašnjava što je Riječ učinila za nas. Zbog djelomičnog otkrivenja koja su imala crkvena doba, oni nisu razumjeli što su imali. Zato nam je Bog poslao proroka. Mi možemo reći da je tama prošla, sada sja istinsko Svjetlo, tako da mi ne pretpostavljamo i mi se ne pitamo, mi znamo za što smo sposobni. Brat Branham kaže za đavla da on djeluje kroz silu prevare, a nama je dana prilika – sila odluke: je li to nesreća ili je blagoslov, je li to van kontrole ili se ispunjava ono što je predodređeno. Slava Gospodu!

Na kampu su me mučili čirevi, a uz to sam imao đavla koji mi je šaptao: „ Ne bi trebao da budeš ovdje. Ti ustvari oduzimaš od Božje Riječi. Ti pokazuješ djeci ono što ne djeluje.“ Znate li da je brat Branham rekao da vas sila kompleksa može othrvati. Nemojmo dirati u naš sistem vjere i nemojmo gledati na lažnu taštinu. Đavao mi je šaptao na uho: „Licemjeru, ti razblažuješ istinu, svoj tim vodiš dole.“, a Gospod je povikao na mene: „Samo propovijedaj Riječ, samo propovijedaj Riječ!“ tako sam izabrao temu: Nemojte se uzdati u tijelo. Nemojte se uzdati u tijelo Crkvo, imajmo pouzdanje u Božju Riječ jer Božja Riječ neće nikad iznevjeriti, a tijelo hoće! Bit će sve u redu.

Rekli su da nikad neću hodati, a hodam i sve mi je bolje i bolje. Rekli su da ću imati dupli vid, a imam dobar vid. Rekli su da nikad više neću moći govoriti, a govorim. Doktor je rekao: „Šteta, ali nikad više nećeš moći propovijedati.“ Pitao me je: „Što si radio prošli vikend?“ Rekao sam: „Propovijedao sam.“ Mislio je da sve negiram i da mi je potreban psihijatar. I onda je nastavio: „Pa, kako si propovijedao, sjedeći u stolici?“ Rekao sam: „Ne, stajao sam iza propovjedaonice.“ A na to je rekao: „Gary, ti to ne možeš.“ „Doktore, možemo se svađati, ali ovo je moje svjedočanstvo. Ja mogu.“ Slava Gospodu! Bog se drži svakog obećanja. Mnoge stvari su rekli da neću više moći činiti, a ja ih činim, jer sam našao recept u Mojsijevoj bolničkoj torbici: „Ja sam Gospod koji te iscjeljuje!“ Slava Gospodu!

Mislio sam kad sam došao na rehabilitaciju da je sve gotovo. Sa desnom rukom nisam mogao učiniti ništa pa su mi rekli da probam istrljati stol rukom. Stavio sam ruku ali nisam mogao napraviti taj pokret. Sestra je uzela moju ruku i rekla mi da se ne trudim dovoljno te je uzela moju ruku i počela činiti te pokrete. Bol je bila tolika da sam povratio na stol. Rekao sam sestri: „Trebala si me poslušati, pogledaj sad što sve moraš da očistiš.“ Odveli su me na skener i otkrili da je napravljena pogreška u dijagnozi na početku: ¾ je bilo otkinuto od ramena a ½ zgloba je bila smrskana i izlomljena, tako da su rekli da ću morati jedan dan otići u bolnicu na operaciju, a slijedeći dan se vraćam natrag. Ovo se događalo upravo prije omladinskog skupa i rekao sam im: „Ja sam spreman da prođem kroz sve te stvari koje ste stavili pred mene, nema problema, ali toga datuma idem propovijedati na omladinski skup. Nemojte mi zakazati na taj datum.“ Na kraju je ispalo, da su mi zakazali baš na taj datum kada je omladinski skup. Rekao sam: „Polako samo jer se neću tamo pojaviti. Služit ćemo Gospodu.“ Odgovorili su mi: „Ne razumijete težinu ovoga što se desilo, morate da se operirate odmah.“ Pozvali su kirurga sa ortopedije i bio je sav crven u licu. Rekao je: „Ne vjerujem da razumijete svu ozbiljnost.“ Odgovorio sam mu: „Nema problema, neću biti tamo“, tako da se sav zacrvenio u licu i otišao. Kada sam bio na omladinskom skupu nisam mogao pomjerati ruku, jedva sam i hodao i osjećao sam se kao da vodim tim nizbrdo. A Gospod mi je dao ovaj citat Pisma koji sada želim podijeliti sa vama: 1.Petrova 4,16: Ako netko strada kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog toga. Morate patiti da bi vladali. Hajde da to upravo sada shvatimo da mi moramo patiti jer naš karakter nije dar, naš karakter je pobjeda. Ako patimo, ne stidimo se, to je Božji program, a đavao voli da vam šapuće u uši da ste licemjeri. Ne stidite se, mi moramo patiti, mi moramo biti udarani, mi moramo prolaziti kroz sve ove stvari da bi vladali. Budimo trezveni, mislimo kako treba, budimo dobrovoljno u tome jer znam da je đavao preplašen. Slava Gospodu!

Jedan dan tamo, jedan sat operacije i slijedeći dan slobodan. Bilo je to: jedan dan tamo i 28 dana u bolnici, operacija od 7 sati, dvije transfuzije krvi i izgubio sam svoju lijevu stranu ruke zbog traume, a to se ne bi desilo da to Bog nije dopustio. Slava Gospodu! Da sam išao onda kada mi je rečeno da idem na operaciju dobio bih prosječnog kirurga sa ortopedije, ali nakon omladinskog kampa, kada sam otišao na operaciju, dobio sam najboljeg kirurga u državi. Doktor Hong kada ja obavio dijagnostiku rekao je da nije spreman za ovu operaciju jer je i do sada operirao ovakve slučajeve i nikad nije uspjelo. Pitao sam Gospoda: „A kuda sada? Što sada želiš od mene?“ A doktor je progovorio: „Samo ću probati zbog tvojih godina i nema nikakve garancije i vjerojatno neću uspjeti.“ Uspjelo je. Slava Gospodu! Gospod je dobar. Gospod zna što radi.

Nakon operacije, kada sam se probudio, imao sam preko cijelih leđa šavove. Trebalo im je sedam sati da mi ponovno prelome rame i tri mjeseca nakon toga sam mogao micati samo prstima. A ja sam mislio u rehabilitacijskoj bolnici da sada stvarno odlazim kući. Doktor Hong je rekao da moram provesti osam mjeseci u krevetu i mislio sam da neću to izdržati. Nisam bio sretan. Rekli su mi da ako budem mogao da stojim da su spremni da me puste iz kreveta da stojim i mičem zglobove. Vezali su pojas oko mene i dvije dame su mi pomogle da ustanem, a ja to nisam mogao. Da li znate što je to razočarenje? To je pala osobina. Nije tako bilo u početku. Zašto da se razočaramo? Nema razloga da se razočaramo ako imamo pouzdanje u Boga. Ovo se dogodilo jer je Bog želio nešto da učini: On ima Svoje osobine, On ima nešto što želi izraziti, ovo je jedna drama. Prorok je rekao da je to za Njega velika stvar, velika drama: On je kao glumac, On želi učiniti nešto, On želi da se materijalizira i to je ono što Bog čini. Ako je Bog dopustio da se nešto dogodi, onda sam ja siguran i sretan što se desilo. Ja neću da budem razočaran jer ako sam razočaran, onda ja proslavljam đavola. To su veoma teške riječi – razočaran sam. Pa zbog čega si razočaran? Mi smo kršćani.

Prvo što se sjećam da sam čuo, dok sam bio u komi, čuo sam svoju ženu, a ona je citirala Jošuu 1: Budi jak i hrabar. Moja misao je bila: „Ovo će biti dobro svjedočanstvo.“ Govorim ponizno: ne pravim se kao da sam ja nešto. Sjećam se kada je boljelo, mislio sam da je van kontrole, dakle, govorim ponizno. No pomislio sam, mada nisam mogao otvoriti oči i pokrenuti tijelo. Čuo sam glas svoje kćeri koja je rekla sestri: „Zašto je mašina otišla u crveno?“ A sestra je rekla: „To je zato što tata sada sam diše.“ A ja sam pomislio: „Ovo će biti dobro svjedočanstvo… Zašto ne mogu otvoriti oči, zašto ne mogu pomicati ruke i noge, da li uopće imam ruke i noge, gdje se nalazim…“ I pomislio sam: „Što god da je, imam obećanje!“ Crkvo, zašto mi ne možemo misliti kako treba? Hajde da donesemo odluku. Recite: „Gospode, od danas povlačim liniju na pijesku, od ovog trenutka pa na dalje neću više brinuti, neću pretpostavljati i neću optuživati Boga da je izvan kontrole. Od sada pa nadalje, smijat ću se u lice iskušenja znajući da moram patiti da bi vladao i ako patim, to nije sramota.“ Biblija kaže da se ne sramimo ako patimo: to je dio Božjeg programa. Đavao će vam reći da ste licemjer – završite s time. Ovo je moj duhovni savjet vama.

1.PETROVA 5,10: A Bog svake milosti, koji nas je pozvao u vječnu slavu, u Kristu Isusu će vas, nakon što malo pretrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi.

 To je Riječ Gospodnja. Mi patimo izvjesno vrijeme jer nas Bog mora srediti. Znate što je amnezija? Kada zaboravite. Mi smo imali duhovnu amneziju skoro sedam crkvenih doba. Zaboravili ste na potencijale, zaboravili ste na ono što ste sposobni, postali ste nervozni tak da ne možete ispravno razmišljati, ali ono što doktor čini da bi nadvladao amneziju: odvodi pacijenta na poznata mjesta i zato nam je Bog poslao proroka da nas provede kroz poznata mjesta. Pa Crkvo, mi sve možemo kroz Isusa Krista! Nemojte ništa razblažiti sa elementom vremena, nemojte se sramiti, mi patimo radi Božje slave.

Nakon svega ovoga, vratili su me u rehabilitacijsku bolnicu. Stavili su me u spravu za hodanje koju sam prepravio da bih mogao hodati. Slava Gospodu! Ova bolnica je bila tako puna depresije: ljudi koji su imali srčane udare, životi su im bili srušeni, ljudi su plakali, a mi smo bili sretni zato što smo kršćani. Nakon šest mjeseci sam izašao iz te sprave i hodao sam 10 metara za 19 sekundi. Bio sam sretan, a oni su mislili da nije u redu nešto sa mojim mozgom jer sam bio previše sretan. Mi smo kršćani, mi se možemo smijati usred kušnje. A onda je došao psihijatar…

Zašto se stvari u vašem životu dešavaju onako kako se dešavaju? Zašto se dešava ono koje izgleda kao loša stvar dobrim ljudima? Zato što vas Bog voli. To je kada za vas počinje akcija. Bog vas toliko voli da će vam dati upravo toliko iskušenja koliko možete nositi. Mi imamo čitavu vječnost da uživamo. Bog ima program i rekao je da jedini način da bi mi mogli doći do određene zrelosti je da moramo patiti. Zato nemojmo se sramiti, hajde da se smijemo i nastavimo s time.

Došle su tri sestre i rekle su mi: „Gospodine Walker, primijetili smo da nas nikad niste proklinjali. Nikad se nisi loše ponio prema nama, nikada nas nisi udario.“ A ja sam mislio: „Evo tri dolazeća krštenja.“ Rekao sam: „Pa to je zbog Svetog Duha, to je Sveti Duh koji me čuva. Bog je zainteresiran da sačuva moje svjedočanstvo. Zar ne želite ono što ja imam?“ Rekle su: „Ne“ i otišle. Vi niste ovdje slučajno, sve koje Otac pozove će doći. Vi ste bili u Božjem umu prije postanka svijeta, a jedini način da se vratite je da steknete karakter. Sve je u tome kako se odnosite prema stvarima. Vaš pristup, ispravni mentalni odnos prema ma kojem Božjem obećanju će donijeti rezultate. Ne možete primiti ni Svetog Duha a da se ispravno ne odnosite prema tome. Pogledajte samo Evu: imala je ispravnu maternicu, a primila je pogrešno sjeme i rodila je čovjeka hibrida. Hagara je imala pogrešnu maternicu, a primila je ispravno sjeme i rodila je divljeg čovjeka. Sara je imala ispravnu maternicu i primila ispravno sjeme i brat Branham je rekao i pogrešan odnos prema tome. Brat Branham je rekao da je đavao znao da će se nešto dogoditi toga dana tako da je Saru doveo u loše stanje, tako da sve što je mogla da proizvede je prirodan čovjek. Ali Marija je imala ispravnu maternicu, primila je ispravno sjeme, ispravno se ponijela prema tome i rodila je čovjeka Riječi. Vi ne možete otići sa ovog mjesta isti: ili ćete biti bolji ili gori. Đavao će vam praviti smetnje. Crkva koja drži oči na đavolu načinit će ljude da budu lošiji kršćani. Brat Branham je rekao da mi moramo proizvesti djecu Riječi u ovoj generaciji kroz Riječ. Vjera dolazi od slušanja Riječi.

Nakon svega ovoga, ispitivali su moj mozak i sve je bilo u redu. Prema prvoj dijagnozi bio je kraj, a onda je bilo da neću imati sjećanje, neću moći govoriti, razmišljati jer je mozak oštećen, a onda da ću se izvući ali ću biti potpuno drugačija osoba, a svjedočanstvo moje žene je da sam isti čovjek kao što sam bio prije nesreće i na kraju dolaze do dijagnoze da je moj mozak potpuno normalan. Bio sam sa vozačem tog kamiona koji je učinio sve to. Zvao se Roy Willson i bio je prilično emotivno pogođen zbog toga. On je istinski bio zgrožen, bilo mu je toliko žao da mu je psihijatar prepisao tablete protiv depresije zbog onog što mi je učinio. Rekao sam: „Roy, rukuj se sa mnom jer želim da ti oprostim.“ Zaplakao je. Rekao sam: „Ja ti opraštam kao da se to nikad nije desilo. Ovo se ne bi desilo da to Bog nije dopustio.“ Prorok je rekao da se vjera temelji na praštanju. Nećete stići daleko sa Božjim obećanjima ako držite nešto u srcu što ne date da ode. Bog je vama oprostio, zašto vi ne možete oprostiti svojoj braći i sestrama? U propovijedi Savršena vjera, prorok je rekao da se vjera temelji na oproštenju. U propovijedi Ponizi se rekao je da ako želimo silu, pogledajte dokle se možete poniziti. Ponizna crkva je silna crkva. Sva sila leži u poniznosti. Bog poštuje poniznost. To je ono što će donijeti veličanstvenu pobjedu u Božanskoj ljubavi. Ponizite se. Tajna sile dolazi kroz poniznost. Rekao sam Royu: „Rukujmo se jer želim da ti oprostim. Ostavimo to iza nas, zatvorimo to kao da se nikad nije ni desilo. Bog je meni oprostio moje grijehe, ja praštam tebi. Pa, tko sam ja da držim to protiv tebe?“ Pošto mu je policija oduzela vozačku dozvolu, odvezao sam ga kući. Ne možete to učiniti ako nemate Svetog Duha. Rekao sam da to nije od moje snage, Crkvo, već to je Nešto što me je cijelo vrijeme držalo, kroz cijeli taj događaj, a to je Sveti Duh. Oprostimo jedni drugima. Ako imamo Svetog Duha oprostimo jedni drugima, a onda kada nas srce ne osuđuje sva obećanja su naša. Dokle god se držite nečega, nećete daleko stići s Gospodom. Slava Gospodu!

Rekli su da puno toga neću učiniti ali ja to činim, rekli su…ali Bog je rekao, BOG JE REKAO! Ovog trenutka dok stojim ovdje sam potpuno gluh na desno uho, postoji neka buka od oštećenja. Usporena mi je lijeva ruka i to je samo pitanje vremena. Bog se suprotstavlja ponositima: ponizimo se Riječi Božjoj, ponizimo se za Božju Riječ. Slava Gospodu!

PSALAM 34, 19: Mnoge muke ima pravednik  ali iz svih ih izbavlja Gospod.

Slava Gospodu! Amen!

VIDEO: SVJEDOČANSTVO GARYA WALKERA

          http://www.biblijski-krscani.com/