KNJIGA O RUTI KAO PRESLIKA NAŠEG VREMENA 4. / 19.02.2012 / Brat J. Lerga

Dragi Gospode, hvala Ti za Tvoje obećanje koje kaže: gdje se dvoje ili troje skupe u Tvoje Ime da si Ti među njima Gospode. Mi smo se skupili u Tvoje Ime, Gospode i vjerujemo da zahvaljujući Tvom obećanju, zato što si Ti rekao i zato što Ti držiš Svoju Riječ Gospode da si Ti ovdje među nama, u ovoj jednostavnoj prostoriji, među jednostavnom grupom ljudi, Gospode. Nema tu možda ništa posebno, ljudski gledajući, Gospode, upravo tako – jednostavno je ono što Ti najviše voliš, Gospode. Ti si došao kao najjednostavniji čovjek na najjednostavnije mjesto: rođen si u štali kada si došao na zemlju Gospode, što je također bilo vrlo jednostavno Gospode, i mi ne težimo nekim velikim i glamuroznim stvarima, težimo Tvojoj prisutnosti. Pozivamo Te, da dođeš ovdje među nas, danas Gospode, kao što si obećao u Svojoj Riječi, da nam pomogneš, da nam Tvoja Riječ oživi, da nađemo nešto što će utvrditi i osnažiti našu vjeru Gospode i dati nam snagu da izdržimo u ovom zlom i pokvarenom dobu u kojem živimo. Molimo Te u dragocjeno Isusovo Ime, dragi naš Gospode i Bože. Amen!

Možemo početi tako što pročitamo iz Biblije. Govorimo o Ruti, ali pročitat ćemo iz Otk.5 i vidjeti da taj isti događaj kojeg opisuje Otk.5, možemo naći u završnom poglavlju Knjige o Ruti, u četvrtom poglavlju:

 „I vidjeh na desnici onoga koji sjedi na prijestolju knjigu ispisanu iznutra i izvana, zapečaćenu sa sedam pečata. I ugledah snažnog anđela gdje jakim glasom proglašava: 'Tko je dostojan otvoriti knjigu i odriješiti njezine pečate?' I nitko na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom, nije mogao otvoriti knjigu ni pogledati u nju. I ja plakah mnogo jer se nije našao nitko dostojan otvoriti i čitati knjigu, pa ni pogledati u nju. A jedan od starješina reče mi: 'Ne plači! Evo, pobijedio je Lav iz plemena Judina – Korijen Davidov – on će otvoriti knjigu i odriješiti njezinih sedam pečata.' I pogledah, kad gle: posred prijestolja i četiriju bića, i posrijed starješina, stajaše Jaganjac kao da je zaklan, sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam Božjih duhova razaslanih po svoj zemlji. On pristupi te uzme knjigu s desnice onoga koji sjedi na prijestolju. A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Jaganjcem. Svaki od njih ima citre i zlatne posude pune kada, a to su molitve svetih; i pjevaju pjesmu novu: 'Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio nas Bogu krvlju svojom od svakog plemena i jezika, puka i naroda, i učinio nas Bogu našemu kraljevima i svećenicima; i kraljevat ćemo na zemlji. I gledah, i čuh glas mnogih anđela uokolo prijestolja, i bića, i starješina; bijaše im broj deset tisuća desettisuća i tisuće tisuća. Govorili su jakim glasom: 'Dostojan je Jaganjac koji bijaše zaklan primiti silu, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!' I svako stvorenje što je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i na moru, i sa svime što je u njima, čuh govoriti: 'Onome koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu: blagoslov, i čast, i slava, i vlast u vijeke vjekova!' I četiri bića rekoše: 'Amen!' – a dvadeset i četiri starješine padnu ničice i poklone se Onome koji živi u vijeke vjekova.“

Dragi Gospode, molimo Te da i danas, još jedan put Gospode, Ti uzmeš kontrolu nad onim što će biti rečeno Gospode i što će ljudi čuti i shvatiti i razumjeti, da se Ti proslaviš Gospode, da ne budu ovo riječi čovjeka i informacije nego da Tvoj Sveti Duh koji je obećan da će doći, da će nas uvesti u svu Istinu i da nas danas uvede u tu Istinu, Gospode, da bi shvatili i vidjeli još jednom i bolje razumjeli Tvoj plan otkupljenja, našli sebe unutar toga Gospode i bili zahvalni za tu milost i ohrabreni da dalje idemo živeći život dostojan evanđelja. Molimo Te u Ime Isusa Krista. Amen!

Govorimo o Knjizi o Ruti, možda samo dvije, tri rečenice za uvod. Knjiga o Ruti govori o Ruti kao poganki koja se vratila u Izrael u vrijeme kada se Noemi, koja simbolizira Židove, vraća u svoju domovinu. U to vrijeme povratka Židova natrag u svoju domovinu, vraća se i Ruta Moapka koja simbolizira nas pogane kao vjernike i tamo susreće svoga rođaka otkupitelja, odnosno u ovoj priči on je Boaz, kao što mi susrećemo Krista. Postoji jedan proces kroz koji ona prolazi, jedan redoslijed stvari koji se odvija i potpuno, i divno, i fantastično ocrtava redoslijed događaja u našem vremenu i ono što je jako interesantno – dobar dio toga ili velika većina toga je prošlost i više nisu proroštva. Ono što danas čitamo i obrađujemo, veliki dio toga je već ispunjen i doći ćemo do nekoliko stvari koje su još samo preostale da se ispune. Prvo što smo primijetili da je Noemi kao Židovka znala da postoje određena prava i obaveze rođaka. To je ono što je interesantno jer vidimo da to nije bilo samo u židovskom zakonu, nego vidimo da to postoji i prije zakona, a postoji i nakon zakona u Novom Zavjetu. Prvi rođak koji je u Bibliji intervenirao za svog rođaka, bio je Bog u vrtu Edenskom, kada je Adam pao. Biblija u Luki kaže da je Adam bio sin Božji, što znači da je Bog bio Adamov Otac; u rodoslovlju Isusa Krista nalazimo opis Adama kao sina Božjega. Kada je Adam pao, Bog kao njegov rođak, nije pustio i rekao – Sam si kriv – nego je intervenirao na način da je ubio janje i obukao Adama u janjeću kožu, Evu također, a onda je uništio njihovog neprijatelja – zmijca, kojeg je prokleo. Taj obrazac obaveza i dužnosti rođaka u Bibliji ide dalje: Abraham je bio rođak Lotu koji je svojom krivicom završio u Sodomi, po svom vlastitom izboru, i tamo je bio uhvaćen i odveden u roblje. Abraham, kao njegov rođak, je intervenirao i zauzeo se za njega, izbavio ga iz ropstva i porazio kraljeve koji su uhvatili Lota i njegovu obitelj. Nakon što se Abraham zauzeo za svoga rođaka (nije morao ali je htio, što ocrtava Kristov karakter u Abrahamu), Bog ga je nagradio s time što se osobno spustio i s njim imao večeru. Ako mi želimo isti takav susret sa Bogom, kakav je Adam imao, moramo isto tako postupiti i imati istu tu težnju da se mi zauzmemo za naše rođake, ne samo prirodne rođake, već za sve ljude jer su nam i oni rođaci, pogotovo da se zauzmemo u duhovnom smislu za njih. Kasnije vidimo Josipa koji je bio rođak svoje braće i zauzeo se za njih u vrijeme gladi. Vidimo i Mojsija koji je bio rođak Izraelaca, koji je odbio da živi život kneza i princa Egipta i umjesto toga je izabrao da se zauzme  za svoje rođake, za svoj narod -- i u njemu vidimo ocrtavanje Kristovog karaktera. I Krist, kao naš Otkupitelj se zauzeo za nas; mogao nas je pustiti jer smo svojom krivicom završili u grijehu i da tako završimo i budemo kažnjeni, ali On je kao Onaj koji nas je naučio u Bibliji da rođak ima određena prava i obaveze, poštovao je i sam ta prava i obaveze kao naš Rođak i ponudio nam je otkupljenje i oproštenje grijeha i platio našu cijenu koju mi nismo mogli platiti, na križu. On je smislio jedan cijeli plan otkupljenja koji ima početnu točku i krajnju točku i svaki korak je dobro razrađen da nas vrati natrag u ono stanje i ono mjesto gdje smo bili  prije pada. Kada govorim mi, mislim na čovječanstvo i ljude općenito, pa tako i mi koji smo dio toga čovječanstva.

Ruta prvo saznaje od svoje svekrve, u trećem poglavlju, gdje je Boaz. Prvo Boaza nalazimo da dolazi na njivu, njiva simbolizira svijet, gdje dolazi glavnom žeteocu koji simbolizira proroka za ovo naše vrijeme i nakon toga Boaz više nije na njivi, nije na svijetu.  Ruta saznaje gdje je Boaz tako što joj je svekrva rekla da će on biti te večeri na gumnu. Gumno je mjesto gdje se odvaja žito od ljuske. Žito nakon žetve ne ide direktno u žitnicu, kao što i mi nakon naše žetve ne idemo direktno u žitnicu nego postoji jedan međukorak, vrlo bitan i važan, a to je onaj naš prolazak kroz gumno, gdje se mi odvajamo od ljuske. Isto tako Crkva, nakon Kristovog dolaska, nakon proroka preteče i nakon svih tih događaja koji su se desili sredinom prošlog stoljeća, nije direktno otišla u uznesenje već mora proći jedan period gumna, period čišćenja, gdje se žito odvaja od ljuske i to je ono kroz što Crkva generalno gledajući, kao Tijelo Kristovo sada prolazi. Prvo je Ruta vidjela kako Boaz, njezin zaručnik, koji simbolizira Krista, dolazi i razgovara sa glavnim žeteocem na njivi, ali nakon toga saznaje da on više nije tamo; on je na gumnu nakon žetve i sve se to odvija u vrijeme kada je Noemi u svojoj zemlji, kada je Boaz već bio došao na njivu, u vrijeme kada je glavni žeteoc bio na njivi i maknut sa scene, u vrijeme kada Nomi još nije potpuno otkupljena i sad dolazi onaj međukorak, onaj bitan korak, a to je proces čišćenja crkve i proces čišćenja svakog od nas kao vjernika. Dalje vidimo što se događa sa Rutom i tu imamo nekoliko finih detalja. Žito, kao zrno je zapravo krenulo iz žitnice da bi se vratilo u žitnicu. Mi kao vjernici smo došli od Boga, kao Božja djeca; bili smo nekad u Bogu kao i Krist što je bio u Bogu i vratio se natrag Bogu, tako se i mi moramo vratiti natrag. Žito, kada izađe iz žitnice odlazi u polje, tamo prolazi određeni period rasta, sazrijevanja, nakon čega dolazi žetva i kada završi žetva još uvijek nije sve gotovo, jer mora proći kroz gumno, da bi se vratilo na mjesto kamo je nekad bilo. Tako i mi, u našem životu, moramo proći sav taj period rasta u Kristu i na kraju da budemo dovoljno zreli da smo požnjeveni i pročišćeni da bi kao takvi završili u uznesenju ili žitnici, mjestu koje je Bog pripremio za nas. To gumno je posljednja stvar koja se događa prije odlaska u žitnicu. I ako vidimo da smo sada u tom periodu čišćenja kao Crkva, kao vjernici, kao Nevjesta Kristova, znamo da smo zapravo u posljednjoj etapi prije odlaska u žitnicu. Prorok jasno kaže da ne postoji nikakav događaj, nikakvo proroštvo, ništa što bi se trebalo ispuniti prije nego što dođe uznesenje. Sve je već ispunjeno, jedino što je preostalo da nađemo posljednje zrno koje treba završiti u žitnici i da to zrno, i mi, koji smo svatko po jedno zrno, prođemo kroz taj proces čišćenja. Kada svatko od nas bude u svom životu očišćen od ljuske i kada posljednje zrno bude očišćeno od ljuske, završavamo u žitnici. Što vrijeme ide dalje, to smo sve bliže tome i zbog toga sva naša aktivnost da svjedočimo ljudima, da putujemo, da ovu Istinu koju vjerujemo donesemo drugim ljudima jer mi više ne očekujemo veliko probuđenje, sve je to već bilo i prošlo, sada očekujemo samo da nađemo još onog zadnjeg. Svaka duša kojoj mi svjedočimo može biti ta zadnja jer vidimo da smo na potpunom rubu kraja, nema ništa više što se može desiti ili što se treba desiti prije nego što dođe naš odlazak u žitnicu. Ono što smo primijetili, što je vrlo interesantno, da Biblija kaže – 'on će noćas vijati ječam na gumnu'. Pismo kaže, da se to čišćenje na gumnu događalo po noći. Možda je neočekivano da će se čišćenje žita od ljuske na gumnu događati po noći. Nije slučajno taj detalj u cijeloj priči, jer večer ili noć označava kraj jednog dana. Čišćenje pšenice od ljuske  dogodit će se na kraju vremena ili u vrijeme večeri.

Nakon toga što je Ruta saznala da postoje određena prava koja ona ima, ne samo kao strankinja da ima pravo pabirčiti, skupljati i tražiti od Boaza neke blagoslove, nego da ima i veća prava od toga, ima pravo i na njega. Svemu tome ju je poučila njezina svekrva Noemi. Noemi joj nadalje kaže da se mora pripremiti – 'umij se, lijepo se namaži, odjeni i odi na gumno'. Ruta je prvo pristupila Boazu kao strankinja koja je tražila od njega blagoslove. Mnogi ljudi pristupaju Bogu na taj način da dolaze i traže, vape – Daj mi ovo, daj mi ono, budi mi milostiv....-i to nije loše, ali je loše ako se samo stane na tome. Ruta osim toga što je pristupila Boazu kao strankinja, saznala je iz Božje Riječi veća prava: da ona, ne samo da ima prava na blagoslove, nego da ima prava i na Onog koji daje blagoslove. To je ono što mi želimo: mi ne želimo samo Kristove blagoslove, mi želimo Krista, kao Osobu, kao našeg Zaručnika. Da bi došla do toga da postane njegova zaručnica, bila je poučena da se pripremi. Ona saznaje kako mora pristupiti svom rođaku otkupitelju: ne može doći bilo kako, mora doći pripremljena. Mi, da bi postali Kristova Zaručnica moramo biti pripremljeni, kao što žito dolazi na gumno da se čisti i mi kao Ruta prolazimo isti proces čišćenja ili pripreme da bi pristupili našem Zaručniku. Postoji jedan detalj koji nisam spomenuo, kojeg brat Branham govori u propovijedi 'Rođak Otkupitelj'. Noemi kaže u 3. poglavlju 4. stih „Kad bude lijegao, dobro pazi gdje će leći; pa kad legne, otiđi onamo, podigni mu pokrivač s nogu i lezi ondje! Tada će ti on reći što ti je činiti.“ Prorok kaže za ovaj stih – 'dobro pazi gdje će leći' - da to mjesto na kojem je Boaz legao je Golgota. Ta simbolika Boaza koji je legao je simbolika Krista koji umire i daje svoj život na Golgoti. Pismo nas uči da je Krist umro na Golgoti za nas, ali također nas uči da mi moramo umrijeti sebi; stari čovjek mora umrijeti da bi se rodio novi čovjek. Ruta donosi svoju odluku da će slijediti svoju svekrvu, da će otići u Izrael, nakon njezine odluke idu njezina djela ili pabirčenje i  na kraju završava s time da se priprema da pristupi rođaku Boazu, da traži od njega da bude njezin otkupitelj, ali završni korak u cijeloj toj priči je da ona umre kao što je on umro ili da ona legne na mjestu gdje je on legao. U sljedećem koraku ona dobiva Duha Svetoga kojeg simbolizira to što ju je rođak pokrio svojim ogrtačem, ali prije je morala leći na mjesto gdje je on legao. Da bi mi dobili Duha Svetog ili da bi nas naš Boaz pokrio svojim ogrtačem, a znamo da ogrtač označava Duha jer je Elizej dobio ogrtač od Ilije, što je označavalo da je dobio dio Ilijinog duha, moramo leći na mjesto gdje je On legao, moramo se poistovjetiti s Njegovom smrću. Ruta je shvatila da kao strankinja ima pravo samo pabirčiti; ali kao ona, kojoj je Boaz rođak otkupitelj, ima pravo da bude njezin muž. To je drastična i velika razlika. Sve se to događa u vremenu kada je Noemi u svojoj domovini, u vremenu prije nego što je Noemino otkupljenje završeno, ali u vremenu nakon što je Boaz već došao na njivu i u vremenu nakon što je Boaz već došao glavnom žeteocu i žeteoca više nema na sceni, u dane kada se pšenica odvaja od ljuske, u dane čišćenja ili u dane prije nego što to žito koje je očišćeno od ljuske ode u žitnicu ili prije nego što se desilo uznesenje. Znači, potpuno odgovara ovom vremenu u kojem mi živimo. U tom vremenu se Ruta morala poistovjetiti sa smrću svoga ženika, odnosno morala je leći na mjesto gdje je on legao, poniziti se. Druga stvar koju vidimo: morala je imati povjerenje u ono što joj je Noemi govorila. I mi moramo imati povjerenju u ono što nama Božja Riječ govori, a vidimo da i Stari Zavjet koji simbolizira Noemi, također nam govori o tim stvarima, u ovim slikama o kojima pričamo. Ono što je značajno: Ruta koja treba otkupljenje je shvatila zakone otkupljenja i pristupila je svom otkupitelju da izvrši posao otkupljenja. Ona koja treba otkupljenje, a to smo mi,  je shvatila zakonitosti otkupljenja, kako funkcionira otkupljenje, kojim načinom se odvija i nakon toga je morala pristupiti svom otkupitelju i zatražiti od njega da izvrši otkupljenje do kraja. Značajno je da Boaz nije poduzeo ništa dok Ruta to nije od njega zatražila. Bog, kao naš Ženik, traži od nas da mi napravimo prvi korak, da Mu damo mjesto u svom životu, da ga mi pozovemo, da Mu se predamo kako bi On to završio za nas. Boaz, koji je bio zapravo sijač sjemena; a Pismo kaže da je sijač sjemena Sin Čovječji, a sjeme djeca Kraljevstva; je posijao to sjeme u zemlju, zatim je pustio to sjeme u svijetu da raste, dao mu je svjetlost i kišu (svjetlost – otkrivenje, kiša – Duh Sveti) od  čega je došlo do zrelosti i nakon toga ga je požnjeo, odnio na gumno i očistio od ljuske. Nakon svega toga, vidimo da Boaz leži pokraj toga sjemena i čuva ga. To vrijeme čišćenja pšenice od ljuske je mjesto gdje je sjeme najbliže Boazu i gdje ih on čuva. Kad usporedimo Rutu, to je mjesto gdje se ona najbliže približila Boazu, prije nego što je završila u njegovoj kući, kao njegova žena. Čišćenje na gumnu simbolizira naše čišćenje u našem životu i možemo reći da sam proces čišćenja na gumnu nije ugodan po žito jer se mora riješiti nekih stvari koje mu smetaju, a to je ljuska. Proces čišćenja koje mi prolazimo ovdje na zemlji, u našem životu, kada se čistimo od raznoraznih stvari i posvećujemo u Bogu, nije ugodan, često prolazimo kroz različite kušnje koje nas prosto tjeraju, ali bez obzira što nam to fizički izgleda neprimamljivo i teško, zapravo, to je mjesto i vrijeme kada smo najbliže našem Boazu. Žito je u to vrijeme bilo najbliže Boazu, kada je legao pored njega nakon što ga je očistio od ljuske i čuvao; to je mjesto na gumnu gdje se Ruta najbliže približava Boazu, to je mjesto gdje ona nakon što se pripremila dobiva Duha Svetoga - u simbolici ove priče, to je prikazano na način da ju je on, Boaz, pokrio svojim ogrtačem. Koliko god mi kušnja prolazili, koliko god nam se činile teške, koliko god mislili da nas Bog šiba i ne voli, to je zapravo mjesto kada smo najbliže Bogu. Iako ovo tijelo ne osjeća, u duhovnom smislu mi smo tada najbliži Bogu. To je mjesto kada nas Boaz nije napustio već je legao pored nas da nas čuva, znajući da je napravio cijeli taj proces, cijeli taj postupak, od sijanja do žetve, do čišćenja i zadnje što treba napraviti je sačuvati to sjeme da završi u žitnicu. Sigurno, ako se toliko trudio, kroz cijeli taj postupak, od sjemena do žita kojeg je požnjeo, neće dopustiti da ne završi u žitnici. Nema šanse da Bog, koji je cijeli svoj plan otkupljenja zamislio kroz zadnje 2000 godina, od Kristove žrtve do sada, da će dopustiti da i jedno zrno ne završi u žitnici. To je ono što nam je velika utjeha u životu svakoga od nas, bez obzira koliko i kroz što moramo proći. Ruta u tom trenutku dolazi k Boazu i ponizuje se na način da je legla pokraj njega, do njegovih nogu i zatražila od njega, kada se on probudio i što je interesantno, probudio se u ponoć. Na kraju vremena, u zadnjim trenucima jednoga dana, Boaz se budi i prihvaća Rutin zahtjev da bude njezin otkupitelj. Ruta je napravila taj prvi korak, zatražila od Boaza da bude njezin otkupitelj, da prihvati njezin poziv i on je, naravno, na to potvrdno odgovorio. Znači, Ruta ga je prvo vidjela da dolazi na njivu, zatim ga je vidjela da razgovara sa glavnim žeteocem nakon čega je žeteoc otišao sa scene; sada ga prvi put vidi toliko blizu i pristupa k njemu nakon što je legla kraj njega, što simbolizira da je umrla sebi, nakon što se on na kraju vremena, na kraju dana probudio u ponoć i prihvatio njezin poziv. Kad pogledamo od 9. stiha 3. poglavlja dalje, Pismo kaže da ju je on pokrio svojim ogrtačem i to je bio znak da je on prihvatio njezin poziv da bude njezin ženik. Sveti Duh kojeg mi dobivamo, On je samo znak ili kapara da nas je Bog odabrao da nas uzme i da je prihvatio naš poziv da bude naš Otkupitelj i da će On do kraja to izvršiti. Duh Sveti koji smo dobili nije konačnost ili sve od onoga što nam je određeno, mi želimo potpuno otkupljenje, Duh Sveti je samo potvrda ili znak ili kapara potpunog otkupljenja našeg  tijela. Ovo što je Boaz pokrio Rutu svojim ogrtačem je bila zadnja stvar ili najveća stvar koju je on njoj mogao napraviti, kao znak i potvrdu da će on prihvatiti njezin poziv da bude njezin otkupitelj. Nadalje, Boaz kaže da nije išla za mladim poslanicima. Znamo, da u današnje vrijeme postoje mnogi poslanici, mnogi mladi atraktivni poslanici i raznorazni ljudi koji ustaju sa raznoraznim službama i koliko god je nekad ljudima to primamljivo, Ruti, kao njegovoj zaručnici to nije bilo primamljivo što je Boaz nagradio tako da ju je uzeo za svoju ženu. Isto tako, Boaz govori Ruti da je čestita žena jer svi znaju što je ona napravila za Naomi. Najveća stvar koju je Ruta napravila za Noemi je bilo to, što je ostavila svoj narod i žrtvovala sve iza sebe da bi prihvatila Noemi i Noeminog Boga. Svatko od nas je napravio tu istu stvar, koju je napravila Ruta, jer Pismo kaže – 'svatko tko ostavi kuću, brata, sestru, oca, majku, dijete i polje zbog mog imena, primit će stostruko i baštinit će život vječni'. Kao i Ruta i mi smo ostavili sve iza sebe. Nadalje, Boaz kaže da sva vrata njegovog naroda znaju da je čestita žena, što znači da Rutin život nije bio skriven, nego javan, i bilo je očito kakvim životom ona živi. To je poziv nama da budemo otvoreni onome što vjerujemo, da ljudi znaju kakvi smo, što nas čini drugačijim od drugih i kao što je Ruta bila otvorena u životu jer su svi znali njezino svjedočanstvo, da takvi budemo i mi.

Ovdje dolazimo do djela kojeg smo prošli put izostavili. Pismo nam kaže da je Boaz prihvatio njezin poziv i da će učiniti sve što zatraži, ali je kasnije rekao – 'uistinu sam ti skrbnik, ali postoji jedan bliži od mene'. To je ono što mnoge ljude, kada čitaju ovu priču, ponekad zbuni. Tko je taj koji je imao pravo na Rutu, prije od Boaza? Ili da kažemo, tko je taj koji je imao pravo na nas, prije od Krista? Prorok kaže, i vidimo da se to slaže sa Pismom i znamo da to u praksi tako i jest – to je Sotona. Sotona je onaj koji je imao pravo na naš život prije nego Krist, iz razloga što smo rođeni u grijehu, što smo došli na svijet govoreći laž i došli smo sa palom prirodom. Kada se malo dijete rodi, ne treba ga učiti ako mu ne daš što želi da lupa, da viče, jer postoji u njemu jedna urođena priroda s kojom je rođen i koja ima pravo na njega prije nego što ima nanovorođena priroda, koju dobiva tek poslije. Tako ovdje vidimo da je postojao jedan bliži skrbnik kojem je bilo ponuđeno da otkupi Rutu. Budući da smo rođeni na način na koji smo rođeni, Sotona ima prvu šansu da nas otkupi. Postoji razlog zašto to on nije mogao napraviti, to ćemo sada vidjeti. „Ostani noćas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet ću te ja, tako mi Jahve! Spavaj do jutra!'“ Vidimo da se Boaz zaklinje Ruti kao što nalazimo u Otk.10,5 kada dolazi drugi Kristov dolazak, Krist je opisan kao moćni anđeo koji se zakleo – 'podiže k nebu desnicu, zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebu i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu – Neće biti više vremena!' Ovdje vidimo Boaza, kako se u ponoć, na kraju jednoga dana, zaklinje Ruti da će prihvatiti njezin poziv da bude njezin otkupitelj, a ovdje vidimo drugi Kristov dolazak, u Otk.10, i vidimo da se taj isti Boaz, odnosno Krist zaklinje da neće više biti vremena. I jedna i druga stvar nam govori da se događa na kraju vremena. U Knjizi u Ruti to je prikazano kao jedan događaj koji se dešava u ponoć, na kraju jednog dana, a u Otk. kao događaj na kraju vremena. Boaz se zakleo Ruti i Krist, naš Otkupitelj se zakleo nama da će na kraju vremena izvršiti do kraja posao otkupljenja.

„I spavaše ona do njegovih nogu do jutra.“ Postoji jedan novi dan, o kojem Pismo govori - jutro je novi dan i do tog novog dana kojeg je Ruta trebala čekati, njezin jedini posao je bio da odmara. Prošla je sve faze kroz koje je trebala proći: prošla je fazu da je donijela odluku, prošla je fazu da je pabirčila ili radila, prošla je fazu da je na kraju pabirčenja uredila se ili pripremila i došla i legla kraj Boaza, što simbolizira našu smrt samima sebi i nakon toga je dobila Duha Svetog ili bila pokrivena Boazovim ogrtačem. Nakon toga, on prihvaća njen poziv i do jutra, ili do novog dana, ili da kažemo od onoga što mi čekamo da nam svane novi dan u Kristu gdje ćemo biti u novim otkupljenim tijelima nakon uznesenja; što treba sada Ruta raditi? – Ništa. Čekala je do tog novog dana kada će Boaz završiti posao otkupljenja.

1.      faza – odluka
2.      faza – rad ili djela ili posvećenje
3.      faza – počinak

„On ustade prije nego što mogaše čovjek čovjeka razaznati jer mišljaše: 'Ne treba da znaju, da je žena bila na gumnu.'“  Ovo što se događa između Rute i Boaza u vrijeme na kraju žetve, u vrijeme na kraju čišćenja žita od ljuske, u vrijeme kada glavnog žeteoca nema  u cijeloj priči i u vrijeme prije nego što su Ruta i Noemi potpuno otkupljene, na tom kraju, kaže – to ne trebaju znati drugi. To se događa tajno između Rute i Boaza, samo oni sudjeluju u tome. Ono što je interesantno je da ni Noemi o tome nije ništa znala. To je završni događaj našeg jedinstva sa Kristom, kada nakon što prođemo kroz sve ove faze i nakon što dođemo u taj počinak u Kristu, nakon što primimo Duha Svetog; naš život sa Duhom Svetim u sebi je naša osobna stvar sa Bogom. O tome ništa ne znaju ni Židovi, ne znaju ni denominacije, to je nešto što znaju samo Nevjesta i Krist i to je vrijeme u kojem mi živimo. Mi živimo upravo u tom vremenu gdje je Boaz prihvatio naš zahtjev; nakon što smo prošli sve te faze u životu, dobili smo Duha Svetog kao jamstvo da smo prihvaćeni od Njega i počivamo do novog jutra, o kojem Pismo ovdje govori, do tog svanuća tog novog dana i nastupanja vječnosti kada će Krist završiti sve što je obećao.

„I kaza joj: 'Daj ogrtač što je na tebi i drži ga dobro.' Ona ga pridrža, a on joj nasu šest mjerica ječma i naprti joj. I ode ona u grad. Kad je stigla, upita je svekrva: 'Što je s tobom, kćeri moja?' A ona joj pripovjedi sve što je učinio za nju. I nadoveza: 'Ovih šest mjerica ječma dade mi kazujući: 'Ne smiješ se vratiti svekrvi praznih ruku.'“ Zanimljivo je da Pismo govori da postoji šest mjerica ječma koje je dobila Ruta da odnese Noemi. Šest kao broj nije broj punine, a Biblijski broj je uvijek broj sedam. Ako malo bolje razmislimo i pitamo se što je bila sedma mjerica ječma za Rutu; sedma mjerica ječma koju je Ruta dobila je bio Boaz. Ako pročitamo, Krist za Sebe kaže – 'Ja sam kruh živi koji je sišao s neba, tko bude jeo od ovog kruha živjet će u vjeke. Kruh koji ću ja dati Tijelo je moje za život svijeta.' Krist je taj kruh ili Krist je ta sedma mjerica ječma koju dobivamo mi, odnosno Boaz je ta sedma mjerica ječma koju je dobila Ruta. Ovih šest mjerica ječma je bilo za Noemi; Židovi će na kraju dobiti manje od onoga što ćemo dobiti mi. Oni će dobiti šest mjerica ječma ili blagoslove, a Ruta je dobila sedmu, da tako kažem, ili Boaza. Taj princip u Bibliji možemo naći na još par mjesta: jedno od mjesta je gdje Pismo govori, da je u Starom Zavjetu bilo dano šest gradova utočišta, gdje su ljudi kada bi slučajno počinili ubojstvo iz nehata mogli pobjeći i živjeti tamo da bi se sklonili i  obitelj od onoga koga su ubili ne bi u tom gradu imala pravo osvetiti njihovu smrt. U Brojevima 35 govori o tih šest gradova utočišta: „Sinovima Izraelovim i strancima i onima koji su među njima, neka tih šest gradova budu utočište, da može uteći tamo svaki koji je nehotice ubio čovjeka.“ Znamo da šest nije potpuni broj i da sigurno negdje mora postojati sedmi, ako govorimo o Bibliji, jer je sedam Biblijski broj potpunosti i nalazimo da sedmi grad utočište je Krist. To je ono mjesto gdje mi možemo pobjeći od svojih grijeha i od svega što smo mi učinili. Postoji jedan jako zanimljivi detalj u  Brojevima 35,28: „jer onaj ima da ostane u svojem gradu utočištu do smrti velikog svećenika. Istom, nakon smrti velikog svećenika, smije se ubojica vratiti natrag k svojoj baštini.“ Postavlja se pitanje: Kako to, da onaj koji je počinio iz nehata ubojstvo je morao biti u gradu utočištu do smrti velikog svećenika? Ako pogledamo tko je naš Veliki Svećenik, a Pismo o tome u Hebrejima na desetak mjesta govori: „Zato braćo sveta, sudionici zvanja nebeskoga, pogledajte na Poslanika i Velikog Svećenika našeg ispovijedanja, Isusa“ ili „Glavno je od toga što govorimo, imamo takva Velikog Svećenika koji sjedi s desne strane prijestolja Veličanstva na nebesima.“ Iznova i iznova govori da je taj Veliki Svećenik - Krist. Pismo nam govori da je postojalo šest gradova utočišta, a znamo da je sedmi grad utočište Krist i onaj koji bi pogriješio, morao je biti u gradu utočištu, dok god ne umre veliki svećenik. Što to znači? Mi moramo biti u svom gradu utočištu dok god je Krist Veliki Svećenik. Znači, postoji služba Krista u Starom Zavjetu koja je bila Bog iznad nas, postoji služba Krista u početku Novog Zavjeta gdje je bio Bog sa nama, a nakon toga kada nastupa Duh Sveti, to je Bog u nama i ta služba Krista kao Boga u nama je služba Njegovog posredništva ili Velikog Svećenika. Pavao govori da je Krist uzišao sa Svojom Krvlju da bi bio naš Veliki Svećenik ili naš Posrednik i dok god se ne završi otkupljenje, Krist je Veliki Svećenik. Nakon što se završi otkupljenje, Krist više nije Veliki Svećenik, više ne posreduje za nas jer smo mi sada s Njim i završen je cijeli postupak otkupljenja. Znači, mi moramo biti u svom gradu utočištu, sedmom gradu utočištu, odnosno Kristu, dok god je Krist Veliki Svećenik, a nakon toga nastupa Njegova funkcija kao Lava iz plemena Judina, kao Kralja i dok god se to ne desi, mi moramo biti u sedmom gradu utočištu, u Kristu.

U Pismu, Biblija govori o slučaju kada je Isus razgovarao sa ženom na studencu gdje žena kaže u Iv.4,17: „'Nemam muža.' Kaže joj Isus:'Dobro si rekla. Pet si muževa doista imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.'“ Nalazimo da je ta žena na studencu imala pet muževa i još jednog, s kojim je trenutno bila, znači šesti muž. Postavlja se pitanje: Pa dobro, tko je bio njezin sedmi muž? Naravno, u duhovnom smislu. Kao što je Krist naš muž, tako je Krist postao njezin muž u duhovnom smislu – sedmi muž. Znači, Pismo govori da ovih šest mjerica žita su postojali za Noemi, a Ruta je dobila nešto više od toga, dobila je sedmu mjericu, odnosno Boaza. Tako će  na kraju i biti, mi ćemo kao poganska crkva dobiti puno više jer ćemo postati Kristova Zaručnica, a Židovi će dobiti blagoslove. Pismo dalje kaže: „Nato će joj Noemi: 'Budi mirna, kćeri moja, dok ne vidiš što će biti: jer neće on imati spokoja dok sve još danas ne dokrajči.'“ Znači, opet ponavljamo, jedini posao koji je imala Ruta nakon što je prošla sve ove faze, jedini zadatak joj je bio da bude mirna ili da počiva dok on sve do kraja ne završi. Naš život u Kristu je naš počinak u Duhu Svetome jer smo mi sigurni, da On koji je sve počeo, će i završiti svoje djelo. Ovaj plan otkupljena je 99% već ispunjen, prošlost, više nije proroštvo i ovo malo što je preostalo znamo da će biti ispunjeno.

U četvrtom poglavlju Knjige o Ruti, Pismo dalje kaže:

RUTA 4,1: „Boaz potom izađe na gradska vrata i sjede. I gle, naiđe onaj skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: 'Ej, hodi ovamo i sjedni!' Onaj dođe i sjede.“ 

Ova scena, kada Boaz preuzima Rutu da bude njegova žena, događa se izvan grada, na gradskim vratima.

RUTA 4,2: „Onda Boaz uze deset ljudi između starješina gradskih i reče: 'Posjedajte ovdje!' I posjedaše.“ 

Ako se sjećate, na početku ove teme smo pročitali Otk.5 i u Otk.5 se događa: Ivan opisuje jednu viziju koju je on vidio na nebesima i vidi Janje koje je okruženo sa starješinama. Ovdje vidimo ponovno tu istu stvar – vidimo Boaza, odnosno Jaganjca Božjega, odnosno Krista koji je okružen gradskim starješinama i sve se to događa izvan grada. Ona scena koju Ivan vidi u Otk.5 je samo preslika ovoga što čitamo u Ruti 4. Boaz je legao prije na gumnu, što simbolizira Kristovu smrt, ali nije odmah nakon što je legao dobio Rutu za svoju ženu, nego je morao napraviti sljedeći korak, a taj sljedeći korak je bio da stane među starješine i da tamo zahtjeva Rutu za svoju ženu. Otk.5 govori o Janjetu koje je bilo zaklano, ali nije bilo zaklano u Otk.5, nego je bilo zaklano davno prije i prorok govori u propovijedi 'Procjep između sedam crkvenih doba i pečata' da to Janje nakon što je platilo cijenu na Golgoti (to je Kristova žrtva) bio na Očevom prijestolju i posredovao za nas. Znamo da je Stjepan vidio otvoreno nebo i vidio Krista kako sjedi zdesna Bogu, u toj viziji koju je opisivao. Znači, vidimo Krista kao Posrednika, da bi tek nakon toga, Krist kao Posrednik, nastupio i uzeo onu knjigu koja govori o tom pravu vlasništva koji je već kupio. Krist je platio cijenu prije 2000 godina, nakon toga je prošao period od 2000 godina posredovanja, da bi nakon toga došao i preuzeo ono što je platio. Boaz, u Ruti 4, je napravio isto ono što je Krist napravio u Otk.5: okružen starješinama preuzeo je ono što je platio. Tu Boaz preuzima Rutu i to je završna faza otkupljenja kada Boaz uzima Rutu kao što je Krist uzeo nas u Otk.5. Svaki rođak u Starom Zavjetu je imao nekoliko prava i dužnosti. Od dužnosti možemo izdvojiti ono što je najbitnije: ako brat završi u ropstvu, da ga otkupi – ako brat nije mogao plaćati svoje dugove ili svoje obaveze koje je imao, postao bi rob i onda bi njegov rođak mogao doći i platiti cijenu za njega i izvaditi ga iz ropstva. Druga stvar koju je mogao napraviti: ako je brat bio u nekoj teškoj financijskoj situaciji zbog čega je morao prodati svoju zemlju, njegov rođak je imao pravo doći otkupiti tu zemlju od onoga kome je on prodao. Treća stvar: ako bi brat bio ubijen, njegov rođak je imao zadatak da osveti brata. Zadnja stvar koju je imao: ako bi brat umro bez djece, morao bi uzeti njegovu ženu i za njega podići potomstvo. To je sve ono što je Krist napravio: Krist, ne samo da je nas otkupio iz ropstva nego je i otkupio i zemlju. Tako je rođak imao pravo i zadatak da otkupi i svog brata, odnosno ljude, i da otkupi njegovu zemlju. Druga stvar, morao se osvetiti neprijatelju i podići potomstvo svom bratu. To vidimo u ovoj priči, da je Boaz i napravio. „Onda Boaz uze deset ljudi između starješina gradskih i reče: 'Posjedajte ovdje!' I posjedaše.“ Boaz je imao svjedoke. Ono što je Boaz napravio, napravio je u prisustvu svjedoka i bilo je autentično i potvrđeno, nije napravio nešto po strani. I vjernici i Krist, sve što rade je javno i očito. U vrijeme Isusa Krista, Krist je sva svoja djela radio otvoreno, umro je u javnosti, živio je javno i tako i mi živimo javno, otvoreni smo onome što vjerujemo. Čak je i završni korak otkupljenja napravljen u okružju svjedoka.

RUTA 4, 3-4:  „Zatim reče skrbniku: 'Noemi, koja se vratila s Moapskih polja, htjela bi prodati ono zemlje našega brata Elimeleka. Zato sam odlučio da se s tobom razgovorim i predložim ti: otkupi njivu pred ovima koji sjede ovdje i pred starješinama moga naroda. Ako je kaniš otkupiti, onda otkupi; ako ne kaniš, kaži mi da znam. Jer prije tebe nema nitko pravo na otkup; ja sam na redu tek iza tebe.' A ovaj reče: 'Hoću, otkupit ću je.'“

 Sotona, je zapravo, pokušao uzeti nas, nije nas se tako lako odrekao, kao što ovaj prvi skrbnik nije tako olako prepustio svoje pravo na tu zemlju.

RUTA 4,5-6: „Onda kaže Boaz: 'Kada uzmeš zemlju iz ruke Noemi, treba da uzmeš i Rutu Moapku, pokojnikovu ženu, da se pokojniku sačuva ime na baštini.' Ali skrbnik reče: 'E, onda ne mogu biti otkupljenik, da ne raspem svoje baštine. Otkupi ti po svom skrbničkom pravu jer ja ne mogu.'“

Razlika između Krista i Sotone je u tome, da Krist ima mogućnost nešto stvoriti, a Sotona nema. Sotona se razlikuje od Krista, između ostalog, po tome što nije stvoritelj, on uzima ono što je stvoreno i to može izmijeniti, modificirati, izopačiti, pokvariti itd. Onaj koji je bio rođak i koji je htio nešto otkupiti, morao je imati mogućnost podići potomstvo svom bratu, odnosno morao je imati mogućnost stvoriti život i to je ono što Sotona ne može. Sotona ne može uzeti čovjeka i u njemu stvoriti novi život, Sotona ne može proizvesti nanovo rođenje. Da bi se rodio sin, kojeg je Ruta rodila, bilo je potrebno da se stvori život unutar Rute i to može samo Boaz. Sotona ne može unutar nas, kao poganske Nevjeste, stvoriti novi život kojeg ćemo mi predati Židovima. 

RUTA 4,7-10:  „A bijaše od starine običaj u Izraelu: da se čemu potkrijepi valjanost otkupa ili zamjene, čovjek bi izuo sandalu i dao je drugome. To bijaše svjedočanstvo u Izraelu. Tako dakle i onaj skrbnik reče Boazu: 'Otkupi ti!' te izu sandalu i dade mu je. Tada kaže Boaz starješinama i svemu narodu: 'Vi ste danas svjedoci da ja otkupljujem iz ruke Noemine sve ono što je bilo Elimelekovo, sve što je bilo Kiljonovo i Mahlonovo. Uz to uzimam za ženu Rutu Moapku, ženu Mahlonovu, da bi se sačuvalo ime pokojnikovo na baštini i da se ime njegovo ne bi zatrlo među braćom njegovom i nestalo s vrata zavičaja njegova. Vi ste danas tome svjedoci.'“

Boaz nije samo otkupio Rutu, odnosno ljude, nego je otkupio i zemlju. Krist će napraviti istu stvar: otkupit će ovu zemlju i otkupit će nas kao ljude koji živimo na njoj. Cijena koju je Boaz trebao platiti bila je velika. Da cijena nije bila velika onda bi pristao i prvi otkupitelj na otkup. To simbolizira i govori o tome, da cijena koju je Krist platio za otkupljenje ove zemlje i nas je bila velika, toliko velika da Sotona nije mogao to napraviti. Na kraju cijele priče vidimo, da ona zemlja na kojoj je Ruta pabirčila i došla kao strankinja je završila kao njezina zemlja – ona je postala vlasnik. Ova zemlja po kojoj mi hodamo kao stranci, na kraju, kada se sve završi, mi ćemo postati vlasnici te zemlje. Ova zemlja, mislim na naše tijelo – je naš komad zemlje nad kojim mi imamo vlasništvo, u kojem mi živimo kao stranci i koje nas najčešće ne sluša; kaže Pavao da djela koja on čini, čini ono što ne  bi htio, a kad hoće činiti dobro, zlo mu se nameće. Ovo tijelo, na neki način, se ponaša kao naš stranac. Mi živimo u zemlji gdje smo stranci kao što je Ruta krenula da živi na zemlji kao strankinja, ali na kraju ta zemlja je završila kao njezino vlasništvo. Također, ova zemlja u kojoj mi živimo, mislim na naše tijelo, na kraju će završiti tako, da ćemo mi biti vlasnici toga. Job kaže da on zna da njegov Otkupitelj živi i ako umre i crvi pojedu njegovo tijelo, da će u ovom tijelu gledati Boga. Job je imao otkrivenje da će vidjeti Boga u ovom tijelu. Mi imamo otkrivenje da ćemo mi živjeti u vječnosti, ne u nekom drugom tijelu, nego u ovom tijelu koje će biti promijenjeno i preobraženo. Znači, krenuli smo u cijeloj priči kao stranci koji žive na zemlji ili u našem tijelu, a završavamo kao oni koji vladaju, posjeduju tu zemlju. Naše novo tijelo koje je nama obećano je naša baština koju ćemo mi primiti.

RUTA 4,11-12:  „Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starješine rekoše: 'Svjedoci smo! Dao Jahve da žena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela i Lea, koje su obje podigle kuću Izraelovu! Obogati se u Efrati, a prodiči u Betlehemu! Neka tvoja kuća, po potomstvu koje će ti dati Jahve od ove mlade žene, bude kao kuća Peresa, koga Judi rodi Tamara!'“ 

U Otk.5 starješine i četiri bića blagoslivljaju Janje, a ovdje starješine blagoslivljaju Janje, odnosno Boaza. U Otk.5, nakon što je završen posao otkupljenja, svi svjedoci koji su tome prisustvovali, 24 starca ili 24 starješine, davali su slavu Janjetu ili Kristu i ovdje vidimo da isto to rade starješine, da daju slavu i blagoslivljaju Boaza, odnosno onoga koji simbolizira Krista, na kraju, kada je završio posao otkupljenja.

RUTA 4,13-16: „Tada Boaz uze Rutu i ona posta žena njegova. Uđe on k njoj i Jahve joj dade te ona zatrudnje i rodi sina. Onda žene rekoše Noemi: 'Blagoslovljen bio Jahve koji ti danas nije uskratio skrbnika! I prodičio njegovo ime u Izraelu! On će biti tvoja utjeha i potpora starosti tvojoj; jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti vrijedi više od sedam sinova.' Noemi uze dječaka, metnu ga sebi na krilo i bi mu odgojiteljicom.“

Na kraju ove priče otkupljenja, vidimo, da dijete koje je došlo iz jedinstva Boaza sa Rutom, završava kod Noemi. Ono što će biti rezultat našeg sjedinjavanja s Kristom, u duhovnom smislu: to je da Krist živi u nama i da to Evanđelje koje ćemo mi proizvesti, koje će izaći iz nas kao rezultat našeg jedinstva sa Kristom, će završiti kod Židova. Kada Bog završi sa poganima, Evanđelje ide k Židovima – Evanđelje koje dolazi iz nas, živo Evanđelje, kao što je rezultat jedinstva Boaza i Rute bio sin, koji je završio kod Noemi. Kada se to desilo? Nakon što je Ruta već bila u Boazovoj kući. Ruta je već otišla u Boazovu kuću i onda dijete odlazi k Noemi. Mi odlazimo u Boazovu kuću, odnosno odlazimo u uznesenje sa Kristom, i Evanđelje Krist odlazi k Židovima.

RUTA 4, 17-21: „Susjede mu nadjenuše ime govoreći: 'Noemi se rodio sin!' I prozvaše ga Obed;“- (inače riječ obed znači služiti) – „on je otac Jišaja, oca Davidova. A ovo je rodoslovlje Peresovo: (Prvo imamo Abraham, Izak, Jakov, Juda, nakon toga Judin sin Peres.) Peres imade sina Hesrona, Hesron Rama, Ram Aminadaba, Aminadab Nahšona, Nahšon Salmona (Salmon je bio Rahabin muž koji je osnovao Hebron ili Betlehem) Salmon Boaza, Boaz Obeda, Obed Jišaja, a Jišaj Davida.“

Dakle, Ruta je prošla cijeli taj put od toga da je prvo donijela odluku, pa je kao strankinja pabirčila, nakon toga je završila na gumnu gdje se pripremile i gdje ju je Boaz prihvatio, dao joj svoga duha, odnosno pokrio je svojim ogrtačem i na kraju je završila u Boazovoj kući. Rutin put je krenuo iz Moaba u Betlehem, iz Betlehema na polje, na Boazovo polje gdje se nalazio glavni žeteoc, nakon toga je s polja završila na gumnu, na mjestu gdje se žito odvaja od ljuske i sljedeći korak je bio da je završila u Boazovoj kući, što govori o našem uznesenju i zadnje mjesto na kojem nalazimo Rutu, nakon svega toga, je rodoslovlje Isusa Krista; zapravo završava u vječnosti. Uvijek će biti jedna od prabaki Isusa Krista, po tijelu. Ako pogledamo Boaza: njegov put je bio – ne vidimo ga cijelo vrijeme dok se nije pojavio na njivi, da bi tamo došao glavnom žeteocu. Tako i Krista, zadnjih dvije tisuće godina ne vidimo nigdje, dok ne dolazi na ovaj svijet i pojavljuje se glavnom žeteocu, odnosno proroku za ovo vrijeme. Nakon toga ga vidimo na gumnu da čisti žito od ljuske i nakon toga ga vidimo na vratima gdje završava posao otkupljenja. Korak koji mi čekamo je da završi posao otkupljenja pred vratima, pred starješinama, da uzme one koje je platio; Janje koje je prolilo krv ili Krvavo Janje prije dvije tisuće godina, sada uzme one za koje je platilo cijenu. Između je period čišćenja, između je period gumna, između je period kad je to Janje Posrednik ili Veliki Svećenik. Mi moramo biti u tom gradu utočištu, u Kristu, dok god ne završi period posredovanja. Kada završi period posredovanja, sljedeći korak je uzimanje onoga što je bilo plaćeno i tada ono Janje kojeg je Ivan vidio u Otk.5 postaje Lav i milost je završena. 

Prošli smo cijelu Knjigu o Ruti i vjerujem da je bilo mnogo stvari koje su vam bile na ohrabrenje, da mnogo toga možemo naučiti i ponovo se uvjeriti da je Božja Riječ Istina, da je Božji plan otkupljenja savršen, i ne samo da je savršen  nego da je veliki dio toga plana prošlost i da ono što je preostalo je jako malo, da živimo na samim završnim trenucima vremena kada će Bog završiti ono što je napravio; onu cijenu koju je platio i ono što je kupio na Golgoti da će preuzeti. Nadam se, da ćemo se svi dovoljno preispitati pred Bogom, da nam Bog pomogne, da bi svatko od nas bio spreman za taj trenutak kada završi služba Janjeta i nastupi služba Lava iz plemena Judina, kada završi vrijeme posredovanja i kada Bog preuzme one za koje je posredovao.

Dragi Gospode Isuse, meni je osobno bilo veliko ohrabrenje proučavati Tvoju Riječ, Gospode, još jednom se uvjeriti koliko je Ona bogata i koliko je Tvoj plan otkupljenja savršen Gospode i kako si ga Ti detaljno iznio i objasnio u Svojoj Riječi, Gospode, i znamo da svatko od nas u svom životu prolazi i prošao je sve te etape Gospode i da si nam dao Svoga Duha, pokrio si nas Svojim Pokrivačem i jedino što sad možemo, Gospode, je opustiti se, prepustiti i čekati da Ti završiš Svoj plan otkupljenja i biti spremni Gospode, da nas taj trenutak ne iznenadi, Gospode. Molimo Te za svakog od nas, za svaku osobu, svaku obitelj Gospode, sve, da bi radio dalje s nama Gospode. Ako ima išta što je potrebno očistiti na gumnu Gospode, ako je potrebno bilo kakvu ljusku ukloniti da bi žito bilo potpuno čisto i kao takvo moglo završiti u žitnici Gospode, molim Te, da nam pomogneš u tome i to ispuniš i izvršiš u našem životu, ne želimo Ti pružati otpor u čišćenju naših života. Molim Te da nas Ti potpuno očistiš, pripremiš da znamo da sigurno ćeš Gospode, do kraja izvršiti ovaj plan otkupljenja i sigurno će žito završiti u žitnici Gospode. To je obećanje Tvoje Riječi; nisi iznevjerio u ničemu do sad, pa nećeš ni u tome. Mi to vjerujemo i u to se pouzdamo Gospode, u ovom vremenu u kojem živimo. Ne gledamo na stvari koje se događaju u svijetu, to nas ne uznemiruje jer znamo da  postoji jedan veći plan kojeg Ti provodiš i kojeg si velikim dijelom i završio i znamo da proroštvo o kojem ovdje pričamo je uglavnom prošlost. Molimo Te da nam pomogneš dalje u našem služenju Tebi, ovdje na zemlji, koliko god da je vremena još ostalo. Molim Te u Ime Isusa Krista. Amen!

Božji blagoslov svima!

http://www.biblijski-krscani.com/