OBJAŠNJENJE BOŽANSTVA 1. / Brat Lonnie Jenkins

Jedna od najkontroverznijih temi u Pismu ili religiji je Boštvo: da li postoji mnogo bogova ili postoji samo jedan Bog ili je taj jedan Bog nekako podijeljen. Želim ovo jasno naglasiti da takve stvari kao što su ove nisu prije mogle biti znane. Biblija jasno pokazuje da to treba biti tajna sačuvana do vremena kraja:

Otkrivenje 10,7: U danima glasa sedmog anđela, kad on zatrubi, dovršit će se tajna Božja kao što je On to navijestio slugama svojim prorocima.

Prema tome, to je nepoznata stvar do ovog doba. Mnogi su pokušavali uči u to i proučavali su; bilo je puno špekulacija. Mi ne pokušavamo odbaciti ono što su ljudi uvijek vjerovali ili prije što su vjerovali. To nije ideja; ideja je da želim podijeliti s vama što Bog radi u ovom dobu s otkrivanjem Pisma.

„U dane glasa sedmog anđela“, to je isti anđeo koji je glasnik u zadnjem crkvenom dobu. U Otkrivenju 3,14 kaže: Anđeo Crkve Laodiceje – to je sedma Crkva, sedma poganska crkva. Ove crkve, iako su postojale doslovno, one su simboli doba koje će doći, a mi smo u tom konačnom dobu, laodicejskom dobu. Možete o tome čitati u Otkrivenju 2. i 3. poglavlje. Termin 'anđeo' znači poslanik, glasnik. Može biti natprirodno biće a može biti čovjek sa porukom od Boga. Tako vidimo da je ova Božja tajna sačuvana do otkrivanja koje se treba dogoditi u glasu sedmog anđela. Zapamtite, ne želimo odbaciti prethodna učenja ili ono što vaša crkva uči ili što su učile crkve starih vremena u prošlosti. Mi želimo podijeliti s vama što je Bog napravio u ovom dobu. 

Prije drugog dolaska Gospoda Isusa Krista, Bog je milostivo poslao nama 'Tako kaže Gospod' o mnogim biblijskim temama, o stvarima koje su bitne za našu vjeru i pripremu za slijedeći veliki događaj u Božjem planu što je uskrsnuće i uznesenje, odnosno odlazak i susret u zraku što je govoreno u 1.Solunjanima 4.15-17:

Ovo vam doista govorimo po Riječi Gospodinovoj: mi živi, preostali do Dolaska Gospodinovog, nećemo preteći one koji su usnuli. Jer će sam Gospodin  sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i s trubljom Božjom – sići s neba i najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a potom ćemo mi živi, mi preostali, zajedno s njima biti uzneseni u oblacima u susret Gospodinu, u zrak; i tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.

 Vjera dolazi slušanjem Riječi Božje i ovo doba zahtijeva vjeru kao što nije bilo potrebno ni u jednom drugom dobu jer ni jedno drugo doba nije trebalo vjerovati za promjenu u svom tijelu i susret u zraku - uznesenje;  da ćemo svi biti promijenjeni u trenutku, u treptaju oka kao što Pismo kaže u Korinćanima 15.
To je sve taj isti događaj, ta promjena nas dovodi u kontakt sa slijedećom dimenzijom. Dakle, ovo je prvo doba koje mora imati vjeru da vjeruje za to. Prema tome, morala je doći posebna Poruka, čista Riječ da donese čistu vjeru, da pripremi ljude za ovaj drugi dolazak, za promjenu naših tijela.

Govorit ćemo o Bogu Abrahama, Izaka i Izraela, kako to Pismo spominje: je li On jedan, dva ili tri. Mi gledamo razne citate iz Pisma i vidimo kako su ljudi mogli izvući razne zaključke. U Ponovljenom zakonu 32,39-40 kaže: 

„Vidite sada da ja, Ja Jesam, i da drugog Boga pored mene nema. Ja usmrćujem, Ja oživljujem, Ja udaram i iscjeljujem. Nitko se iz ruke Moje ne izbavlja. Svoju ruku ja uzdižem prema nebu i kažem, Ja živim vječno.“

To je Bog koji govori.

Bog je rekao kroz svog proroka Izaiju; Izaija 46,9:

„Sjetite se prošlosti pradavne: Ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije. Onaj koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što se još nije zbilo. Ja kažem, odluka će se moja ispuniti i izvršit ću sve što Mi je po volji.“

Kad Bog kaže da samo On vama može reći budućnost i održati to, onda nema boga osim Boga Biblije koji to radi jer On drži budućnost. Radi toga je On poseban Bog, iznad svih drugih stvari koje ljudi mogu nazvati bogovima.

Mojsije je napisao u Ponovljenom zakonu 6,4:

„Čuj Izraele, Gospod je Bog naš, Gospod je jedan“

Kad to pogledamo  onda bi zaključili da je samo jedan Bog.

U Psalmu 110,1 David kaže::

„Riječ Gospodina Gospodinu mojemu, sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama.“

Kad bi to malo rastavili, to je Jahve, Gospod koji kaže mom Gospodu Adonu, a ta riječ Adon se koristi za kraljeve, za ljude, za Boga, za muževe, proroke, prinčeve, vladare. On kaže 'sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama.' – tu bi mogli doći do zaključka da postoji dva Boga.

Novi Zavjet, Matej 3,16, kad je Isus bio kršten od proroka Ivana:

„ I kad je bio kršten, odmah izađe iz vode: iznenada se  otvoriše nebesa, te on vidje Duha Božjeg gdje silazi kao golub i spušta se na Njega i glas s neba reče: 'Ovo je Sin moj, ljubljeni moj koga sam odabrao.'“

 U Mateju, mi vidimo Isusa Sina, Svetog Duha kao goluba i Oca koji govori sa neba i što je tu onda naš zaključak? Tu se gotovo čini da postoje trojica i kada se vratimo u Mojsijeve zapise da je Gospod Bog jedan Bog  onda mi moramo znati da postoji samo jedan. Mnogi onda kažu: „On je tri u jedan“, a neki kažu: „On je tri osobe a ipak jedan Bog“, neki kažu: „On je tri kao voda, u raznim stanjima“. Voda može biti tekuća, može biti čvrsta – led i može biti snažna kao para; u sve te tri forme to je još uvijek voda. Može li biti da se Bog pojavljuje u raznim formama? Neki kažu da postoje tri manifestacije ili službe Božje: u Ocu, u Sinu i u Svetom Duhu. Mi često čujemo termin 'trojstvo' što zapravo nije biblijska Riječ. Ne nalazi se u Bibliji riječ 'trojstvo'. Prema novoj Internacionalnoj enciklopediji termin 'trojstvo' je osmislio rimokatolički otac Tertulijan. Tertulijan je bio prvi koji je koristio riječ 'trinitis' što je 'trojstvo' da opiše Boštvo; on na taj način otvorio vrata razvoja ortodoksne trojičarske, odnosno kristologijske trojičarkse doktrine. To je bilo oko 280. godine, 150 godina nakon formiranja kršćanske crkve u Knjizi Djela nakon Pentekosta. 

Bog je rekao kroz svog proroka Izaiju; Izaija 45,22:

„Obratite se k Meni da se spasite svi krajevi zemlje, jer Ja sam Bog i nema drugoga. Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, Riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, Mnome će se svaki jezik zaklinjati.“

Postoji Bog koji se kune da On Je i apsolutno jedan dan će svi to znati, ali danas je dan čovjeka i tu su velike debate o Bogu. Neki kažu da ne postoji Bog, ali oni koji vjeruju znaju da postoji. Mnogi su imali iskustvo da susretnu tog Boga.

Ova tema nije samo za naše bolje razumijevanje, evo i zašto. Pravo razumijevanje je bitno, uočite ovo sada, mi ne znamo gdje nas Bog vodi ako ne razumijemo o Bogu, Kristu. Kako bi znali kako doći do mjesta ako ne znamo koji je cilj? Pismo kaže u Rimljanima 8, 29 da nam je obećano da budemo suobličeni slici Sina Njegova te da On bude prvorođenac među mnogom braćom. Tako, ovo suobličivanje Kristovom liku, što je naš cilj vjernika – biti suobličen kao što je Božji Sin, kao On. Što je to onda? Mnogi kažu da je to simbol, da je to biti kao Isus. Sada se postavlja pitanje – jel' oni misle na Isusa iz Nazareta? Ali Isus iz Nazareta je rekao Ocu u Ivanu 17,5 :

„Sada Ti Oče proslavi mene kod Sebe onom slavom koju imadoh kod Tebe prije nego je svijeta bilo.“

Isus je bio više nego samo čovjek, rođen od djevice Marije, jer prije stvaranja svijeta On je imao slavu koja je bila Božja slava. Vidjet ćemo kako je to bilo dok budemo nastavljali ovo proučavati.

Pavao piše u 1.Korinćanima 10,1-4:

„Jer ne bih braćo htio da budete u neznanju: oci naši bijahu svi pod oblakom i svi prijeđoše kroz more i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru; i svi su isto duhovno jelo jeli i svi su isto duhovno piće pili; a pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist.“

Isusa iz Nazareta je imao slavu koja je bila Božja vlastita slava prije stvaranja svijeta. Sada vidimo da je On bio sa Izraelcima, kao ta stijena u pustinji. Ovo suobličavanje tom liku je još uvijek malo tajanstveno. Mi se moramo prilagoditi tom liku, suobličiti. Pavao slično piše Hebrejima 11,24-26:

„Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi se zvati sinom kćeri faraonove. Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom. Većim je bogatstvom od blaga egipatskog smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.“

Mojsije, puno prije nego što je Isus rođen od djevice Marije, bio je voljan podnositi sramotu Kristovu. Zapamtite, mi se moramo suobličiti tom liku. Tako vidimo iz mnogih citata Pisma da je Krist postojao prije nego što je došao u tijelo.

Ivan piše u poglavlju 1,18:

„Boga nikad nitko ne vidje; Jedinorođenac koji je u krilu Očevu, On ga obznani.“

 Adam je također bio sin Božji, ali on je bio stvoren, ne rođen. Isus je jedinorođeni Sin. Luka piše: „Bog je Duh.“ Kako onda Duh Bog može imati tjelesnog Sina? Svi smo mi čuli o krvi Isusa Krista; prolazeći kroz Pisma mi nalazimo krv Kristovu, krv Isusovu.  Knjiga Djela 20,28 kaže da je Crkva Božja bila otkupljena Božjom vlastitom krvlju. Naravno, to nije toliko teško shvatiti. U određenom smislu, krv svakog oca u njegovom djetetu - ne majčina krv - nego očeva krv je u njegovoj djeci. U utrobi, dijete hrani majčina krv, ali postoji odvojenje da majčina krv ne postane krv djeteta. Kod rođenja je samo očeva krv u tom djetetu. Život tog djeteta je u toj krvnoj stanici. Zapamtite to jer će nam to trebati kad budemo išli malo dalje. Vrlo je važno u ovoj seriji, kad dođemo do Golgote i prolijevanja krvi; vidjet ćemo koliko je bitno da znamo čiji je život bio u toj krvnoj stanici koja je bila slomljena na Golgoti.

Prvo ćemo pogledati na stvaranje. Postanak 1,1:

„U početku Bog stvori nebo i zemlju.“ 

 Negdje, određenu točku, Bog stvara početkom jer za Boga samog nema početka, On je vječan; vječno nema početka i nema kraj.

U Ivanu 1, 1-2:

„U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po Njoj i bez nje ne postade ništa“

U početku Bog je stvorio nebo i zemlju, a u Ivanu nalazimo da je On stvorio to stvaranje Riječju. Bog je stvorio u Postanku - Riječ je stvorila u Ivanu. U Efežanima 3,9 kaže da Bog koji sve stvori po Isusu Kristu. Ovdje imamo tu prvu bitnu točku kod proučavanja Boštva. Bog je stvorio Riječju, a ime te Riječi je Isus Krist. U Otkrivenju 19,13 kaže – zovu ga Riječ Božja. To nije Njegovo ime, nego zovu ga Riječ Božja, a Njegovo ime je Isus. U Kološanima 1,15:

„On je slika Boga nevidljivoga; prvorođenac svakog stvorenja.“ 

Ovaj nevidljivi Bog počinje postajati vidljiv i izražavati Sebe kroz Krista. Krist postaje lik, slika. Prvorođenac svakog stvorenja – to se odnosi na puno prije nego rođenje kroz djevicu Mariju, to se odnosi na vrijeme prije nego što je bilo lava, žirafe, pijetla, ili čovjeka; to se odnosi na vrijeme prije bilo kojeg stvorenja – On je bio prvorođenac. Mi sad vidimo kako je On bio prvorođenac da postane manifestacija živa u Boga – ukratko ću vam to iznijeti.

Riječ je izražena misao. Kad mi izgovorimo riječ, ona postaje izraz moje nevidljive misli. Tako Bog sa Svojim velikim razmišljanjem - On je želio biti izražen. Iz Božjih misli je izašla Riječ; Kološanima 1,16:

„U Njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, ova dimenzija ili druge dimenzije, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti: sve je po Njemu stvoreno (Krist) i za Njega.“

Mnogo puta, mi sebe želimo staviti u tu sliku da je On stvorio za nas, ali to nije, sve je to zbog Boga. Ako se vratimo i proučavamo ime Jahve i ime Elohim ili ime Adonai: mi vidimo da ta hebrejska imena za Boga, sve se spaja u tom Samopostojećem koji sebe otkriva i to je ono što mi proučavamo sada: tog Samopostojećeg, Nevidljivog koji se želio otkriti i On želi biti obznanjen. Vratimo se u Kološane 1,17:

„On je prije svega i sve stoji u Njemu. On je glava tijela, crkve: on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvak.“

To bi trebala biti Kristova pozicija kod vjernika: sve o čemu govorimo, sve o čemu živimo, o čemu znamo – to bi trebao biti Krist, fokus našega života. Kološanima 1,19:

„Svidjelo se Bogu u Njemu nastaniti svu puninu.“

U Kološanima 2 kaže da je On bio punina Božanstva tjelesno. Što je to Božanstvo? To je Otac, Sin i Sveti Duh. Svi ti entiteti su bili u ovom čovjeku zvanom Isus Krist iz Nazareta. Takva tajna kako cijeli Bog može biti u čovjeku, to ćemo shvatiti kroz nastavak ovog proučavanja. Mi možemo vidjeti iz ovih citata Pisma da tajna oko nevidljivog Boga je otkrivena u i kroz Krista. Da to kažem na drugi način: Krist je tajna Božja otkrivena.

Bog je nevidljiv i u tom nevidljivom Bogu su bili određeni atributi; želje, nešto što je bilo u Njemu. U Kološanima 1 kaže da je sve stvoreno po Njemu i za Njega. Bilo je u Njemu da bude Sudac, bilo je u Njemu da bude Otkupitelj…Razmislite o svemu ovome. On je želio manifestirati ove atribute nama; ako će On biti Otkupitelj netko mora biti izgubljen. On želi da mu se vjeruje;  vidimo da su Adam i Eva prestali vjerovati, da je rana crkva prestala vjerovati, židovska crkva je prestala i zato se Bog okrenuo poganima i On sad radi s nama. U Njemu je da bude Iscjelitelj – netko je morao biti bolestan, u Njemu je bilo da bude Vođa – netko je morao biti izgubljen, u Njemu je bilo da bude Obitelj – primijetite, ne da će stvoriti obitelj nego Bog će biti Obitelj jer On dijeli Svoj vlastiti vječni život. On želi biti Utješitelj – netko mora biti neutješen, On želi biti Muž – zato mora biti Nevjesta i vidimo da je to poganska Crkva…i uz to jako puno toga. Iz uma ovog velikog Boga došao je plan otkrivanja kroz koji mi možemo naučiti više o Njemu i naučiti o ovom nevidljivom Bogu. On je nama omogućio da vidimo ovog nevidljivog Boga. Kad je On počeo manifestirati Sebe iz Boga¸ materijalizacija Božjih misli – pojavljuje se termin u Bibliji koji se zove Logos. Um Božji i atributi Božji će sada biti izraženi u formi Riječi – Logos koji je izašao iz Boga.

Ovo što izgleda kao DNA, unutar Logosa, to predstavlja atribute Božje koji su prešli iz forme misli i postali su izraženi. Onda, kad su postali izraženi,  mi vidimo da je ovaj Logos Krist.

Sjetite se, „Oče, proslavi me onom slavom koju imadoh kod Tebe prije nego je svijeta bilo.“ Tako, Logos je Krist, pomazana Riječ. Definicija iz Strongove konkordance : Logos = nešto rečeno što uključuje misao ili Božanski izraz što je Krist. Ako mi uzmemo Božju Riječ ali promijenimo misao, mi vidimo da ovaj atribut Božji više nije Logos. Logos Božji je kao klica koja je u sjemenu, tako da je klica ono što stvara, što određuje što će sjeme proizvesti. Misao Božja stavljena u Riječ Božju, ako nije izopačena, Ona će proizvesti ono što je Bog imao u Svom umu. Ako mi uzmemo tu istu Riječ i dodamo razne misli tome, osim onoga što je Bog imao u svom umu, Riječ neće moći proizvesti ono što treba proizvesti. Klasičan primjer toga je da Bog Svoju Riječ naziva sjemenom i svako sjeme u Postanku 1,11 ima sposobnost da donese od svoje vrste. Božja Riječ je sjeme. Ako mi hibridiziramo prirodno sjeme, izmiješamo ga s nečim drugim, konačan produkt nije lako razlučiti: hibridiziran produkt može proizvesti nešto izmiješano sa originalom, ali neće donositi od svoje vrste. Ja se bojim prijatelji da je kroz doba čovjek prisvojio mnoge stvari koje su bile ubačene u Riječ Božju, da bi je hibridiziralo. Radi toga, mi ne vidimo da crkva ne proizvodi ono što je Bog tražio, radi toga što u sebi ima nešto ubačeno od ljudskih misli, ljudskih vjeroispovijedi, ljudskih dogmi što je ubilo efekt Riječi Božje. Tako mi ne vidimo Krista prikazanog kao što bi Ga trebali vidjeti.

http://www.biblijski-krscani.com/