OTKRIVENJE 5,1-8: "I spazih u desnici Onog koji sjedi na prijestolju knjigu, ispisanu iznutra i izvana, zapečačenu sa sedam pečata. I ugledah snažnog anđela gdje jakim glasom proglašuje: „Tko je dostojan otvoriti knjigu i odriješiti njene pečate?“ I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao otvoriti knjigu ni pogledati u nju. I ja plakah mnogo jer se nije našao nitko dostojan otvoriti i čitat knjigu, ni pogledat u nju. A jedan od starješina reče mi : „Ne plači evo pobjedio je Lav iz plemena Judina. Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i odriješiti njezinih sedam pečata i pogledah, kad gle, posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina Jaganjac stajaše kao zaklan sa sedam rogova i sedam očiju tj. sedam duhova Božjih, poslanih po svoj zemlji. On pristupi te uze knjigu iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju a kad On uze knjigu, četiri bića i dvadeset četiri starješine padnu ničice pred Jaganjca."Pomolimo se. Dragi Gospode, ovo je zasigurno vrlo važan odlomak Pisma, pogotovo za vrijeme u kojem mi živimo. Gospode, prorok je rekao jednom jednu zanimljivu izjavu, kad je rekao da se u ovim stihovima desio najuzvišeniji događaj u Bibliji, Gospode. To je ono što želimo pogledati tako da nam Ti to otkriješ i pomogneš Gospode, da shvatimo vrijeme u kojem živimo, da vidimo Gospode da je velika Tvoja milost, da znamo ovo što znamo Gospode da smo na završnim trenucima vremena koje, evo, samo što nije isteklo; vrijeme je ovo Gospode kad završava milost i počinje sud; da bi nas Ti upozorio u našem hodu i ako ima netko nešto što treba ispraviti i ako se netko malo opustio i olabavio, Gospode, da to promijenimo nakon današnje službe, uključujući mene i sve prisutne koji će čuti ovu službu. Molim Te to u Isusovo dragocjeno Ime. Amen!
Pročitat ću sad još jedan poznati citat Pisma iz Otk. 10, nekoliko stihova jer su povezani, vrlo dobro poznat citat Pisma i vrlo aktualan za vjernike Poruke:
OTKRIVENJE 10, 1-7: "Ugledah nekog drugog, snažnog anđela gdje silazi s neba zaogrnut oblakom, na glavi mu duga, u licu mu kao sunce a noge mu kao stupovi ognjeni. U ruci je imao otvorenu knjižicu." Primjećujemo, da je u Otk 5 knjižica bila zatvorena a sad je otvorena, i to je vrlo bitno. "Stane desnom nogom na more a lijevom na zemlju pa poviče jakim glasom kao lav kad riče." Znači, gore smo vidjeli da je onaj starješina rekao da je pobijedio Lav a Ivan je vidio Janje. Tu vidimo da se ponovo spominje dolazak Krista koji se oglašava kao lav koji riče i u toj razlici Lava i Janjeta je jedna ključna stvar koju treba uhvatiti i do koje ćemo pokušati doći danas."A kad je On povikao sedam gromova progovori svojim glasom, a kad je sedam gromova progovorilo svojim glasom naumih pisati al' začuh glas s neba kako mi govori: 'Zapečati to što je izreklo sedam gromova i nemoj pisati.' I anđeo kojeg sam vidio kako stoji i na moru i na zemlji, podigne svoju ruku k nebu i zakle se Onime koji živi u vjeke vjekova, koji je stvorio nebo i sve što je na njemu, i zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu, da neće više biti vremena nego u dane glasa sedmog anđela. čim on zatrubi dovršit će se tajna Božja kao što je On navjestio svojim slugama i prorocima."Dakle, ovo o čemu smo mi pričali imat će puno više na težini i bit će puno lakše shvatiti, budući da smo zadnjih nekoliko puta govorili o planu otkupljenja, gledali smo ga u simbolici u Knjizi o Ruti, gledali smo ga u simbolici u Jeremiji i sada ga idemo pogledati u simbolici al' rečeno na način koji je to rekao Ivan. Opet pričamo o istom događaju ili istom nizu događaja, kad je Bog naumio vratiti nas, u naše originalno stanje.
Primjećujemo nekoliko stvari; izdvojio sam neke ključne stvari koje trebamo uočiti; prvo vidimo Onoga koji sjedi na prijestolju (znamo da je to Bog iz opisa), zatim vidimo knjigu koja je zatvorena u Otk. 5, onda se spominje Sedam Pečata, spominje se Lav, spominje se Jaganjac, zatim se spominje neki drugi, snažan Anđeo - Krist koji silazi na zemlju, međutim onda vidimo otvorenu knjižicu, vidimo da se taj anđeo oglasio kao lav kad riče, onda se spominje sedam gromova (ne sedam pečata kao u Otk. 5), spominje se da više neće biti vremena , spominje se sedmi glasnik ili sedmi anđeo i dani glasa sedmog glasnika, i kaže da će se dovršiti tajna Božja. Postoji jedna stvar koja je interesantna i do nje želim doći da bi definirao jednu dilemu ili jedno pitanje koje sam ja imao, na kojem počiva ova tema o kojoj danas pričamo. Prorok kaže da Otk. 4 otkriva nešto što će se dogoditi nakon što Crkva ode gore. Crkva odlazi u trećem poglavlju zato što je u trećem poglavlju zadnje laodicejsko crkveno doba, sedmo crkveno doba i kaže da crkva, odnosno Nevjesta zaobilazi nevolje. Vidimo da postoji sedam razdoblja, crkva mora proći kroz njih i oni počinju sa Kristovom žrtvom.
Krist je umro na križu, sahranjen je, uskrsnuo je i postavlja se pitanje: Što se dogodilo sa Kristom onda? Gdje se Krist našao ili gdje je otišao, i što radi nakon što je umro i uskrsnuo? Prva velika stvar koja se desila – Netko je platio cijenu za nas krive i to je bila Kristova žrtva na križu. Druga stvar, možda i veća od toga – Krist je uskrsnuo; mnogi su ljudi umrli ali Jedan je koji je uskrsnuo i to otišao u pakao, uskrsnuo iz pakla i uzeo ključeve groba smrti i pakla. Kad bi na neki način mogli mjeriti, ali nije nam ni cilj da mjerimo; to je jedan veličanstveni događaj - uskrsnuće. I što se desilo nakon uskrsnuća i gdje je Krist bio nakon uskrsnuća? Što je radio? Zašto se nije odmah desilo uznesenje? Zašto nije odmah uspostavio Svoje Kraljevstvo? Znamo da nije, prošle su 2000 godina, prošlo je sedam crkvenih doba u međuvremenu. Isto tako znamo da je to moralo biti tako jer Jeremija je isto tako kupio onu zemlju na početku perioda od sedam dekada ili 70 godina, kad je narod bio u ropstvu, da bi tek nakon toga, nakon tog perioda, ta zemlja koja je bila plaćena mogla se koristiti ili da bi je uzeo onaj za koga je bila plaćena. Nalazimo neke zanimljive Biblijske stihove, ima ih puno, al' izdvojit ću 4 stiha.
RIMLJANIMA 38,4: "Tko će osuditi? Isus Krist je umro, još i više, On je uskrsnuo.On, koji je zdesna Bogu, koji posreduje za nas."Znači, nalazimo jedan vrlo dobar citat Pisma koji odgovara na ovo pitanje koje sam postavio - Što se desilo nakon Kristove smrti i uskrsnuća? Pismo nam kaže da je otišao zdesna Bogu i da posreduje. Međutim, u Otk.5 , što je bitno primijetiti, Krist nije više zdesna Bogu, Janje nije zdesna Bogu, na neki način možemo reći da ne posreduje, ali sad ćemo doći do toga prije nego idemo dalje.
MATEJ 36,64: ""Reče im Isus -Ti kaza, štoviše kažem vam, od sada ćete gledati Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim"Znači, u Mateju 26 je rekao da će Sin čovječji ili Krist otići zdesna Bogu a da će nakon toga doći na oblacima.
MARKO 16,19: "Gospodin Isus pošto to reče bi uzet na nebo i sjedne zdesna Bogu"
EFEŽANIMA 1,20-21: "Ona je primjerena djelotvornost i sile i snage Njegove koju na djelu pokaza u Kristu kad ga uskrisi od mrtvih i posjede Sebi zdesna na nebesima iznad svakog vrhovništva, i vlasti, i moći, i gospodstva, i svakog imena imenovanog ne samo na ovom svijetu nego i u onom budućem."Opet vidimo da je Krist nakon smrti i uskrsnuća otišao zdesna Bogu i tamo kaže, da mu je funkcija i zadatak, ono što je On radio, bilo Njegovo posredovanje za nas. Međutim, naglašavam, u Otk. 5 više nije na prijestolju i sad se postavlja jedno pitanje: ako je Krist napustio prijestolje na kojem je posredovao, je li to znači da je milost završila?
HEBREJIMA 4,14-16: "Imajući dakle uzvišenog, Velikog Svećenika koji je prošao nebesa, Isusa Sina Božjeg, držimo se odlučno vjeroispovjesti jer nemamo Velikog Svećenika koji ne bi se mogao sažaliti s našim slabostima, nego koji je u svemu iskušan kao i mi osim grijeha. Pristupimo dakle s pouzdanjem Prijestolju milosti da postignemo milosrđe i nađemo milost kad nam ustreba pomoć."U Hebrejima 4 vidimo činjenicu da Isus Krist, koji je zdesna Bogu i koji tamo posreduje, službu posredovanja vrši kao Veliki Svećenik. Svećenik je onaj koji posreduje između ljudi i Boga i zato kaže za Isusa da je nastupila Njegova služba posredništva i da pristupamo s pouzdanjem Prijestolju milosti. Prijestolje milosti i Božje prijestolje je Prijestolje milosti iz razloga što se tamo nalazi Kristova žrtva. Dok god je na Prijestolju milosti ili na Kristovom prijestolju Njemu zdesna Kristova žrtva i Krist - onda je to Prijestolje milosti. Ako nema Krista i žrtve, to isto Prijestolje postaje Prijestolje suda. Vidimo u Otk. 5 da je Janje prije nego što je uzelo Knjigu i otvorilo Pečate, napustilo Prijestolje; i tu se stječe dojam da je nastupio sud. Mi znamo da je otvaranje Pečata nešto što se desilo prije 50 godina. Znamo da je Krist sišao prije 50-tak godina i da je Janje otvorilo Pečate i napustilo, da kažemo na takav način, ono mjesto gdje je bilo zdesna na Božjem prijestolju i onda se postavlja pitanje: a kako je to moguće da se u zadnjih 50 godina ljudi i dalje obraćaju i kako je moguće da ljudi pristupaju Bogu i Bog ih prihvaća, da milost još uvijek traje? I to je moje pitanje i to je ono do čega želim doći; odgovor postoji u Pismu i mene je razveselio - milost nije gotova. Dok god smo mi tu, dok god zadnji koji je u Njegovoj Knjizi, Janjetovoj Knjizi života, ne prihvati vječni život, ne prihvati Krista, ne dođe do zrelosti - milost nije gotova.
Na neki način ova činjenica da je Janje napustilo Prijestolje na mjestu gdje je posredovalo, govori, da je nastupio sud. S druge strane, postoje drugi detalji u Pismu koji govore da je u to vrijeme suda za neke postojala milost; znamo da smo to mi i želimo to naći u Božjoj riječi. To je problematika, da tako kažem, kojom se želim baviti i današnja tema je dosta opsežna. Tema je danas nekako više kao razgovor i kao nekakvo zajedničko proučavanje onoga što je prorok rekao na ovu temu. Prorok kaže da nitko nije bio dostojan, odnosno Pismo kaže, čak ni pogledati tu Knjigu. Interesantno je da iako je Ivan već bio na zemlji, vidio da je Krist umro, znao da je Krist platio cijenu za grešnike i o tome je pisao u Poslanicama; sad kad vidi ovu viziju i vidi Krista kao Janjeta, kao zaklano Janje, i dalje znao da je Krist rekao na križu – „Gotovo je“; bez obzira na sve te činjenice, on promatra na nebu da nema nikog dostojnog da uzme Knjigu iz ruke Onoga koji sjedi na Prijestolju i on se rasplakao iz razloga što je znao da bi u tom slučaju bilo sve izgubljeno. Postavlja se pitanje: Kako je moglo biti sve izgubljeno ako je Krist već platio cijenu, ako je Janje već zaklano, ako je Janje sjedilo na Božjem prijestolju i posredovalo, kako to da nema nikog da uzme Knjigu iako je sve plaćeno Zato prorok kaže da taj detalj ili taj događaj u Bibliji kad je Janje došlo i uzelo Knjigu iz ruke Onog koji sjedi na Prijestolju, da je to najuzvišeniji događaj u Bibliji. To je nešto što se desilo u našem vremenu. Mi znamo da je Krist umro prije dvije tisuće godina, uskrsnuo i otišao da posreduje i posreduje dvije tisuće godina. Na kraju vremena je određeno da će taj Posrednik koji posreduje napustiti Prijestolje, uzeti tu Knjigu i zahtijevati ono što je kupio. I to je najuzvišeniji događaj; veći događaj je to što Krist dolazi i uzima ono što je kupio nego sama činjenica da je platio cijenu. Kad je Jeremija kupio zemlju, kad je izvagao onaj novac i platio; veći događaj je bila činjenica da je došao netko za koga je to bilo kupljeno i uzeo, koristio tu zemlju, nego sama činjenica da je bilo plaćeno. Ta činjenica da je plaćeno je morala postojati ali ovo drugo je važnije, bitnije, jer je to zapravo svrha zašto je ono što je plaćeno zapravo i plaćeno.
Izvadio sam neke citate od brata Branhama da pomalo razgovaramo o njima i razmišljamo, nekako sami pokušamo u svom umu doći do odgovora na to pitanje i prvo ćemo definirati tko je Onaj koji sjedi na Prijestolju, što je Knjiga, što su Pečati, što su gromovi, tko je onaj moćni anđeo itd. Idemo polako, tako da složimo sve elemente koji su nam potrebni za ovu priču. Sad malo digresije da se malo udaljimo od teme. Ljudi koji prate nogomet više-manje znaju da je svaki gol isti – lopta završi u mreži. Ono što njih fascinira je način ili kombinacija koja je dovela da lopta završi u mreži. Mi, kao vjernici, znamo da je završetak priče naš odlazak u uznesenje, i svaka priča u Bibliji će završiti na taj način da Nevjesta odlazi u uznesenje, da Krist uspostavlja Svoje carstvo, ali ono što nas interesira je ta kombinatorika na koji je način Bog nama objasnio kako će se to desiti. To je kao u Knjizi o Ruti, to možemo usporediti kao prodor po desnom boku a Knjiga o Jeremiji je prodor po lijevom boku; različiti način a opisuje isti događaj. Kad čitam Poruku brata Branhama, interesantno mi je pratiti njegovu početnu točku i zadnju točku i kuda nas je proveo kroz Božju Riječ da nas dovede do te točke. Znači, kada je uzeo ovu temu, kuda je prošao, zašto je išao na tu simboliku, na taj način, jer taj slijed događaja i razmišljanja meni je osobno na blagoslov i htio bih to podijeliti sa vama i da možda danas više pratimo taj način na koji nas prorok vodi do objašnjenja ove teme. Kaže dalje, da je ova Knjiga Sedam Pečata otkrivena u vrijeme sedam gromova u Otk. 10. To smo i vidjeli. Božja tajna će se završiti u vrijeme kad se oglase sedam gromova. I sad se postavlja pitanje: što taj grom simbolizira, što su tih sedam gromova?
IVAN 12,27-30: " 'Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas. Oče, proslavi Ime Svoje!' Uto dođe glas s neba: 'Proslavio Sam i opet ću proslaviti!' Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: 'Zagrmjelo je!' Drugi govorahu: 'Anđeo mu je zborio.' Isus na to reče: 'Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.'".Vidimo u Pismu da grom najčešće označava Božji glas. Za one kojima je taj glas upućen taj grom je glas i razumiju što je rekao. Oni drugi, za koje nije upućen, oni čuju grmljavinu. Kad pogledamo Bibliju i Božje tajne koje su otkrivene u našem vremenu, ono što je prorok propovijedao i poruka; prorok nam kaže da su tih sedam gromova Božanski otkrivene tajne Istine. Nama, kad slušamo to Božansko otkrivenje tih tajanstvenih Istina i čitamo propovijedi brata Branhama - mi čujemo glas, drugi čuju grmljavinu - njima je to zbrka. Znači sedam gromova govori o tome da je to vrijeme kad će se oglasiti Božji glas i u to vrijeme će ova Knjiga Sedam Pečata biti otkrivena. Dalje kaže za Krista, u Otk. 10, 1 što smo pročitali, da je to Krist - ovaj drugi snažni Anđeo gdje silazi s neba zaogrnut oblakom- to je Krist, Anđeo saveza (duga koja se pojavljuje govori o savezu). On dolazi izravno Židovima jer je Crkva gotova. Anđeo je glasnik. On je glasnik Židovima. Crkva je spremna da ode u uznesenje. On dolazi po svoju Crkvu.
U Otk. 10 je događaj koji govori o dvije stvari; o Kristovom dolasku da uzme Crkvu ali Kristov dolazak je i primarno Židovima. Drugi Kristov dolazak, iako ga mi često doživljavamo kao dolazak po nas, ima i drugu komponentu; on nije samo dolazak po Nevjestu nego je također i dolazak Židovima. Kad Krist dolazi, to označava vrijeme kad se završava sa poganima i počinje sa Židovima i postoji jedna divna istina što kod Boga najčešće ti vremenski prijelazi nisu - da kažem ono do 12:31:47 sekundi je bila milost a od dalje je sud ili do te i te sekunde radi se o Židovima a poslije radi se o poganima ili obrnuto. Kod Boga uvijek nalazimo da postoji jedan vremenski period preklapanja i prelaženja koji ide glatko. Kad je Kristova žrtva bila prinesena, žrtve koje su se prinosile u Starom Zavjetu bile su nepotrebne. Međutim, još uvijek je postojao jedan period kad su vjernici kao Petar, Pavao i drugi prinosili žrtve, ali to je vrijeme završavalo a započinjalo je vrijeme shvaćanja da je Krist bio ta žrtva. Znači, nije bio jedan trenutak, iako znamo točno trenutak kad je Krist umro na križu, jer je još uvijek postojao jedan prijelaz kad su se milost i Zakon preklapali. Postoji jedan prijelaz kad su se preklapali Stari i Novi zavjet, jedno je završavalo a drugo prelazilo; tako i mi sad živimo u vrijeme kad se milost i sud preklapaju.
Iz ovog vidimo da živimo u vrijeme kad se Kristova služba Lava i Kristova služba Janjeta preklapaju i teško je ponekad procijeniti i odrediti da li je Krist Janje ili je Krist Lav u našem vremenu. Je li vrijeme suda ili je vrijeme milosti? Znamo da je za nas vrijeme milosti, za druge je vrijeme suda ali polako završava taj period milosti u kojem mi živimo i nastupa period suda. I što idemo dalje, sud je sve veći a milosti je sve manje. i to je ono što je utješno, a opet, sa druge strane nas upozorava da budemo svjesni vremena u kojem živimo i koliko je bitno da shvatimo da ne živimo u vremenu kad možemo dopustiti luksuz u svom životu, nego živimo u vremenu kad je milosti sve manje a suda sve više. Koja je to Božja milost da je Bog uopće dopustio da se taj period suda i milosti preklapa, jer da je Bog odredio trenutak otvaranja pečata 1963. godine – trenutak nastupanja suda, mi bi svi bili izgubljeni. Većina nas nije bila rođena 1963. kad se desio taj događaj, kad su pečati otvoreni i Janje sišlo s Prijestolja i otvorilo knjigu i razlomilo Pečate. Drugo što vidimo je, da je On u Otk. 5 nazvan i Lavom i Janjetom. Činjenica je, da je i jedno i drugo točno. Ako je starješina rekao da je pobijedio Lav a Ivan je vidio Janje; i jedno i drugo je točno. I koliko god nama to bilo kontradiktorno, nije kontradiktorno; moguće je da se te dvije funkcije ili službe Krista preklapaju. Dalje kaže prorok; prvo je rekao za Knjigu Sedam Pečata da je to Knjiga Sedam Pečata i tajna ove Knjige bit će otkrivena kad se oglasi Poruka anđela sedme crkve. Znači tajna koja je bila zapečaćena sa Sedam Pečata bit će otkrivena kad se oglasi Poruka anđela sedme crkve. Mi još uvijek živimo u vrijeme kad se oglašava Poruka anđela sedme crkve.Taj sedmi anđeo se više ne oglašava, njegova služba je završena, ali se njegova Poruka i dalje oglašava. Pismo kaže - ne u dane sedmog anđela nego kaže u dane glasa sedmog anđela i glas sedmog anđela su ove propovijedi koje mi imamo i one se još uvijek oglašavaju iako sedmi anđeo nije tu. Postoje Poruke koje su napisane i mi to imamo u obliku kazete i knjige.
Kad uzmemo propovijedi brata Branhama, onda smo svjesni da čitamo nešto što je bilo zapečaćeno sa Sedam Pečata i sad je otvoreno, i te Poruke su u tim propovijedima. Zašto mi naglašavamo te propovijedi? Zato što Pismo kaže da taj sedmi anđeo se mora oglasiti i otkriti Božju tajnu. To je Knjiga, tajanstvena knjiga,to je Knjiga Otkupljenja. Prvo je rekao da je to Knjiga Sedam Pečata; sad kaže za knjigu jedan drugi naziv koji nama puno pomaže da shvatimo o čemu se radi - Knjiga Otkupljenja. Kad govorimo o otkupljenju u svjetlu onog što smo pričali o Ruti i Jeremiji, dobivamo na znanje i postaje nam jasno o čemu govori ta Knjiga: o otkupljenju. Ova Knjiga Otkupljenja neće biti temeljito razumnjena, ona je istraživana kroz šest crkvenih doba, ali na kraju, kad sedmi anđeo počne oglašavati svoju tajnu, bit će otkrivena. Kad čitamo propovijedi vidimo da je tajna sedmog anđela oglašena u naše vrijeme. Sedmi anđeo završava sve te neriješene detalje koji su ovi ljudi istraživali. "A tajne se spuštaju od Boga kao Riječ Božja i otkrivaju cijelo otkrivenje Božje; zatim je Božanstvo i sve ostalo riješeno, sve tajne, zmijčevo sjeme , što god još ima biti otkriveno." U vrijeme kad sedmi anđeo oglasi svoju tajnu, postoje neki neriješeni detalji koji su kroz stoljeća proučavali ljudi i nisu uspjeli dokučiti. Mnoge stvari su kroz stoljeća vjernici shvatili, ali uvijek i u većini tih biblijskih istina, koje su oni istraživali, nedostajao im je neki neriješeni detalj koji nisu mogli shvatiti. Nisu mogli shvatiti zato što nije bilo vrijeme da shvate. Pismo kaže da će to biti shvaćeno i otkriveno kad se oglasi sedmi anđeo, a on se oglašava na kraju vremena. Kako ti ljudi nisu živjeli u to vrijeme, nije bilo teorije da oni potpuno razumiju krštenje, zmijčevo sjeme, prvi grijeh ili bilo koju drugu temu. Kad se oglasi sedmo crkveno doba, svi neriješeni detalji koji su kroz ova crkvena doba istraživani, bit će zajedno završeni, a kad su pečati razlomljeni i tajna otkrivena, spušta se anđeo Krist , stavlja Svoje noge na zemlju i more, s dugom nad glavom. Prorok tu kaže jednu vrlo interesantnu rečenicu: "Sada zapamtite, ovaj sedmi anđeo je na zemlji u vrijeme ovog dolaska." Da li je Krist sišao? Da li je Otk. 10 proročanstvo za budućnost ili prošlost? To je nešto što se već desilo, to je prošlost. Zašto? Kako prorok kaže i kako Pismo kaže: kad se taj moćni anđeo spusti na zemlju, to je vrijeme kad je na zemlji sedmi glasnik, a znamo da je na zemlji sedmi glasnik bio i više nije. Znači svjedočimo o događaju i govorimo o nečem što je prošlost. Ono što je interesantno je to što taj sedmi anđeo kad se oglasio, oglasio se kao Lav kad riče; nije se oglasio kao Janje. Znači, Drugi Kristov dolazak, Krist o kojem mi pričamo i događaji koji su se desili 60-tih godina je dolazak Krista za sud. I sad se postavlja pitanje; Ako Krist dolazi i došao je da sudi ovaj svijet, znači li to da više nema milosti? To znači da vrijeme milosti završava a nastupa sud, al' ne znači da je isti trenutak završila milost. Kako vrijeme odlazi, milosti je sve manje i broj ljudi koji se obraća je sve manji a količina suda je sve veća. Dovoljno je pogledati samo potrese, tsunamije - u zadnjih 10 godina broj potresa preko 8 Richtera je toliki da odgovara trećini svih potresa koji su se dogodili u prošlosti. Sud je sve intenzivniji a milosti je sve manje.
Prorok nam dalje kaže: "Ova Knjiga Sedam Pečata je tajna otkupljenja." Prvo je rekao to je Knjiga Otkupljenja a onda kaže to je tajna otkupljenja zato što je ta Knjiga zapečaćena. Sada znamo što se događa u toj knjizi zato što smo čitali o Boazu, da je Boaz otkupio Rutu i da je to preslika načina na koji će Krist otkupiti Crkvu (ili u Jeremiji), i vidimo da je na taj način, taj plan otkupljenja i taj redoslijed događaja koji će Bog ispuniti da nas otkupi, bilo zapisano u toj Knjizi al' je bilo zapečaćeno; bilo je skriveno do zadnjeg vremena kad se oglasi sedmi glasnik. "Ovdje je anđeo na zemlji i drugi anđeo, moćni glasnik se spušta." Vidimo da ovaj anđeo je bio zemaljski anđeo glasnik, a drugi dolazi s neba, savez duge - to jedino može biti Krist; znači, postoji zemaljski anđeo na zemlji u vrijeme kad se spušta nebeski Anđeo, moćni Anđeo. "Sedam Pečata drže tajnu Knjige." Ovih Sedam Pečata drže Knjigu zapečaćenu što znači da je apsolutno zapečaćena dok se Pečati nisu razlomili. U prošlosti su tisuće i tisuće teologa pokušale dokučiti neke Biblijske istine i nije bilo moguće, zato što su tad te Božje tajne bile zapečaćene i nije bilo načina da oni segnu unutra jer je bilo apsolutno zapečaćeno. Ako Bog nešto zapečati nema načina da to čovjek otpečati Ovu knjigu nije ni otpečatio čovjek nego je otpečatio Krist odnosno Janje. "Zapečaćeno je sa Sedam Pečata i to je različito od sedam gromova. To su možda neki pojmovi koji nas zbunjuju. Postoji sedam gromova i Sedam Pečata i to nije ista stvar. Sedam gromova je glas koji se oglasio, nekima je taj glas jasan a nekima je samo grmljavina, a postoji i Pečat s čime je Bog zapečatio te tajne. S čime je to Bog zapečatio? Ovo je Sedam Pečata na knjizi, i knjiga, pečati neće biti odriješeni do Poruke sedmog anđela. Tako, mi pretpostavljamo, ali pravo otkrivenje od Boga će biti usavršeno u oglašavanju potvrđene Istine." Kad se sedmi glasnik oglasi to će biti potvrđena Istina, neće biti samo neka istina ili teologija ili teorija. Znamo da je to tako i bilo. "To je upravo ono što je Riječ rekla, tajna će biti završena u to vrijeme." U Otk. 5 ta Knjiga je bila sa Sedam Pečata zatvorena; u Otk. 10 je otvorena.
"Nijedan čovjek ni na nebu, ni na zemlji, ni jedan papa, biskup, kardinal , državni prezbiter ili bilo tko da je on, ne može razlomiti te Pečate ili otkriti Knjigu nego samo Janje. A mi smo istraživali i pretpostavljali, spoticali se i pitali i to je razlog što smo svi u takvoj zbrci.“ Razlog što ima toliko crkvi, toliko zbrke, toliko razlika, toliko razičitih tumačenja i doktrina je upravo to što su ljudi istraživali, spoticali se, pretpostavljali i pitali i nije bilo ovog elementa koji nedostaje, da Janje otvori te tajne, odnosno Krist da ih otvori, a on ih nije otvorio zato što nije bilo vrijeme. Vrijeme kad će on to učiniti je vrijeme kad se oglasi sedmi glasnik. "Al s Božanskim obećanjem da će Janje ovu Knjigu Otkupljenja savršeno otvoriti, njene Pečate odriješti u posljednje dane u kojima mi živimo sada. I ona nije obznanjena dok Janje ne uzme Knjigu i razlomi Pečate." Zato je bitno da znamo da Janje nije uzelo Knjigu i razlomilo Pečate kad je Krist umro na križu. Kad je Krist umro na križu slijedio je period Njegovog posredovanja ili službe Velikog Svećenika. Tek na kraju, kad se oglasi sedmi anđeo, odnosno kad dođe sedmo crkveno doba , laodicejsko crkveno doba , određeno je vrijeme kad će tajna koja je bila skrivena u toj Knjizi biti otvorena. "Nijedna denominacija nema prava na tumačenje ove Knjige. Nijedan čovjek nema pravo da je tumači, Janje je onaj koje tumači, Janje je ono koje govori, Janje obznanjuje Riječ tako što ju potvrđuje i oživljava tu Riječ.“ Kad sam razgovarao s nekim ljudima znali su konstatirati da je Branham otvorio Sedam Pečata: „Ja ne vjerujem da je Branham ili bilo koji čovjek otvorio Sedam Pečata; Pečate može otvoriti samo Krist, samo Janje, u vrijeme kad se oglasi sedmi glasnik, a vjerujem da je taj sedmi glasnik uistinu brat Branham. "Ova Knjiga nije otkrivena dok crkvena doba i denominacijsko doba nisu istekla i više nema vremena. To je otkriveno samo nakon što su istekla crkvena doba i denominacijska doba" Vidimo da osim toga što se morao oglasiti anđeo moraju isteći crkvena doba i denominacijska doba da bi Knjiga mogla biti otvorena. Zato su, tek u naše vrijeme te Istine Biblije otkrivene koje su stoljećima bile nejasne; koje su ljudi , razne crkve, razni teolozi istraživali.
"A tajne koje oni nisu mogli razumjeti kako može Bog biti tri a ipak jedan, kako Pismo može reći krstite u ime Oca, Sina i Duha Svetoga i okrenuti se i reći krstite u Isusovo ime. Razumijeti je. O, toliko mnogo stvari! Kako Eva može jesti jabuku i prouzročiti brodolom cijelog svijeta? Vidite li, kako to može biti? Al' te su tajne obećane biti otkrivene u vrijeme kraja." Ponekad mi, sve te stvari koje su nam otkrivene, onako uzmemo zdravo za gotovo , ne pridajemo tome veliku važnost i to je pomalo ljudski, svatko to od nas čini iako to ne bi htio. Ali, ono što je bitno primijetiti je - Što da smo se nalazili u vrijeme Luthera ili nekih drugih ljudi? Luther je sam sebi nanosio bol, kažnjavao se i nametnuo si najtežu pokoru koju je mogao, zbog mnogih dilema koje nije mogao dokučiti. Znate njegovu priču da je on krenuo da bude odvjetnik, onda mu je umro prijatelj, osjećao je grižnju savjesti zbog čega je otišao u samostan i tamo je odredio da će živjeti najtežom pokorom koja postoji u katoličkoj crkvi. Zamislite čovjeka koji sam sebi nanosi bol i kažnjava se jer ima grižnju savjesti i nema odgovora na to; i crkva u kojoj je on, nema odgovora na to. Bog mu kroz Pismo otvori jednu jednostavnu istinu koju mi tako zdravo za gotovo uzmemo, niti ne razmišljamo o njoj, "Pravednik će živjeti od vjere." Ta istina ga je oslobodila i napravila od njega velikog Božjeg slugu i riješila ga njegovih teških problema koje je on proživljavao. Kad pogledamo što je sve Bog nama otkrio u našem vremenu, ne bi smjeli nikad dopustiti da nam to bude - znam to, ah sad to... to; jer mnogi to nisu znali; kaže Isus, u Njegovo vrijeme mnogi bi proroci dali sve što su imali da žive u ono vrijeme da vide jedan dan sa Kristom, a koliko bi mnogo ljudi dalo sve što imaju kroz povijest, recimo svi oni koji su bili proganjani, davali svoje živote, da žive u vremenu kad čekaju uznesenje, da žive u vremenu kad znaju po Božjoj Riječi da je vrijeme uznesenja, da ne moraju umrijeti već da mogu biti prenešeni u svom tijelu, preobraženi i bez da vide smrti otići u uznesenje i da budu u vječnosti. To su velike Istine, a mi, ponekad pređemo olako preko njih, ali sve ovo što se događa i što je otkriveno u našem vremenu su stvari čemu su težili ljudi kroz stoljeća. Mnogi drugi ljudi po denominacijama danas u crkvenom svijetu ne znaju te stvari i imaju raznorazna pitanja. U zadnje vrijeme, vidim na internetu, ljudi postave neko kršćansko pitanje i onda glasuju o tome, kao npr. – Je li Isus Bog? Onda se postave odgovori : da, ne, možda.. Što bi to trebalo značiti? Onaj odgovor koji ima najviše glasova da je to zapravo istina!? Ja ne znam čemu služi to glasanje; to je nama možda malo smiješno jer imamo Božju Istinu, znamo što je Isus, znamo što je prvi grijeh, znamo krštenje..., dok ljudi koji žive u svijetu gdje ne znaju Istinu, ta Istina njima mijenja život i spašava ih iz okova formalne religije, oslobađa im savjest , sigurni su da su spašeni, da su ostali bez grijeha i da im je Bog oprostio mnoge stvari jer znaju da su postupili po Božjoj Riječi. Ljudi koji su kršteni u ime Oca, Sina i Duha Svetoga nikad ne mogu biti sigurni u to krštenje jer kad god im spomeneš - kako to da nitko nije u Bibliji tako kršten? - oni imaju kolebanje, htjeli priznati ili ne, imaju kolebanje u svojoj savjesti, a meni kad netko spomene krštenje, imam potpuni mir. To su stvari koje mi imamo unutar sebe iako ponekad nismo svjesni koliko nam je Bog puno dao kroz ovu otvorenu Istinu u našem vremenu. "Al' postoje neriješeni detalji koji ne mogu biti objašnjeni. Zašto? Jer pečati nisu bili razlomljeni da temeljito otkriju što su te stvari." Sve ove istine su nama dostupne samo zato što imamo sreću da živimo u vrijeme kad mogu biti dostupne.
Što su ti Pečati koji se nalaze u Knjizi?
EFEŽANIMA 1, 13-14: "U njima ste i vi jer ste čuli Riječ Istine, evanđelje spasenja svojega, u njemu ste povjerovavši zapečaćeni obečanim Duhom Svetim koji je zalog naše baštine sve do otkupljenja kupljenog imanja, na hvalu slave Njegove."Kaže - zapečaćeni obećanim Duhom Svetim; taj Duh Sveti je zalog naše baštine sve dok ne dođe otkupljenje s kupljenog imanja. Taj Pečat je Duh Sveti. Znači, mora doći vrijeme kad će Duh Sveti koji je to zapečatio biti odriješen i dan ljudima. Što znači Pečat? Prorok uzima jedan primjer iz željezničke industrije kad se naslažu vagoni u vlak onda inspektor dođe i zapečati to ako je sve u redu. „Vidite, Duh Sveti ovdje, On Sam, On je pečat. Sveti Duh je Pečat a Pečat označava završni posao.“ Završni posao je zapravo bio na Golgoti gdje je Knjiga i zapečaćena ; na Golgoti je Krist ispitan, zaključeno je da je dostojan, plaćena je cijena i nakon Golgote je došao Duh Sveti i taj Duh Sveti je zapravo Pečat i označava završen posao. "Sveti Duh je Pečat pojedinca , a tom pojedincu kad on primi Duha Svetoga onda je ovo vrijeme uzdisanja završeno." Pismo govori da postoji vrijeme kad mi uzdišemo, kad cijeli svijet uzdiše iščekujući objavu sinova Božjih i kad mi primimo Duha Svetoga onda taj Duh Sveti koji nam je dan označava da je naš posao završen , da je Bog s nama završio posao i naše vrijeme uzdisanja završava. "Duh Sveti ispita tu osobu dok On nije potpuno zadovoljan i zna da su oni zapečaćeni do svoje vječne sudbine. Nema ničega što ikad može razlomiti taj Pečat." Prije nego što dođe trenutak kad nas Bog mora zapečatiti, mora nas testirati; zato prolazimo kroz kušnje da bi Bog, nakon što ispita svakog od nas i potvrdi kroz kušnje da je sve u redu; mogao staviti Svoj Pečat, odnosno Duha Svetog da je sve završeno s nama. „U Efežanima 4, 30 kaže: 'I ne žalostite Duha Svetog Božjega kojim ste zapečaćeni za Dan Otkupljenja.'“ Interesantno je što prorok naziva Danom Otkupljenja.“Zapamtite tu riječ - otkupljenje. Do dana kad je Knjiga Otkupljenja otkrivena i Otkupitelj dođe i preuzme Svoje vlasništvo." Postoji Dan Otkupljenja ili dan kad je Knjiga Otkupljenja otkrivena i Onaj koji je otkupio, Otkupitelj, dođe i preuzme svoje vlasništvo. Otkupljenje kao proces ima tri faze:
- plaćanje cijene
- posredovanje
- preuzimanje onoga što je bilo plaćeno.
I najveći i najuzvišeniji događaj u Bibliji je kad je Janje došlo i preuzelo ovo što je plaćeno, kad je završio cijeli taj postupak otkupljenja kroz koji prolazimo. "Pečat označava završen posao i kad je Sedmi Pečat razlomljen, tajna Božja koja je zapečaćena u tim tajanstvenim Pečatima je završena, do dana kad je taj Pečat razlomljen, a tada je On otkrio što je unutar Nje." Znači, dolazi vrijeme kad će taj posljednji Pečat biti otvoren. Znamo da je to vrijeme bilo i prošlo, i da je otkriveno što je u toj Knjizi. Da nije otkriveno, ne bi mogli ni govoriti,ni razumjeti svu simboliku Biblije, ne bi mogli razumjeti plan otkupljenja ni u Starom i ni u Novom Zavjetu. "Još jedna stvar koju Pečat označava je vlasništvo. Pečat na sebi ima znak i pokazuje vlasništvo. I kad ste vi kupljeni Krvlju Isusa Krista i zapečaćeni Duhom Svetim, vi više ne pripadate svijetu ili bilo čemu što pripada svijetu, vi ste Božje vlasništvo." Kad Bog daje Pečat, daje nam Duha Svetoga koji zapravo govori da je s nama završen posao, iako mi to možda ne osjećamo, iako mi nismo zadovoljni sa svojim životom, iako naše tijelo nije u stanju u kojem bi mi htjeli itd; činjenica da nam je Bog dao Duha Svetoga govori da je Bog s nama završio posao, da smo Njegovo vlasništvo i da smo sigurni. "Pečat je sigurnost. Pečat znači da ste osigurani, vi koji ne vjerujete u vječnu sigurnost, ne znam, ali Pečat označava sigurnost do njegovog odredišta."
"Svi ste me čuli kako kažem da ljudi kažu :"Đavo me naveo da učinim ovo." Ne, ne, nije to đavo učinio. Vi samo niste bili zapečaćeni unutra jer kad ste vi zapečaćeni unutra on je zapečaćen vani. Dakle, vi ste izašli k njemu. On ne može ući u vas jer jedini način da uđe u vas je da prođe kroz isti proces kroz koji ste vi prošli. Morao bi biti spašen, posvećen i ispunjen Duhom Svetim i onda bi bio vaš brat." Ako smo zapečaćeni Pečatom Božjim ili Duhom Svetim znači da smo zapečaćeni unutra , da smo na sigurnom mjestu u Božjem kraljevstvu i ne može nam se desiti da odlutamo, da odemo u grijeh, da padnemo i napustimo Istinu i kažemo: "Đavo me prevario"; to, kaže prorok, samo govori da niste bili zapečaćeni ako se to desi, jer ako ste vi zapečaćeni unutra on je zapečaćen vani (đavo) i da bi on ušao unutra mora proći isti proces; to bi značilo da bi se on sam morao pokajati, krstiti i primiti Duha Svetoga, proći sve te faze, što naravno neće učiniti, nikad se neće desiti. Znači, što se desilo? Mi nismo bili zapečaćeni. "Knjiga je zapečaćena i ne samo Knjiga, a vi ste zapečaćeni s Knjigom do dana otkupljenja." I u toj knjizi; budući da je Janje uzelo tu knjigu, Biblija knjigu naziva Janjetovom knjigom života; se nalaze imena svih onih koje je Janje otkupilo i kad je Bog zapečatio tu knjigu , zapečatio je i nas. Znači, kad je Krist umro na križu i kad je platio cijenu, kad je ta knjiga bila zapečaćena do vremena kad će biti otvorena i otkrivena, ti pečati su garantirali da sve ono što se nalazi u toj knjizi je Božje vlasništvo i da je Bog s time završio posao i da je to sigurno. Ako je naše ime bilo unutra, a vjerujemo da je, znači da je sve bilo završeno i zapečaćeno onda. Međutim, nije problem što je to bilo zapečaćeno, nego ono što je bitno, da to treba biti otpečaćeno, a to može samo u vrijeme kad se oglasi sedmi anđeo. Zato je važna ta njegova Poruka jer se ona može desiti samo u vrijeme kraja i onda se može dogoditi taj treći, konačni korak, završna faza otkupljenja, da Onaj koji je platio, tko je posredovao, da dođe i uzme ono što je bilo plaćeno.
RIMLJANIMA 8,23: "Ta znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono već i mi koji imamo prvine duha. I mi sami u sebi uzdišemo iščekujući posinjenje, otkupljenje svog tijela."Vidimo da sve stvorenje uzdiše u porođajnim mukama i čeka posinjenje, odnosno, otkupljenje svog tijela. Prorok kaže da ovo otkupljenje našeg tijela mi razumijemo i da će se dogoditi iza prvog uskrsnuća; kad umrli u Kristu uskrsnu i mi živi budemo preobraženi - to je trenutak kad će se desiti otkupljenje našeg tijela. Moramo razlikovati otkupljenje naše duše i otkupljenje našeg tijela. Otkupljenje naše duše je nešto što je Bog učinio na Golgoti, a ovo tijelo je zadnji dio nas koji će biti otkupljen. Bog je već otkupio našu dušu i naša duša, kaže Pismo, je već u nebeskim prostorima, u Kristu Isusu; ali ovo tijelo sigurno nije, ovo tijelo na zemlji je u Sotoninom Edenu i zadnji dio našeg bića koji će biti otkupljen je naše tijelo; to će se desiti iza prvog uskrsnuća, kad uskrsnu umrli u Kristu ( ne svi umrli), a mi se preobrazimo. Vidimo da Pismo kaže da se sve stvorenje muči i uzdiše u porođajnim bolima sve do sada.
Baš sam silom prilike morao ići na jedno predavanje gdje je predstavljeno jedno istraživanje o Jadranskom moru. Većina nas smatra da je Jadransko more jedno od najčistijih mora na svijetu. Nakon predavanja sam zaključio i vidio da je sve osim toga. Predavanje se bavi istraživanjem morskog dna gdje istraživači, svakih 7 km uzimaju uzorak morskog dna, kako bi istražili količinu teških metala kao što su arsen, živa, olovo itd. Neki od tih metala su toliko opasni da samo par miligrama uzrokuje smrt čovjeka. Rezultati su bili zastrašujući. Našli su tolike količine toga u sedimentu morskog dna da je to nešto strašno; a ono što se ne zna je da većina toga dolazi, ne samo od industrije, nego dolazi i od raznih otrova i kemikalija i bojnih otrova i naoružanja koje se ispušta u more. Kad se Austro-Ugarska povlačila, velike količine oružja koje su imali, jednostavno su potopili u more i tada su izjavili: "Slijedećih 100 godina neće biti ništa." Velika količina naoružanja je isto tako ispuštana u more nakon prvog svjetskog rata i što je interesantno - to je bila velika količina oružja za masovno uništenje. A baš u tim kemijskim otrovima za masovno uništenje nalaze se supstance, toliko opasne, da je dovoljno par miligrama da ubije čovjeka. U drugom svjetskom ratu potopljen je brod koji je prevozio takvo oružje (1 700 kanti po 35 kg). Taj otrov se sad nalazi na morskom dnu u posudama koje hrđaju i kad ishrđaju, što će se desiti!? Nitko ne želi ni spominjati. Postoji mapa Jadranskog mora na kojoj su označene dvije zone sa tim otrovima kao bijele fleke. Tu nitko nije htio zaroniti a kamoli izmjeriti količinu otrova jer se zna što je na dnu mora. I to je ono što Pismo kaže, da sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolovima. Možda nismo svjesni jer ne znamo te podatke, ponekad je i bolje da ne znamo; ali sve uistinu oko nas je toliko zagađeno i toliko je to tempirana bomba koja svaki trenutak može eksplodirati. Neka jedna od tih posuda ispusti 35 kg tog bojnog otrova koji je potopljen , ne znam, nitko ni ne želi predviđati što bi se desilo sa ljudima koji ovdje žive. A da ne spominjemo teroriste kojima je taj otrov i te kako dostupan; s ronilicama na daljinsko upravljanje mogu uzeti otrov i s njim napraviti što god hoće. Kad Pismo kaže da sve stvorenje zaista uzdiše i muči se u porođajnim bolovima, to je više nego istina. Ponekad ,dok živimo svakodnevni život i nismo svjesni svih tih podataka; koliko sve uzdiše, priroda uzdiše, koliko je sve zagađeno, koliko je malo potrebno za uništenje ovog svijeta. I ono što je činjenica; Bog i ne mora uništiti ovaj svijet, čovjek će ga sam uništiti, samo pitanje je trenutka.
Prorok nam dalje kaže: "O, koja blagoslovljena nada za vjernika koji podiže svoje ruke jer se naše otkupljenje približuje, kad vidi te stvari kako se pojavljuju, to veliko vrijeme za vjernike, sada ove stvari po uzdisanju našeg tijela." Tu vidimo kako ne kaže uzdisanje naše duše; kad smo zapečaćeni, završilo je vrijeme našeg uzdisanja jer smo zapečaćeni Kristovim pečatom, Duhom Svetim, koji označava završen posao, sigurnost i Kristovo vlasništvo na nama; međutim uzdiše naše tijelo. Jednom kad smo prihvatili Istinu i Bog nas zapečatio svojim Duhom, naša duša počiva. I to smo čitali o Ruti; njezina zadnja faza života je bila njezin počinak. Ono što uzdiše je naše tijelo. "Jeste li ikad primijetili drvo kako se ono bori za život? Ono želi živjeti. Primijetite životinju kako u smrti, kako se bori. Primijetite ljudsko biće, sve, priroda uzdiše. Mi u sebi uzdišemo. Vidite li? Znamo da postoji nešto krivo. Vidimo iz ovih stihova da je bilo nešto izgubljeno i za čovjeka i za zemlju. Stvorenje svih vrsta je nešto izgubilo jer vidimo iz ove nadahnute riječi da ono uzdiše iz nekog razloga. Vi ne uzdišete ako ne postoji razlog za to." Postoji razlog zašto je svijet u ovom stanju u kojem je. Ako uzmemo za primjer Božansko iscjeljenje, mi kažemo da znamo rješenje ali moramo otkriti uzrok. Rješenje je Kristova žrtva i Njegovo otkupljenje, al' je bitan uzrok zbog čega je svijet u stanju u kojem je, zbog čega to uzdisanje, zbog čega naše tijelo uzdiše i priroda i životinje i sve stvoreno. Prorok kaže, kad uzima taj primjer sa Božanskim iscjeljenjem, da je tako i u molitvi za bolesne."Dok ne možete naći uzrok...ja znam lijek, al' moram naći uzrok.To je razlog što su vizije toliko potrebne i značajne." To je razlog što je on toliko bio uspješan u svojoj molitvi za bolesne jer mu je Bog preko vizija ukazivao na uzrok zbog čega je čovjek bolestan. Ako je to bio grijeh, Bog bi mu ukazao na to i kad bi čovjek to ispravio onda bi taj čovjek mogao biti oslobođen. "Bez obzira koliko lijeka uzimate, koliko ulja izlijevate na njihove glave, koliko je netko glasno vikao nad vama...ako postoji nešto pogrešno, on će ostati upravo tamo. Rekao sam on - to je Sotona. Sotona će ostati tamo dok god postoji osnove da on ostane, dok god postoji neki razlog i dok se to ne rješi." Budući da je Branhamu Bog dao vizije, dolazili bi mu ljudi za molitvu koji su napravili preljub, Bog bi mu otkrio te stvari i kad bi se pokajali, izmirili i riješili taj problem onda bi na njegovu molitvu bili iscjeljeni. Znači, mogao se moliti koliko god je htio ali ako to nije bilo rješeno, ne bi došlo do iscjeljenja. "Koliko smo napredni u medicini još uvijek ne znamo ništa o ovim stvarima.Kažemo to je rak. To samo daje ime onome što to jest. To daje medicinsko ime - rak. To nema nikakve veze sa onim što to jest. To je ime kojim ga mi zovemo. Mi jednostavno zovemo imenom rak. Ali zapravo, što je to? Raščlanite to. To je đavo. Mi kažemo grijeh , mi to jednostavno zovemo grijehom. Raščlanite to. Što je grijeh? Mnogi ljudi kažu piti, činiti preljub. Ne, ne. To su svojstva grijeha. Vidite li, to je ono što grijeh uzrokuje al pravi grijeh je nevjera. Bez obzira kako se svetim pokušavate praviti, koliko religioznim pokušavate biti ako činite te stvari vi ste nevjerni." Ne kaže vi ste grješnik nego vi ste nevjernik. To je Istina koju mi često nađemo u Poruci i pređemo preko nje, a rješava mnoga pitanja. Shvatimo, uzrok je nevjera a posljedica su grijesi. Postoji posljedica da svijet i cijelo stvorenje uzdiše i sad što je bio uzrok? „Nešto je izgubljeno i uzdiše i pokušava se vratiti natrag, da bude natrag u originalnom stanju." Zašto uzdišemo, zašto naprezanje, zašto borba u cijelom stvorenju i svemu što nalazimo? Zato što se želimo vratiti u originalno stanje, sve se želi vratiti u originalno stanje; i priroda i životinje i sve što uzdiše. Znamo lijek, znamo način na koji će se vratiti u to prave stanje a što je bio uzrok: "Kad priroda ljudi kao što Biblija kaže uzdiše, to pokazuje da postoji nešto da nisu u svom stanju u kojem bi trebali biti. Oni su pali iz nečega, Dakle, ne trebamo nikoga da nam to protumači, vidite, jer znamo da je to bio vječni život iz čega su oni ispali. I izgubili su svoje pravo na vječni život. Padom Adama i Eve, koji su ispali iz vječnog života u smrt u vrtu Edenskom, i svu prirodu pod sobom odveli u smrt." Znači, našli smo uzrok, uzrok je bio pad u Edenu. Možda možemo reći, pa dobro to su pogriješili Adam i Eva, zašto mi ispaštamo njihove posljedice? "Naravno, kad je Adam pao u smrt, donio je smrt na sve stvorenje. Bila mu je dana slobodna volja. Bila je dana njima baš kao i nama, tako da odlučimo. Adam i Eva u početku... tamo je bilo stablo ispravno i pogrešno pred njima i ista stabla stoje pred sve i jednim od vas." Znači, istu odluku koju su morali donijeti Adam i Eva, moramo donijeti i mi."Kažete, pa to je njihova greška. Ne, ne. Sad nije, to je vaša greška. Ne možete to prebaciti na Adama sada, morate to prebaciti na sebe jer ispravno i pogrešno stavljeno je pred vas." Tim više što živimo u vrijeme kad je Istina otkrivena; Adam i Eva su imali istinu, imali su osobni kontakt s Bogom, živjeli su u originalnom stanju; mi danas imamo otkrivenje toga, razumijevanje i imamo isti izbor. Oni su imali slobodnu volju; al slobodna volja koja je dana čovjeku i nije baš velika sreća. "Al vidite, kad smo otkupljeni više ne želimo vlastiti izbor već želimo Njegov izbor. Kad je čovjek otkupljen njega više nije briga za učenost, njega više nije briga za stvari svijeta, mudrost svijeta. On više uopće ne želi izbor. Krist je bio njegov izbor i to je sve o tome. On je otkupljen. On jednostavno više ne želi biti vođen od sebe , on ne želi da ga nitko nagovara gdje da ide i što da radi, on samo čeka i otkriva izbor svoga Tvorca. Vidite, onda, on ide u ime svog Tvorca kad mu Tvorac kaže da ide." Kad smo otkupljeni dolazimo do faze da ne želimo vlastiti izbor , odričemo se slobodne volje. Želimo Kristov izbor. "Adam, on je također izgubio svoju baštinu kad je izgubio svoje zajedništvo i pravo na život. Onog dana kad s njega pojedeš tog ćeš dana umrijeti. Kad je on izgubio svoj život također je izgubio baštinu u životu jer je imao potpuno vrhovnu kontrolu zemlje. On je bio Bog zemlje.Bog je bio Bog svemira, svugdje, al' je njegov sin imao ovu zemlju pod svojom kontrolom. Mogao je izgovoriti, mogao je dati ime, mogao je reći, mogao je zaustaviti prirodu , mogao je učiniti bilo što što je želio." Vidimo što je bio uzrok ovog pada, ovog zapomaganja ili uzdisanja prirode i čovjeka, bio je Adamov grijeh i kad je on pao, izgubio je svoju baštinu, izgubio je svoje zajedništvo s Bogom, izgubio je pravo na vječni život. "Adam je izgubio svoju baštinu , dakle, ona je prešla iz njegove ruke u ruke onome kome ju je on prodao - Sotoni. On je prodao svoju vjeru u Boga za Sotonino rezoniranje, stoga njegov vječni život, njegovo pravo na stablo života. njegovo pravo na zemlju, pripadalo je njemu." Adam je sve predao iz svoje ruke u ruke Sotone. Sad se postavlja pitanje: Zašto u Otk. 5 ne nalazimo knigu u rukama Sotone, nego nalazimo u rukama Krista? Zemlja zapomaže, nalazi se u stanju u kojem se nalazi a razlog je bio Adamov grijeh. Adamov grijeh je rezultirao da izgubi svoje pravo na vječni život i na svoju baštinu koju je imao i to što je imao, on je prodao za Sotonino rezoniranje, to je završilo u Sotoninim rukama. "Izgubljeni vlasnički list je sada u rukama originalnog Vlasnika, svemogućeg Boga." Pokušao sam zamisliti jednu priču na ovaj način da bi ilustrirali ovo što se dogodilo; vi ste vlasnik stana, vi imate vlasnički list i date taj stan na korištenje svom sinu i taj sin ode u kockarnicu i prokocka taj stan. Posudi 100 000 eura, taj stan ne može vratiti 100 000 eura i čovjek kojem je on prokockao uzme njegov stan. To je ono što se desilo u Edenu. Bog je bio Bog, bio je vlasnik svega i dao je Adamu na korištenje stan, odnosno Eden i Adam je to prokockao na neki način. Što bi bilo sada najpravednije; da li onaj kod koga je to završilo, koji je uložio 100 000 eura ima pravo na to, da li ima on vlasnički list toga? Nema. A da li ima pravo da koristi to? Ima moralno pravo jer je uložio novac. Znači, kad je Adam prodao zemlju Sotoni; Sotona je imao pravo na tu zemlju jer ju je Adam prodao; Sotona je dao rezoniranje-Adam je dao zemlju; dogodila se trampa. Ali, vlasnički list te zemlje i ona knjiga koju ima Onaj koji sjedi na prijestolju, nije otišla Sotoni nego je ostala pravom vlasniku. To je bio Bog. Što bi bilo najpravednije? Da taj pravi vlasnik koji ima vlasnički list nađe 100 000 eura i vrati onome koji je uzeo to; vrati onome kome je njegov sin to prokockao. Na taj način se sve vraća u početno stanje. Na taj način je vlasnik ostao vlasnik, stan je ostao kod sina a onaj koji ga je prevario, dobio je svoju nadoknadu. To je ono što se desilo ovdje. Adam je prokockao Eden; budući da ga je Sotona prevario; zamijenio za rezoniranje. Zato Bog i dopušta Sotoni da čini po zemlji što hoće jer on na neki način ima pravo na to ali nema vlasnički list ove zemlje. Bog šalje Isusa Krista na zemlju da plati cijenu i nadoknadi ono što je bilo izgubljeno i nakon toga dolazi period posredovanja; recimo da je to kao period da date onome da se iseli iz tog stana 30 mjeseci ili koliko god nakon što otplatite ono što je sin zeznuo. To je ono što se dešava u sedam crkvenih doba ; to je period kad je cijena za grijeh plaćena, vlasnik je i dalje Bog, vlasnički list je kod Boga i Sotona ima period da se iseli s ove zemlje i na kraju tog perioda dolazi Krist i zahtjeva ono što je bilo izgubljeno da se vrati Njemu. Postoje dvije stvari, postoji trenutak kad se plaća onome koji je uzurpirao vlasništvo i postoji trenutak kad se uzima od onoga koji je uzurpirao to vlasništvo. Znači, da tako kažem, postoji taj jedan otkazni rok ili vrijeme od tih sedam crkvenih doba. "Izgubljeni vlasnički list je sada u rukama originalnog vlasnika, svemogućeg Boga.Vlasnički list zemlje i vječnog života kad ga je Adam izgubio, tada ga Sotonine prljave ruke nisu mogle uzeti. Tako se vratio svom originalnom vlasniku, samom Bogu" Sotona nikad nije dobio vlasnički list ove zemlje, on je dobio samo ovu zemlju ( koristeći se prevarom) na korištenje, ali je došao trenutak kad je Krist na Golgoti to nadoknadio i nakon toga mu dao period od sedam crkvenih doba ili jedan period da se iseli iz zemlje, odnosno dao mu je period nakon kojeg će On doći i uzeti ono što mu je platio.
"Tamo On sjedi na prijestolju s tim u Svojoj ruci, s vlasničkim listom, vlasnički list vječnog života. Knjižni uložak vječnog života kad ga je ADAM izgubio za mudrost umjesto vjere, on se vratio u ruke Vlasnika svemogućeg Boga. Kako velika stvar! U redu. Što radi u rukama Božjima? Čeka preuzimanje otkupljenja." Taj knjižni uložak je nešto što je zapravo jedan dokument uz vlasnički list, koji ima spisak svih vlasnika (od početka kad je neka nekretnina napravljena do kraja i zna se od početka do kraja tko su bili vlasnici). Ono što nam prorok želi reći je to da je vlasnički list otišao u ruke svemogućeg Boga i da je taj knjižni uložak ili taj dokument koji specificira povijest od početka do kraja vlasništva nad nečime, u ovom slučaju nad zemljom i nad svime što je Adam izgubio, je također kod Boga. "Ova knjiga otkupljenja, ovaj vlasnički list, ovaj knjižni uložak, što je to? Kad kažete knjižni uložak, što znači knjižni uložak? To znači da je to pretraženo skroz unatrag do početka." Kad dobijete dokument za vlasnički list, vi znate tko je trenutni vlasnik, a s tim knjižnim uloškom znate tko su vlasnici od početka do kraja. "To je ono što se našlo u rukama Onoga koji sjedi na prijestolju. Svemogući u rukama drži knjižni uložak, Njegovo otkupljenje znači sve zakonsko posjedovanje svega što su Adam i Eva izgubili. Njegovo zakonsko posjedovanje tog knjižnog uloška, tog vlasničkog lista vječnog života. Znači da vi posjedujete sve što su Adam i Eva izgubili." Vidjeli smo da taj vlasnički list i taj dokument koji definira vlasnika i sve vlasnike je zapravo nešto što je bilo otvoreno u vrijeme kad se oglasio sedmi anđeo u naše vrijeme, u vrijeme kraja, uklonjeni su Pečati. Znamo da je to dano Ivanu, da je on to pojeo, da je taj dokument završio u Ivanu; i sve što su Adam i Eva izgubili je završilo u nama i mi posjedujemo sve što su oni izgubili
Ovo je bila jedna tema kao uvod onoga do čega bi pomalo htjeli doći; postavili smo problematiku u milosti u vrijeme suda i počeli smo pratiti događaje koji su se događali i vidjeli smo i Onoga koji sjedi na prijestolju, vidjeli smo stanje u kojem je svijet, vidjeli smo što ta Knjiga predstavlja. što su onih sedam gromova i Sedam Pečata; u kom vremenu živimo i koliko je to sve isprepleteno. Kad bi uzeli ovo, o čemu je Ivan pričao, vidjeli bi, da se to događa u našem vremenu; vidjeli bi koje su to velike stvari o kojima pričamo. Kad govorimo o svemu što su Adam i Eva izgubili, govorimo o nečemu da bi se vratili u svijet u kojem nema smrti, u kojem nema bolesti, u kojem bi mogli imati osobni kontakt s Bogom; da Bog kao u njihove vrijeme dolazi, sjedi s nama i druži se. To su sve velike stvari. Možda ovi pojmovi kad pričamo, nekad ne uspiju dočarati o kako se velikim stvarima radi ali sve to što je bilo izgubljeno obećano je da će se vratiti a može se vratiti samo nakon što se oglasi sedmi glasnik i otkrije te tajne; i nakon što mi pojedmo te tajne, upijamo, hranimo se time i ponovo prorokujemo. Govorimo o vremenu kraja u kojem mi živimo i vidimo da Bog ono što je zamislio i odredio da će učiniti, zapravo će i učiniti. Vidimo, da bi stvarno trebali biti ozbiljni u našem hodu jer živimo u vrijeme kad se sve ovo o čemu mi pričamo uglavnom već desilo. Jedino što je još preostalo je uznesenje. Svijet je u lošem stanju, sve je u lošem stanju i možda nismo svjesni koliko smo blizu tog kraja kad će onaj završni korak toga otkupljenja, kad će Onaj koji je to platio doći; On je već došao, sišao sa Prijestolja, uzo knjigu, otpečatio tu Knjigu; jedino što treba je da uzme ono što piše u toj Knjizi - sve one za koje je platio tu cijenu. I naše ime piše u toj Knjizi i zato će uzeti nas.
Dragi Gospode, molim te da ovim ljudima i meni isto, nakon ove današnje teme bude puno jasnije; da jasnije vidimo ovo vrijeme u kojem živimo Gospode, jasnije vidimo važnost ovih događaja koji su se desili u našem vremenu kao što je otvaranje Pečata, kao ta činjenica da Onaj koji je platio cijenu, zakoračio, uzeo tu Knjigu, otpečatio je, Gospode; u njoj je i naše ime; i da će preuzeti ono što je specificirano u toj Knjizi - da je platio Gospode, a među njima smo i mi, naša imena. I Gospode zaista čeznemo za tim događajem da Krist preuzme nas Gospode, sa ove zemlje, nas koje je otkupio i znamo da posljednji dio nas koji će biti promjenjen i doživjeti svoje otkupljenje je naše tijelo Gospode i čeznemo za taj trenutak kad će ovo tijelo biti promjenjeno u trenutku treptaja oka, kad ćemo otići u uznesenje. Molim te za to u Isusovo Ime. Amen!
Nema komentara:
Objavi komentar