OBJAŠNJENJE BOŽANSTVA 2. / Brat Lonnie Jenkins

Tema je Božanstvo.U prvom djelu smo prošli kroz Pismo da vam pokažemo kako se vrlo lako može učiniti da li su jedan, dva ili tri, ali mi nismo došli do nikakvog zaključka koliko ih je nego smo samo prošli kroz Pismo. Želim vam prikazati neke grafičke prikaze kako bi opisali i prikazali što se događa po Pismu vizualno, tako da možete vidjeti ono što se događa. Ovo je pozadina koju ćemo koristiti.

Kološanima 1,15: „On je slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja.“

Prvo što je izašlo od Božjeg stvaranja je bilo ovaj Prvorođenac što je Krist.

Kološanima 1,16: „Ta u Njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti; sve je po Njemu i za Njega stvoreno.“

To je ovaj dio koji želimo da shvatite : sve je po Njemu i za Njega. Zašto za Njega? Jer mi vidimo da ime Jahve, da je On samopostojeći koji kontinuirano otkriva sam Sebe. On je toliko velik da nema načina da netko od nas shvati ovog velikog nevidljivog Boga ako bi On to otkrio sve odjedanput. On to radi malo po malo i pokazat ćemo to kroz neke citate Pisma.

Kološanima 1,17-19: „ On je prije svega i sve stoji u Njemu. On je glava tijela, crkve, on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvak. Jer svidjelo se Bogu nastaniti u Njemu svu puninu.“

 Kološanima 2,9: „Jer u Njemu prebiva sva punina Božanstva tjelesno.“

Tako, kada govorimo o Božanstvu, Boštvu: mi govorimo o Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Sve to troje je bilo u jednom šatoru po Pismu.

U nevidljivom Bogu su bili mnogobrojni atributi. Budući da je On Jahve, Bog koji se želio otkriti, ovo otkrivanje odvija se već tisućama godina. Nevidljivi Bog je omogućio da se manifestira kao Sudac, Otkupitelj, Iscjelitelj, Vodič i svi ovi razni atributi. Bog je postavio plan kroz koji On može otkriti sam Sebe.

Manifestacija nevidljivog Boga: nevidljivi Bog se povlači nazad i iz Njega izlazi forma koju zovemo Teofanija. Teološki termin za Teofaniju: Riječju formirano tijelo. Ova teološka forma izlazi iz Boga jer će Bog objaviti Sebe. Ovo je početak objave Božjih misli, Božjih atributa koji su u Njemu. Nevidljivi Bog počinje izlijevati Sebe i Svoje atribute u teofansku formu. Ova forma je Krist. Prije nego što je On uopće došao u tijelu to je već bilo Krist, Sila kroz koju je svo nebo i zemlja stvorena. Sve što je Bog bio, On je to izlio u oblik Krista. Ovo je oblik tijela kad nevidljivi Bog ide iz nevidljivog da bi susreo Svoje stvorenje u tijelu kao Spasitelj. Tako On ide od nevidljivog prema i u dimenzijama postaje sve bliži nama. To se ne završava kad Bog izlijeva Svoje atribute u Njega nego sam Bog ulazi u ovaj šator i ovo je Sin Božji koji će kasnije postati.

Tako, imamo Boga sa Svojim atributima koji se povlači nazad i iz Boga izlazi teofanski oblik. Pismo to zove nebesko celestijalno tijelo i u ovu formu Bog izlijeva Svoje atribute i ulazi u to. Pismo ovu formu ili oblik naziva Logos, Božji Logos. Svi ti atributi koje smo prethodno vidjeli, kad je On bio nevidljiv, oni su sada u formi Krista. Sve što je bio Bog, On je to ulio u formu Krista. I sada to postaje Janjetova Knjiga Života jer Bog je stvorio prije stvaranja svijeta Svoju cijelu obitelj u Svom velikom razmišljanju. Biblija kaže da su naša imena stavljena u Janjetovu Knjigu Života prije postanka svijeta. Pismo kaže da je Isus bio Janje ubijeno prije postanka svijeta. Gdje se to dogodilo? U Božjem velikom razmišljanju. Materijalizacija misli, izraz misli, to je Riječ. Onda vidimo da je Logos – Krist; to je Teofanija, to je tijelo za Jahvu, to je pomazanje, to je Sin u smislu da će se kasnije pojaviti. Ovo je vrlo bitno; ako je On Prvorođenac među mnogom braćom, a On jest (Biblija kaže tako), onda svaki od Božjih sinova mora doći u manifestaciju sa istom svrhom. Tako vidimo da je Logos šator u kojeg je sam Bog ušao da bi se manifestirao. 

Sada idemo do Isusa i počnimo razmišljati ono što Pismo kaže o Njemu. Pismo kaže da je Bog bio u Kristu pomirujući svijet sa Sobom. Bog je zakoračio u ovaj šator rođen od djevice Marije, bolje, zakoračio u Njega da manifestira drugi atribut što bi bio Otkupitelj ili Spasitelj. Otkupitelj u biblijskim terminima, u Starom Zavjetu se zvao goel (hebrejski), a to znači, da bi bio Goel morao je biti Rođak. Tako Bog u formi Duha nije naš Rođak, Bog je morao stvoriti tijelo, uči u ljudsku formu da bi se objavio, da bi bio naš Rođak, da bi bio naš Otkupitelj po Pismu. 

Logos, Prvorođenac među mnogom braćom Pismo naziva Isusa iz Nazareta. Ovaj Krist je ono što gledamo u Kološanima „ Krist u vama, nada slave“. Sad imamo razumijevanje da to nije mali Isus unutar mene: to je Krist, Logos, pomazana Riječ koja je unutar vjernika. Prva Petrova; Petar nam kaže da smo nanovo rođeni od sjemena nepropadljiva, Riječi Božje. Postanak 1,11 nam kaže da svako sjeme donosi od svoje vrste. Prema tome, to sjeme Riječ koja je u vjerniku je tu radi svrhe da bi objavili Krista nakon krštenja Svetim Duhom. Sve dok mi imamo Riječ i naše razumijevanje odgovara Božjoj misli iza te Riječi, to je Krist. Čim mi ubacimo krivo shvaćanje, teološke termine koji nisu točni, doktrine i dogme koje nisu po Pismu – to više nije Krist, to više nije sjeme - Riječ Božja: to je hibrid sa nečim od ljudskih stavova, ljudskih teoloških misli, razmišljanja, mudrovanja koji su ubačeni i ne mogu proizvesti ono što Bog traži da bude proizvedeno. Ako pogledamo kršćanske crkve po svijetu, vidjet ćemo razne razine, ponekad dobrog življenja, ponekad čistog života, ponekad žive baš kao svijet. Ako pogledamo statistike:  npr. rastave – rastave u svijetu i rastave u kršćanskim crkvama su postotno jednake. Što to znači? Da su mnogi ljudi propustili da dobiju Krista u svoj život radi toga što Krist se ne rastavlja. Tako, nešto drugo je ubačeno da bi ubilo efekt sile transformacije Riječi Božje. Radi toga imamo ovo proučavanje da pokažemo - o Bogu i da pokažemo kako je važno da ostanemo sa čistom Riječi Božjom da Bog može proizvesti u nama ono što želi proizvesti.

Kološanima 1,15: „On je slika Boga nevidljivoga…“, Krist, Logos je postao Bog koji se spustio dolje da bi Ga mi mogli vidjeti. Mi vidimo u Pismu da su svjetovi stvoreni Riječju, Logosom. Prije nego je bilo sunca, mjeseca, zvijezda, vjetra, molekule, atoma, prije toga bio je Krist. On je bio Prvorođenac svakog stvorenja, sve što je došlo od Boga je počelo sa Kristom. Nakon toga su došli anđeli i cijelo Božje stvaranje. 

Kološanima 1,16: „Ta u Njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti; sve je po Njemu i za Njega stvoreno.“

 Kološanima 1,17: „On je prije svega i sve stoji u Njemu.“

Ivan 1,1: „U početku bijaše Riječ ( sad vidimo da je početak bila materijalizacija Božjih misli, u početku je bio Logos i Logos Riječ bijaše s Bogom. Kako? Kao druga osoba? Ne. U Njegovom velikom razmišljanju; Bog i Njegove misli).

 I Riječ bijaše Bog ( radi toga što je to Bog koji je izražen).

U početku bijaše kod Boga, sve postade po Njoj i bez Nje ne postade ništa. (Bog stvara Svojom Riječju, a Riječ je Krist.)

Efežanima 3,9: „I da svima iznesem na svijetlo provedbu tajne koja je od vječnosti bila skrivena u Bogu, koji je stvorio sve stvari po Isusu Kristu.  (Vidimo da je ime Logosa ime Riječi – Isus Krist. Isus je bio Riječ koja je postala tijelo. On je nosio Ime Riječi Isus sa Sobom.)

Efežanima 3,14-15: „Zato prigibam koljena pred Ocem, našeg Gospoda Isusa Krista od koga svaka obitelj na nebu i na zemlji ima Ime.“ ( Ime cijele obitelji je Isus Krist. Zašto? Zato što je Isus Krist Riječ, živa pomazana Riječ. Mi smo nanovo rođeni tim istim sjemenom, Riječju, da bi objavili, izrazili naš dio Riječi. Radi toga Pavao kaže da smo pisane poslanice koje čitaju svi ljudi. Mi smo došli da objavimo naš dio Riječi, ovisno o našoj poziciji u Tijelu i vremenu, dobu u kojem živimo.)

Efežanima 2,10: „Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu“ ( Kad su svi atributi Božji izlazili iz Boga u Krista, mi smo bili uključeni tamo jer je tada bila pisana Knjiga života, Janjetova Knjiga Života. Mi smo bili stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela. To je dio klice, dio sjemena koji je u vjerniku koju Bog unaprijed pripravi da u njima živimo. Tako vidimo da je cijelo Pismo u nama i mi smo ovdje da ga odživimo.)

U velikom stvaranju, prije nego što je bilo neba i zemlje, bile su dvije  sile. Jedna je bila Mihael – glavni anđeo neba i druga sila, Lucifer, koji je bio Božja desna ruka na nebu. Ali, Lucifer je vidio da je on toliko lijep, da je mislio, da on može imati bolju crkvu, bolje kraljevstvo nego sam Bog. On je razdijelio nebesko kraljevstvo tako da su neki anđeli slijedili njega. Pismo kaže zbog njegove ljepote su pali i sada su znani kao pali anđeli. Pad se odvio na nebu prije nego što je bilo stvorenja na zemlji. Zbog tog pada na nebu čovječanstvo bira pomazanje pod kojim ćemo biti: Kristom, Logosom, Riječi ili pod Luciferovim pomazanjem. Ali moramo zapamtiti, oboje su vrlo religiozni, oboje proslavljaju Boga, ali jedan je pravi a drugi krivi. Uz jednog ide vječni život, uz drugog ide bezumnost. Rat koji je počeo na nebu je već došao na zemlju.

U Božjem velikom stvaranju, prvo što je moralo izaći iz Boga, prema onom kako je to moralo biti, je Sunce. Prvo što je izašlo od Boga u duhovnom je bio Krist, Logos, a Krist je postao Svjetlost svijetu. Bog slijedi taj isti red u prirodnom i u duhovnom. Iz duhovnog stvaranja je došao Svjetlost Krist, iz prirodnog stvaranja je došlo Sunce. Iz stvaranja Sunca, od stvari koje su se odlomile su došle sve zvijezde, planeti. Znanost to kaže drugačije, ali ovo je po duhovnom redoslijedu. Iz ove velike formacije dolazi veliki komad, i taj veliki komad se hladio i formirao i postao planet Zemlja još u početku kad je Bog to stvorio. Neke prethodne civilizacije čini se da su postojale po Pismu i bile su na Zemlji, bile su osuđene i uništene i onda je Zemlja bila pokrivena sa tamom. Tama se prostirala nad bezdanom. Tako nalazimo u Postanku 1,1 – U početku stvori Bog nebo i zemlju i onda točka. Možda milijuni i milijarde godina su prošle. Zatim ide drugi stih – Zemlja bijaše pusta i prazna, tama se prostirala nad bezdanom. To je bila Zemlja koja je ostala u svom osuđenom stanju. Iz toga, samo prije nekoliko par tisuća godina, Bog je iz toga počeo izvlačiti Eden iz ovog osuđenog kaosa. Kad bi ušli malo dublje u ovo vidjeli bi da se slična stvar može povezati sa ljudskom dušom jer smo mi stvoreni sa Božjim životom u duši, u nama i da je to bilo natkriveno palom ljudskom prirodom. Kad je čovjek pao, mi smo došli pod vlast gospodara zračnog kraljevstva, Efežani 2. nam tako kažu. Bog je morao poslati Svjetlo i otjerati tamu da donesemo ono što je On htio u svakom Svom djetetu.

Nastavit ćemo proučavanje Boštva od Abrahama jer je Abraham imao posjetu. Kad se vratio sa pokolja kraljeva, evo nešto što Božji prorok za ovo vrijeme nama kaže, Abrahamu se pojavio kao Melkisedek, a to je Bog.

Hebrejima 7,1-3: „Uistinu, taj Melkisedek, kralj Salema, svećenik Boga Svevišnjega, koji je susreo Abrahama dok se ovaj vraćao s pokolja kraljeva i blagoslovio ga, i kojemu je Abraham odijelio desetinu od svega; koji u prijevodu najprije znači „Kralj pravednosti“, a zatim i „Kralj Salema“, to jest „Kralj mira“; bez oca, bez majke,  bez podrijetla, kojemu dani nemaju početka ni život kraja, sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenikom zauvijek.“

Melkisedek nije imao oca, nije imao majku, ni početak ni kraj života – prema tome, on je morao biti sam Bog. Abrahama je posjetio Bog kao kralj Salemski, kao kralj Jeruzalemski. Došao je iz Novog Jeruzalema u kojeg će jednog dana ići izabrana Dama. Uz ovu posjetu Abrahamu, mi nalazimo razne manifestacije Božje: On se Mojsiju, Logos, pojavio kao Čovjek s leđa; Pismo kaže da je On bio Stijena koja ih je slijedila u pustinji; On je bio Ognjeni stup po noći i Oblak po danu. Sve je to taj isti Krist koji je vodio Izraelce kao što Krist vodi crkvu danas u formi Svetog Duha.

Krist koji je vodio Izraelce je bio s njima u pustinji, ali Bog im je rekao da će ih susresti između krila Kerubina, iza pomirilišta, u Svetinji nad svetinjom. Bog im je rekao da će im govoriti između krila Kerubina i to je uvijek Krist i On je bio nazvan Anđeo saveza. Mojsije je rekao da ne povrijede ovog Anđela jer im On neće pokazati milosrđe. To je bio Krist u Starom Zavjetu. I dalje, Bog se konstantno manifestira.

Kad su Izraelci putovali, samo je veliki svećenik mogao ići iza vela u prisutnost Božju. Ovaj isti simbolizam i ista izvedba je bila postavljena u Salomonov hram što je bilo mjesto slavljena u vrijeme Isusa Krista. Veo u Salomonovom hramu je skrivao Božju slavu, Shekinah slavu, skrivao pomirilište i to je veo koji se razderao od vrha do dna na Golgoti. Bila je smrt ići u Svetinju nad svetinjama prije Golgote, ali sad je smrt ako mi ne idemo. Mi moramo ići u prisutnost Božju krštenjem Svetim Duhom, to je Božje obećanje. Krv Isusa Krista je nama pripravila put. Ovaj isti Bog, onako kako je Bog govorio nama kroz glasnike sedam crkvenih doba, u Starom Zavjetu On je govorio kroz proroke.

Svaki prorok, ovdje je jedna lista njih, možda ne neophodno ovih, ali svaki od ovih proroka je imao pomazanje, određenu mjeru Krista. Oni su postali Krist koji je donosio Riječ ljudima i Izraelu u svakom dobu. Simbolizam onoga što su proroci bili za Izrael, to su glasnici svakoj crkvi u Otkrivenju poglavlja 2. i 3. Oni rade istu stvar (anđeo crkve u Efezu, anđeo crkve Smirne…). Ovaj glasnik, ovaj čovjek u svakom dobu postaje manifestacija Krista za to doba. Da vam pokažem kako je to bitno – neki mogu reći: „Ja slijedim Isusa, ja ne slijedim čovjeka“, a Isus je rekao: 'Ako primite one koje Ja šaljem, primate Mene'. Ako On šalje glasnika i mi odbacimo glasnika, mi smo odbacili Krista. Bog je odabrao da radi kroz čovjeka.

Kad pratimo Krista koji dolazi u manifestaciju, o Njemu je govoreno Izraelu preko proroka, onda mi znamo da je Marija bila zasjenjena Svetim Duhom da rodi Dijete. Kad je ovo Dijete bilo rođeno, atributi Božji su bili stavljeni u ovo Dijete i On je bio rođen kao Riječ Božja. Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama, ali još nije bilo oživljeno. Život Logosa nije došao unutra u Dijete kod rođenja, ali On je bio punina Riječi kad je bio rođen.

„ Bog je u svakom dobu, kao što sam govorio sinoć, rekao je kraj na početku. On je rekao što će se dogoditi u svakoj generaciji. Bog je u mnogo navrata slao proroke. Svaki put kad je došlo to vrijeme da se to dogodi za to doba, On je slao proroke. A Riječ Gospodnja uvijek dolazi prorocima, proroku za to vrijeme. A svaki put jedino što je prorok radio je točno manifestirao obećanje za to doba. I kad je na scenu došao dan našeg Gospoda Isusa, On je bio manifestacija Riječi za to doba. On je bio Izaija 9,6: „Dijete nam se rodi“...“ (W.M.Branham)

Ovaj isti Logos koji je bio s Kristom još ne rođen u To, ali On je bio Riječ bez obzira i iznenadio je farizeje i saduceje sa svojim znanjem Riječi jer On je bio Riječ. On je radio u stolarskoj radionici sa svojim očuhom Josipom, da ga tako nazovemo, ali On još nije bio oživljen u Svoju službu. Ali, kako je Isus Živa Riječ otišao na rijeku Jordan i susreo proroka u vodi i kada je On bio u vodi, Pismo kaže  da se dogodilo nešto vrlo posebno kad je Duh Božji se spustio na Njega. Duh Božji kao golub ulazi u ovu posudu i sada je Riječ oživljena u manifestaciju. Sada je On punina Božanstva tjelesno na zemlji. On kreće u Svoju službu nakon perioda kušnji na Gori kušnje. Ovaj princip prati svakog vjernika. Sjeme predodređenja treba biti oživljeno krštenjem Svetim Duhom upravo kako je Isus bio oživljen. Riječ je bila tamo, ali morala je biti oživljena da bi donijela predodređenu manifestaciju. To je ista istina za svakog vjernika, prijatelji. Ako je to sjeme izbora u vama, vi trebate krštenje Svetim Duhom da oživi to sjeme, da donese vas u manifestaciju onoga što vas je Bog pozvao da radite u ovom dobu. Neka vas Bog blagoslovi.

http://www.biblijski-krscani.com/